Imam Ebu Bekr al-Adžuri, rahimehullah je rekao:
„Šta misliš o putu koji je prekriven sa mnogim porocima i zlom a koji je ljudima neophodan da bi hodali njime u tamnim noćima? Ako je na njemu svjetlo oni hodaju pravo ali ako ga nema oni postaju zbunjeni i smeteni.Ali Allah je postavio svjetiljke za njih koje obasjavaju put kako bi mogli ići njime sigurni i zaštićeni.Nakon njih je došla ogromna skupina ljudi koji su takođe morali poći tim putem i krenuli su njime ali dok su na tom putu, ove svjetiljke su se ugasile i oni su ostali u tami-kakvo je tvoje mišljenje o njima?
Takav je primjer učenjaka među čovječanstvom.Mnogi ljudi ne znaju kako da urade obavezna djela, kako da se sačuvaju od zabranjenog ili kako da obožavaju Allaha bez prisustva učenih.Ako oni umru, mase zapadaju u zbunjenost, znanje postaje istrošeno a neznanje prošireno. (Ahlak al Ulema-Ebu Bekr al-Adžuri)
Važnost postojanja učenih ljudi (u društvu) je zbog njhove pronicljivosti i razumjevanja, naročito u vremenu smutnji kada učenjaci kojima je darovano znanje postaju nadzornici i vođe koje traže izlaz od posljedica smutnje kada nastupi.
Pjesnik je rekao ovo u pohvali onoga kojem je data pronicljivost:
On je pronicljiv o posljedicama, svojim znanjem
Kao da danas gleda na događaje koji će se desiti sutra.
Iz ovog razloga je Hasan al-Basri rekao: „Kada se smutnja tek pojavi, svaki učenjak je prepozna a tek kada smutnja nestane svaki neznalica je prepozna.“
Uzvišeni Allah je rekao:
قُلْ هَٰذِهِ سَبِيلِي أَدْعُو إِلَى اللَّهِ ۚ عَلَىٰ بَصِيرَةٍ أَنَا وَمَنِ اتَّبَعَنِي ۖ وَسُبْحَانَ اللَّهِ وَمَا أَنَا مِنَ الْمُشْرِكِينَ
Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze (pronicljivost i jasno znanje), ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim." (Jusuf, 108)
Pridržavanje za učenjake i slijeđenje njihove upute je jedan od najvažnijih načina da se zaštiti od smutnje i da se čovjek sačuva zablude i greške.Doista, Allah je pomogao ovu vjeru sa al-Sidddikom (ebu Bekrom), radijallahu anhu tokom dana otpadništva i sa Ahmedom ibn Hanbelom tokom dana Iskušenja.Takođe sa ibn Tejmijjom tokom borbe sa tatarima kada je on hrabrio vođe i mase da im se suprotstave, ali su ljudi potom zapali u stanje zbunjenosti da li da ih ubiju ili ne sve dok šejhul-islam (ibn Tejmijje) nije rekao: „Ako vidite mene u redovima Tatara boreći se sa njima sa mushafom (Kur'anom) na mojoj glavi, ubijte me“.I tako je on podstakao ljude da se bore sa Tatarima i ojačao je njihova srca.
