„O sine moj, ukoliko ikad osjetiš potrebu da se sprijateljiš ili družiš sa čovjekom onda se druži sa onim ko te zaštiti kada mu pomogneš, ukrasi te kada hodaš sa njim i opskrbi te kada tvoje opskrbe ponestane.Druži se sa onim koji, kada ti ispružiš svoju ruku ka dobru on ispruži svoju ruku takođe, ako vidi vrlinu od tebe on je upamti a ako vidi loše od tebe, on ga otkloni.Druži se sa onim koji ti da kada zatražiš od njega, koji iskorači kada si ćutljiv i koji te utješi kada te nedaće savladaju.Druži se sa onim koji ti vjeruje kada govoriš, ima povjerenja u tebe kada se upustiš u posao, i ukoliko izostaneš on te zamjeni.“
U takvim slučajevima rečeno je:
„Tvoj pravi brat je onaj koji ostane sa tobom,
Koji šteti sebi kako bi ti pomogao
Kada te teška vremena slome i rasprše
On postane širok samo kako bi te popravio“
Ali prije svega on mora biti učen nakon što je postigao bogobojaznost, kako bi se ti mogao okoristiti znanjem takođe.Lukman je rekao svom sinu, 'O sine moj, sjedi sa učenim, nagni njima sa svojim koljenima!Jer doista, srca ožive sa riječima mudrosti kao što se mrtva zemlja vrati u život sa pljuskom kiše'“.
