1 – Manjkavost učenjaka u pogledu dunjalučkog znanja
Imam al-Kurafi je rekao:
„...i od koliko samo učenjaka i sudija je istina bila sakrivena u mnogim pitanjima zbog njihovog nezpoznavanja matematike, medicine, građevinarstva itd.? Tako, obaveza je onima koji imaju visoke ambicije da ne ostave ulaganje napora kako bi postigli ovo znanje sve dok im je dostupno , jer ja ne smatram nijednu grešku kod ljudi kao što je manjkavost onih koji su u mogućnosti da postignu savršenstvo.“ (adh-Dhakirah, 5/502)
2 – Tolerancija ashaba i onih poslije njih i njihova udaljenost od grubosti i ekstremizma
Umejr bin Ishak je rekao:
„Vidio sam od ashaba Allahova Poslanika više nego što nisam vidio od njih, i nisam nikada vidio ljude veće blagosti od njih i nisam nikad vidio ljude koji imaju manje od grubosti pri sebi od njih.“ (Prenosi ad-Darimi u svom 'Sunenu' (1/63), Ibn Ebi Šejba u svom 'Musannafu' (7/228), i Ibn Sa'd u 'at-Tabaqat' (7/220)
Ibn Mesud je rekao: „Onaj koji zabrani ono što je Allah učinio dozvoljenim je poput onoga koji dozvoli ono što je Allah učinio zabranjenim.“ (Prenosi at-Taberani u 'al-Mu'džem al-Kebir,' i predaja je vjerodostojna)
3 – Dozvoljenost nepisanja salavata nakon spominjanja Poslanika
Hatib al-Bagdadi je rekao:
„Vidjeo sam rukopise hadisa Ebu Abdullaha Ahmeda ibn Hanbela u kojima je Poslanik bio spomenut i on nije zapisivao „sallallahu alejhi ve sellem“ nakon njegova imena.Obavješten sam da bi on donosio salavat i selam na Poslanika svojim jezikom a ne pisanjem.“ (al-Džami' li-Ahlak ar-Rawi we Edeb as-Sami''; 1/271)
4 – Ne opterećuj ljude sa više nego što mogu ponijeti od propisa islama
Abdulmelik, sin Omera ibn Abdulaziza je rekao svom ocu: „O oče moj, zašto se ne upuštaš u stvari ljudi? Tako mi Allaha, meni nije stalo nidočeg drugog kada se radi o implementiranju istine čak i ako bi nas svi prezirali zbog toga.“ Omer mu reče: „O sine moj, ne žuri! Allah Uzvišeni je pokudio alkohol u Kur'anu dva puta da bi ga naposletku, treći put, zabranio, i ja se bojim da ću ljude opteretiti sa svom istinom odjednom i tako izazvati da je odbiju, a to bi bilo iskušenje za njih.“
5 – Prekoupacija nekih učenjaka sa dunjalučkim životom i njihova zadivljenost vlastitom znanju
Ibn al-Dževzi je rekao:
„Vidio sam većinu učenjaka preokupiranim sa vanjskom pojavom znanja više nego sa razumjevanjem njegove realnosti.Na primjer:
b) Učenjak hadisa sakuplja predaje i pamti njihove lance bez da se osvrne na namjenu značenja predaje i pretpostavlja da je time sačuvao Sunnet za ljude pa postane opušten u pravljenju grešaka, pretpostavljajući da će ga navodna služba šerijatu zaštititi.
c) Učenjak fikha misli da ono što on posjeduje od argumenata koji jačaju njegovu poziciju ili pitanja koja poznaje od određene škole mišljenja, da je time postigao ono sa čim će uzdignuti svoj položaj i obrisati svoje grijehe.Tako on može tvrdoglavo upasti u grijeh misleći da će biti zaštićen od kazne.On može čak ostaviti po strani memorizaciju Kur'ana i znanje hadisa, dok mu oni zabranjuju ove grijehe na blag i savjetnički način.U dodatku ovome, on stječe ljubav i želju za vođstvom kao i da je viđen u raspravi koja samo povećava tvrdoću njegova srca.
...i većina ljudi je ovakva, misleći da je znanje poput proizvodne fabrike! Ovi ljudi ne poznaju značenje znanja. Znanje nije samo vanjska pojava i govor već ono što se njime želi je razumjevanje namjeravanog značenja koje sadrži.Ovo je to što usađuje pokornost i strah!“ (Sayd al-Khatir, str. 384)
