Bogobojaznost ima svoje ljude.Neki mogu biti prepoznati, neki je mogu čak prikazivati (lažna bogobojaznost) ali veliki broj istinski dobrih često prođu neopaženi i ostanu nečuveni u našem ummetu.
Ovo je prelijep dio koji sam pročitao prije nekoliko godina a koji se pripisuje Aliji ibn Ebi Talibu, radijallahu anhu, kada je upitao ibn Šurejha da opiše ljude od takvaluka (bogobojaznosti). Mislio sam da bi bilo ljepo podjeliti ovo u ovom mjesecu kada svi pokušavamo da budemo bolji muslimani i da postignemo dobre osobine:
„Kada je Allah stvorio Njegova stvorenja, On je to učinio iako je kompletno neovisan od njihove pokornosti Njemu i njihove nepokornosti Njemu.Nikakva nepokornost mu ne može naštetiti i nikakva pokornost mu ne može koristiti.Potom je među njima podjelio njihova sredstva opskrbe i postavio ih na Zemlju.Ljudi od bogobojaznosti na Zemlji su oni od vrlina:njihov govor je ispravan (istinit), njihova odjeća je skromna a njihov hod je ponizan.Oni obaraju svoj pogled kada vide nešto što im je Allah zabranio da vide i daju svoj sluh korisnom znanju.Oni čuvaju svoju čestitost i ispravnost kako za vrijeme nedaća tako i u blagostanju.
I da nije do određenog vremena kada im je Allah zapisao smrt njihove duše ne bi ostale ni sekundu duže u njihovim tjelima zbog čežnje za nagradom i strahom od kazne.Stvoritelj je najviši u njihovim očima tako da je sve ostalo za njih beznačajno.Oni su sa Džennetom kao da su već vidjeli i uživali u njegovu prisustvu.Oni su sa džehennemom kao da su ga već vidjeli i okusili njegovu kaznu.Njihova srca žale i njihovo zlo (ako i postoji) nije zarazno.Njihova tjela su mršava ,njihove potrebe su male a njihove duše čestite.
Oni se pridržavaju strpljenja za nekoliko dana i doživljavaju vječni užitak.Ovo je unosna trgovina koju im je Njihov Gospodar učinio dragom.Svijet ih iskušava ali oni ne klonu.Zatvara ih ali su oni otkupili sebe.
Tokom noći oni stoje u redovima i uče odjeljke Kur'ana.Uče ga na pravilan način koji ražalosti njihova srca i uzimaju ga (Kur'an) kao lijek.Ako dođu na ajet čežnje oni posegnu za njim i misle da je to njihova sudbina.Ako naiđu na zastrašujući ajet oni uliju svoja srca ka njemu i vjeruju da su džehennem i njegovi krici u njihovim ušima.Oni spavaju na čelima i laktovima (t.j. toliko klanjaju kao da spavaju u ovim položajima) i preklinju Allaha da ih oslobodi.
Tokom dana oni su tolerantni i učeni, blagi i bogobojazni.Strah je isklesao njihova tjela kao da su strijele.Svako ko ih pogleda pomislio bi da su bolesni ali oni nisu bolesni.Neki će reći da su zbunjeni.Ogroman strah je učinio da izgledaju tako.Nisu nikad zadovoljni da čine samo malo djela (tokom dana) niti traže nešto veliko. Oni kore sebe i oštroumni su u pogledu svojih djela.
Ako neko od njih bude nazvan „bogobojaznim“ on se boji onoga što je rečeno o njemu i kaže: „Ja poznajem sebe bolje od tebe.Gospodar moj me poznaje bolje nego ja samog sebe.O Allahu!Ne stavljaj me na odgovornost za ono što oni govore o meni i Gospodaru moj učini me boljim od onoga što oni misle.Oprosti mi moje grijehe za koje ne znam.
Njihovi znakovi su da su jaki u Islamu, odlučni u svojoj blagosti, čvrsti u svojoj vjeri.Oni žude za znanjem i učeni su sa obzirnošću, skromni u bogatstvu, ugodni u neimaštini, strpljivi u nedaćama, traže halal, aktivni su u traženju upute i oni se zgražavaju pohlepe.
Oni čine dobra djela u strahu (od odbijanja).Noći provode u zahvaljivanju a jutra u sjećanju.Spavaju budno i ustaju sa radošću.Ukoliko im njihova požuda čini teškim da učine ono što preziru oni liše sebe onoga što vole.Pogled njihovih očiju je u onome što neće nestati a njihova uzdržanost u onome što će nestati.Oni kombinuju znanje sa blagošću i govor sa djelima.
Vidjećeš da su njihove nade realne, njihove greške male, srca skromna, duša uzdržana, ishrana oskudna, njihove stvari jednostavne, njihova vjera sačuvana, njihove strasti sputane a njihova ljutnja pokorena.Dobro se očekuje od njih a zlo je zaštićeno od njih.Ako se nađu među onima koji su zaboravni oni se ubrajaju u one koji se sjećaju (Allaha).Ako su među onima koji se sjećaju oni nisu zapisani kao zaboravni.Oni praštaju onima koji im učine nepravdu,ospkrbljuju one koji im uskrate i susreću one koji prekidaju vezu s njima.Oni nisu nikad neupućeni i uvijek su blagi.Njihova loša djela gotovo da ne postoje a njihova dobra djela su uvijek prisutna.Oni su nepokolebljivi kada se zemlja potrese, postojani u nedaćama i zahvalni u blagostanju.
Oni nemaju predrasude prema onima koje ne vole niti daju prednost onima koje vole.Oni potvrđuju istinu prije nego se pojavi i ne gube ništa što im je povjereno.Nikoga ne prozivaju imenima niti povrijeđuju svoje komšije.Oni ne psuju za vrijeme teškoća niti se upuštaju u zabludu.
Tišina im ne smeta a ako se smiju, ne podižu svoje glasove.Ukoliko im se čini nepravda oni ostaju strpljivi dok ih Allah ne oslobodi i spasi.Njihove strasti su okovane dok su drugi komotni oko njih.
Njihovo uzdržavanje od onih koji su daleko od njih je njihovo oslobođenje (od zla).Njihova bliskost prema onim koji su im blizu je sredstvo milosti (za one koji su im blizu).Njihovo ostajanje po strani nije iz oholosti ili ponosa i njihova bliskost nije ni trik ni spletka.
