Friday, October 11, 2013

Kritikovanje grješnika koji se pokajao



U pogledu kritikovanja grješnika koji se pokajao, imam ibnul Kajjim, rahimehullah, je rekao:

Može biti da je ono što si mislio je da kritikuješ svog brata za njegov grijeh da to bude čak i veći grijeh od njegovog, zato što to znači da ti osjećaš oholost za svoju pokornost i hvališ sebe zbog toga i tvrdiš da si čist od grijeha dok je tvoj brat upao u grijeh.Ali može biti da njegov osjećaj skromnosti zbog njegova grijeha i onoga što mu se desilo, tako da taj njegov osjećaj skromnosti i poniznosti, mišljenja manje o sebi, oslobađanje njega pobožnih pretenzija, oholosti i samodopadljivosti, njegovo stajanje pred Allahom pognute glave, oborena pogleda i njegova slomljena srca-može biti da je sve to bolje za njega od tvog osjećaja oholosti svojom pokornosti, misleći da si uradio mnogo dobra, vjerovanjem da si time važan i podsjećanjem Allaha i ljudi na to.

Kako je samo ovaj grješnik blizu Allahove milosti a kako je samo ovaj uobraženi blizu Allahove srdžbe! Grijeh koji vodi ka skromnosti je Njemu draži od djela dobra koje vodi ka uobraženosti.Ako spavaš noću pa se probudiš osjećajući žaljenje (što nisi klanjao noćni namaz) to može biti bolje za tebe nego da si klanjao čitavu noć a zatim ustao ujutro ispunjen sa samodopadljivošću, jer djela onoga koji se sebi divi nisu prihvaćena.Možda tvoj smijeh dok priznaješ svoje nedostatke je bolji od tvog plakanja sa bogobojaznošću ispunjenog sa uobraženosti.


Jecaj grješnika je draži Allahu od tesbiha uobraženog.

Može biti da je putem ovog grijeha Allah uzrokovao da popije lijek koji će izliječiti smrtonosnu bolest koju ti takođe imaš ali je nisi svjestan.Allah posjeduje razloge za ono što radi za obojicu, onoga ko je pokoran i onoga koji griješi, koji nisu poznati nikome izuzev Njemu i koje niko ne prepoznaje osim onih koji posjeduju pronicljivost a i tada samo u granicama ljudskog rezumjevanja; iza toga postoje razlozi koji nisu poznati čak ni plemenitim pisarima (t.j. melecima).

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Ako bilo koja robinja od vas počini blud, izvršite kaznu nad njom i ne kritikujte.“ I Jusuf, alejhi sellam je rekao: „Ja vas sada neću koriti“ (Jusuf, 92) To iz razloga što je vaga u Allahovoj ruci i propis je Njegov.Poenta je da se izvrši kazna (koju je Allah propisao) a ne da se sramoti i kritikuje.Niko nije siguran od onoga što mu je određeno i od moći Njegove odredbe osim onaj ko je neznalica o Allahu.

Allah je rekao onome koji je imao više znanja o Njemu od bilo koga drugog i koji je bio bliži Njemu: „A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio“ (Isra, 74) I on je rekao: „Nema srca a da nije između dva prsta Najmilostivijeg.Ako On hoće On ga uputi a ako On hoće odvede ga u zabludu.“ Potom je rekao: „O Allahu, ti koji okrećeš srca, učvrsti naša srca u Tvojoj vjeri.O Allahu , musrif al-Kulub, usmjeri naša srca ka pokornosti Tebi.“

Ibnul-Kajjim