Kada čitamo kroz knjige, naročito biografije i izjave naših dobrih prethodnika, jedna lijepa stvar nas uvijek zadivi a to je koliko je važan istigfar (traženje oprosta) bio našem selefu i koliko su duboko bili zaokupljeni ovim djelom.To su bili ljudi koji su živjeli i odisali islam, čija su srca bila prepuna imana, jekina, poniznosti i svega dobrog i oni su bili veliki po vrijednosti kod Allaha.Oni su bili učenjaci, ispravni i bogobojazni, iskreni robovi Allaha Uzvišenog.Oni su bili od najbolje generacije čij su grijesi bili mali a dobra djela velika pa ipak vidimo da nikad nisu prestajali tražiti oprost.Zapravo, oni bi provodili noći plačući a neke svoje dane u tugi, uvijek tražeći oprost.
Nevjerovatno, u našim današnjim danima mi smo gotovo ostavili ovu vrlinu konstantnog istigfara i samo je povezujemo sa velikim grijesima i kada zapadnemo u neku ozbiljnu stvar!Ali u stvarnosti, mi ne trebamo tražiti oprost samo kada upadnemo u nešto loše već to treba biti nešto što je konstantno prisutno u našoj svakodnevnici bez obzira da li primjećujemo naš grijeh ili ne.To je ono što je održavalo naše ispravne prethodnike u ovom čestitom djelu, oni su znali prirodu duše i prirodu našeg ljudskog bića.Ponekad mi upadnemo u grijeh, ponekad ne obavimo neku našu obavezu, ponekad zaboravimo i napravimo greške, ponekad izgubimo iz vida krajnju svrhu našeg postojanja, ponekad izgubimo trag naše iskrenosti i namjeru, ponekad patimo od duševnog gubitka bez da to i vidimo, i ponekad naša vjera krene dole a mi to čak ni ne osjetimo.Polahko počinjemo da gubimo naš ahiret ali smo i dalje u potpunoj zaboravnosti.
Traženje oprosta i pokajanje je stoga ključno za čovjeka koji posjeduje ove nedostatke.Po prirodi i po definiciji mi smo stvorenja koja su sklona zaboravu i mi prirodno zaboravljamo naše grijehe i naše nedostatke.Za mnoge od nas, mi čak i ne vidimo kada upadnemo u loše i to je možda i najstrašnija stvar.
Posljedice grijeha su mnoge ali ćemo se samo fokusirati na neke:
Požalio sam se Vaki'u na moje slabo pamćenje
Pa me on uputio da ostavim sve grijehe
I rekao mi je „Znanje Allaha je svjetlo
A Allahovo svjetlo se ne daje griješniku.“
Poenta je da je Allah Tajjib (dobar) i da on prihvata samo ono što je tajjib (dobro).Grijesi s druge strane su vrsta nasilja i predstavljaju tamu a kao što zaključujemo iz hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Nasilje je tama na Sudnjem danu“.Znanje koje je Allah Uzvišeni objavio i kojem je podučio Poslanika je obavijeno svjetlom i zapravo je samo svjetlo- tako ne priliči svjetlu da ostane u tamnim odajama srca griješnika.Tama i svjetlo ne mogu koegzistirati.Tako ustrajnost u lošem će te zauvijek držati u tami i spriječit će znanje da dođe do tebe i da te spasi.Kako god , postoji izlaz...Kada dozvoliš znanju da te okoristi i radiš po njemu koliko si u mogućnosti tama će odmah početi da iščezava.
2.Druga posljedica grijeha je da će čovjek pronaći sebe kako je spriječen od svoje opskrbe ili ograničen u svom životu.Kada je Allahov rob stalno u istigfaru i Allah zna da je uvijek svijestan svojih djela i da je oprezan od upadanja u grijeh, On će ga opskrbiti sa svake strane: a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada. (Talak,2-3) On će mu donijeti poslovne mogućnosti bez da ih on traži.Blagodat u imetku, zdravlju i dobrim sredstvima će mu biti donešena i dunjaluk će mu biti postavljen pod noge.Ovo iz razloga što je više čovjek svjesniji Boga veći je i stepen bogobojaznosti.To znači da oni stalno razmišljaju o svojoj vezi sa Allahom i fokusiraju se na ahiret, tako se Allah onda brine o njihovom dunjaluku i ispuni njihove živote sa opskrbom kako bi im pomogao da ustraju u svom fokusu na ahiret i spominjanju Njega.Kako je On samo blag, Uvišen neka je.
i govorio: 'Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta;On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati. (Nuh, 10-12)
Tako pametni uvidi da baš kao što grijesi sprječavaju životnu opskrbu, traženje oprosta povećava njihovu opskrbu i tako ne ostavljaju istigfar.
3.Sljedeća posljedica grijeha je da nečija dova bude spriječena od odziva.U Sahihu Muslima, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem spominje slučaj čovjeka koji: „...daleko putuje, raščupane kose i prašnjav, širi svoje ruke ka nebu govoreći 'Gospodaru moj!Gospodaru moj! – dok je njegova hrana haram,njegovo piće haram, njegova odjeća haram, i othranjen je na haramu pa kako da mu se odazove?“
Dakle traženje oprosta nije samo za griješnika već je osobina dobrih i bogobojaznih.Allah otvara vrata i daruje mnoge blagodati na čovjeka koji posjeduje vrlinu istigfara i sjećanja.
وَأَنِ اسْتَغْفِرُوا رَبَّكُمْ ثُمَّ تُوبُوا إِلَيْهِ يُمَتِّعْكُمْ مَتَاعًا حَسَنًا إِلَىٰ أَجَلٍ مُسَمًّى وَيُؤْتِ كُلَّ ذِي فَضْلٍ فَضْلَهُ
da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnoga časa lijepo proživite i svakom čestitom daće zasluženu nagradu.(Hud,3)
