Ovaj svijet je obavijen nasiljem osim sakupljanje znanja

Imam Ebu Bekr al-Adžuri, rahimehullah je rekao:

„Šta misliš o putu koji je prekriven sa mnogim porocima i zlom a koji je ljudima neophodan da bi hodali njime u tamnim noćima? Ako je na njemu svjetlo oni hodaju pravo ali ako ga nema oni postaju zbunjeni i smeteni.Ali Allah je postavio svjetiljke za njih koje obasjavaju put kako bi mogli ići njime sigurni i zaštićeni.Nakon njih je došla ogromna skupina ljudi koji su takođe morali  poći  tim putem i krenuli su njime ali dok su na tom putu, ove svjetiljke su se ugasile i oni su ostali u tami-kakvo je tvoje mišljenje o njima?

Takav je primjer učenjaka među čovječanstvom.Mnogi ljudi ne znaju kako da urade obavezna djela, kako da se sačuvaju od zabranjenog ili kako da obožavaju Allaha bez prisustva učenih.Ako oni umru, mase zapadaju u zbunjenost, znanje postaje istrošeno a neznanje prošireno. (Ahlak al Ulema-Ebu Bekr al-Adžuri)

Važnost postojanja učenih ljudi (u društvu) je zbog njhove pronicljivosti i razumjevanja, naročito u vremenu smutnji kada učenjaci kojima je darovano znanje postaju nadzornici i vođe koje traže izlaz od posljedica smutnje kada nastupi.

Pjesnik je rekao ovo u pohvali onoga kojem je data pronicljivost:

On je pronicljiv o posljedicama, svojim znanjem

Kao da danas gleda na događaje koji će se desiti sutra.

Iz ovog razloga je Hasan al-Basri rekao: „Kada se smutnja tek pojavi, svaki učenjak je prepozna a tek kada smutnja nestane svaki neznalica je prepozna.“

Uzvišeni Allah je rekao:

قُلْ هَٰذِهِ سَبِيلِي أَدْعُو إِلَى اللَّهِ ۚ عَلَىٰ بَصِيرَةٍ أَنَا وَمَنِ اتَّبَعَنِي ۖ وَسُبْحَانَ اللَّهِ وَمَا أَنَا مِنَ الْمُشْرِكِينَ

Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze (pronicljivost i jasno znanje), ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim." (Jusuf, 108)

Pridržavanje za učenjake i slijeđenje njihove upute je jedan od najvažnijih načina da se zaštiti od smutnje i da se čovjek sačuva zablude i greške.Doista, Allah je pomogao ovu vjeru sa al-Sidddikom (ebu Bekrom), radijallahu anhu tokom dana otpadništva i sa Ahmedom ibn Hanbelom tokom dana Iskušenja.Takođe sa ibn Tejmijjom tokom borbe sa tatarima kada je on hrabrio vođe i mase da im se suprotstave, ali su ljudi potom zapali u stanje zbunjenosti da li da ih ubiju ili ne sve dok šejhul-islam (ibn Tejmijje) nije rekao: „Ako vidite mene u redovima Tatara boreći se sa njima sa mushafom (Kur'anom) na mojoj glavi, ubijte me“.I tako je on podstakao ljude da se bore sa Tatarima i ojačao je njihova srca. 

Čudan li je slučaj s vjernikom!

Razmisli prije nego što progovoriš!

„Ćutljiv jezik čini mudru glavu“ kaže se u jednoj izreci.Takođe je rečeno: „Rane od mača mogu zacijeliti jednog dana, dok rane od jezika nikad ne mogu.“ Zatim postoji i jedna obavijest opreza: „Govori kada si ljut i napravićeš najbolji govor za kojim ćeš ikada zažaliti.“

Istina je da veliko dobro može doći od jezika ali je takođe istina da jezik može pokrenuti ogromno neprijateljstvo i sukob.Jezik, unatoč tome što je mali organ tijela ima utjecaj potpuno nesrazmjeran svojoj veličini.Koliko je samo sukoba, podjela, razvoda i neprilika izazvano ljutim riječima i razuzdanim jezicima!Nažalost, jezik kao izvor zla je nešto što naša komunikacijska i socijalna kultura rijetko uzima u obzir.Suprotno modernoj potrebi da beskrajno brbljamo, vičemo i galamimo naši ispravni prethodnici su prepoznali  da 'kada se tepih šutnje prostre, mudrost se nastanjuje'.

Imam Nevevi je posvetio čitavo poglavlje u al-Ezkaru o obavezi čuvanja jezika i pohvalnosti šutnje.Sljedeće je prijevod iz uvoda njegova poglavlja o toj temi:

„Znaj da se traži od svake pravno odgovorne osobe da čuva svoj jezik od svakog govora izuzev onoga koji sadrži neizmjernu korist.Kada su god govor i šutnja jednaki u njihovoj koristi onda je Sunnet da se suzdrži od govora, jer govor koji na početku počne kao dozvoljen može brzo izroditi u nešto što je zabranjeno ili pokuđeno.Zapravo, ovo se često dešava ili je više kao navika a nema zamjene za sigurnost.

Prenosi se u Sahihu Buharije (br.2018) i Muslima (br.47) od Ebu Hurejre, radijallahu anhu koji je prenio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko god vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono što je dobro ili neka šuti.“

Kažem: „Složili su se na njemu o pogledu ispravnosti ovog hadisa i on sadrži izričitu odredbu da čovjek ne govori osim ako su riječi dobre i da je korist u njima jasna i preovlađujuća.Kada god postoji nesigurnost da li je korist preovlađujuća ili ne, čovjek treba da šuti.Imam Šafija, rahimehullah je rekao: „Kada neko naumi da govori, neka razmisli prije nego to učini.Ako postoji preovlađujuća korist neka govori, ali ako sumnja, neka se uzdrži od govora dok korist ne bude jasna.“  (Nevevi, al-Ezkar)

Borba sa Iblisom i njegovim vojnicima

U jednoj od svojih knjiga, imam Ibnul Kajjim, rahimehullah, je podcrtao da se ljudi trebaju čuvati šejtana i njegovih prijatelja, i naveo je neke njegove trikove.On kaže:

„Allah Uzvišeni je odredio da će Adem i njegovi sinovi biti iskušani ovim neprijateljem kojem je data moć da ih zavodi stoga je Allah opskrbio ljude sa odbranama kako bi se suočili sa njim, isto kao što je opskrbio neprijatelja sa vojnom moći da ih napadne.Ova borba nije ništa drugo do stanje stalnog rata koji se proteže tokom čitavog života čovjeka.Period života na Zemlji u poređenju sa ahiretom je jednak jednom dahu.

Uzvišeni Allah je kupio od vjernika njihove živote i njihov imetak u zamjenu za Džennet:oni će se boriti na Allahovom putu, ubijaće i biće ubijani.On je potvrdio da je ovo Njegovo obećanje kojim je obavezao Sebe, obećanje koje je dao u Njegovim najsvetijim Knjigama, Tevratu, Indžilu i časnom Kur'anu.Allah kaže da On najdoslijednije ispunjava ovaj ugovor, hvaljen i uzvišen neka je On.

Potom On uvjerava one koji su poginuli na Njegovom putu da se raduju dobrom ugovoru koji su sklopili.Promatrači koji žele da znaju pravu vrijednost ovog ugovora mogu ga jasno otkriti zanjući ko je kupac i koju će cijenu On platiti;To je Allah.Zar ima tu bolje dobiti?Ima li uspješnije trgovine od ove?

Allah je potrvdio ovaj ugovor ponovo kada je rekao: O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu, ona će vas spasiti patnje nesnosne: u Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim i životima svojim na Allahovu putu se borite – to vam je, da znate, bolje –On će vam grijehe vaše oprostiti i u džennetske bašče vas, kroz koje će rijeke teći, uvesti, i u divne dvorove u edenskim vrtovima; to će biti uspjeh veliki,(As-Saff, 10-12)

Odvratio je neprijatelja čovjeka da nanese zlo Njegovim robovima vjernicima.Istina je da su vjernici Njemu najdraža stvorenja.S druge strane džihad je Njemu najdraže od svih djela.Ljudi koji ga izvrše se penju na najveće stepene i najbliži su Njemu.

Allah je dodjelio vođestvo ovom duhovnom džihadu glavnom i najistaknutijem mjestu Njemu: srcu.Srce je mjesto koje obuhvata znanje Allaha, ljubavi prema Njemu, iskreno robovanje, potpuno ubjeđenje i bezuslovno oslanjanje na Gospodara svega.Srce s pravom zaslužuje da bude vođa ovog rata.Tako je Allah opskrbio srce sa melecima koji ne odustaju od usmjervanja njega ka pravom putu.Allah kaže:

Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega – po Allahovu naređenju nad njim bdiju. (Ar-rad, 11)

Ovi meleci učvršćuju njegovu vjeru, štite ga, upućuju ga na dobro, nagovaraju ga da ga radi, obećavaju mu Allahovu nagradu i pomažu ga u držanju strpljenja, ponavljanju riječi 'Sat strpljenja je jednak vječnom odmoru'.

Slijedeći to, Allah je poslao dodatna pojačanja srcu koje su snage od riječi objavljenih od Njega.Ovo verbalno pojačanje je dostavljeno putem poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i oličeno je u Kur'anu.Oni jačaju nedodirljivost srca i uvećavaju njegovu spremnost i naoružanje.

Uzvišeni Allah je razumu dodjelio obavezu da podrži i ojača srce na njegovoj misiji.On djeluje kao nadzornik i savjetnik srca, ospkrbljuje ga sa savjetima i podrškom.Srce ispunjeno sa ubjeđenjem posjedovat će svu istinu koja mu je otkrivena zajedno sa pomoći razuma.To izgleda kao da gleda svojim vlastitim očima obećanja koja je Allah dao Svojoj skupini, Svojim prijateljima-voljenim i zaštićenim od Allaha- u borbi kojoj vode protiv Njegovih neprijatelja.

Dodatno tome, razum rukovodi svim stvarima vojske koja se bori protiv snaga zla; Znanje upravlja odlukama i okolnostima u ovim ratovima;Vjera upravlja odlučnošću srca, snagom i strpljenjem;Ubjeđenje uzrokuje da stremi ka iskrenim svrhama.

Borac koji vodi ovaj rat protiv neprijatelja čovjeka je opremljen svim eksplicitnim i implicitnim oružjem koje mu je potrebno.Njegove oči su njegova izvidnica, njegove uši su za savjetovanje iskusnog, njegov jezik je njegov tumač a njegovi udovi su njegovi pomoćnici.Uz sve to, meleki i nosači prijestolja mole Allaha da mu oprosti, spasi ga od zla i dozvoli mu ulazak u Džennet.Ne samo to, Allah će poduzeti sve da sam zaštiti tu osobu.Allah je pripisao ove ljude Sebi nazivajući ih „Allahova stranka“ i Njegova stranka će doista uspjeti, „Oni su na Allahovoj strani, a onī na Allahovoj strani će, sigurno, uspjeti.“ (Al-Mudžedela, 22)

On ih je takođe nazvao Njegovim vojnicima a Njegovi vojnici su doista pobjednici.

Allah je Gospodar svega i On je najbolje upoznat sa prirodom ovog džihada i zbog toga ga je On sumirao za vjernike u četri koraka: O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite! (Ali Imran, 200)

Džihad ne bi mogao biti izvršen bez ispunjenja ova četri uvjeta.Borac ne može biti strpljiv ako ne nadmaši svog neprijatelja u strpljenju.Što se veći kapacitet strpljenja manifestuje u otporu i aktivnom angažmanu sa neprijateljem na bojnom polju.Ukoliko je postojanost neprijatelja jaka, borac mora pribjeći alternativnom planu, to je ribat (bdijenje) koje normalno znači čuvanje granica zemlje do neprijatelja tokom čitavog dana.Bdijenje u našem slučaju znači čuvanje granica nečijeg srca,očiju,sluha,jezika,stomaka i udova.Kroz ove granice zemlje neprijatelj može prodrijeti u unutrašnjost čovjeka i pokvariti što više može.Ostavljanje samo jedne od ovih granica nezaštićenom je dovoljno kao prilika za šejtanovo daljnje napredovanje.

Ogromne se lekcije mogu naučiti od ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem o čuvanju svih tačaka granica takođe.Oni su najbolji ljudi nakon poslanika i vjerovjesnika i najbolje su bili zaštićeni od šejtanovih intriga.Oni su napustili položaj koji im je Poslanik dodjelio tokom bitke na Uhudu i neprijatelj je pronašao pogodnu tačku da napadne muslimane.Posljedica tog je bio poraz muslimana.

Ove tri odrednice koje će muslimanu donijeti uspjeh nad neprijateljem ne mogu biti primjenjenje bez straha od Allaha.Strpljenje, nadmašivanje neprijatelja u strpljenju i čuvanje granica su beskorisna taktika bez pridržavanja takvaluka.Pogledaj iz bliza na svoju unutrašnjost i kako se tvoja vojska suočava sa šejtanovom vojskom unutar tebe.Pogledaj kako u nekim vremenima ti pobjeđuješ dok u drugima bivaš pobijeđen...

Imam Ahmed...

I s njima na najljepši način raspravljaj...

Uzvišeni Allah je rekao:

ادْعُ إِلَىٰ سَبِيلِ رَبِّكَ بِالْحِكْمَةِ وَالْمَوْعِظَةِ الْحَسَنَةِ ۖ وَجَادِلْهُمْ بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ

Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! (An-Nahl, 125)

Ibnul Kajjim, rahimehullah je rekao u komentaru ovog ajeta:

On, Uzvišeni, je spomenuo stepene dawe (pozivanja ljudi Allahu) i podjelio ih na tri kategorije od koje svaka zavisi od situacije i stanja osobe koja se poziva Allahu.

1) On može biti tragaoc za istinom, želeći je, žudjeći za njom , voleći je i davajući prednost njoj nad svemu drugom kada je spozna.Takva osoba se treba pozivati  Allahu sa mudrošću i ne zahtjeva savjetovanje ili raspravljanje.

2) Ili može biti od onih koji je odvraćen i preokupiran nečim što se suprotstavlja istini ali ako bude obavješten o njoj, on bi je spoznao, preferirao je nad svemu ostalom i slijedio je.Takva osoba zajedno sa mudrošću zahtjeva dobre savjete sa ohrabrenjem i  opomenama.

3) Ili može biti tvrdoglavi protivnik koji su suprotstavlja istini.S takvom osobom se treba raspravljati na najljepši način.Ako se vrati istini, to je dobro, u suprotnom se ide na jaku raspravu ako je takvo nešto moguće jer raspravljanje i prepiranje sa osobom koja slijedi zabludu ima dvije koristi:

Jedna od njih je da ga rasprava može odvratiti od zablude i vratiti ga ka istini.

Druga je ta kako bi se njegovo zlo i neprijateljstvo spriječilo i kako bi bilo pokazano i učinjeno jasnim ljudima ono na čemu je od zablude.

I sve ovo što je rečeno nije moguće postići sa bilo čim bolje od rasprave i dokazima iz Kur'ana.

Al Sawa'iq al Mursala – Ibn Kajjim

„Ne srdi se i Džennet će biti tvoj“

Ebu Derda, radijallahu anhu je rekao: „Rekoh, o Allahov Poslaniče, reci mi o djelu koje će me odvesti u Džennet“ On, sallallahu alejhi ve sellem reče: „Ne srdi se i Džennet će biti tvoj.“ (Sahih at-Targib at-Tarhib)

Hafiz ibn Hadžer, rahimehullah, je ukazao na važne tačke u Fethul-Bariju u svom komentaru hadisa „Ne srdi se“.On je rekao:

Al-Hattabi je rekao: „Značenje izraza 'Ne srdi se' je: izbjegavaj stvari koje će uzrokovati srdžbu i ne izlaži sebe onome što je izaziva.Sama srdžba nije mogla biti zabranjena jer je to nešto prirodno što ne može biti otklonjeno iz ljudske prirode.“

Neko drugi je rekao: „Ono što se misli je da to može biti postignuto treniranjem sebe...rečeno je da to znači, 'Ne čini ono što srdžba od tebe traži da uradiš'.

Ibn Battal je rekao: „Hadis ukazuje...da je  borba  da sebe iskontrolišemo  teža od borbe protiv neprijatelja, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem opisao onoga ko sebe iskontroliše za vrijeme srdžbe da je najjači od ljudi.“

Neko drugi je rekao:  „Možda je osoba koja je postavila ovo pitanje bila jakog temperamenta.Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem bi naređivao svakoj osobi da čini ono što je njoj najprikladnije, pa je sumirao svoj savjet ovoj osobi govoreći joj da se ne srdi.“

Ibn al-Tin je rekao: „U riječima 'Ne srdi se' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je zajedno spojio dobro ovoga svijeta i ahireta jer srdžba ima za posljedicu kidanje veza i uskraćivanje dobrote i može odvesti do činjenja zla osobi na koju je srdit, što umanjuje nečiju predanost vjeri.“

Srdžba uzrokuje vanjske i unutarnje promjene poput promjene boje,drhtanje, nekontrolisana djela i promjene  u izgledu, tako da kada bi srdita osoba mogla vidjeti sebe kada je ljuta, bila bi postiđena svog ružnog izgleda i načina na koji se njegov izgled promjenio.Sve to  se dešava na vanjštini.

Unutarnji efekti su čak gori jer proizvode mržnju u srcu, zavidnost i sve vrste loših osjećanja.Najružniji efekti srdžbe su unutarnji efekti a vanjske promjene su samo posljedica unutarnjih promjena.Sve ovo ima utjecaj na tijelo.

Efekt na jeziku je da priča riječi ogovaranja i lošeg jezika čega bi se mudra osoba stidila a srdita osoba zažali za njima kada se smiri.

Efekti srdžbe se mogu takođe vidjeti na ljudskim djelima, kada tuku i ubijaju.Ako srdita osoba nema priliku da to uradi ona okreće srdžbu protiv sebe, kidajući svoju odjeću, udarajući po svojim obrazima, ponekad čak može pasti u nesvjest, ili slomiti posude ili udariti nekoga ko nije uradio ništa loše.

Ko god promisli o svim ovim zlim djelima uvidjeće koliko je mudrosti u ovim blagim riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, 'Ne srdi se' i do koje samo mjere one štite interese ljudi  odvraćajući od ovog velikog zla koje bi inače moglo odvesti ko zna kuda.

Sve ovo ima veze sa srdžbom radi dunjalučkih pitanja ne sa srdžbom radi vjere...(Srdžba radi Allaha je pohvalna i preporučena poput srdžbe kada neko vidi zlo djelo)

Čovjeku pomaže da se ne rasrdi kada ima na umu šta je sve prenešeno u pogledu vrline suzdržavanja od srdžbe, i upozorenja na posljedice srdžbe.On takođe treba tražiti zaštitu kod Allaha od šejtana...i uzeti abdest...A Allah najbolje zna“.

Feth al-Bari (10/520)