Tri stanja su obilježja robove sreće i znakovi njegovog uspjeha na ovom i onom svijetu...

Tri stanja su obilježja robove sreće i znakovi njegovog uspjeha na ovom i onom svijetu.Nijedan rob nije bez njih već stalno prelazi iz jednog u drugo stanje.

Oni su: 1. Kada mu se podari blagodat, zahvalan je; 2.Kada je pogođen nedaćama/iskušenjima, strpljiv je; 3. Kada pogriješi, traži oprost.

     1) Zahvalnost na blagodatima: Prvo stanje su blagodati koje dolaze robu od Uzvišenog Allaha, jedna za drugom.Ono što ih osigurava je zahvalnost zasnovana na tri oslonca: a) unutarnje priznanje blagodati b) vanjsko spominjanje i zahvalnost za nju c) korišćenje nje na način koji zadovoljava Onoga kome stvarno pripada i koji je istinski daruje.

Djelujući ovako, rob pokazuje svoju zahvalnost za blagodat.

             2) Strpljenje u iskušenjima: Drugo stanje su iskušenja od Allaha kojima On iskušava roba čija je dužnost da ipolji strpljenje i podnošenje u njima: a) suzdržavanje sebe od srdžbe sa onim što je određeno b) suzdržavanje jezika od žaljenja c) suzdržavanje svojih udova od napada, poput udaranja sebe po licu iz žalosti, kidanje odjeće, čupanje kose i sličnih djela.

Strpljenje se potom zasniva na tri oslonca i ako ih rob podnese kao što treba nedaća će postati korist, iskušenje će se promjeniti u poklon a ono što je prezirao će postati ono što voli.

To iz razloga što Uzvišeni Allah ne iskušava roba kako bi ga uništio već ga iskušava kako bi testirao njegovo strpljenje i posvećenost.

Rob duguje predanost Allahu kako u nedaćama tako i u blagostanju.On mora posjedovati isto toliko predanosti u onome što mrzi kao i u onome što voli, i dok većina ljudi iskazuju predanost u onome što vole važno je da isto tako čine u stvarim koje mrze.Putem ovoga se stepeni robova razlikuju i njihova stanja određuju.

Uzimanje abdesta sa hladnom vodom u vrelim danima je predanost.Spolni odnos sa svojom lijepom i voljenom ženom je predanost.Trošenje imetka na vlastitu djecu i sebe je predanost.Ono je predanost ništa manje od uzimanja abdesta hladnom vodom u hladnim danima, ostavljanje zla ka kome duša teži bez straha od ljudi i davanje sadake u nedaćama.Ali postoji ogromna razlika između ove dvije vrste predanosti.

Onaj koji je Allahov rob u oba stanja, obavljanjem svoje dužnosti kako u blagostanju tako i u nedaćama, je onaj na koga se odnose Njegove riječi: „Zar Allah nije dovoljan Svome robu?“

Sa potpunom predanošću dolazi potpuna dovoljnost i sa onim što je manje dolazi ono što je manje.Neka onaj koji raspozna neko dobro zahvali Allahu a neka onaj koji nađe nešto drugo ne kori osim samog sebe.

Postoje robovi nad kojima Allahov neprijatelj nema moć.Allah je rekao šejtanu: „Osim Mojih robova, nad njima nećeš imati moć.“ I kada je Njegov neprijatelj saznao da On neće prepustiti  Svoje predane robove njemu ili da će mu dati moć nad njima, on je izjavio: „Tako mi tvoje moći, sigurno ću ih sve zavesti osim među njima Tvojih iskrenih robova. I Uzvišeni Allah je rekao: „I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika nad kojima nikakve vlasti nije imao; Mi smo htjeli ukazati na onoga ko vjeruje u onaj svijet, a ko u njega sumnja. (Saba, 20-21)

Allah neće prepustiti Svom neprijatelju vlast nad Njegovim iskrenim robovima.Oni su pod Njegovom zaštitom i u Njegovoj brizi.Ako šejtan pokrade bilo koga od njih kao što lopov pokrade nepažljivog čovjeka i to ne može biti izbjegnuto zbog nepažnje, strasti i srdžbe sa kojima je rob iskušan.Putem ovih istih tri vrata šejtan prilazi njemu.

     3) Pokajanje nakon griješenja: Adem, otac čovječanstva je bio najpronicljivije stvorenje, superioran u mudrosti i najustrajniji.Pa ipak, neprijatelj je tragao za njim sve dok nije učinio da updane u ono u šta je upao.Šta onda sa nekim sa razumom moljca čija je inteligencija u poređenju sa onom od njegova oca Adema poput pljuvačke u okeanu? Ipak, neprijatelj Allaha ne postiže ništa drugo od vjernika izuzev pljačkanja njega u trenutku nepažnje i nehata, i kada uzrokuje roba da padne, on može pomisliti da se nikad više neće moći suočiti sa svojim Gospodarem, da ga je ovaj pad odnio daleko i uništio ga.Ipak, iza svega toga je Allahova milost, sažaljenje, blagost i oprost.

Kada Allah želi ono što je dobro za Svog roba, On će otvoriti njemu vrata pokajanja i žaljenja, poniznosti i skromnosti, ovisnosti i potrebe; vrata molbe za Allahovom pomoći i zaštitom; vrata trajne poniznosti, dove i približavanja njemu sa svim dobrom koje može uraditi tako kako bi loše postalo sredstvo ka Allahovoj milosti, jer neprijatelj kaže: „Avaj, kamo sreće da nisam uzrokovao njegov pad!“

Ovo je ono što je neko od prijašnjih vjernika mislio kada je rekao: „Čovjek može počiniti grijeh sa kojim uđe u Džennet i uraditi dobro djelo sa kojim uđe u Džehennem“. „Kako?“, neko upita.On odgovori: „Odkada je počinio grijeh, on je uvijek budan u strahu, žalostan, malodušan, plačljiv i stidi se Svog Gospodara, njegova glava je u rukama a njegovo srce rascjepljeno.Grijeh koji mu donese sve ovo što smo spomenuli a u čemu leži njegova sreća i spas je korisniji njemu od bezbrojih dobrih djela.Doista, on postane sredstvo putem kojeg uđe u Džennet.

S druge strane, on može uraditi dobro djelo i konstantno se havliti njime Svom Gospodaru, ponosan, razmetljiv, postajući uobražen i nadut sa njim, tako što kaže: „Ja sam uradio ovo, ja sam uradio ovo.“ Njegova samovažnost, ponos i oholost samo ga ospkrbljuju sa sredstvima ka vlastitom uništenju.Ako Allah potom želi dobro ovoj jadnoj osobi, on ga iskuša sa nečim što slomi njegov ponos, ponizi ga i umanji njegovu samovažnost.Ali ako On želi nešto drugo, On će ga ostaviti njegovoj samovažnosti i ponosu, i ova nesreća će ga odvesti do uništenja.

Al-Wabil al-Sayyib-Ibn Qajjim

Džehennem je zaodjenut strastima, a Džennet je zaodjenut poteškoćama

U hadisu koje bilježi Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Džehennem je zaodjenut strastima, a Džennet je zaodjenut poteškoćama“. U verziji koju bilježi Muslim kaže se 'okružen' umjesto 'zaodjenut'.

Nesa'i, Tirmizi i Ebu Davud bilježe od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: „''Kada je Uzvišeni Allah stvorio Džennet, rekao je Džibrilu: 'Idi i pogledaj ga.' Džibril ode i pogleda Džennet, pa potom dođe i reče: 'Gospodaru moj, tako mi Tvoje veličine, niko neće čuti za Džennet a da neće ući u njega!?' Uzvišeni Allah, zatim okruži Džennet poteškoćama i tegobama, pa reče: 'O Džibrile, idi sad i pogledaj Džennet.' On ode i pogleda Džennet, nakon čega doðe i reče: 'Gospodaru moj, tako mi Tvoje veličine, bojim se da niko neće ući u njega!'

Imam Nevevi je komentarisao prvi hadis:

„Ovo je primjer prelijepog, elokventnog i sažetog govora kojim je Poslanik, neka Allah uzvisi njegov spomen i zaštiti ga od svakog zla, bio obdaren, u kojem daje prelijepu usporedbu.To znači da ti ništa neće pomoći da uđeš u Džennet osim prolazak kroz poteškoće i ništa te neće odvesti u Džehennem osim strasti i prohtjeva.Oba su zaodjenuta kao što je opisano i ko god rastrga veo doći će do onoga što je sakriveno iza njega.Veo Dženneta je rastrgan prolaženjem kroz poteškoće a veo Džehennema je rastrgan predavanjem strastima i uživanjima.Teškoća obuhvata konstantno nastojanje i strpljivost u ibadetu, suzdržavanje srdžbe, praštanjema, strpljivošću, davanjem sadake, dobrota prema onima koji te zlostavljaju, suzdržavanje od fizičkih strasti itd...

Izvjesnost smrti

Ibn Mesud, radijallahu anhu je jednom rekao: „Vjernik neće osjetiti komfort sve dok ne sretne Allaha“.

„O sine Ademov!Tvoja majka te rodila dok si ti plakao a drugi oko tebe se radosno smijali.Radi za dan, dan kada ćeš umrijeti kako bi se ti radujući smijao dok oni budu plakali za tobom“. (poezija)

Sabit al Bunani rahimehullah je jednom rekao: „Tuba (drvo u Džennetu) je za onoga koji se sjeća trenutka smrti, i doista ako se rob često prisjeća smrti onda će se posljedice tog sjećanja vidjeti na njegovim djelima.“

Hasan al Basri rahimehullah je izjavio: „Duša sina Ademovog će napustiti ovaj život sa tri žaljenja: za njegovo neispunjenje, za nepostizanje onoga čemu se nadao i za nedovoljno pripremanja za ono sa čim će se suočiti.“

On je takođe rekao: „Nikad nisam vidio nešto tako sigurno a da ljudi više u to sumnjaju od smrti.Oni su ubjeđeni da će ih zadesiti ali ignorišu njenu neizbježnost.Nikad nisam vidio istinu bližu zabludi od one predočene u njihovoj izjavi, 'Mi tražimo Džennet' pa ipak ignorišu traženje njegova puta.“

Ammar ibn Jasir, radijallahu anhu je rekao: „Smrt je dovoljna kao podsjetnik, ubjeđenje je dovoljno kao bogatstvo i činjenje djela ibadeta je dovoljno kao posao.“

Silah bin Ašjam rahimehullah je jednom rekao: „Neka smrt bude tvoj slogan, je tako nećeš mariti hoćeš li dočekati jutro bogat ili ćeš imati nedaća na ovom svijetu.“

Haris bin Idris rahimehullah je rekao: „Rekao sam Dawudu at-Tai'ju, 'Posavjetuj me' i on reče 'Znaj da te vojnici smrti čekaju'.

Ebu Derda, radijallahu anhu je rekao: „Ja volim siromaštvo iz skromnosti prema mom Gospodaru; Ja volim smrt iz iščekivanja mog Gospodara; i ja volim bolest kao brisača mojih grijeha.“

Mutarrif ibn Abdullah je rekao: „Smrt je uništila život onih koji se upuštaju u uživanja, stoga traži užitak (u Džennetu) koji neće okončati smrću.“

Utbi je jednom dat savjet: „Često se sjećaj smrti jer ukoliko imaš obilno bogatstvo ona će učiniti da izgleda malo a ako imaš malo bogatstva ona će učiniti da izgleda dovoljno“.

Ar-Rabi' bin Huzejm je rekao: „Sjećaj se onoga (smrti) što nikad nisi okusio i što ćeš okusiti samo jednom“.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Svaka osoba koja umre osjeća žaljenje.Ako je preminuli bio dobročinitelj, on će žaliti što nije učinio više dobra, a ako je bio zločinitelj on će osjećati žaljenje što se nije suzdržao od zla“.

Hasan al Basri rahimehullah je plakao kada je umirao i rekao: „Slaba duša a tako ogromna nedaća dolazi.Doista, mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti“.

Ibn Abbas, radijallahu anhu prenosi da je Omer, radijallahu anhu došao kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem koji se oslanjao na tkanu hasuru koja je ostavila trag na njemu.Omer reče: „Zašto ne nabaviš udobniju hasuru od ove, o Allahov Poslaniče?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem reče:

„Šta ja imam sa ovim svijetom? Doista, moj primjer na ovom svijetu je poput primjera putnika koji je krenuo na put u vrelom danu i potražio sklonište ispod drveta potom ustao i napustio ga.“

Seleme ibn Dinar je rekao: „Izbjegavaj svaku stvar sa kojom mrziš da se szsretneš sa smrću jer će ti tako biti svejedno ako umreš bilo kada.“

Ebu Derda, radijallahu anhu je rekao: „Kada se sjetiš umrlih, smatraj sebe jednim od njih.“

Omer ibn Abdul-Aziz rahimehullah je imao običaj reći: „Ako bi se prisjećanje smrti napustilo moje srce za samo jedan sat bojao bih se da bi se iskvarilo.“

Omer ibn Abdul-Aziz je rekao: „Kada se ne bih bojao da bi mogla biti novotarija u vjeri, ja bih se zavjetovao da se ne radujem bilo čemu na ovom svijetu sve dok ne vidim kako će izgledati lica glasnika mog Gospodara na samrti.Takođe, ne bih volio da mi smrt bude učinjena lahkom jer je to zadnji položaj za koji vjernik dobija nagradu.“

Mutarrif bin Abdullah je rekao: „Kada bih znao kada će moj život okončati, pobojao bih se da bi iugubio razum.Allah je darovao Svojim robovima blagodat zaboravljanja smrti inače oni ne bi uživali u životu ili podizali pijace.“

Šejtan je najsretniji ako nadvlada roba sa preprekom novotarije

Ibn Kajjim, rahimehullah je rekao:

Naš šejh je rekao: „Stvarnost nevjerstva je vjenčana sa novotarijom i oni su izrodili stanje gubitka na ovom i onom svijetu“. Ako rob savlada ovu postavljenu prepreku i izbjegne je sa svjetlošću Sunneta i ako traga za tim da je se u potpunosti kloni i da se istinski pridržava Sunneta oponašajući one koji su čuveni prethodnici od ashaba i njihovih učenika koji su ih slijedili u dobru, a doista je rijetkost za one potonje generacije da proizvedu ovakvu vrstu ljudi.Kako god, ako je osoba poput ove proizvedena onda će sljedbenici novotarije opsjedati i opkoliti tu osobu sa svojim zamkama i iskaliti svoju mržnju prema noj putem razaranja i optužit će ga da je zabludjeli novotar.

Ako mu Allah podari uspjeh u savladavanju ove prepreke onda ga šejtan pokušava uhvatiti na trećoj prepreci koja je prepreka velikog grijeha.Ako šejtan bude uspješan kod čovjeka putem ove prepreke onda će on učiniti da mu  ovi grijesi izgledaju privlačno, uljepšati ih u njegovim očima i obrlatiti ljude da odugovlače u njima.On njima takođe otvara vrata novotarskog vjerovanja da djela nisu dio vjere (irdža).Tako šejtan kaže njemu: „Vjera je samo puko vjerovanje i ne može joj biti naštećeno djelima“.Moguće je da šejtan uzrokuje da izgovori izjavu u kojoj često leži propast ljudi. To je izjava“ Grijesi ne štete čovjeku sve dok je na tewhidu isto kao što dobra djela ne koriste čovjeku koji je na širku“.

Šejtan je najsretniji ako roba nadvlada sa preprekom novotarije zbog načina na kojoj se ona suprotstavlja vjeri i što ona uključuje odbacivanje onoga sa čim je Allah poslao Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.Takođe, onaj koji počini novotariju se ne kaje od nje niti je ostavlja već poziva stvorenja njoj.On daje prednost ovome jer ono iziskuje davanje izjava o Allahu bez znanja, i ona uzrokuje neprijateljstvo čistom Sunnetu.Ona (novotarija) daje vođstvo onima  kojima Allah i Njegov Poslanik nisu dali vođstvo.Ona prihvata ono što je odbačeno od Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i odbacuje ono što je prihvaćeno.Ona pokazuje savezništvo sa neprijateljima Allaha i pokazuje neprijateljstvo prema Njegovim saveznicima.Ona potvrđuje ono što On negira i negira što On potvrđuje.Ona deklariše iskrene lažovima a lažove iskrenima.Ona se suprostavlja istini sa zabludom i onemogućava istinitost tako da istina postane zabluda a zabluda postane istina.Ona inicira otpadništvo u vjeri i sakriva istinu od ljudskih srca.Ona traži neka odstupanja na Pravom putu i otvara vrata promjeni vjere u cjelosti.“

Savjet Ebu Bekra za Omera ibn Hattaba

Kada je bio na samrtničkoj postelji, Ebu Bekr radijallahu anhu je pozvao Omera, radijallahu anhu da dođe kod njega.Kada je Omer došao, Ebu Bekr je rekao: „Doista ti želim dati jedan posljedni savjet, ako ga prihvatiš od mene:

„Doista Uzvišeni Allah ima prava tokom noći koja ne prihvata tokom dana, i prava tokom dana koja ne prihvata tokom noći.I doista Uzvišeni Allah ne prihvaća dobrovoljna djela ibadeta sve dok se prvo ne obave obavezni.Zar ne vidiš one čij je tas dobrih djela težak na Ahiretu i težak  je samo zbog toga što su slijedili istinu na dunjaluku, jer je činjenje toga bilo teško za njih (t.j. zahtjevalo je napor i trud poput penjanja na uspon). I dolikuje tasu da bude težak kada se na njega stavi samo istina.Zar ne vidiš one čij je tas dobrih djela lahak na Ahiretu i lahak je samo zbog toga što su slijedili zabludu na ovom svijetu, i činjenje toga je bilo lahko za njih (t.j. lahko, bez napora poput spuštanja nizbrdo). I dolikuje da tas bude lahak kada se na njega stavi samo zabluda.Zar ne vidiš da je Uzvišeni Allah objavio ajete koji ulivaju strah i ajete koji ulivaju nadu.To je stoga kako bi rob bio  i u stanju nade za nagradom i u strahu za kaznom, bez da sebi oduzme život i bez nadanja za ičim drugim do istine od Allaha.Ako zapamtiš i primjeniš ovaj moj savjet onda neka ti nijedna stvar od nevidljivog ne bude draža od smrti, koja je u svakom slučaju neizbježna.A ako ne prihvatiš ovaj moj savjet onda neka ti nijedna stvar od nevidljivog ne bude mrža od smrti.