Od morala i ponašanja ispravnih prethodnika je bilo njihovo konstantno povjeravanje njihovih stvari Allahu u onome što se odnosi na njih, njihovu djecu i prijatelje.Oni su se vraćali Allahu tražeći uputu i nikad nisu tražili nešto za sebe bez da ne postoji neka veza sa Allahom Uzvišenim.Allah je rekao u Kur'anu u pogledu vjernika u faraonovoj sviti:
وَأُفَوِّضُ أَمْرِي إِلَى اللَّهِ ۚ إِنَّ اللَّهَ بَصِيرٌ بِالْعِبَادِ فَوَقَاهُ اللَّهُ سَيِّئَاتِ مَا مَكَرُوا ۖ وَحَاقَ بِآلِ فِرْعَوْنَ سُوءُ الْعَذَابِ
A ja Allahu prepuštam svoj slučaj; Allah, uistinu, robove Svoje vidi." I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi. (Ghafir, 44-45)
Uzvišeni je takođe rekao u pogledu ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
الَّذِينَ قَالَ لَهُمُ النَّاسُ إِنَّ النَّاسَ قَدْ جَمَعُوا لَكُمْ فَاخْشَوْهُمْ فَزَادَهُمْ إِيمَانًا وَقَالُوا حَسْبُنَا اللَّهُ وَنِعْمَ الْوَكِيلُ فَانْقَلَبُوا بِنِعْمَةٍ مِنَ اللَّهِ وَفَضْلٍ لَمْ يَمْسَسْهُمْ سُوءٌ
one kojima je,kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!" – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: "Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!" I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo . (Ali Imran, 173-174)
Tako Uzvišeni Allah objašnjava da uspjeh leži u povjeravanju stvari Njemu.Jedan od njih je rekao: „Ništa nije korisnije djeci učenjaka i ispravnim od molenja za njih u tajnosti povjeravajući njihove stvari Allahu Uzvišenom.“
Još jedan primjer prepuštanja problema Allahu je ono što Ebu Hurejre, radijallahu anhu prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Čovjek od sinova Israilovih je tražio od drugog da mu posudi hiljadu dinara.Drugi čovjek je tražio svjedoka na što je prvi odgovorio da je Allah dovoljan kao svjedok.Drugi čovjek je tražio garanciju na šta je prvi čovjek odgovorio da je Allah dovoljan kao garant.Drugi čovjek reče prvom: „Ti si u pravu!“Potom mu je on posudio novac koji je trebao biti vraćen određenog dana.Prvi čovjek, onaj koji je posudio, je putovao preko mora kako bi završio svoje obaveze.Kako god, pronaći odgovarajući brod kako bi vratio dug na vrijeme je bilo nemoguće.Tako je on uzeo komad drveta, napravio rupu u njemu i stavio hiljadu dinara u tu rupu zajedno sa pismom i pažljivo je zatvorio.Idući prema moru on je obznanio: „Allahu moj!Ti znaš da sam posudio hiljadu dinara od čovjeka.On je tražio od mene svjedoka na što sam ja odgovorio „Allah je dovoljan kao svjedok“.On je pristao na Tebe a zatim me upitao za garanciju na što sam ja odgovorio: „Allah je dovoljan kao garant“.On je opet bio zadovoljan sa Tobom.Tražio sam brod kako bi vratio dug ali bezuspješno.Stoga prepuštam Tebe da budeš čuvar ovog duga“.Potom je bacio komad drveta u more.Kada je ušao u morsku struju on je otišao i dalje tražeći brod kako bi se vratio u svoju zemlju.Onaj koji mu je posudio novac je gledao ka moru nadajući se da se brod vratio donoseći mu njegov novac ali je samo pronašao komad drveta.Odnio ga je kući svojoj porodici misleći da je drvo za vatru ali nakon što ga je pregledao našao je hiljadu dinara zajedno sa pismom.Tog dana se onaj koji je posudio novac vratio sa hiljadu dinara govoreći: „Tako mi Allaha, stalno sam pokušavao da pronađem brod kako bi došao kod tebe sa tvojim dugom ali je ovo prvi brod koji sam pronašao.“Onaj što mu je posudio novac ga upita: „Jesi li išta poslao meni?“, na što je on odgovorio:“Upravo sam te obavjestio da nisam mogao pronaći brod prije ovog sa kojim sam došao.“ Čovjek tada reče: „Doista je Allah donio ono što si mi poslao u komadu drveta, stoga idi sa svojih hiljadu dinara. (Buhari 3/362-Feth; Ahmed 2/348)
