Hadž je jedan od pet islamskih ruknova prema Kur’anu, sunnetu i idžmau (koncenzusu islamskih učenjaka). Uzvišeni kaže:
فِيهِ آيَاتٌ بَيِّنَاتٌ مَقَامُ إِبْرَاهِيمَ ۖ وَمَنْ دَخَلَهُ كَانَ آمِنًا ۗ وَلِلَّهِ عَلَى النَّاسِ حِجُّ الْبَيْتِ مَنِ اسْتَطَاعَ إِلَيْهِ سَبِيلًا ۚ وَمَنْ كَفَرَ فَإِنَّ اللَّهَ غَنِيٌّ عَنِ الْعَالَمِينَ
“U njemu su znamenja očevidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u nj treba da bude bezbjedan. Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.” (Ali-Imran,98)
U Sahihul-Buhariji i Muslimu se prenosi od Ibn Omera , r.a, hadis: “ Islam je sačinjen na pet temelja…”, a od njih je hadž. Postoji koncenzus o strogoj obaveznosti obavljanja hadža. Hadž je dužan obaviti svaki punoljetan, pametan, koji je u mogućnosti i slobodan musliman.
Hadž je farz (stroga obaveza) jedanput u životu. O vrijednosti hadža Poslanik , kaže:
“Ko dođe ovoj Kući (tj. dođe obaviti obrede hadža) i ne bude spolno općio i prekršaje pravio, očistio se od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila. Umra do sljedeće umre briše grijehe između, a za primljen hadž nagrada je Džennet.” (Prenose svi osim Ebu Davuda)
Ko porekne obaveznost hadža postao je nevjernik. Ko priznaje obaveznost hadža ali ga ne obavi iz nemara, u velikoj je opasnosti. Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu, kaže:
“Naumio sam poslati ljude u pokrajine da vide svakog onog koji ima mogućnosti a nije obavio hadž, da mu nametnem džizju (porez nemuslimanima u islamskoj državi). Nisu oni muslimani, nisu oni muslimani!!”
Od muslimana se traži da ubrza i požuri s obavljanjem hadža, jer je Poslanik , rekao:
“Požurite obaviti hadž, niko od vas ne zna šta će mu se ispriječiti.” (Ebu Davud)
Ibn Kudame, Allah mu se smilovao, kaže: “Ko je dužan obaviti hadž, i ukaže mu se prilika, dužnost mu ga je obaviti bez odgađanja.” (El-Mugni, 2/196)
Onaj ko ne može poći na hadž zbog kakve prepreke u vidu nemoći i neizlječive bolesti, obavezno mu je poslati zamjenu (bedela), pa makar to bila i žena. Obavljanje hadža za živog čovjeka nije dozvoljeno osim s njegovim dopuštenjem, bilo da se radi o fardu ili nafili hadžu, za razliku od mejjita (mrtvog) za kojeg je dozvoljeno obaviti hadž bez njegove oporuke.( El-Mugni, 2/234.)
Onaj ko ne može obaviti hadž zbog prijevoza i troškova za sebe i porodicu, sa njega spada dužnost hadža. Onaj ko ima nešto viška od imovine dužan je to prodati da bi obavio hadž. U pojam mogućnosti ulazi i postojanje mahrema ( bliskog krvnog srodnika koji ne može oženiti dotičnu ženu) ili suprug koji će putovati s ženom. Ako žena obavi hadž bez mahrema to joj je haram, ali je hadž ispravan. Isti je primjer onoga koji obavi hadž kao dužnik, a davatelj duga mu nije da saglasnost.
U hadžu su mnoge vjerske i dunjalučke koristi. Uzvišeni kaže: ”da bi koristi imali…” Od spomenutih koristi su čišćenje duše, jačanje imana, obnavljanje prisege Allahu, navikavanje na strpljivost i podnošenje poteškoća, prisjećanje na stajanje pred Allahom, traženje oprosta, šaptanje sa Gospodarom svjetova na mjestima na kojima je boravio Božiji Poslanik , i njegovo ashabi, jačanje bratstva i solidarnosti među muslimanima bez obzira na boju kože, spol i jezik; podsjećanje jednih druge na dobro, razmjena ekonomskih dobara, saradnja na širenju poziva u Allahovu vjeru, pomoć djelovanju islamskih aktivista radi ispravke akideta, te činjenje djela korisnih za dunjaluk i Ahiret.
Musliman je dužan da za umru i hadž pripremi halal opskrbu. Odabrat će dobre i poštene saputnike. Dužan je napisati oporuku i riješiti sve dugove i razmirice, vraćanjem ili traženjem halala i iskreno se pokajati da bi bio spreman doći Allahu tražeći Njegovo zadovoljstvo.