Vođa pravovjernih,
radijallahu anhu, je opisao ovu kategoriju od nosioca znanja sa određenim
osobinama (Hadis imama Alije, radijallahu anhu):
Od njih je ta:
„Putem njih, znanje je utvrđeno na stvarnosti dokaza“.
Značenje ovoga je
da ih znanje upućuje ka najvišim ciljevima a to je poznavanje Allaha.Tako ga se
oni boje i vole ga do te tačke da sve što je drugima teško njima biva lahko.
Tako oni ne traže
put ka onome ka čemu drugi traže put, od onih koji zastaju na dunjalučkom
životu, njegovim ukrasima i užitcima.I od njih su oni koji posjeduju oholost u
tome i ne šire znanje, ne uzvisuju i ne veličaju Allaha u svojim srcima već se
oni okreću ka onome što su samodostatni napustili.
Doista,
samodostatni, onaj koji je pao i predao se željama za ovim svijetom i njegovim zadovoljstvima
pronalazi teškim napuštanje želja i užitaka.Ovo iz razloga što ne postoji
zamjena koja bi zamjenila njegovu želju za ovim svijetom ako bi ga on
odbacio.Tako on nema strpljenja u odbacivanju njega.
U srcima ove vrste
ljudi, iz onoga ka čemu oni traže put, je najveća zamjena nad željom postizanje
znanja o Allahu, ljubav i veličanje Njega.Onako kako je Hasan, rahimehullah
imao običaj reći: „Doista, oni koji vole Allaha su jedini koji će naslijediti
dobar život i osjetiti užitke zbog onoga ka čemu traže put, poput privrženosti
svom Voljenom (Allahu).I zbog toga oni pronalaze slatkoću svoje ljubavi prema
Njemu u svojim srcima.“
Ovi pojedinci samo
prijateljuju sa onim što su neznalice odbacile jer su oni koji su neznalice o
Allahu suprotne ostavljanju dunjalučkog života i užitaka.I to je iz razloga što
oni ne poznaju ništa što mogu porediti sa njim (dunjalučkim životom) i tako je
to ono što vole i sa čim prijateljuju.S druge strane, ovi pojedinici su
odbijeni njime i umjesto toga pronalaze ljubav u Allahu, Njegovom sjećanju,
poznavanju Njega, ljubavi prema Njemu, i učenju Njegove Knjige.U međuvremenu,
oni koji su neznalice o Allahu su odbijeni ovim stvarima i ne pronalaze nikakvu
ljubav ili užitak u njima.
I od druge njihove
osobine, sa kojom ih je vođa pravovjernih opisao je : „Oni su na ovom svijetu
sa svojim tjelima dok su se njihove duše
približile velikom prebivalištu.“
Ovo ukazuje na to
da oni ne uzimaju ovaj svijet kao svoj dom niti su zadovoljni kao mjestom
boravka ili mjestom odmora.Doista, oni ga gledaju samo kao prolazno mjesto i ne
uzimaju ga kao prebivalište.Svi poslanici i objavljene Knjige su savjetovale na
ovaj aspekt.Allah nas je obavijestio u Svojoj Knjizi o vjerniku iz porodice
faraona koji je rekao svom narodu:
يَا
قَوْمِ إِنَّمَا هَٰذِهِ الْحَيَاةُ الدُّنْيَا مَتَاعٌ وَإِنَّ الْآخِرَةَ هِيَ
دَارُ الْقَرَارِ
O narode moj,
život na ovome svijetu samo je prolazno uživanje, a onaj svijet je, zaista,
Kuća vječna. (Gafir, 39)
I Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem je rekao Ibn Omeru: „Budi na ovom svijetu kao da si
stranac ili putnik.“
Dakle, to je da
budeš na ovom svijetu kao da ne postojiš a na onom svijetu kao da nećeš
prestati postojati.
U drugoj predaji
je rečeno: „Ubrajajte sebe među stanovnicima kabura.“
Od savjeta koji je
Mesih Isa dao su njegove riječi svojim drugovima: „Prođite kroz njega a ne
postajte njegovi stanovnici.“
I on je takođe
rekao: „Ko je taj koji će graditi kuću na talasima okeana?To je dunjalučki
život zato ga ne uzimajte kao dom koji će trajati vječno.“
Tako je vjernik na
ovom svijetu poput stranca koji prolazi preko zemlje koja nije njegova, žudeći
za svojom domovinom i danom kada će se vratiti njoj.On uzima opskrbu koja mu je
neophodna za njegov put kući.On se ne natječe za položajem kod ljudi u zemlji
kroz koju samo prolazi niti tuguje nad poniženjem koje iskusi dok je među
njima.
Fudajl ibn Ijjad,
rahimehullah je rekao: „Vjernik je na ovom svijetu zabrinut i uznemiren.Njegova
glavna briga je kako popraviti svoju opremu.“
Hasan,
rahimehullah je rekao: „Vjernik je na ovom svijetu poput stranca.On se ne
uznemirava kada ga degradira niti se natječe sa drugima u pogledu onog što daje
čast.Ljudi su u jednom stanju a on je u drugom stanju.“
U stvarnosti,
vjernik je stranac na ovom svijetu jer je njegov praotac (Adem) prvobitno
boravio u vječnom prebivalištu i potom je bio prognan iz njega.Tako on stalno
žudi da se vrati ka svom prvom mjestu boravka i uvijek je zabrinut sa vraćanjem
u dom iz kojeg je prognan.
Onako je kao što
se kaže: „Ljubav prema domovini je dio vjere.“ (Ova izjava je zasnovana na
izmišljenoj predaji, zbog toga je autor, Ibn Redžeb, nije pripisao Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem već je samo potvrdio kao izreku)
I kao što je
rečeno:
„Koliko kuća na
svijetu mlad čovjek preuzme,
Ipak, njegova
žudnja će uvijek biti za prvom kućom.“
Neki od naših
učenjaka su rekli:
„Zato požuri
edenskim vrtovima, jer doista,
To je tvoj prvi
dom i u njemu je mjesto odmora.
Ipak, mi smo u
zarobljeništvu neprijatelja, pa zar ne vidiš?
Hoćemo li se
vratiti našim domovima i pronaći mir?
I određeno je da
kada je stranac daleko,
A njegov dom
nestane, onda je on izgubljen.
Pa kakva vrsta
stranosti je veća od naše stranosti
Koju su
neprijetelji među nama manifestovali?“
