Zabrane u ihramu

Devet ih je, a one su:
1.Šišanje kose;
2.Rezanje noktiju. En-Nevevi u El-Medžmu’u kaže: “Dozvoljeno je muhrimu otkloniti nokat ako se slomi. Dozvoljeno mu je blago češanje i pranje glave. Ako kosa tom prilikom sama spadne, nema smetnje.”
3. Namjerno namirisavanje bilo kojim mirisom ili namjerno mirisanje (ušmrkavanje) mirisa.
4. Zabranjeno je muškom hadžiji namjerno oblačiti šivenu odjeću.
5. Pokrivanje glave nečim što pripinje uz glavu kao kapa, ihram, turban i sl.
6. Ubijanje kopnene divljači ili pomaganje u tome.
7. Spolno općenje.
8. Spolni akt bez direktnog općenja.
9. Sklapanje bračnog ugovora.
Dokaz za ove zabrane su riječi Vjerovjesnika :
“Muhrim neće obući košulju, turban, ogrtač, čakšire, niti haljinku koju je miris žutog isiota ili šafrana dotakao, te cipele – osim da ne nađe papuče, pa će te cipele prerezati da budu ispod nožnih članaka.( Muttefekun alejhi)

Uzvišeni kaže o namjernom ubijanju divljači u krugu Harema:
“ O vjernici, ne ubijajte divljač dok obavljate obrede hadža!”( Suretul-Maide,ajet 95)


Poslanik je rekao: “ Muhrim neće sklapati niti će mu se sklapati bračni ugovor ni zaruke.”( Prenose ga svi osim El-Buharija)
Uzvišeni Allah , kaže:

“Hadž je u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njima obavljati hadž nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!” (Suretul-Bekare, ajet 197)

Islamski pravnici su se složili da se hadž ne kvari dok je hadžija u ihramima, osim potpunim spolnim odnosom prije prvog razrješenja ihramskih stega. Takvog hadžiju sljeduje dovršetak hadža, te ponovno obavljanje hadža sljedeće godine i plaćanje iskupa. Hadž je pokvaren odmetanjem od islama, Allah nas toga sačuvao! Muhrimu je dozvoljeno svezati ihram kaišem ili konopcem i sl., zbog nepostojanja dokaza koji govori suprotno.

Muškarcu i ženi muhrimima dozvoljena je promjena i pranje ihrama prema hadisu Ikrime:
“Poslanik promijenio je odjeću ihrama na Et-Ten’imu.” (Umdetul-Bari’)

Ženi je zabranjeno oblačiti nikab, zar, feredžu i rukavice dok je pod ihramom. A kada pored nje budu prolazili stranci spustit će veo preko lica (koji neće zatezati i dodirivati lice) prema poznatom hadisu Aiše , r.a, Ihram žene je u njenom licu, a šiveno može oblačiti na ostale dijelove tijela. Muhrimu je dozvoljeno baviti se svojim zanimanjem ili trgovinom, prema riječima Uzvišenog:

“Ne pripisuje vam se grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete.” (Suretul-Bekare, ajet 198)

Hadž

Hadž je jedan od pet islamskih ruknova prema Kur’anu, sunnetu i idžmau (koncenzusu islamskih učenjaka). Uzvišeni kaže:

فِيهِ آيَاتٌ بَيِّنَاتٌ مَقَامُ إِبْرَاهِيمَ ۖ وَمَنْ دَخَلَهُ كَانَ آمِنًا ۗ وَلِلَّهِ عَلَى النَّاسِ حِجُّ الْبَيْتِ مَنِ اسْتَطَاعَ إِلَيْهِ سَبِيلًا ۚ وَمَنْ كَفَرَ فَإِنَّ اللَّهَ غَنِيٌّ عَنِ الْعَالَمِينَ
“U njemu su znamenja očevidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u nj treba da bude bezbjedan. Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.” (Ali-Imran,98)

U Sahihul-Buhariji i Muslimu se prenosi od Ibn Omera , r.a, hadis: “ Islam je sačinjen na pet temelja…”, a od njih je hadž. Postoji koncenzus o strogoj obaveznosti obavljanja hadža. Hadž je dužan obaviti svaki punoljetan, pametan, koji je u mogućnosti i slobodan musliman.
Hadž je farz (stroga obaveza) jedanput u životu. O vrijednosti hadža Poslanik , kaže:
“Ko dođe ovoj Kući (tj. dođe obaviti obrede hadža) i ne bude spolno općio i prekršaje pravio, očistio se od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila. Umra do sljedeće umre briše grijehe između, a za primljen hadž nagrada je Džennet.” (Prenose svi osim Ebu Davuda)


Ko porekne obaveznost hadža postao je nevjernik. Ko priznaje obaveznost hadža ali ga ne obavi iz nemara, u velikoj je opasnosti. Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu, kaže:
“Naumio sam poslati ljude u pokrajine da vide svakog onog koji ima mogućnosti a nije obavio hadž, da mu nametnem džizju (porez nemuslimanima u islamskoj državi). Nisu oni muslimani, nisu oni muslimani!!”

Od muslimana se traži da ubrza i požuri s obavljanjem hadža, jer je Poslanik , rekao:
“Požurite obaviti hadž, niko od vas ne zna šta će mu se ispriječiti.” (Ebu Davud)

Ibn Kudame, Allah mu se smilovao, kaže: “Ko je dužan obaviti hadž, i ukaže mu se prilika, dužnost mu ga je obaviti bez odgađanja.” (El-Mugni, 2/196)

Onaj ko ne može poći na hadž zbog kakve prepreke u vidu nemoći i neizlječive bolesti, obavezno mu je poslati zamjenu (bedela), pa makar to bila i žena. Obavljanje hadža za živog čovjeka nije dozvoljeno osim s njegovim dopuštenjem, bilo da se radi o fardu ili nafili hadžu, za razliku od mejjita (mrtvog) za kojeg je dozvoljeno obaviti hadž bez njegove oporuke.( El-Mugni, 2/234.)

Onaj ko ne može obaviti hadž zbog prijevoza i troškova za sebe i porodicu, sa njega spada dužnost hadža. Onaj ko ima nešto viška od imovine dužan je to prodati da bi obavio hadž. U pojam mogućnosti ulazi i postojanje mahrema ( bliskog krvnog srodnika koji ne može oženiti dotičnu ženu) ili suprug koji će putovati s ženom. Ako žena obavi hadž bez mahrema to joj je haram, ali je hadž ispravan. Isti je primjer onoga koji obavi hadž kao dužnik, a davatelj duga mu nije da saglasnost.

U hadžu su mnoge vjerske i dunjalučke koristi. Uzvišeni kaže: ”da bi koristi imali…” Od spomenutih koristi su čišćenje duše, jačanje imana, obnavljanje prisege Allahu, navikavanje na strpljivost i podnošenje poteškoća, prisjećanje na stajanje pred Allahom, traženje oprosta, šaptanje sa Gospodarom svjetova na mjestima na kojima je boravio Božiji Poslanik , i njegovo ashabi, jačanje bratstva i solidarnosti među muslimanima bez obzira na boju kože, spol i jezik; podsjećanje jednih druge na dobro, razmjena ekonomskih dobara, saradnja na širenju poziva u Allahovu vjeru, pomoć djelovanju islamskih aktivista radi ispravke akideta, te činjenje djela korisnih za dunjaluk i Ahiret.

Musliman je dužan da za umru i hadž pripremi halal opskrbu. Odabrat će dobre i poštene saputnike. Dužan je napisati oporuku i riješiti sve dugove i razmirice, vraćanjem ili traženjem halala i iskreno se pokajati da bi bio spreman doći Allahu tražeći Njegovo zadovoljstvo.

NEMA BOGA OSIM ALLAHA, MUHAMMED JE ALLAHOV POSLANIK

One znače: Niko se nema pravo mimo Allaha obožavati. Njima se božanstvenost potvrđuje samo Allahu, a niječe svakom drugom mimo Njega.

Šejhu-l-lslam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, kaže: "Samo u ljubavi prema Allahu i približavanju Njemu sa onim što On voli, srce osjeća radost i potpunu slast uživanja, a Njegova ljubav se postiže uskraćivanjem ljubavi prema drugima, mimo Njega. Ovo je smisao riječi "Nema boga osim Allaha". To je vjera Allahova prijatelja, Ibrahima, a.s., i drugih vjerovjesnika i poslanika, s.a.v.s."

Drugi dio kelimei-šehadeta "Muhammed je Allahov Poslanik" znači njegovo slijeđenje u onome što je naredio, a izbjegavanje onoga što je zabranio ili pokudio.

Otuda i riječi لا اله الا الله محمد رسول الله - "Nema boga osim Allaha" sadrže negaciju i potvrdu, odanost i prezir; odanost Allahu, Njegovoj vjeri, Knjizi, Vjerovjesniku i Njegovim dobrim robovima, s jedne, i prezir prema svakome ko mimo Allaha obožava nekog drugog, s druge strane.*
Uzvišeni kaže:
فمن يكفر بالطاغوت ويؤمن بالله فقد استمسك بالعروة الوثقى لا انفصام لها
Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha - drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. (El-Bekare, 256.)


U tom smislu šejh Muhammed b. Abdulvehhab kaže: "Znaj da čovjek ne može vjerovati u Allaha dok ne zaniječe taguta. Dokaz za to je ajet" tj. Ranije citirani 256. ajet iz poglavlja El-Bekare.

*Dajući opću definiciju taguta Ibn el-Kajjim kaže: "Tagut je sve što roba navodi da pređe granicu dozvoljenog u pogledu obožavanja, slijeđenja ili pokornosti. U kategoriju taguta spada svako ko mimo Allaha i Poslanika izriče presudu, ko se mimo Allaha obožava, za kim se mimo Allaha povode drugi ili mu se pokoravaju, umjesto da se pokore Allahu."

Riječi kelimei-šehadeta znače odanost Allahovim propisima:

اتبعوا ما أنزل إليكم من ربكم ولا تتبعوا من دونه أولياء قليلا ما تذكرون
Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika! -A kako vi malo pouku primate! (Ei-Araf, 3)

فأقم وجهك للدين حنيفا فطرة الله التي فطر الناس عليها
Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio, (Er-Rum, 30.)

Riječi kelimei-šehadeta istovremeno znače odbacivanje paganske presude:

أفحكم الجاهلية يبغون ومن أحسن من الله حكما لقوم يوقنون
Zar oni da traže da im se kao u pagansko doba sudi? A koje od Allaha bolji sudija narodu koji Čvrsto vjeruje? (El-Ma'ide, 50.)

One također znače odbacivanje svake druge vjere mimo Islama:

ومن يبتغ غير الإسلام دينا فلن يقبل منه وهو في الآخرة من الخاسرين
A onaj ko želi neku drugu vjeru osim Islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati. (Alu Imran, 85)

Riječi kelimei-šehadeta su negacija i potvrda. One istovremeno negiraju četiri i potvrđuju četiri druge stvari.

One negiraju božanstva, tagute, sudruge i gospodare,

• U božanstva spada sve za što misliš da ti može donijeti dobro ili otkloniti zlo. Ako tako vjeruješ, već si to uzeo za boga.

• U tagute spada svako ko se uz njegovo slaganje obožava, ili je na putu da postane predmet obožavanja.

• U sudruge spada: sve što te odvraća od vjere Islama, bez obzira radilo se o nekom od porodice, o kući, rodbini ili imetku. Sve to spada u sudrugove na osnovu riječi Uzvišenog:

ومن الناس من يتخذ من دون الله أندادا يحبونهم كحب الله والذين آمنوا أشد حبا لله
Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire (endade*) prihvatili, vole ih kao što se Allah voli. (El-Bekare, 165.)

* ''Endad'' je množina riječi ''nidd'', što znači sličan, isti, učiniti Allahu nekog ravnim.U hadisu se kaže: ''...da Allahu učiniš 'nidda', a On te stvorio.''

U sugospodare spada: svako ko ti kaže rješenje nekog pitanja koje ne odgovara istini i ti mu se pokoriš. O tome govore riječi Uzvišenog:

اتخذوا أحبارهم ورهبانهم أربابا من دون الله
Oni pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje... (Et-Tewbe, 31.)

One potvrđuju:

• Namjeru da obožavaš samo Allaha,

• Veličanje i ljubav, kako stoji u riječima Uzvišenog:

والذين آمنوا أشد حبا لله
Ali pravi vjernici još više vole Allaha. (El-Bekare, 165.)

• Strah i nadu, kako se kaže u riječima Uzvišenog:

وإن يمسسك الله بضر فلا كاشف له إلا هو وإن يردك بخير فلا رآد لفضله يصيب به من يشاء من عباده وهو الغفور الرحيم
Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro, pa - niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova Svojih; On prašta i milostiv je, (Junus, 107.)

Ko ovo spozna, prekinut će svaku vezu sa onima mimo Allaha i neće dozvoliti da nad njim zagospodari mrak laži. Govoreći o Ibrahimu, a.s.„ kako je porazbijao kipove i odrekao se svoga naroda. Uzvišeni kaže;

قد كانت لكم أسوة حسنة في إبراهيم والذين معه إذ قالوا لقومهم إنا براء منكم ومما تعبدون من دون الله كفرنا بكم وبدا بيننا وبينكم العداوة والبغضاء أبدا حتى تؤمنوا بالله وحده
Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kad su narodu svome rekli: "Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima koje , umjesto Allaha, obožavate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali." (El-Mumtehine, 4.)

Kur'an, od početka do kraja, govori o značenju' riječi "Nema boga osim Allaha", pobijajući širk i sve njegove vidove, s jedne, i potvrđujući predanost Allahu i Njegovim propisima, s druge strane. Svaka riječ i dobro djelo koje Allah voli i s kojim je zadovoljan, nosi u sebi smisao odanosti, jer praksom, sadržajem ili obavezom upućuje na vjeru. Dovoljno ti je znati da je ove riječi Allah nazvao “kelimetu et-takva” - "Riječima bogobojaznosti'

• Bogobojaznost znači: Ostavljanje svih oblika širka i nepokornosti, s jedne, i potpuna predanost u robovanju Allahu i pokornost u svemu što je On propisao, s druge strane, kako bi se sačuvalo Allahove srdžbe i kazne. Definirajući bogobojaznost Ibn Mesud, r.a., u tom smislu kaže: "Bogobojaznost je da po Allahovoj uputi i svjetlu radiš u Njegovoj pokornosti, da se nadaš Allahovoj nagradi i da se, bojeći se Allahove kazne, prođeš nepokornosti prema Njemu."

O tome kako su ashabi Božijeg Poslanika, s.a.v.s., razumjeli riječi kelimei-šehadeta i radili po onome što iz njih proizilazi, najbolje objašnjava uvaženi Imam Sufjan b. Ujejne. Muhammed b. Abdulmelik el-Mesisi kaže: - Bili smo kod Sufjana b. Ujejna 170. g. po Hidžri, pa je na pitanje jednog čovjeka o tome šta je iman, odgovorio: "Riječi i djela." Upitan da li se iman povećava i smanjuje odgovorio je: "Povećava se koliko Allah hoće, a smanjuje dok ne spadne na ovoliko", pokazavši svojom rukom na koliko. Na to je čovjek upitao: "Kako da postupamo sa ljudima među nama koji tvrde da je iman izjava jezikom, bez djela?" Sufjan je odgovorio: "Tako je bilo dok nisu postavljeni propisi i okviri imana.”

Uzvišeni Allah poslao je našeg poslanika Muhammeda, cijelom čovječanstvu da posvjedoče da "nema boga osim Allaha i da je on Allahov Poslanik". Kad su to posvjedočili, time su sačuvali svoje živote i imetke, osim sa razlogom, a krajnji sud pripada Allahu. Pošto je Uzvišeni Allah znao da su to od srca, iskreno, posvjedočili, Svome Poslaniku je objavio da im naredi da klanjaju, i oni su to, kad im je naredio, poslušali i počeli klanjati. Tako mi Allaha da nisu poslušali ipočeli klanjati ni prvobitna izjava da vjeruju; ni namaz im ne bi koristio.

Kada je Uzvišeni Allah vidio da iskreno i od srca vjeruju, Svome Poslaniku je naredio da im naredi da se isele u Medinu, pa su ga, kad im je naredio, poslušali i iselili se. Tako mi Allaha, da ga nisu poslušali i iselili se, ni prvobitna izjava da vjeruju ni namaz im ne bi koristio. Kada je Uzvišeni Allah vidio iskrenost u njihovim srcima, naredio im je da se vrate u Mekku i bore protiv svojih očeva i djece sve dok ne budu vjerovali kao i oni, namaz obavljali i hidžru učinili. Kad im je Poslanik naredio, oni su ga poslušali i sve ovo učinili. Tako mi Allaha da ga nisu poslušali, ne bi im koristila ni prvobitna izjava da vjeruju, ni namaz, ni hidžra, ni borba na Allahovom putu.

Kada je Allah vidio iskrenost u njihovim srcima, objavio je Svome Poslaniku da im naredi da robujući Allahu oko Ka’be obavljaju tavaf i da iz poniznosti Njemu poslije toga obriju svoje glave, pa su ga poslušali i to učinili.Tako mi Allaha, da ga nisu poslušali i što im je naređeno učinili, ne bi im koristila ni prvobitna izjava da vjeruju, ni namaz, ni hidžra, ,ni borba protiv rođenih očeva.

Kada je Uzvišeni Allah vidio iskrenost u njihovim srcima. Svome Poslaniku naredio je da od njihovih imetaka uzme zekat i da ih njime očisti, pa im je naredio da daju zekat. Oni su ga poslušali i počeli davati, bio on mali ili veliki. Tako mi Allaha, da ga nisu poslušali i zekat počeli davati, ne bi im koristila ni prvobitna izjava da vjeruju, ni namaz, ni hidžra, ni borba protiv rođenih očeva ni tavaf oko Kabe.

Kada je Uzvišeni Allah vidio iskrenost u njihovim srcima i spremnost da se pokoravaju propisima vjere i čuvaju ih, objavio im je:

اليوم أكملت لكم دينكم وأتممت عليكم نعمتي ورضيت لكم الإسلام دينا
Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera. (El-Ma 'ide, 3.)

Sufjan je na kraju dodao: “Ko namjerno propušta bilo koji sastavni dio vjere, mi ga među nama držimo za nevjernika, a ko to čini iz lijenosti i nemarnosti, mi ga odgajamo i savjetujemo, ako treba i toljagom, i kao takvog, krnjavog držimo. Ovako ćeš od mene drugima poručiti, kakav je bio sunnet Božijeg Poslanika."