Oni koji te podsjete na Allaha kada ih vidiš...

Ibn Avn je rekao: „Oštroumnost Muhammeda  ibn Sirina u znanju je bila poput oštroumnosti pametnog trgovca u svom poslu.“ On nastavi: „Kada bi Muhammed ibn Sirin ušao na pijacu, niko ga ne bi vidio a da nije počeo veličati Allaha vidjeći njegovu dobrotu i strah od Allaha!“ (Al- Mudžalasa ve Dževaher al-'Im, 4/25)

Abdulvahid bin Zejd je rekao: „ Niko nije mogao podnijeti gledati u Hasana al-Basrija a da ne bi zaplakao kada bi ga vidio, Allah mu se smilovao.“ (Al-Mudžalasa, 5/293)

Esma bint Jezid prenosi da je Poslanik rekao, „Hoćete da vam kažem ko je najbolji od vas?“ „Da“, odgovoriše. On reče: "Oni koji vas podsjete na Allaha kada ih vidite.“ (Buhari, Edeb al-Mufred)

                                                       

Rečeno je Šafiji: „Zašto si ustrajan u nošenju štapa kada nisi slab?!“ On reče:“ Kako bi podsjetio sebe da sam samo putnik (na ovom svijetu).“ (Tahzib al-Esma wel Lugat, 1/55)

Savjet Džafera ibn Muhammeda ibn Alija

„O sine moj, prihvati moj savjet i dobro ga zapamti jer ukoliko to učiniš živjet ćeš srećno i umrijet ćeš u hvale vrijednom stanju.O sine moj, ko god je zadovoljan sa onim što mu je Allah odredio, bit će bogat, a ko god gleda ka onome što leži u rukama drugih, umrijet će siromašan, i ko god nije zadovoljan sa onim što mu je Allah odredio, završit će optuživajući Allaha Uzvišenog u Njegovoj odredbi.Ko god omalovažava svoje greške skonča uvećavajući greške ljudi i ko god omalovažava greške drugih skonča uvećavajući vlastite greške.O sine moj, ko god otkriva druge, privatne stvari njegova doma će biti otkrivene i ko god isuče mač nasilja skonča bivajući ubijen od njega i ko god kopa drugome rupu skonča upadajući sam u nju.Ko god se mješa sa budalama bit će ponižen a ko god se mješa sa učenima biće uzdignut, i ko god uđe na mjesta zla biće optužen za zlo.O sine moj, reci istinu bez obzira da li je za tebe ili protiv tebe i čuvaj se klevetanja i ogovaranja  jer to usađuje zlobu u srca ljudi.O sine moj, ukoliko želiš plemenitost moraš se pridržavati njenih izvora.“

Prenosi se da je muha jednom sletila na Al-Mensura (vladara) pa on zamahnu prema njoj.Ona se vrati njemu i on ponovo zamahnu sve dok ga nije razljutila.Utom je ušao Džafer i al-Mensur mu reče, „O Ebu Abdullah!Zašto je Allah stvorio muhu?! On odgovori, „Kako bi razljutila nasilnike“.

I ovo su dvije zanimljive izjave od Ebu Hazima (Seleme ibn Dinara, rahimehullah):

„Uvidjeo sam da je svijet od dva dijela: dio koji je za mene pa neću žuriti njemu prije njegovog vremena ukoliko sam u mogućnosti da ga tražim sa snagom nebesa i zemlje, i dio koji je za druge pa ga ja neću postići u onome što je prošlo niti ću se nadati da će mi doći.Ljudi su sprečeni od onoga što je određeno meni isto kao što sam ja sprečen od onoga što je određeno drugima pa u koje ove dvije stvari bi ja trebao trošiti svoj život?! Uvidjeo sam da je ono što mi je dato na ovom svijetu od dvije vrste: prva, kraj koji će doći prije mog kraja pa ću ga dobiti i ono u čemu će moj kraj biti prije njegovog kraja pa ću umrijeti (prije ga dobijem) i tako ću ga ostaviti za nasljedstvo onima poslije mene.Tako, u kojim ovim dvjema stvarima ću ja biti nepokoran svom Gospodaru?!

On je takođe jednom rekao:, „Ako mi garantuješ dvije stvari ja ti garantujem Džennet.Radi po onome što mrziš ukoliko Allahovo zadovoljstvo leži u njemu, i kloni se onoga što voliš ukoliko Allahova srdžba leži u njemu.“

U Allahovoj brizi...

„...Razmišljao samo o onima koje je Uzvišeni Allah odabrao za Njegovu vlast i one koje je približio Sebi. Doista smo čuli njihov opis i vidjeli neke koji izgledaju da su od njih.

Tako sam uvidjeo da Allah subhanehu we te'ala ne odabire osim onoga ko je kompletan u svojoj formi bez ikakvog nedostatka u svom putu i manjkavosti u njemu.Tako vidiš da posjeduje dobro držanje,  proporcionalnog je stava tjela, slobodan od bilo kakvog nedostatka u svom tjelu, kompletan u svojoj unutrašnjosti, velikodušan, darežljiv i inteligentan.On nije varalica niti je neko ko obmanjuje i izdaje.On ne posjeduje mržnju ili zavist i kod njega se ne nalazi bilo koja od ovih unutrašnjih mana.

To je neko koga je Allah uzdigao iz svog djetinjstva.Tako ćeš ga vidjeti u djetinjstvu kako se izdvaja od druge djece kao da je šejh među njima. On je daleko udaljen od svakog zla i sličnog tomu i boji se nedostataka. Drvo njegovih visokih težnji nastavlja da raste sve dok ne ugleda voće kako visi nad granama druge omladine.Jer on je strastven u traganju znanja, zaokupiran sa djelima, čuva i gleda na svoje vrijeme, žuri kako bi pronašao vrlinu i u konstatntnom strahu je da ne uspije.

I kada bi samo mogao vidjeti kako ga je Allahova uputa i božansko nadahnuće okružilo, vidio bi kako ga Allah uzima za ruku kada posrne i sprečava ga od greške kada ga njegova duša poziva njoj, i kako ga On upotrebljava u svemu što je dobro i sakriva njegova djela od njega na takav način da ne vidi kod sebe nikakva dobra.“

„Sayd al-Khatir“  - Ibn al-Dževzi

Pet tačaka i korisnih izjava

1 – Manjkavost učenjaka u pogledu dunjalučkog znanja

Imam al-Kurafi je rekao:

„...i od koliko samo učenjaka i sudija je istina bila sakrivena u mnogim pitanjima zbog njihovog nezpoznavanja matematike, medicine,  građevinarstva itd.? Tako, obaveza je onima koji imaju visoke ambicije da ne ostave ulaganje napora kako bi postigli ovo znanje sve dok im je dostupno , jer ja ne smatram nijednu grešku kod ljudi kao što je manjkavost onih koji su u mogućnosti da postignu savršenstvo.“ (adh-Dhakirah, 5/502)

2 – Tolerancija ashaba i onih poslije njih i njihova udaljenost od grubosti i ekstremizma

Umejr bin Ishak je rekao:

„Vidio sam od ashaba  Allahova Poslanika više nego što nisam vidio od njih, i nisam nikada vidio ljude veće blagosti od njih i nisam nikad vidio ljude koji imaju manje od grubosti pri sebi od njih.“ (Prenosi  ad-Darimi u svom 'Sunenu' (1/63), Ibn Ebi Šejba u svom  'Musannafu' (7/228), i Ibn Sa'd u 'at-Tabaqat' (7/220)

Ibn Mesud je rekao: „Onaj koji zabrani ono što je Allah učinio dozvoljenim je poput onoga koji dozvoli ono što je Allah učinio zabranjenim.“ (Prenosi  at-Taberani u 'al-Mu'džem al-Kebir,' i predaja je vjerodostojna)

3 – Dozvoljenost nepisanja salavata nakon spominjanja Poslanika

Hatib al-Bagdadi je rekao:

„Vidjeo sam rukopise hadisa Ebu Abdullaha Ahmeda ibn Hanbela  u kojima je Poslanik bio spomenut i on nije zapisivao „sallallahu alejhi ve sellem“ nakon njegova imena.Obavješten sam da bi on donosio salavat i selam na Poslanika svojim jezikom a ne pisanjem.“ (al-Džami' li-Ahlak ar-Rawi we Edeb  as-Sami''; 1/271)

4 – Ne opterećuj ljude sa više nego što mogu ponijeti od propisa islama

Abdulmelik, sin Omera ibn Abdulaziza je rekao svom ocu: „O oče moj, zašto se ne upuštaš u stvari ljudi? Tako mi Allaha, meni nije stalo nidočeg drugog kada se radi o implementiranju istine čak i ako bi nas svi prezirali zbog toga.“ Omer mu reče: „O sine moj, ne žuri! Allah Uzvišeni je pokudio alkohol u Kur'anu dva puta da bi ga naposletku, treći put, zabranio, i ja se bojim da ću ljude opteretiti sa svom istinom odjednom i tako izazvati da je odbiju, a to bi bilo iskušenje za njih.“

5 – Prekoupacija nekih učenjaka sa dunjalučkim životom i njihova zadivljenost vlastitom znanju

Ibn al-Dževzi je rekao:

„Vidio sam većinu učenjaka preokupiranim sa vanjskom pojavom znanja više nego sa razumjevanjem njegove realnosti.Na primjer:

a)   Učač Kur'ana je prezauzet sa raznim načinima učenja  Kur'ana, i žudi da nauči  čudne i rijetke načine.Oni to čine misleći da je svrha Kur'ana samo da se uči, zaboravljajući veličinu Onoga čij je to govor, kao i upozorenja i prijetnje koje on sadrži.Ponekad oni čak misle da će ih memorizacija Kur'ana zaštititi od ovih upozorenja i tako vidiš da su ti ljudi opušteni prema nekim grijesima! Da su ga istinski razumjeli znali bi da je dokaz protiv njih veći nego protiv onoga koji ga nije toliko učio poput njega!

      b) Učenjak  hadisa sakuplja predaje i pamti njihove lance bez da se osvrne na namjenu značenja predaje i pretpostavlja da je time sačuvao Sunnet za ljude pa postane opušten u pravljenju grešaka, pretpostavljajući da će ga navodna služba šerijatu zaštititi.

      c) Učenjak fikha misli da ono što on posjeduje od argumenata koji jačaju njegovu poziciju ili pitanja koja poznaje od određene škole mišljenja, da je time postigao ono sa čim će uzdignuti svoj položaj i obrisati svoje grijehe.Tako on može tvrdoglavo upasti u grijeh misleći da će biti zaštićen od kazne.On može čak ostaviti po strani memorizaciju Kur'ana i znanje hadisa, dok mu oni zabranjuju ove grijehe na blag i savjetnički način.U dodatku ovome, on stječe ljubav i želju za vođstvom kao i da je viđen u raspravi koja samo povećava tvrdoću njegova srca.

...i većina ljudi je ovakva, misleći da je znanje poput proizvodne fabrike! Ovi ljudi ne poznaju značenje znanja. Znanje nije samo vanjska pojava i govor već ono što se njime želi je razumjevanje namjeravanog značenja koje sadrži.Ovo je to što usađuje pokornost i strah!“ (Sayd al-Khatir, str. 384)

Što si ponizniji pred Allahom...

„...I rob – što više je ponizniji, potrebniji Allaha i pokorniji  Njemu - bliži i draži će biti Njemu i veći položaj će imati kod Njega.Dakle najsretniji od svih stvorenja je onaj koji najviše robuje Allahu.

A što se tiče stvorenja, onako je kako je rečeno: budi u potrebi za kim god želiš i bićeš njegov zarobljenik; budi dovoljan kome god želiš i bićeš njegov savjetnik; budi blag prema kome hoćeš i bićeš njegov autoritet...

Dakle, rob je u najvećem položaju i slavi kod drugih kada nema nikakve potrebe od njih na bilo koji način, u bilo kojem obliku ili formi.Ako si dobar prema drugima dok ne osjećaš potrebu za njima bićeš veći u njihovim očima.Kada si u potrebi za njima - čak i za gutljaj vode - tvoj status se umanjuje u njihovim očima u zavisnosti od potrebe koju imaš kod njih.I ovo je od mudrosti i milosti Allaha, kako bi vjera  bila potpuna samo za Njega i da se ništa ne pridružuje Njemu.

Zbog ovoga, kada je Hatim al-Assam bio upitan: „Sa čim se čovjek može zaštititi od ljudi?“ On je odgovorio: „Da im dobrovoljno daš ono što posjeduješ i da si hladan i indiferentan prema onome što oni posjeduju:“ 

Kako god, ako si u poziciji da kompenziraš nešto sa njima a i oni su u potrebi za nečim što je kod tebe i potrebe dviju strana budu jednake, ti postaješ poput dva trgovca, nijedan od njih nema vrlinu nad drugim.Ukoliko su oni potrebnija strana tada će oni biti potčinjeni.

Tako, sa Uzvišenim Gospodarem, najbolji si kod  Njega  kada si u najvećoj potrebi za Njim.Sa stvorenjima, najbeznačajniji si kod njih kada si u najvećoj potrebi za njima...“

(Medžmu' al-Fetava', 1/67)