Traženje ahireta
neće biti potpuno bez asketizma na ovom dunjalučkom životu a asketizam tokom
dunjalučkog života neće biti potpun bez dvije stvari:
Prva: uviđanja
prolaznosti, smrtnosti, truleži, zlobnosti i nesavršene prirode ovog
dunjalučkog života i razmišljanja o boli koju on uzrokuje.Ko god traži
dunjalučki život će trpjeti bol i žalost prije nego što postigne ono što želi a
i ako ga ikada postigne trpjet će žalost i tugu nakon što ga izgubi.
Drugo:
Poznavanje sa ubjeđenjem da je ahiret
stvaran i bilzu i znanje da je on besmrtan, trajan i da sadrži užitke i sreću i
da je ogromna razlika između njega i dunjalučkog života.Onako je kako Allah
Uzvišeni kaže:
وَالْآخِرَةُ
خَيْرٌ وَأَبْقَىٰ
a onaj svijet je
bolji i vječan je. (Al-Ala, 17)
On je savršen i
njegova zadovoljstva i blagodati su vječne.To su samo neke od njegovih
karakteristika.Kada bi čovjek razumio ove dvije stvari on bi preferirao ahiret
a zapostavio dunjalučki život.Svako je prirodno određene da prezire ostavljanje
trenutnih koristi i zadovoljstava i čekanja očekivanih koristi i čezne za
odsustvom zadovoljstava osim ako otkrije prednost onog kasnijeg nad onim što je
trenutno i posjeduje jaku želju za onim što je bolje i uzvišenije.Ali ako
preferira ovaj smrtni i nesavršeni svijet onda će to biti ili zbog toga što ne
shvata šta je bolje po njega ili zbog toga što ne želi i ne čezne za onim što
je bolje.