Šejhu-l-lslam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, kaže: "Samo u ljubavi prema Allahu i približavanju Njemu sa onim što On voli, srce osjeća radost i potpunu slast uživanja, a Njegova ljubav se postiže uskraćivanjem ljubavi prema drugima, mimo Njega. Ovo je smisao riječi "Nema boga osim Allaha". To je vjera Allahova prijatelja, Ibrahima, a.s., i drugih vjerovjesnika i poslanika, s.a.v.s."
Drugi dio kelimei-šehadeta "Muhammed je Allahov Poslanik" znači njegovo slijeđenje u onome što je naredio, a izbjegavanje onoga što je zabranio ili pokudio.
Otuda i riječi لا اله الا الله محمد رسول الله - "Nema boga osim Allaha" sadrže negaciju i potvrdu, odanost i prezir; odanost Allahu, Njegovoj vjeri, Knjizi, Vjerovjesniku i Njegovim dobrim robovima, s jedne, i prezir prema svakome ko mimo Allaha obožava nekog drugog, s druge strane.*
Uzvišeni kaže:
فمن يكفر بالطاغوت ويؤمن بالله فقد استمسك بالعروة الوثقى لا انفصام لها
Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha - drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. (El-Bekare, 256.)
U tom smislu šejh Muhammed b. Abdulvehhab kaže: "Znaj da čovjek ne može vjerovati u Allaha dok ne zaniječe taguta. Dokaz za to je ajet" tj. Ranije citirani 256. ajet iz poglavlja El-Bekare.
*Dajući opću definiciju taguta Ibn el-Kajjim kaže: "Tagut je sve što roba navodi da pređe granicu dozvoljenog u pogledu obožavanja, slijeđenja ili pokornosti. U kategoriju taguta spada svako ko mimo Allaha i Poslanika izriče presudu, ko se mimo Allaha obožava, za kim se mimo Allaha povode drugi ili mu se pokoravaju, umjesto da se pokore Allahu."
Riječi kelimei-šehadeta znače odanost Allahovim propisima:
اتبعوا ما أنزل إليكم من ربكم ولا تتبعوا من دونه أولياء قليلا ما تذكرون
Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika! -A kako vi malo pouku primate! (Ei-Araf, 3)
فأقم وجهك للدين حنيفا فطرة الله التي فطر الناس عليها
Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio, (Er-Rum, 30.)
Riječi kelimei-šehadeta istovremeno znače odbacivanje paganske presude:
أفحكم الجاهلية يبغون ومن أحسن من الله حكما لقوم يوقنون
Zar oni da traže da im se kao u pagansko doba sudi? A koje od Allaha bolji sudija narodu koji Čvrsto vjeruje? (El-Ma'ide, 50.)
One također znače odbacivanje svake druge vjere mimo Islama:
ومن يبتغ غير الإسلام دينا فلن يقبل منه وهو في الآخرة من الخاسرين
A onaj ko želi neku drugu vjeru osim Islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati. (Alu Imran, 85)
Riječi kelimei-šehadeta su negacija i potvrda. One istovremeno negiraju četiri i potvrđuju četiri druge stvari.
One negiraju božanstva, tagute, sudruge i gospodare,
• U božanstva spada sve za što misliš da ti može donijeti dobro ili otkloniti zlo. Ako tako vjeruješ, već si to uzeo za boga.
• U tagute spada svako ko se uz njegovo slaganje obožava, ili je na putu da postane predmet obožavanja.
• U sudruge spada: sve što te odvraća od vjere Islama, bez obzira radilo se o nekom od porodice, o kući, rodbini ili imetku. Sve to spada u sudrugove na osnovu riječi Uzvišenog:
ومن الناس من يتخذ من دون الله أندادا يحبونهم كحب الله والذين آمنوا أشد حبا لله
Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire (endade*) prihvatili, vole ih kao što se Allah voli. (El-Bekare, 165.)
* ''Endad'' je množina riječi ''nidd'', što znači sličan, isti, učiniti Allahu nekog ravnim.U hadisu se kaže: ''...da Allahu učiniš 'nidda', a On te stvorio.''
U sugospodare spada: svako ko ti kaže rješenje nekog pitanja koje ne odgovara istini i ti mu se pokoriš. O tome govore riječi Uzvišenog:
اتخذوا أحبارهم ورهبانهم أربابا من دون الله
Oni pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje... (Et-Tewbe, 31.)
One potvrđuju:
• Namjeru da obožavaš samo Allaha,
• Veličanje i ljubav, kako stoji u riječima Uzvišenog:
والذين آمنوا أشد حبا لله
Ali pravi vjernici još više vole Allaha. (El-Bekare, 165.)
• Strah i nadu, kako se kaže u riječima Uzvišenog:
وإن يمسسك الله بضر فلا كاشف له إلا هو وإن يردك بخير فلا رآد لفضله يصيب به من يشاء من عباده وهو الغفور الرحيم
Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro, pa - niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova Svojih; On prašta i milostiv je, (Junus, 107.)
Ko ovo spozna, prekinut će svaku vezu sa onima mimo Allaha i neće dozvoliti da nad njim zagospodari mrak laži. Govoreći o Ibrahimu, a.s.„ kako je porazbijao kipove i odrekao se svoga naroda. Uzvišeni kaže;
قد كانت لكم أسوة حسنة في إبراهيم والذين معه إذ قالوا لقومهم إنا براء منكم ومما تعبدون من دون الله كفرنا بكم وبدا بيننا وبينكم العداوة والبغضاء أبدا حتى تؤمنوا بالله وحده
Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kad su narodu svome rekli: "Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima koje , umjesto Allaha, obožavate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali." (El-Mumtehine, 4.)
Kur'an, od početka do kraja, govori o značenju' riječi "Nema boga osim Allaha", pobijajući širk i sve njegove vidove, s jedne, i potvrđujući predanost Allahu i Njegovim propisima, s druge strane. Svaka riječ i dobro djelo koje Allah voli i s kojim je zadovoljan, nosi u sebi smisao odanosti, jer praksom, sadržajem ili obavezom upućuje na vjeru. Dovoljno ti je znati da je ove riječi Allah nazvao “kelimetu et-takva” - "Riječima bogobojaznosti'
• Bogobojaznost znači: Ostavljanje svih oblika širka i nepokornosti, s jedne, i potpuna predanost u robovanju Allahu i pokornost u svemu što je On propisao, s druge strane, kako bi se sačuvalo Allahove srdžbe i kazne. Definirajući bogobojaznost Ibn Mesud, r.a., u tom smislu kaže: "Bogobojaznost je da po Allahovoj uputi i svjetlu radiš u Njegovoj pokornosti, da se nadaš Allahovoj nagradi i da se, bojeći se Allahove kazne, prođeš nepokornosti prema Njemu."
O tome kako su ashabi Božijeg Poslanika, s.a.v.s., razumjeli riječi kelimei-šehadeta i radili po onome što iz njih proizilazi, najbolje objašnjava uvaženi Imam Sufjan b. Ujejne. Muhammed b. Abdulmelik el-Mesisi kaže: - Bili smo kod Sufjana b. Ujejna 170. g. po Hidžri, pa je na pitanje jednog čovjeka o tome šta je iman, odgovorio: "Riječi i djela." Upitan da li se iman povećava i smanjuje odgovorio je: "Povećava se koliko Allah hoće, a smanjuje dok ne spadne na ovoliko", pokazavši svojom rukom na koliko. Na to je čovjek upitao: "Kako da postupamo sa ljudima među nama koji tvrde da je iman izjava jezikom, bez djela?" Sufjan je odgovorio: "Tako je bilo dok nisu postavljeni propisi i okviri imana.”
Uzvišeni Allah poslao je našeg poslanika Muhammeda, cijelom čovječanstvu da posvjedoče da "nema boga osim Allaha i da je on Allahov Poslanik". Kad su to posvjedočili, time su sačuvali svoje živote i imetke, osim sa razlogom, a krajnji sud pripada Allahu. Pošto je Uzvišeni Allah znao da su to od srca, iskreno, posvjedočili, Svome Poslaniku je objavio da im naredi da klanjaju, i oni su to, kad im je naredio, poslušali i počeli klanjati. Tako mi Allaha da nisu poslušali ipočeli klanjati ni prvobitna izjava da vjeruju; ni namaz im ne bi koristio.
Kada je Uzvišeni Allah vidio da iskreno i od srca vjeruju, Svome Poslaniku je naredio da im naredi da se isele u Medinu, pa su ga, kad im je naredio, poslušali i iselili se. Tako mi Allaha, da ga nisu poslušali i iselili se, ni prvobitna izjava da vjeruju ni namaz im ne bi koristio. Kada je Uzvišeni Allah vidio iskrenost u njihovim srcima, naredio im je da se vrate u Mekku i bore protiv svojih očeva i djece sve dok ne budu vjerovali kao i oni, namaz obavljali i hidžru učinili. Kad im je Poslanik naredio, oni su ga poslušali i sve ovo učinili. Tako mi Allaha da ga nisu poslušali, ne bi im koristila ni prvobitna izjava da vjeruju, ni namaz, ni hidžra, ni borba na Allahovom putu.
Kada je Allah vidio iskrenost u njihovim srcima, objavio je Svome Poslaniku da im naredi da robujući Allahu oko Ka’be obavljaju tavaf i da iz poniznosti Njemu poslije toga obriju svoje glave, pa su ga poslušali i to učinili.Tako mi Allaha, da ga nisu poslušali i što im je naređeno učinili, ne bi im koristila ni prvobitna izjava da vjeruju, ni namaz, ni hidžra, ,ni borba protiv rođenih očeva.
Kada je Uzvišeni Allah vidio iskrenost u njihovim srcima. Svome Poslaniku naredio je da od njihovih imetaka uzme zekat i da ih njime očisti, pa im je naredio da daju zekat. Oni su ga poslušali i počeli davati, bio on mali ili veliki. Tako mi Allaha, da ga nisu poslušali i zekat počeli davati, ne bi im koristila ni prvobitna izjava da vjeruju, ni namaz, ni hidžra, ni borba protiv rođenih očeva ni tavaf oko Kabe.
Kada je Uzvišeni Allah vidio iskrenost u njihovim srcima i spremnost da se pokoravaju propisima vjere i čuvaju ih, objavio im je:
اليوم أكملت لكم دينكم وأتممت عليكم نعمتي ورضيت لكم الإسلام دينا
Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera. (El-Ma 'ide, 3.)
Sufjan je na kraju dodao: “Ko namjerno propušta bilo koji sastavni dio vjere, mi ga među nama držimo za nevjernika, a ko to čini iz lijenosti i nemarnosti, mi ga odgajamo i savjetujemo, ako treba i toljagom, i kao takvog, krnjavog držimo. Ovako ćeš od mene drugima poručiti, kakav je bio sunnet Božijeg Poslanika."
