Onaj ko smatra da je napuštanje pokornosti od šeriata takav je uznevjerovao

Ibn Tejmije kaže: «Ko kaže da će onaj ko izgovori dva šehadeta a ne bude izvršavao farzove i klonio se harama, ući u Dženet i da niko od takvih neće biti kažnjen smatra se kafirom otpadnikom.Obaveza je takvog pozvati na pokajanje. Ako se ne pokaje ubija se. Mnogo je kategorija ljudi koji izgovaraju šehadet. Među njih spadaju i munafici koji će biti na samom dnu Džehenema.» Završen citat. Pogledaj Medžmu' fetava, 35/106.

I kaže: «Hanbel kaže: 'Pričao nam je Humejd: 'Obavješten sam da neki ljudi govore: «Ko bude priznavao namaz, post zekat, hadž a ne bude ništa od toga radio sve dok ne umre, takav je mu'min osim u slučaju ako je bio od onih koji to niječu.» Ovo je jasan kufr. Takvo mišljenje se suprostavlja Kur'anu, sunnetu Allahova Poslanika i ulemi muslimana. Uzvišeni Allah kaže:
وما أمروا إلا ليعبدوا الله مخلصين له الدين حنفاء
«A naređeno im je da se samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju.»

Hanbel kaže: «Čuo sam Ebu Abdullaha Ahmeda b. Hanbela kako kaže: «Ko ovo kaže takav je uznevjerovao u Allaha, suprostavio se Njegovoj odredbi i Njegovom Poslaniku u onome sa čim je došao od Allaha.» Završen citat. Medžmu' fetava, 7/209.


I rekao je: «Ahmed b. Hanbel kaže: «Pričao nam je Halef b. Hajan, pričao nam je Ma'kil b. Abdullah Abesi, kaže: «K nama je došao Salim Aktes ispoljavajući akidu irdža'a (mišljenje da je za iman dovoljno samo srčano vjerovanje bez djela) pa su se naši prijatelji razbježali od njega. Od njih je bio i Mejmun b. Mehran i Abdulkerim b. Malik. On se obavezao Allahu da mu neće pružiti utočište tako da ga niko nije primio osim mesdžid. Ma'kil dalje pripovjeda: «Kada sam otišao na hadž ušao sam kod Ata'a b. Rebaha sa grupom mojih prijatelja a on je učio:
حتى إذا استيأس الرسل …
«I kad bi poslanici gotovo nadu izgubili…” Rekosmo mu da imamo potrebu za njim pa nas je primio. Obavjestio sam ga da su neki naši ljudi uveli novine i da govore da namaz i zekat nisu od vjere. On reče: «Pa zar Allah nije rekao:
وما أمروا إلا ليعبدوا الله مخلصين له الدين حنفاء ويقيموا الصلاة ويؤتوا الزكاة وذلك دين القيمة
«Naređeno im je da samo Allaha obožavaju iskreno mu ispovjedajući vjeru, i da klanjaju namaz i daju zekat, to je prava vjera.»

Tako da su namaz i zekat od vjere. Rekoh : «Oni govore da se iman ne povećava.» Odgovori: «Zar Allah nije rekao:
ليزدادوا إيمانا مع إيمانهم
«Da bi povećali iman na iman.»
To je iman. Rekoh: «Oni to pripisuju tebi, a do mene je dospjelo da je kod tebe došao Ebu Zerr sa svojim ashabima i kada su ti iznijeli svoje mišeljenje da si ti to prihvatio. Pa je rekao: «Ne tako mi Allaha», pa je to ponovio dva ili tri puta. Zatim reče: «Kada sam došao u Medinu sjeo sam kod Nafije pa mu rekoh: «O Ebu Abdullahe ja imam potrebu kod tebe.» On reče da li se radi o nekoj tajni ili je nešto javno?» Tajna, rekoh. Koliko je samo tajni u kojima nema hajra, odgovori on. Rekoh: «Ovo nije od te vrste.» Pošto smo klanjali Ikindiju on ustade i uze me za odjeću a zatim upita: «Kakva je tvoja potreba?» Pa sam mu spomenuo njihov govor. A on mi reče: «Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: 'Naređeno mi je da ih tučem sabljom dok ne kažu la ilahe illallah, a kada izgovore la ilahe illallah zaštitili su od mene imetke i krv osim što nalaže pravo šehadeta a račun će polagati kod Allaha.'» Rekoh: «Oni govore: 'Mi priznajemo da je namaz farz ali ne klanjamo, priznajemo da je alkohol haram ali ga pijemo priznajemo da je brak sa majkama zabranjen a li ih ženimo.'» On trgnu ruku iz moje ruke a zatim reče: «Onaj ko to čini je kafir.» Završen citat. Pogledaj Medžmu' fetava, 7/204-205

O strahu od širka ( 4 )

وقول الله عز وجل: إِنَّ اللَّهَ لَا يَغْفِرُ أَنْ يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَلِكَ لِمَنْ يَشَاءُ
Uzvišeni je Allah rekao: "Allah, uistinu, neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga kome On hoće." (En-Nisa, 48,116.)

Riječi su Uzvišenog Allaha: “oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće.

Nevevi, neka mu se Allah smiluje, rekao je: "Što se ulaska mušrika u vatru tiče, to ima uopćeno značenje. Oni će u nju ući i u njoj vječno ostati i nema razlike između sljedbenika Knjige, kršćana i Židova, i obožavalaca kipova i ostalih kafira. Kod sljedbenika Istine nema razlike između kafira iz inata ili nekog drugog, niti između onog ko se razišao sa vjerom islama i onog ko joj izjavljuje svoju pripadnost, a zatim sudi po svome kufru, svome nijekanju i ostalom. Što se tiče ulaska u Džennet onih koji su umrli, a nisu bili mušrici, to je sigurno. Međutim, ukoliko nije radio veliki grijeh i nije u njemu bio ustrajan i u tom stanju umro, on će biti pod (Allahovom, dž.š.) voljom. Ukoliko mu oprosti, ući će u Džennet odmah, a ako ne, bit će kažnjen Vatrom, zatim će iz nje biti izveden i uveden u Džennet."

Ovo je stav ehli-sunneta vel-džema'ata i u tom pogledu nema razilaženja među njima. Ovaj je ajet nešto najviše što iziskuje strah od širka, jer je Uzvišeni Allah prekinuo oprost mušriku i odredio mu vječnost u Vatri. On je to izrekao bez bilo kakvog ograničenja, a zatim rekao:

"...a oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće." On je specificirao i ograničio ono što nije širk. Ovakav grijeh, koji ima ovakav status, za onog ko ga počini nema nade da se sa ovim grijehom spasi, ukoliko se ne pokaje prije smrti.


Njegove su riječi: "Prisni prijatelj (Ibrahim), a.s., rekao je:

'I sačuvaj mene i sinove moje od toga da obožavamo kumire."

Tj. Ibrahim, a.s., Prisni prijatelj Milostivog (Halilur-rahman). Prisno prijateljstvo (hulle) jeste specifičnije od ljubavi (mehabbe) i zbog toga je za to odabrao dva prisna prijatelja: Ibrahima i Muhammeda, s.a.v.s.:

"I sačuvaj mene i sinove moje od toga da obožavamo kumire."

Ovo također zastrašuje iskrenog roba, jer se Prisni prijatelj, imam pravovjernih, kojeg je Allah učinio da bude kao jedan ummet, iskušao riječima koje je on ispunio, (o čemu je) rekao:

"I Ibrahimovim: koji je (obaveze) potpuno izvršavao." kome je naređeno da zakolje svoje dijete i on se odazvao naredbi svoga Gospodara, koji je polupao kipove i oštro se suprotstavio sljedbenicima širka, pored svega toga boji se da ne ode u širk, a koji se ogleda u obožavanju kipova, zbog toga što on zna da ga od toga ne odvraća niko osim Allah sa Svojom uputom i Svojom pomoći, ne njegovom moći i snagom. Kako je dobro ono što je izrekao Ibrahim Tejmi: "A ko može biti siguran da će biti sačuvan iskušenja, ako Ibrahim nije bio (sačuvan)?!" Ovo je nešto od čega se ne može biti sigurno da se (čovjeku) neće dogoditi. U ovo su upali mudraci ovoga ummeta nakon odabranih stoljeća. Pravljeni su kipovi i obožavani.

Prema tome, onoga čega se sebi i svome potomstvu bojao Prisni prijatelj, a.s., desilo se većini ummeta nakon odabranih stoljeća, tako da su izgrađene džamije i svetišta na mezarima i njima je upućeno obožavanje u svim svojim vrstama. To je uzeto kao vjera, a to su kumiri i kipovi, kao što su bili kipovi Nuhova naroda, Lat, Uzza, Menat, kipovi Arapa i drugih. Kako je slično to u šta su upale zadnje generacije ovog ummeta sa stanjem onih koji su živjeli u vrijeme džahilijeta, arapskih mušrika i ostalih. Međutim, desilo se nešto što je veće od širka u vezi s pitanjem rububijeta, što bi uzelo dosta (prostora) da se nabroji. On (Ibrahim), a.s., spomenuo je razlog koji je obavezao njega i njegovo potomstvo da se boje, riječima:

U hadisu stoji:”Najviše čega se bojim za vas jeste mali širk”,. Upitan je o njemu, pa je rekao: "To je pretvaranje."' (Ahmed u Musnedu, 5/428, 429 od Mahmuda b. Lebida, r.a., Begavi u Šerhus-Sunne, Taberani u El-Kebiru, Ovaj je hadis sahih. Vidi: El-Ehadisu es-sahiha, br. 951)

"Gospodaru moj oni (kipovi) mnoge su ljude na stranputicu naveli." (XIV:36.)

Mnogi su narodi otišli u zabludu obožavajući kipove u vrijeme Ibrahima, a.s., prije njega i poslije. Ko proučava Kur'an spoznat će stanje stvorenja i u kakav su sve širk veliki upala, za koji je Allah poslao svoje vjerovjesnike i poslanike da ga zabrane, i prijetnju za njegovo činjenje i nagradu za njegovo ostavljanje. Upropašten je onaj ko je upropašten zbog okretanja od Kur'ana i nepoznavanja šta je Allah naredio i šta je zabranio. Molimo Allaha da nas učvrsti u islamu i ispravnosti u tome sve dok ne susretnemo Allaha sa tevhidom. On je zaštitnik toga i u tome moćan, a nema snage ni moći osim sa Allahom, Uzvišenim, Velikim. Uzvišeni je rekao:

"Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si." (V:118) On je njihov slučaj vratio Allahu, kao što je uradio i Alejhisselam. Uzvišeni je Allah objasnio u onom što je objavio Svome vjerovjesniku Muhammedu, a.s., svoju presudu mušricima da im ga (širk) neće oprostiti, pa prema tome nema kontradikcije, budući da je Svoj stav o njima objasnio u ovoj Uzvišenoj knjizi:

"Ne prilazi joj neistina ispred nje, niti iza nje; Objava je od Mudrog, Hvaljenog." (XLI:42.)

Njegove su riječi: "U hadisu stoji: 'Najviše čega se bojim za vas jeste mali širk.'"
Upitan je o njemu, pa je rekao: "To je pretvaranje."

Ako se Alejhisselam boji za svoje ashabe koji su obožavanjem izražavali Allahovu Jednoću i žudjeli Njemu i onome što im je on od pokornosti Njemu naredio, pa su Hidžru učinili i borili se protiv onih koji su Ga zanijekali, koji su spoznali ono čemu ih je pozvao njihov Vjerovjesnik, i ono što je Allah objavio u Svojoj Knjizi od iskrenosti i odricanju od širka, pa kako da se ne boji za one koji se sa njima ne mogu porediti u znanju, niti radu, u onome što je veće od toga.

Alejhisselam je već obavijestio o svojim sljedbenicima, da će se među njima desiti najveći širk, svojim riječima u hadisu od Sevbana a koji slijedi: "Neće nastupiti Kijametski dan sve dok se neka plemena iz moga ummeta ne pridruže musricima i sve dok brojne skupine iz moga ummeta ne budu obožavale kipove." Već se desilo ono o čemu je Alejhisselam obavijestio i to se proširilo u većine krajeva, da su to čak uzeli kao vjeru i pored postojanja jasnih ajeta i ispravnih (sahih) hadisa koji to zabranjuju i od njega zastrašuju, kao što je Uzvišeni rekao:

"Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti." (V:72.)
I rekao je:

"...pa budite što dalje od kumira poganih i izbjegavajte što više govor neistiniti, budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte nikoga Njemu ravnim!" (XXII:30.)

Ovo je istinsko ostvarivanje tevhida, kako je već spomenuto u prethodnom poglavlju.

Potom je Uzvišeni rekao upozoravajući svoje robove na širk:

"A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan bit će kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio." (XXII:31.)

Onaj koga ovi ajeti, kada o njima razmisli, nisu zastrašili i odvratili ga od širka u obožavanju, za njega ne postoji bilo kakvo sredstvo.

Od ibn Mesuda r.a. ,prenosi se da je Allahov polsanik s.a.v.s., rekao: "Ko umre, a moli pored Allaha sudruga, ući će u Vatru." Zabilježio ga je Buharija.

Muslim prenosi od Džabira r.a. da je Allahov poslanik s,.a.v.s. rekao:”Ko susretne Allaha ne pridružujući mu ništa ući će u Džennet a ko Ga susretne pridružujući mu nešto ući će u Vatru”.

Od Ibn-Mesuda, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko umre, a moli pored Allaha sudruga ući će u Vatru." Zabilježio ga je Buharija.

U ovom hadisu je također upozorenje na širk i zastrašivanje od njega. "Nidd" (suparnik) znači isti, sličan. Prema tome, ko moli umrlog ili odsutnog i okrene se nekom od njih svojim licem i srcem, voleći ga i bojeći se njega, bilo da je nešto od njega tražio ili nije, to je širk koji Allah ne oprašta. Zbog toga je Allah zabranio da se imaju posrednici (zauzimači) i ukorio onog ko to uradi najžešćim ukorom, jer to negira iskrenost koja se ogleda u okretanju licem prema Allahu kod svega čega se čovjek boji, želi, ili se njime približava i vjera ispoljava. Jasno je da kada se okrene posredniku (zauzimaču) i od njega traži, on se u istom momentu okrenuo licem i srcem od Uzvišenog Allaha, a to je u suprotnosti sa iskrenošću. Objašnjenje svega toga doći će u poglavlju o zauzimanju (šefaatu), s dozvolom Allaha Uzvišenog.

Njegove su riječi: "Ko susretne Allaha ne pridružujući mu ništa" Ovo je iskrenost (ihlas) kako je već objašnjeno. Njegove riječi: "...a ko Ga susretne pridružujući mu nešto ući će u Vatru." Ovo je pridruživanje (širk).

Prema tome, ko sa širkom susretne Allaha (tj. umre kao mušrik) ući će u Vatru bilo (tog širka) malo ili puno. Što se tiče velikog širka, pored njega nikakva djela ne vrijede i on iziskuje vječnost u Vatri, kao što je već objašnjeno (kada se govorilo) o značenju ajeta. Što se tiče malog (širka) kao što je malo pretvaranje, i kad čovjek kaže: "Što je htio Allah i ti", ili kad kaže: "Nemam nikog osim Allaha i tebe", i tome slično, ovo ne izvodi iz vjere, a dobra i loša djela idu na vagu.

Neka je ulema rekla: "Ograničio se na negiranje širka, jer to zahtijeva tevhid po nužnosti (značenja), a njegovo zahtijevanje potvrđivanjem poslanstva jeste s obaveznošću, jer ko zaniječe Allahove poslanike zanijekao je Allaha, a ko zaniječe Allaha on je mušrik. Misli se na onog ko umre kao vjernik u sve ono u što je dužnost vjerovati, bilo u općenitom ili detaljnom smislu."

Govor o Allahu bez znanja je osnova svake nevaljalosti

Najjača zabrana među svim zabranama i najveći grijeh je govor o Allahu bez znanja . Zbog toga je spomenuta na četvrtom mjestu zabrana koje su postojale u svim ranijim zakonodavstvima (šerijatima). Ničim se ne može dopustiti, nego može ostati samo kao zabrana. Nije poput strvi, krvi i svinjskog mesa, koji u određenim okolnostima i mogu biti dopušteni.
Postoje dvije vrste zabrana: zabrana sama po sebi, koja nikad ne može biti dopuštena, i zabrana samo u određenom vremenu. O nečemu što je samo po sebi zabranjeno, Uzvišeni Allah kaže:
قُلْ إِنَّمَا حَرَّمَ رَبِّيَ الْفَوَاحِشَ مَا ظَهَرَ مِنْهَا وَمَا بَطَنَ
«Reci: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni..» (El-A'raf, 33.).
Potom prelazi na ono što je teže od toga, pa kaže:
وَالإِثْمَ وَالْبَغْيَ بِغَيْرِ الْحَقِّ
«...I grijehe, i neopravdanu primjenu sile...» (El-A'raf, 33.). Zatim spominje ono što je teže od toga, pa kaže:
وَأَن تُشْرِكُواْ بِاللّهِ مَا لَمْ يُنَزِّلْ بِهِ سُلْطَانًا
«...I da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije...» (El-A'raf, 33.).
Potom spominje ono što je teže od toga, pa kaže:
وَأَن تَقُولُواْ عَلَى اللّهِ مَا لاَ تَعْلَمُونَ
«...I da o Allahu govorite ono što ne znate» (El-A'raf, 33.)

Ovo je najteža zabrana kod Allaha i najveći grijeh. U sebi podrazumijeva laž na Allaha, pripisivanje Allahu onoga što Mu ne dolikuje, promjenu i zamjenu Njegove vjere, negiranje onoga što je Allah potvrdio, a potvrđivanje onoga što je On negirao, uspostavljanje onoga stoje On oborio, a obaranje onoga stoje On uspostavio, neprijateljstvo prema onome koga je On zaštitio, a prijateljstvo sa Njegovim neprijateljem, ljubav prema onome što Allah mrzi, a mržnju prema onome što Allah voli, opisivanje Allaha sa onim što ne dolikuje Njegovom biću, svojstvima, riječima i djelima.


Ne postoji zabrana koja je kod Allaha teža od ove, niti postoji grijeh veći od ovog. On je osnova širka i nevjerovanja i na njemu su sazdani novotarija i zabluda. Temeljna postavka svake zabludjele novotarije u vjeri je govor bez znanja o Allahu.

Baš zato su to tako snažno osporavali prvi muslimani i učenjaci. Na sve moguće načine su upozoravali na opasnost smutnje. U tome su dosegli tačku koju nisu ponovili prilikom negiranja razvrata, nepravde i neprijateljstva. To je stoga što novotarija ruši vjeru i što je njena šteta po vjeru najteža. Uzvišeni Allah je osporio svaki postupak kojim se, bez utemeljenja na neoborivom Allahovom dokazu, nešto u Njegovoj vjeri dopušta ili zabranjuje:
ولا تقولوا لما تصف ألسنتكم الكذب هذا حلال وهذا حرام لتفتروا على الله الكذب إن الذين يفترون على الله الكذب لا يفلحون
«I ne govorite neistine jezicima svojim: "Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno", da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine - neće uspjeti.», (En-Nahl, 116.)

Kako li je tek sa onima koji Allahovim svojstvima pridodaju nešto čime On Sebe nije opisao? Ili zaniječu nešto od onoga čime je On Sebe opisao.

Jedan od dobrih prethodnika rekao je: "Neka se pazi svako od vas riječi: 'Allah je dozvolio ovo, Allah je zabranio ono', pa da Allah kaže: 'Slagao si, nisam dozvolio ovo i nisam zabranio ono'".

Misli se na dopuštanje ili zabranu nečega na osnovu mišljenja, a ne na osnovu dokaza od Allaha i Njegovog Poslanika.

Temelj širka i nevjerovanja je govor o Allahu bez znanja. Ko Allahu druge smatra ravnim, tvrdi da ga ono čemu se mimo Allaha klanja približava Allahu, da se kod Allaha za njega zauzima, da njegovim posredovanjem ostvaruje svoje potrebe onako kako se to čini pred kraljevima. Svaki mnogobožac govori o Allahu bez znanja. To ne znači da je svaka osoba koja bez znanja govori o Allahu ujedno i mnogobožac. Govor bez znanja o Allahu u sebi sadrži izokretanje (ta'til) i unošenje novotarije u vjeru. To je širi pojam od pripisivanja Allahu druga , širka. Širk je samo jedan segment govora bez znanja o Allahu.

Zato je laž na Allahovog Poslanika bila razlog ulaska u vatru. Taj položaj (menzil) neodvojiv je od osobe koja to bude činila. To je zato što takva laž u sebi sadrži govor bez znanja o Allahu. Potpuno je isto kao da time otvoreno laže na Njega. Ono što je pridodato Poslaniku, automatski je pridodato i Onome Koji je poslao Poslanika.
Govor bez znanja o Allahu je otvorena potvora i čista neistina o Allahu:
فمن أظلم ممن افترى على الله كذبا

«...A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu?», (El-Kehf, 15.).

Opis Poslanikovog ,sallallahu alejhi ve sellem, hadža

Prenosi Muslim od Džabira ibn Abdullaha, r.a,:

“Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, proveo je u Medini devet godina, a hadža nije obavio. Zatim je desete godine objavljeno narodu: “Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, će obaviti hadž!” U Medinu dođe mnogo ljudi i svi su očekivali da se pridruže Poslaniku ,sallallahu alejhi ve sellem, , radeći ono što i on radi. Krenuli smo za njim i došli na Zul-Hulejfu (mikat). Esma bint Umejs rodi Muhammeda ibn Ebi Bekra. Poslala je poruku Poslaniku ,sallallahu alejhi ve sellem, – šta joj je činiti? Rekao je: “Okupaj se i spriječi rasipanje nečistoće nifasa stavljanjem kakvog platna..” Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je u mesdžidu, a zatim se popeo na jahalicu sve dok deva nije izašla u pustinju. Tada poče izgovarati telbiju: “Lebbejkallahumme lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk. Innel- hamde ven-ni’mete leke vel-mulk, la šerike lek.” I narod poče izgovarati ove riječi, a Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, na to nije ništa govorio. Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, stalno je izgovarao telbiju. Nismo imali namjeru obaviti ništa osim hadža, a za umru nismo znali. Kada smo došli u Mekku dodirnuo je i poljubio rukn (El-Hadžerul-Esved), obavio tavaf sa žurnim i usitnjenim koračanjem bez trčanja u prva tri kruga, te slobodno hodajući u preostala četiri. Zatim je prošao do Mekami Ibrahima i proučio:
وَاتَّخِذُوا مِنْ مَقَامِ إِبْرَاهِيمَ مُصَلًّى
“Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza kog ćete namaz obavljati!”( Suretul-Bekare, ajet 125) i klanjao dva rekata.


Stao je između Mekami Ibrahima i Ka’be, a u jednoj predaji se kaže da je proučio na namazu suru El-Ihlas i suru El-Kafirun. Zatim, vrati se do rukna, poljubio ga i izašao na Safu. Kada se približio, proučio je:

إِنَّ الصَّفَا وَالْمَرْوَةَ مِنْ شَعَائِرِ اللَّهِ
“Safa i Merva su Allahova časna mjesta.”( Suretul-Bekare, ajet 158), počinjući s onim čime je i Allah počeo. Uspeo se na Safu odakle je vidio Ka’bu. Okrenuo joj se i proučio tehlil i tekbir i dodao: La ilahe illallahu Vahdehu la šerike leh. Lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šejin Kadir. La ilahe illallahu Vahdehu endžeze va’dehu, ve nesre abdehu ve hezemel-ahzabe Vahdehu. Zatim je uputio dove govoreći iste riječi tri puta, te se uputio ka Mervi. Kada dođe do središta doline požurio je, a kada izađe nastavi hodati. Po dolasku na Mervu učini isto što i na Safi. Kada je bio posljednji krug na Mervi reče: ‘ Da nisam naumio ono što sam već uradio, ne bih poveo hedja i ovo bi preinačio u umru. Ko od vas nema hedja neka se razriješi (ihramskih stega) i nek ovaj obred (tavafa i sa’ja) učini umrom.’ Tada je ustao Suraka ibn Malik ibn Dža’šem i rekao: ‘Allahov Poslaniče, je li to samo ovaj put ili i za ubuduće?’ Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, ispreplete prste i dvaput reče: ‘Umra ulazi u hadž zauvijek.’ Alija , r.a, dođe iz Jemena sa devom za Poslanika ,sallallahu alejhi ve sellem, i ugleda Fatimu kako se razriješila ihrama, obukla šarenu tkaninu i podvukla surmu. On je prekori, a Fatima odgovori: ‘Moj mi otac ovo naredi!’ Alija je kasnije u Iraku govorio: ‘Otišao sam Poslaniku ,sallallahu alejhi ve sellem, ljutit na Fatimu zbog njena postupka, tražeći od Poslanika ,sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjenje za ono što je rekla. Fatima ga je obavijestila da ju je Alija prekorio, pa mu reče: ‘Istinu je rekla, a šta si ti rekao kada je hadž propisan?’ Alija odgovori: ‘Rekao sam: Allahu moj, odazivam Ti se onim čime Ti se i Tvoj Poslanik odaziva!’ i doda: ‘Sa mnom je hedj i ne mogu se razriješiti (ihrama).’ Grupa hedja koja je došla sa Alijom iz Jemena i koju je Alija poveo Poslaniku ,sallallahu alejhi ve sellem, brojala je stotinu. Ljudi su se razriješili ihrama i potkratili kosu - svi osim Poslanika ,sallallahu alejhi ve sellem, i onih sa hedjom. Kada dođe deveti dan zul-hidždžeta (jevmut-tervije) uputiše se prama Mini učeći telbiju za hadž. Poslanik je uzjahao jahalicu i na Mini klanjao podne, ikindiju, akšam, jaciju i sabah-namaz. Zatim je malo sačekao do izlaska sunca i naredio da mu se postavi šator na Nimri.
Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem,, krenuo je, a Kurejšije nisu smatrale da će stati na Muzdelifi kao što su to radili u predislamsko doba. Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio je prostor (za boravak) sve do Urne. Zatekao je podignut šator na Nimri i u njemu odsjeo sve do izlaska sunca iz zenita kada mu je dovedena jahalica i on krenu. Kada dođe u središte doline održa govor: ‘Vaši životi i imeci su sveti jedni drugima, kao što je svet ovaj dan u ovom vašem mjesecu u ovom vašem gradu. Zar ne, svo paganstvo je sa mnom nestalo i krvne osvete iz paganstva su nestale. Prvu našu krvnu osvetu koju ja opraštam jeste život Ibn Rebi’e ibnul-Harisa, dijete koje je bilo na dojenju kod Benu Sa’da, a pleme Huzejl ga ubi. Poništena je i paganska kamata, a prvu našu kamatu koju ja opraštam jeste kamata El-Abbasa ibn Abdul-Muttaliba, sva je ona poništena. Bojte se Allaha u vašem ophođenju prema ženama, jer ste ih uzeli na Allahov emanet, a njihova stidna mjesta s Allahovim imenom sebi dozvolili. Vi imate pravo kod njih da u vaše kuće nikog ne uvode koga vi prezirete, a ako to urade udarite ih, ali bez nanošenja žestokog bola. One kod vas imaju pravo opskrbe i odjeće koliko je srednje uobičajeno. Ostavio sam vam nešto poslije čega nećete zalutati ako ga se budete pridržavali – Allahovu Knjigu. Bićete pitani o meni, a šta ćete reći? Rekoše: ‘Svjedočimo da si dostavio, izvršio i savjetovao.’ Pokazujući kažiprstom prema nebu i uperujući ga prema ljudima triput reče: ‘Bože moj, posvjedoči!’ Bilal tada prouči ezan. Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem,, ustade da klanja podne namaz, a i drugi ikamet se prouči te klanja ikindiju. Između njih nije pauzirao. Popeo se na jahalicu dok ne dođe na Arefat. Stomak jahalice je dodirivao stijene, a povodac je stavio pred sebe. Okrenuo se Kibli i neprestano stajao sve do zalaska sunca. Svjetlost polahko poče jenjavati, a sunčev disk nestade. Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem,, Usamu ibn Zejda ostavi u pratnji iza sebe i krenu. Stegnu devin povodac tako da joj glava dodirnu oslonac bedra na sedlu. Govorio je pokazujući desnom rukom: ‘ O ljudi, mirno, mirno!’ Kada god bi došao na pjeskovito uzvišenje povodac deve bi otpustio da se (lakše) popne. Došao je na Muzdelifu i klanjao akšam i jaciju sa jednim ezanom i dva ikameta ne čineći između njih nikakav zikr. Zatim je legao do pojave zore. Klanjao je sabah-namaz, sa ezanom i ikametom, kada se zora već jasno ukazala. Uzjahao je i došao na brijeg (El-Meš’arul-Haram), okrenuo se Kibli, uputio dovu Allahu donoseći tekbir, tehlil i riječi La ilahe illallah. Tu je ostao dok se nije dobro osvanulo i krenu prije izlaska sunca. Za sobom ostavi El-Fadla ibnul-Abbasa. Došao je u Vadi Muhassir, malo skrenuo i uputio se srednjim putem koji vodi na Veliko džemre. Na džemretu je kod drveta bacio sedam kamenčića donoseći tekbir sa svakim bačenim kamenčićem. Kamenčići su bili veličine graška. I ostali su tako radili. Zatim, krenuo je prema mjestu klanja i zaklao šezdeset i tri kurbana svojom rukom, a ostatak dao da zakolje Alija kojeg je uvrstio u svoj hedj. Naredio je da se od svake deve odsječe komad i stavi u lonac za kuhanje. Jeli su meso i mesnu čorbu. Poslije Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, uzjaha i uputi se Ka’bi. U Mekki je klanjao podne i otišao do sinova Abdul-Muttaliba koji su napajali Zemzemom i rekao im: ‘Izvadite vode, sinovi Abdul-Muttalibovi. Kad vas ljudi ne bi preokupirali napajanjem, zahvatao bih i ja sa vama.’ Dadoše mu kofu i on se napi iz nje.( Muslim) Allah najbolje zna.

Iskupi za pogreške na hadžu i umri

Iskupi za pogreške na hadžu i umri obuhvataju sljedeće:

1- Iskup za kakvu bolest ili glavobolju, namirisavanje i oblačenje šivenog je tri dana posta ili nahraniti šest siromaha, za svakog siromaha po pola sa’a; ili klanje bravčeta. Uzvišeni kaže:
“Hadž i umru radi Allaha izvršavajte! A ako budete spriječeni, onda kurbane koji vam se nađu pri ruci zakoljite, a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte. A onda među vama koji se razboli ili ga glavobolja muči, neka se postom, ili milostinjom, ili kurbanom iskupi. Kad budete slobodni, obavite umru do hadža i zakoljite kurbana do koga možete lahko doći. A onaj ko ga ne nađe neka posti tri dana u danima hadža, i sedam dana po povratku, - to jest punih deset dana. To je za onoga koji nije iz Mekke. I bojte se Allaha i znajte da On teško kažnjava.” (Suretul-Bekare, ajet 196)

Iskup se ne daje radi jedne ili dvije otpadnute dlake, niti radi jednog ili dva nokta, nego će radi jednog takvog čina nahraniti siromašna, radi dva dvojicu siromašnih, a za tri čina dat će iskup (fidju).( El-Mugni) Ako zaboravi i počini neku od zabrana ihrama i ako nešto uništi, smatra se da je to namjerno, kao npr. ubijanje divljači ili brijanje kose. Ako se radi o nenamjernom činu kojim se nešto ne uništava, kao npr. oblačenje šivenog, namirisavanje, pokrivanje glave, onda nema sankcije za to. O fidji postoji hadis Poslanika, koji prenosi Ka’b ibn Udžreh:

“Možda su ti insekti glavu napali?” “Jesu, Poslaniče.” – odgovori on. Reče mu: “ Obrij glavu i posti tri dana ili nahrani šest siromaha ili bravče zakolji.”( Muttefekun alejhi)


2- Iskup za spolno općenje prije prvog razrješenja od stega ihrama. Dužnost je zaklati devu, jer je općenje teški prijestup koji kvari hadž. Isto se odnosi ako ( se namjerno) ejakulira bez općenja, ako se onaniše, poljubi, dodiruje ili stalno gleda u zabranjeno. Ako ne mogne zaklati devu postit će deset dana, tri na hadžu i sedam po povratku kući. Polno općenje poslije prvog razrješenja od stega ihrama ne kvari hadž, ali se mora zaklati bravče.( El-Mugni.) Poslije će otići na granicu harema (el-hall) i obući ihrame da bi obavio tavaf, jer tavaf je rukn bez kojeg nema hadža. U ovome nema razilaženja. Sankcija kvarenja umre spolnim općenjem prije dovršetka sa’ja je klanje bravčeta. Ako se to učini prije kraćenja ili brijanja kose potreban je iskup u vidu posta, sadake ili kurbana.

3- Iskup za ispuštanje hadžskih farzova (vadžiba). Ko prije zalaska sunca napusti Arefat i ne vrati se, ili ne prenoći na Muzdelifi, ili ne provede određeno vrijeme noći na Mini, ili pređe mikat bez ihrama i ne vrati se učiniti ihram, ili izostavi oprosni tavaf (osim žene u hajzu i nifasu), ili izostavi bacanje kamenčića u jednom danu, ili tri i više kamenčića ne baci, ili ne skrati ili ne obrije kosu – za sve ove prijestupe iskup je bravče.

4- Iskup za ubijanje kopnene divljači u ihramu, ili ubijanje haremskih životinja, pa makar ih halal bilo jesti. Tu postoji proizvoljni odabir između klanja istoimene domaće životinje, ili, procijeniti vrijednost u novcu i kupiti hranu koja je inače dostatna za sadekatul-fitr. Svakog siromaha treba nahraniti sa muddom pšenice ili sa pola sa’a nečeg drugog jestivog. Može i postiti za svakog siromaha jedan dan. Uzvišeni kaže:
“O vjernici, ne ubijajte divljač dok obavljate obrede hadža! Onome od vas ko je hotimično ubije kazna je da jednu domaću životinju, čiju će vrijednost procijeniti dvojica vaših pravednih ljudi, pokloni Ka’bi, ili da se iskupi time što će, ravno tome, nahraniti siromahe ili postiti, da bi osjetio pogubnost postupka svoga. A Allah je već oprostio ono što je bilo. Onoga ko to opet uradi – Allah će kazniti. Allah je Silan i Strog.”( Suretul-Maide, ajet 95)

Isto se odnosi na sječu haremskog drveća i kidanje lišća kojeg čovjek nije zasadio. Iskup je u procjeni vrijednosti uništenog.

5- Iskupi za zakašnjenje obavljanja dotičnih obreda i iskup za spriječenost obavljanja hadža.

a) Ko dočeka zoru prvog dana Kurban-bajrama, a ne proboravi na Arefatu iz opravdanog razloga, hadž ga je prošao. Ihram i nijjet mu prelaze u obred umre. Treba se vratiti i obaviti hadž sljedeće godine i povesti hedj. Ko ne nađe hedja postit će tri dana na hadžu i sedam kada se varti kući.

b) Spriječenost obavljanja hadža
Kome se ispriječi neka prepreka na putu do Mekke, zaklat će hedj na mjestu sprečavanja s nijjetom razrješenja od stega ihrama. Takođe, obrijat će ili ošišati glavu. Ako to ne može, postit će tri dana s tom namjerom. Izlazak iz ihrama je u ovom slučaju tek poslije klanja hedja ili obavljanja posta. Dužnost mu je ponovo obaviti hadž. Uzvišeni kaže:

“A ako budete spriječeni, onda kurbane koji vam se nađu pri ruci zakoljite, a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte.”( Suretul-Bekare, ajet 196)

Ako bi bio spriječen prije boravka na Arefatu razriješio bi se ihrama i dužan bi bio zaklati hedj bez nadoknade hadža u budućnosti. Ako bi mogao obaviti hadž iste godine, dužan je to učiniti.

Ko ne bude spriječen doći na Arefat, a bude spriječen prići Ka’bi i ne mogne obaviti tavaful-ifadu, neće se razriješiti iharama sve dok ne obavi tavaf, pa makar i dugo na to čekao. Tavaful-ifada nije vremenski ograničen.

Ko uslovi na početku ihrama: Fe in habesenije habisun fe mehallī hajsu habesenī. “Pa ako budem spriječen, moje mjesto je gdje sam i spriječen.”, može se razriješiti ihrama na mjestu gdje je i blokiran. Nije dužan nadoknaditi hadž niti zaklati hedj.

Ko bude spriječen obaviti umru, dužan je zaklati kurban (bravče), ako ne uslovi prilikom nijjeta. U svakom slučaju, dužnost je dovršiti pokvarenu umru kao i hadž.

Dodatak:

Ko počini neki od prekršaja koji nije u vidu uništenja, i to iz zaborava ili neznanja, nema iskupa niti grijeha. Npr. ko se namiriše ili prekrije glavu ili obuče šiveno. Ali, ako to namjerno učini griješan je i dužan se iskupiti iskupom koji je propisan. Ako se počini kakav prekršaj s uništenjem, kao što je ubijanje životinje, uklanjanje kose, nokata i sl., dužan se iskupiti. Nema razlike radilo se o namjernom ili nenamjernom postupku. Rečeno je da ako otkloni kosu ili nokte iz zaborava ili neznanja o propisu, nema sankcija. Allah najbolje zna.