„Stanja se mjenjaju.Musliman je izgubio svoju moć i osvojen je.Ipak, svjest ga nikad ne napušta da je on najsuperiorniji .Sve dok je vjernik on gleda na svog osvajača sa pozicije superiornosti.On ostaje ubjeđen da je ovo prolazno stanje koje će proći i da će vjera pokrenuti plimu od koje nema izlaza.Čak i ako mu je smrt određena on nikada neće pognuti svoju glavu.“ (Sejjid Kutb)
„Božja mudrost određuje svaku odluku i svako stanje.On upravlja cijelokupnim Svemirom i On je obavješten o njegovom početku i kraju, upravlja njegovim događajima i odnosima.On poznaje mudrost, sakrivenu iza zavjesa nevidljivog-mudrost koja otkriva dugi proces istorije u skladu sa Njegovom voljom.Ponekad nakon generacija i stoljeća.Bog nam otkriva mudrost nekog događaja koji nije razumljen od strane onih koji su mu prisustvovali.Oni su se možda čudili 'Zašto ovo? O Gospodaru!Zašto se ovo desilo?' Samo pitanje potiče iz neznanja od kojeg je vjernik spasao sebe.On već zna da iza svake odluke stoji mudrost.Njegova širina shvatanja i pronicljivosti u vremenu i prostoru, u vrijednostima i mjerilima, uzdiže ga iznad ovog nevjerovanja čij početak leži u takvom pitanju.On putuje na od Boga određenom putu sa poniznošću i strpljenjem“. (Sejjid Kutb)
„Dok sam stajao i osmatrao zidove i čvrsto kamenje, tri ili četri stope debele, vrata od drveta i željeza, stopu debele, i željezne rešetke koje su filtrirale svjetlo, nisam mogao ostati nepogođen sa glupošću te institucije koja me tretirala kao da sam ja samo meso, krv i kosti, da bi bio zatvoren...Vidio sam da je kameni zid između mene i mojih stražara na tornjevima, pa ipak bilo je teže popeti se na njih prije nego bi oni postali slobodni koliko sam ja.Nisam se ni za trenutak osjećao ograničenim, i zidovi kao da su bili otpaci kamenja...Oni jednostavno nisu znali kako da postupaju sa mnom, već su se ponašali kao osobe koje su loše odgojene.U svakoj prijetnji i svakoj pohvali bila je greška jer su oni mislili da je moja glavna želja da stojim sa druge strane zida.Nisam mogao a da se ne nasmijem kada vidim kako su marljivo zatvarali moja vrata tokom mog razmišljanja...Pošto nisu mogli doprijeti do mene oni su odlučili da kazne moje tijelo, isto poput dječaka, ako ne mogu savladati neku osobu na koju su kivni, oni počnu zlostavljati njegovog psa.Vidio sam državu pola razboritu, koja je bila plaha i plašljiva kao usamljena žena sa svojim srebrnim kašiikama, i da nije znala razlikovati prijatelje od neprijatelja, i izgubio sam sav svoj respekt prema njoj i sažaljevao je“. (Henry David Thoreau -‘Civil Disobedience')
„Država se nikad namjerno ne konfrotira sa čovjekovim osjećajem, intelektualno ili moralno, već samo sa njegovim čulima.Ona nije naoružana sa superiornim razumom ili iskrenosti nego sa superiornom fizičkom snagom.Ja nisam rođen da bih bio prisiljen.Ja ću disati po svom vlastitom načinu.Hajde da vidimo ko je jači.“ (Henry David Thoreau)
