„Ćutljiv jezik čini mudru glavu“ kaže se u jednoj izreci.Takođe je rečeno: „Rane od mača mogu zacijeliti jednog dana, dok rane od jezika nikad ne mogu.“ Zatim postoji i jedna obavijest opreza: „Govori kada si ljut i napravićeš najbolji govor za kojim ćeš ikada zažaliti.“
Istina je da veliko dobro može doći od jezika ali je takođe istina da jezik može pokrenuti ogromno neprijateljstvo i sukob.Jezik, unatoč tome što je mali organ tijela ima utjecaj potpuno nesrazmjeran svojoj veličini.Koliko je samo sukoba, podjela, razvoda i neprilika izazvano ljutim riječima i razuzdanim jezicima!Nažalost, jezik kao izvor zla je nešto što naša komunikacijska i socijalna kultura rijetko uzima u obzir.Suprotno modernoj potrebi da beskrajno brbljamo, vičemo i galamimo naši ispravni prethodnici su prepoznali da 'kada se tepih šutnje prostre, mudrost se nastanjuje'.
Imam Nevevi je posvetio čitavo poglavlje u al-Ezkaru o obavezi čuvanja jezika i pohvalnosti šutnje.Sljedeće je prijevod iz uvoda njegova poglavlja o toj temi:
„Znaj da se traži od svake pravno odgovorne osobe da čuva svoj jezik od svakog govora izuzev onoga koji sadrži neizmjernu korist.Kada su god govor i šutnja jednaki u njihovoj koristi onda je Sunnet da se suzdrži od govora, jer govor koji na početku počne kao dozvoljen može brzo izroditi u nešto što je zabranjeno ili pokuđeno.Zapravo, ovo se često dešava ili je više kao navika a nema zamjene za sigurnost.
Prenosi se u Sahihu Buharije (br.2018) i Muslima (br.47) od Ebu Hurejre, radijallahu anhu koji je prenio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko god vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono što je dobro ili neka šuti.“
Kažem: „Složili su se na njemu o pogledu ispravnosti ovog hadisa i on sadrži izričitu odredbu da čovjek ne govori osim ako su riječi dobre i da je korist u njima jasna i preovlađujuća.Kada god postoji nesigurnost da li je korist preovlađujuća ili ne, čovjek treba da šuti.Imam Šafija, rahimehullah je rekao: „Kada neko naumi da govori, neka razmisli prije nego to učini.Ako postoji preovlađujuća korist neka govori, ali ako sumnja, neka se uzdrži od govora dok korist ne bude jasna.“ (Nevevi, al-Ezkar)
