Samoobračun ( Muhaseba )

يا أيها الذين آمنوا اتقوا الله ولتنظر نفس ما قدمت لغد واتقوا الله إن الله خبير بما تعملون

O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki covjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. (El-Hašr,18)

Uzvišeni ovim ajetom naređuje robu da pogleda šta je za sutra pripremio, a to podrazumijeva samoobračun, da se sam u tome obračuna i da dobro pogleda je li dobro ono stoje pripremio za susret s uzvišenim Allahom ili nije.
Cilj tog sagledavanja je da natjera čovjeka da se u potpunosti pripremi za dan povratka Uzvišenom Allahu, da pripremi ono što će ga spasiti od kazne, ono zbog čega će izići svijetla lica pred Allaha.

Omer, rekao je: "Obračunajte se sa sobom prije nego što s vama obračun bude sveden! Izvagajte svoja djela prije nego što budu vagana! I okitite se za najveću smotru!" Uzvišeni kaže:
«Tada ćete ispitivani biti i nijedna tajna vaša neće skrivena ostati», (El-Hakka, 18.).
Tada će vaša djela biti izložena Onome kome nisu skrivena.
Početak samoobračuna je da čovjek napravi poređenje između Allahovih blagodati i vlastitih grijeha. Tada će se ukazati razlika, pa će shvatiti da nema izlaza bez Njegovog oprosta i milosti ili tvoje propasti i muke. Tim poređenjem saznaje da je Gospodar uistinu Gospodar, a da je rob samo rob. Postaju jasni suština nefsa (duše) i njegova svojstva te veličina Gospodara, Njegova neovisnost, vlast i da je jedino On savršen i da je prema stvorenjima blag i samiiostan. Da je svaka blagodat direktno Njegova dobrota, a da je kazna Njegova pravednost.


Čovjek se stalno nalazi između Allahove dobrote prema njemu i Allahovog dokaza protiv njega.To dvoje je stalno uz njega:
Uzvišeni Allah o milosti kaže:
" Naprotiv, Allah je vama milost podario time ڑto vas je u pravu vjeru uputio, ako iskreno govorite." (El-Hudžurat,17)

A od dokazu kaže: "Reci: "Allah ima potpun dokaz" (El-En'am,149)

Allah djela prima Svojom dobrotom i plemenitošću i nagrađuje te također zbog Svoje dobrote i plemenitosti!"

Čovjek se mora prvenstveno oko sebe zabaviti i prestati iznalaziti tuđe mahane i prestati koriti one koji imaju manjkava djela. Možda je čovjekov ukor njegovog brata veći grijeh od njegovog. Ako se on ističe pokornošću i smatra se čistim od grijeha, a njegov brat se možda pokajao za svoj grijeh, njegova tuga zbog njega, te skrušenost i poniznost koju osjeća nakon pokajanja i odstranjivanja oholosti i samodopadljivosti od sebe, i njegovo stajanje pred Allahom oborene glave i slomljenog srca, to bude korisnije i bolje od čovjekove pokornosti, koju smatra velikom i koju ljudima nabija na nos.

Koliko je samo ovaj griješnik blizu Allahove milosti! A koliko je samo ovaj hvalisavac blizu Allahovog prokletstva! Grijeh koji donosi poniznost je bolji od pokornosti koja donosi ponos i hvalu. Bolje ti je da provedeš noć spavajući, a osvaneš kao pokajnik, nego da probdiješ noć u namazu, a zbog toga osvaneš pun samodopadljivosti. Jer, djelo samodopadljivca se ne prima kod Allaha.

Bolje ti je da se smiješ, a priznaješ da si grješan nego da plačeš a hvališ se svojim djelima. Cvilenje griješnika je Allahu draže od onih koji čine tespih, a hvalisavi su. Možda je Allah griješnika napojio grijehom u kome je lijek njegove smrtonosne bolesti, a koju ti imaš, ali ne osjećaš.

Poslanik, , rekao je: "Kad neka od vaših žena počini blud, izvršite nad njom kaznu, ali je ne prekoravajte",1 tj. ne kudite je zbog toga.

To je kao kad je Jusuf, , rekao svojoj braći: «...Ja vas sada neću koriti...», (Jusuf, 92.).

Vaga je u Allahovim rukama i sud pripada Njemu. Bič kojim je izbičevan griješnik je u ruci Onoga Koji okreće srca. Cilj bičevanja je izvršavanje šerijatske kazne, a ne prekoravanje i kuđenje. Niko nije siguran od bičeva sudbine, osim onih koji Allaha ne poznaju. Allah je robu koji Mu je najbliži i koji Ga najbolje poznaje rekao:
«A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio», (El-Isra, 74.).
Jusuf es-Siddik, , rekao je:

«...I ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkosmislen postati», (Jusuf, 33.).

Većina Poslanikovih, zakletvi je bila: "Tako mi Onoga Koji srca okreće ".

Rekao je Poslanik, : "Nema nijednog srca a da nije između dva prsta Milostivog (Rahmana). Ako On hoće, srca ostavi ispravnim, a ako hoće da ga ka zabludi okrene, to i učini".

A zatim je Poslanik, , rekao: "Moj Gospodaru, Koji srca okrećeš, učini naša srca postojanim u Tvojoj vjeri. Ti, Koji upravljaš srcima, upravi naša srca ka pokornosti Tebi".

Ustrajnost ( Istikame )

Uzvišeni Allah je rekao:
إن الذين قالوا ربنا الله ثم استقاموا تتنزل عليهم الملائكة ألا تخافوا ولا تحزنوا وأبشروا بالجنة التي كنتم توعدون
«Doista onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah'. pa poslije budu ustrajni, silaze meleki: 'Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu, koji vam je obećan» (Fussilet. 30.).

Najiskreniji i najustrajniji čovjek ovoga ummeta, siddikul-ummeti, Ebu Bekr, bio je upitan šta je to ustrajnost, pa je odgovorio: "To je da Allahu nikog ravnim ne smatraš". A komentarišući dio ajeta"i ustraju na tome" Ebu Bekr je rekao:"Allahu nisu ništa pridružili ,nisu se prema drugom okretali i ustrajali su na tome da im je samo Allah Gospodar."

I rekao je Uzvišeni:
«Oni koji govore: 'Naš Gospodar je Allah!', i istraju na Pravom putu, za njih straha nema i ni za čim nek ne tuguju! Oni će stanovnici Dženneta biti, a u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili» (El-Ahkaf, 13.-14.).

Uzvišeni Allah kaže svome Poslaniku,
«Ti idi pravim putem, kao što ti je naređeno, i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite» (Hud, 112.).

Uzvišeni Allah nam objašnjava daje ustrajnost suprotna obijesti (tugjan), koja znači prelaženje svih mogućih granica.


Uzvišeni Allah je rekao:
«Reci: 'Ja sam samo čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno upravite i od Njega oprost tražite'» (Fussilet, 6.).
I rekao je Uzvišeni:
«A da se Pravog puta drže, Mi bismo ih vodom obilnom pojili da bismo ih time na kušnju stavili» (El-Džinn, 16.-17.).

Rekao je Omer ibnul-Hattab, :"Ustrajnost je da ustraješ u naredbama i zabranama i da ne ševrdaš (ideš tamoovamo) kao što to čini lisica".

Rekao je Osman ibn Affan,: "Ustrajnost, znači obavljanje poslova isključivo radi AIlaha".

Ali ibn ebi Talib, , i Ibn Abbas, r.a, rekli su: "Ustrajnost je izvršavanje strogih Allahovih naređenja ".

El-Hasan je rekao: "Ustrajnost na Allahovim naređenjima znači njihovo izvršavanje iz pokornosti prema Allahu i klonjenja od griješenja prema Njemu".

Mudžahid je rekao: "Ustrajnost je svjedočenje sve do susreta s Njim da nema drugog istinskog boga osim AIlaha".

Šejhul-islam Ibn Tejmijju, Allah, kad kaže: "Ustrajnost se treba očitovati u ljubavi i robovanju svome Stvoritelju i neokretanju od toga ni lijevo a ni desno

Muslim u svom Sahihu bilježi od Sufjana ibn Abdullaha, da je rekao: "Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, reci mi riječi o islamu o kojima poslije tebe neću pitati nikog'. Reci: 'Vjerujem u Allaha, a zatim na tom ustraj', reče Poslanik, ". (Muslim, 38; Tirmizi, 2.410; Ibn Madže, 3.972; Ahmed, 14.990)


Od Sevbana, , prenosi se da je Allahov Poslanik, , rekao: "Budite ustrajni, a to nećete moći postići. Znajte da je namaz među vašim najboljim djelima, a abdest čuva jedino mu'min" (Ibn Madže, 277; Ahmed, 21.873, (5/277); Ed~Darimi, 655; Malik, 36)

Od roba se traži ustrajnost, a to je ispravan postupak. Ako nije u stanju u potpunosti ustrajati onako kako treba, onda barem treba približno. Ako i to čovjek ne pokuša, onda je on nemaran i izgubljen.

Muslim u svom Sahihu bilježi hadis od Ebu Hurejre, , da je Allahov Poslanik, , rekao: "Ispravno postupajte ili približno tome radite. Znajte da niko neće biti spašen zbog djela svojih ". Prisutni su upitali: "Pa zar ni ti, Allahov Poslaniče?" Odgovorio je, : "Čak ni ja, osim ako me Allah ne obaspe Svojom milošću i dobročinstvom ". (Buhari, 6.463; Muslim, 2.816.)
U ovom hadisu su sjedinjeni svi stepeni vjere. Naredio nam je ustrajnost (istikamet), a on je ispravno postupanje, pravilne namjere, riječi i djela.

U Sevbanovom hadisu se spominje da je Allahov Poslanik, , rekao da oni to neće biti u stanju učiniti, pa neka onda rade barem približno tome, a to znači da se približe ustrajnosti onoliko koliko su to oni u stanju. To je poput onoga koji gađa neki cilj, pa ako ga nije u stanju pogoditi, neka barem bude što bliže njemu.

Povrh svega ovoga, Poslanik, , obavještava svoje drugove da ustrajnost i približnost njoj nisu uvjeti spasenja na Sudnjem danu. Pa, neka se niko ne oslanja na svoja djela. Neka im se ne divi i neka ne misli da će se s njima spasiti, već mora biti svjestan da njegov uspjeh zavisi od Allahove milosti, oprosta i dobročinstva.

Ustrajnost se vezuje za riječi, poslove, stanja i namjere. Ustrajnost u njima se ogleda na način da sve to biva samo radi Allaha, uz pomoć Allaha i prema Allahovim naredbama.

Šejhul-islam Ibn Tejmijju, , kad kaže: "Najuzvišenija blagodat je pridržavanje ustrajnosti".

Ispravna ustrajnost podrazumjeva nastojati biti na putu sunneta središnjim putem a to obuhvata: rad i naprezanje (marljivost u njemu), a to je da se da sve od sebe u tom radu, umjerenost, a to je hod između dviju krajnosti pretjerivanja, a to je nepravda prema dušama i nemarnost umanjivanjem propisa, zastajanje na granicama znanja, izdvajanje Obožavanog sa htijenjem, a to je ihlas, i stavljanje djela prema naredbama, a to je pridržavanje sunneta.

Neki od ispravnih prethodnika su rekli: "Uzvišeni Allah nije naredio nijedan posao, a da šejtan u njemu ne navodi na dva zla, bilo ka nemarnosti ili prelasku granica, što je prekomjernost i pretjerivanje. Nije mu bitno sa čime će od ovoga dvoga zavesti nekoga, niti hoće li to učiniti bilo povećanjem ili smanjenjem".

Allahov Poslanik, , rekao je Abdullahu ibn Amru ibn Asu, : "Abdullahu ibn Amre, svaki radnik u sebi ima porok, a svaki porok ima svoj period. Čiji period bude naginjao sunnetu, uspjet će, a čiji period bude naginjao novotarijama, bit će upropašten i ponižen ".

Ovo mu je rekao prilikom naređenja o umjerenosti u poslovima. Svako dobro je u nastojanju da se bude umjeren, kao što su nam to rekli neki od ashaba: «Umjerenost na Pravom putu i sunnetu je bolja od truda u onome što se razlikuje od Pravog puta i sunneta. Nastojte da vaša djela budu prema uputama vjerovjesnika i njihovoga sunneta».
.

Radost Pogleda - Komentar Rijadus-Salihina - (Online)

Radost Pogleda-Komentar Rijadus-Salihina-Selim b. 'Id El-Hilali

Sveobuhvatni pokazatelj znanja i njegove blagodati – Ibn Abdul-Berr (Online)

Sveobuhvatni Pokazatelj Znanja i Njegove Blagodati - Ibn Abdul-Berr

Liječenje duša - Ibn Hazm (online)

Liječenje duša - Ibn Hazm

Knjiga o edebu - Muhammed ibn Ismail El-Buhari (online)

Knjiga o edebu - Muhammed ibn Ismail El-Buhari

Hutba Abdullaha ibn Mes'uda,radijallahu anhu

Doista je najistinitiji govor Allahova knjiga, najbolja vjera je vjera Ibrahima alejhis-selam a najbolji sunnet je sunnet Muhameda alejhis-selam. Najčasniji i najuzvišeniji govor je govor o Allahu, najbolja i najistinitija kazivanja su Kur’anska kazivanja. Vrijednost dobrog dijela će se vidjeti na kraju a najlošija djela su novotarije.Imati manje nego što je potrebno da zadovoljiš svoje potrebe je bolje nego da imaš mnogo a da ga ne možeš usmjeriti ili kontrolisati. Najgore korenje je ono kada čovjeku dođe smrt, a najveće žaljenje je žaljenje na Sudnjem Danu.

Najgore skretanje je da skreneš sa Allahova puta nakon što si bio na uputi.Najbolje blagostanje jeste da budeš zadovoljan sa onim što imaš. Najbolja opskrba za Ahiret je bogobojaznost.Sumnja je vrsta nevjerstva.Najgora sljepoća je sljepoća srca.Alkohol je izvor svakog zla.

Iskušenje ženama je šejtanovo uže. Širk je najveći grijeh. Uvrijediti vjernika je grijeh a boriti se protiv njega je kufr. Imetak vjernika je svet poput njegova života. Onaj koji oprosti onome ko je prema njemu pogriješio i Allah će njemu oprostiti. Onaj ko proguta svoju ljutnju Allah će nagraditi. Onome ko oprašta drugima i Allah će njemu oprostiti a onome ko strpljivo podnese svoju neimaštinu Allah će obilno nagraditi. Najgora zarada je kamata a najgora hrana je jedenje nasljedstva siročeta. Dovoljno ti je ono što zadovoljava tvoje osnovne potrebe. Rezultati čovjekovog dijela de pokazati njegovu prvobitnu namjeru. Najgora priča je laž a najbolja smrt je šehidska. Uzvišeni Allah će sigurno poniziti oholu osobu. Ko bude slijedio šejtana biće nepokoran Allahu a ko je nepokoran Allahu, Allah će ga kazniti džehenemom.

Osnove tevhida oko kojih su se složili svi poslanici

Šemsuddin u svom Hidajetu kaže: 'Naprotiv, sva vjerovjesništva od prvog do posljednjeg se slažu u osnovama.
Osnove tevhida oko kojih su se složili svi poslanici:
1: Da Allah postoji oduvijek, da je Jedan i da nema sudruga u vlasti. Ni pomagača niti protivnika. Ni savjetnika, niti podstrekača ili zaštitnika, niti zauzimača, osim sa Njegovim dopuštenjem.
2: Da nema roditelja niti djeteta. Niti ima sličnog nekog ili nalik, u bilo kojem pogledu postavljenog naspram Njega, niti da ima drûgu.
3: On je neovisan sam po Sebi. Ne jede niti pije, niti ima potrebu za bilo čim od onoga za čim imaju Njegova stvorenja, u bilo kojem pogledu.
4: On Se ne mijenja, niti na Njega utječu promjene od starosti, bolesti, sna, drijemeža, zaborava, kajanja, straha, brige, tuge ili tome sličnog.
5: Niko Mu od Njegovih stvorenja ne može biti sličan, ili Njemu nije ništa slično, ni u Njegovom Biću niti u Njegovim svojstvima ili djelima.
6: On se ne nalazi ni u čemu od Svojih stvorenja, niti ima išta od stvorenja u Njegovom Biću. On je Svojim Bićem potpuno odvojen od Svojih stvorenja, a i stvorenja su odvojena od Njega.
7: On je veličanstveniji od svega drugog, veći je od svega postojećeg, iznad svega je i uzdignut je nad svim a iznad Njega nepostoji ništa.
8: On je kadar da učini što hoće i niko Ga ne može spriječiti u onome što hoće da učini, nego On čini ono što hoće.

9: On sve zna. Zna tajno i skriveno. Zna šta je bilo i šta će biti i ono što nije bilo da je bilo kakvim bi bilo. Ne opadne ni jedan list a da On ne zna. Niti zrnke u tminama Zemlje, ni vlažne niti suhe, niti pokretnog ili nepokretnog a da On ne pozna njegovu suštinu.
10: On sve čuje i sve vidi. Čuje svaki glas bez razlike na jezike i umjetnost potreba. On vidi hod crnog mrava na golom(ili crnom) kamenu u tamnoj noći. Njegov sluh obuhvata sve glasove. Njegov vid obuhvata sve što se vidi. Njegovo znanje obuhvata sve informacije. Njegova moć obuhvata sve moguće. Njegova volja se ispunjava u svemu što hoće. Njegova milost je obuhvatila sva Njegova stvorenja. A Njegov prijesto je obuhvatio Zemlju i nebesa.
11: On je vidljivi i neće nestati. Niko Ga neće zamijeniti ili naslijediti u Njegovoj vlasti. Niti ima potrebu za nekim ko će Mu dostaviti potrebe Njegovih robova. Ni da mu pomaže niti da suosjeća sa Njime ili da traži milost za njih.
12: On je zauvijek postojeći, Koji neće nestati ili odletjeti, neće nepostojati niti umrijeti.
13: On govori, naređuje i zabranjuje. Govori samo istinu, upućuje na pravi put, šalje poslanike, objavljuje knjige. On bdije nad svakom dušom i zna šta je ko zaslužio od dobra ili zla. On nagrađuje dobročinioca za njegovo dobročinstvo i zlikovca za njegovo zlo.
14: On je iskren u Svom obećanju i vijesti. Niko od Njega nije istinoljubiviji niti može biti takav u govoru. On neće iznevjeriti ono što je obećao.
15: On je utočište svakom u svakom smislu utočištva. Nemoguće je da se u Njegovom utočištu išta pojavi od kontradiktornosti.
16: On je Sveti, Mir i On je čist od svakog nedostatka, slabosti i manjka.
17: On je savršen i Njemu pripada opće savršenstvo u svim oblicima.
18: On je pravda koja neće učiniti nepravdu ili preći granicu. Od Njega se robovi ne boje da će im učiniti nepravdu.

Ovo je ono na čemu su se složili svi poslanici i knjige. On je stalno postojeći i nemoguće je da dođe šerijat suprotan Njemu niti da obavijesti o nečemu suprotno onome što je On rekao.

Pripadnici trojstva i obožavaoci križa su ovo sve zapostavili pa su se vezali za manje jasne i općenite riječi i stavove te su zalutali još od prije, i tako su zaveli mnoge i sami su zalutali sa Pravog puta. Osnove pripadnika trojstva i njihovi stavovi u pogledu Gospodara svjetova se suprostavljaju svemu ovome i protive na najžešći način.'

Abdu-Latif b. Abdur-Rahman kaže:
"Pitanja vezana za spoznaju Allaha i obaveznost ispoljavanja Njegovog tevhida te predanosti lica samo Njemu Jedinom, Koji nema sudruga, kao i pitanja vezana za rububijet i Njegovu posebnost u stvaranju, davanju ni iz čega i vladnju, i sličnog tome, je nešto nužno poznato od vjere islama. Kao što je Njegova , samoopstojanost, negiranost postojanja nekog Mu sličnog, druge ili djeteta. Zatim Njegova neovisnost samog po Sebi i Njegova odvojenost u potpunosti od Njegovih stvorenja. Općenitost Njegovog sluha, vida i znanja o svim informacijama, vidljivim stvarima, glasovima i sličog tome, je od osnova vjere.

Svi se poslanici slažu u tom pogledu. Sve knjige su pozivale, a i zdravi razumi, potvrđujući ovo. Svaki vid idžtihada koji mu se suprostavi je nevalidan i odbačen. Nemoguće je po njemu postupati u bilo kojem šerijatu od šerijata. Ni kod učenjaka od učenjaka niti kod pravnika od pravnika. Iraki je bio poput stranca u pogledu ovih istraživanja i nauka. Nije poznavao razlike između idžtihada i drugih pitanja. Kao da je bio čovjek iz perioda kada nije postojalo poslanika bez osjećaja za bilo čim od onoga sa čime su dolazila vjerovjesništva.

Zaustavi se i razmisli o prvobitnim osnovama, a to je, da je On Uzvišen i da nema sudruga niti ortaka, niti zauzimača, osim sa Njegovim dopuštenjem. Zatim izvagaj ono što je on (Ibnul-Kajim), rekao i ono što je rekao Iraki. Ova pitanja, za koja se ne zna da su učenjaci ikome prihvatili ispriku; da li će neko ko je razumom obdaren reći da su ova pitanja od idžtihada? Ako je ovaj stav ispravan, onda neka Irakiju ponude svoj idžtihad kršćani obožavaoci križa. Isto tako i idolopoklonici, džehemije, muatile, kaderije među negatorima, kaderije među onima koji smatraju da je čovjek prisiljen, rafidijae otpadnici, jer su oni zastupali ove zabludjele otpadničke stavove. Njih su uzeli za svoj stav i idžtihad te sumnju koju su sami predstavili, kao što je Šejh rekao: 'Pripadnici trojstva i obožavaoci križa su ovo sve zapostavili pa su se vezali za manje jasne riječi'.
Uzvišeni Allah kaže:

"Reci: Hoćete li da vas obavijestim o onima čija su djela propala?" (El-Kehf, 103)
I kaže:

"Onima koji ne vjeruju čini se lijepim spletkarenje njihovo"(Er-R'ad, 33)
I kaže:

"Mnogim su mnogobošcima tako isto šejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali." (El-En'am, 137)
I kaže:

"Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali." (El-En'am, 108)

Uljepšavanje postupaka obuhvata ono čega su se držali od sumnji i manje jasnih riječi smatrajući to lijepim, niti da se to može negirati ili čime zamijeniti.
Zatim ovo je suprotno konsenzusu, makar se radilo i o ograncima u vjeri. Ashabi, radijjallahu anhum, su se složili da je potrebno spriječiti onoga ko pogriješi, ako učini nešto suprotno dokazu u mnogih pitanjima. Od toga je događaj sa Kudamom b. Mahzumom i njegovim prijateljima kad su dozvolili konzumaciju alkohola na osnovu idžtihada i shvatanja sa kojim su se samo oni izdvojili u riječima Uzvišenog:

"Onima koji vjeruju i dobra djela čine nema nikakva grijeha u onome što su oni pojeli i popili." (El-Maide, 93)

Ashabi su ukorili onoga ko je mislio da nije obavezno davanje zekata nakon Poslanika , te su se protiv toga borili dozvolivši prolijevanje njihove krvi. Iako oni koji su odbili dati zekat nisu negirali ništa od vjere.
Poslanik , je poslao manju skupinu vojske da ubiju čovjeka zato što se oženio ženom svog oca, pa su ga ubili i zaplijenili njegov imetak, tako da se prema njemu ponio onako kako se odnosi prema murtedima.

Pa, kako se može reći, da onaj ko priziva evlije, traži od njih pomoć, kolje kurbane na njihovim kaburovima, boji ih se i nada se od njih, pored Allaha, da mu se nema pravo to spriječiti???

Slavljen si ti Allahu ovo je velika izmišljotina.

Poslanikove fetve o čistoći

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o uzimanju abdesta morskom vodom, pa je odgovorio: "Morska voda je čista, a mrtvo iz nje je dozvoljeno jesti". (Ebu Davud br. 63.-65., Tirmizi, br. 67 i br. 50. Nesai 1/175, Bejheki, 1/260.Hakim kaže ovaj hadis je sahih, 1/32, Ahmed, "Musned", 2/27. Ibn Hibban,br. 1249 i kaže hadis je sahih. Ibn Madže, br. 517. El-Begavi, "Šerhu-s-Sunne", 282., Ibn Huzejme, br. 92. Hadis je sahih.)
Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o vodi u pustinji oko koje se okupljaju divljač i zvijeri, pa je rekao:"Ako je ima koliko dva velika krčaga vode, ništa je ne može učiniti nečistom".(Ebu-Davud, br. 63.- 65., Tirmizi, br. 76 i br. 50, Nesai, 1/175, Bejheki, br.1/260, Hakim ga je provjerio i ocijenio ga sahih-hadisom, 1/133, Ahmed,"Musned" 2/27, Ibn-Hibban ga je provjerio i ocijenio ga sahih-hadisom, br.1.249, Ibn-Madže, br. 517, Begavi, "Šerhu-Sunen", br. 282, Ibn-Huzejme, br.92, a ovaj hadis je sahih.)

Ebu-S'alebe je upitao: "Ako se nađemo u zemlji ehli-kitabija, a oni jedu svinjsko meso i piju alkohol, kako ćemo postupati sa njihovim posuđem?", a on reče: "Ako ne nađete drugo, operite ga vodom, kuhajte unjemu i pijte". (Ebu-Davud, br. 3.839; navode ga Buhari i Muslim u svojim zbirkama, Tirmizi, br. 1.464, Ibn-Madže, br. 3.207; Ovaj hadis je sahih.)



U "Sahihu" Buharije i Muslima piše: "Ako se nađemo u zemlji kitabija, hoćemo li jesti iz njihovog posuđa?" Reče im: "Ne jedite iz njega! Ako ne nađete drugo, operite ga, a zatim jedite iz njega". (Buhari, 12/42, Muslim, br. 1.930; Hadis prenosi Ebu-S'alebe el-Hušni, r.a.)

U "Musnedu" i "Sunenu" piše: "Reci nam šta da radimo ako smo prinuđeni koristiti posuđe medžusija?" Rekao nam je: "Ako budete primorani, operite ga vodom i kuhajte u njemu." Ahmed, "Musned", 2/184, Tirmizi, br. 1.560; Sened hadisa je hasen, a prenosi ga Ebu-S'alebe el-Hušni, r.a.


U Tirmizijinom "Sunenu" se navodi sljedeći hadis: "Upitan je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o loncima medžusija". "Očisitite ih pranjem i kuhajte u njima". Tirmizi, br. 1.560; Sened mu je hasen, a prenosi ga Ebu-S'alebe el-Hušuni, r.a.

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o onome kome se učinilo da je izgubio abdest zbog puštanja vjetra, pa je rekao: "Neka ne izlazi iz džamije dok ne čuje glasno ili ne osjeti smrad". (Buhari, 1/208 i 209, Muslim, br. 361, poglavlje "O hajzu", Ebu-Davud, br.176, poglavlje "O čistoći", Nesai, 1/99, poglavlje "O čistoći"; Hadis prenosi Abdullah b. Zejd, r.a.)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o meziji - bijeloj sluzavoj tekućini (koja izlazi prilikom razmišljanja o spolnom općenju ili pri nadražaju), pa je odgovorio: "Dovoljan je abdest". "A šta ako dođe na odjeću?" "Dovoljno je da uzmeš pregršt vode i njome popršćeš to mjesto", odgovori Poslanik" (Tirmizi kaže da je ovaj hadis sahih). (Ebu Davud, 210; Et-Tirmizi, 115; Ibn Madže, 506; Hadis prenosi Sehl b. Hanif r.a. Hadis je sahih.)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kad je obavezno uzeti gusul i o tekućini koja iziđe nakon tekućine, pa je odgovorio: "To je sluzava tekućina koja se luči prije sjemena, a svaki muškarac luči tečnost; treba oprati genitalije, a potom uzeti abdest kao što se abdesti za obavljanje namaza". (Ebu-Davud, br. 211, poglavlje "O čistoći" i poglavlje "O Meziji"; Hadis je hasen, a prenosi ga Abdullah ibn-S'ad el-Ensari, r.a.)



Fatima bint ebu-Hubejš je upitala Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ja sam žena koja neprekidno ima istihazu. Kakvi su propisi ženi kojoj krv stalno curi i hoću li prestati klanjati u tom periodu?" Rekao joj je: "Ne, to je krv od kapilara, nije menstruacija. Kad nastupi vrijeme menstruacije, prestani klanjati, pa kad prođe, okupaj se, uzmi abdest i klanjaj." (Buhari, 1/357, "O hajzu", poglavlje "O ženi kojoj hajz dođe tri puta u mjesecu", Muslim, br. 333, 334, "O hajzu i o prilasku ženi", 1/61, "O čistoći", Tirmizi, br. 125, "O čistoći", Ebu-Davud, br. 282, 298, Nesai, br. 185, 1/183, poglavlje "O razlici između krvi hajza i istihade"; Hadis prenosi Aiša, r.a.)

Upitan je isto, pa je odgovorio: "Neka ostavi namaz onoliko dana koliko zna da obično traje hajz, neka se potom okupa i uzme abdest prije svakog namaza, pa neka posti i klanja". (Ebu-Davud, br. 280, 286, poglavlje "O čistoći , poglavlje "Ako nastupi vrijeme hajza, neka ne klanja", Nesai. 1/181, poglavlje "O istihadi"; Hadis prenosi Fatima bint ebi Hubejš.)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Treba li ponovo uzeti abdest nakon jedenja bravljeg mesa?" "Ako hoćeš, a nisi dužan ako nećeš", odgovori Poslanik.

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o jedenju devinog mesa. "Da, uzet ćeš abdest", odgovorio je Poslanik.

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o dozvoljenosti obavljanja namaza u toru sa sitnom stokom, pa je rekao: "Da, možete klanjati tamo".

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o dozvoljenosti obavljanja namaza u torovima deva, pa je rekao: "Ne!" (Muslim, br. 360, "0 hajzu", poglavlje "Uzimanje abdesta nakon jedenja devinog mesa", Tirmizi, br. 81, "O čistoći", poglavlje "Šta je rečeno o uzimanju abdesta nakon jedenja devinog mesa?", Ebu-Davud, br. 184, poglavlje "O čistoći", Ahmed, "Musned", 4/288 i 4/303, Ibnul-Džarud, "Munteka", str. 22; Hadis prenosi Bera' ibn-Azib, r.a.)

Neki čovjek je upitao Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Božiji Poslaniče, šta kažeš o čovjeku koji je sreo nepoznatu ženu i sa njom učinio sve što muž čini sa svojom ženom, osim što nije došlo do spolnog odnosa?"Povodom ovoga događaja je objavljen ajet: "I obavljaj namaz početkom i krajem dana i u prvim satima noći! Dobra djela, zaista, poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele".
A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Uzmi abdest i klanjaj". Muaz, r.a., upita ga: "Važi li ovo pravilo' samo za njega ili i za ostale vjernike, Allahov Poslaniče?" "Za sve vjernike", reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Tirmizi, br. 3.113, u "Tefsiru , poglavlje "Sura Hud , Taberi, br. 18.678, a svi njegovi prenosioci su pouzdani, samo što je Tirmizi našao slabost u tome što ga Abdurrahman Ibn Ebu-Lejla nije čuo od Muaza, ali on ima svoje šavahide-svjedoke kod Buharije, sa kojima je hadis pojačan, a hadis prenosi Muaz ibn-Džebel, r.a.)

Ummu Seleme je upitala Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Allahov Poslaniče, Allah se ne stidi istine. Treba li se okupati žena koja u snu vidi ono što vidi muškarac?" (tj., doživljaj seksualnog odnosa u snu), te je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: "Da, ako polucira u snu, neka se okupa". Ummu Seleme je rekla: "Zar i žena može polucirati, Poslaniče?" Na to je Poslanik odgovorio: "Da, jer kako bi joj, onda, moglo sličiti dijete?"

U drugoj predaji je navedeno da je Ummu Selejm upitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o ženi koja u snu doživi ono što doživi muškarac. On joj je odgovorio: "Ako žena vidi takvo što, neka se okupa".'". (Buhari, 1/202, poglavlje "O nauci" i "O uzimanju gusula", poglavlje "Ako žena usnije", Muslim, br. 313, poglavlje "O Hajzu", "Muvet'a", poglavlje "O spolnom općenju", 1/51, poglavlje "O čistoći", Tirmizi, br. 122, poglavlje "O čistoći", Nesai 1/112 i 115, poglavlje "O čistoći", Ebu-Davud, br. 237, "O čistoći", poglavlje "O ženi koja usnije što usnije i čovjek".)
";

U "Musnedu" je zapisano da je Havla bint-Hakim upitala AUahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o ženi koja u snu vidi kao i muškarac, a on joj odgovori: "Ne treba uzimati gusul sve dok ne ejakulira, kao što se i muškarac ne kupa sve dok ne ejakulira.( Malik, "Muvet'a, 1/115, poglavlje "O ženi koja u snu vidi ono što vidi muškarac.Ovaj hadis je hasen; Ahmed, "Musned", br. 2.6767, Prenosi ga Havla bint-Hakim, r.a., a hadis je sahih.

Emiru-l-mu'minin Alija ibn ebu-Talib, r.a., pitao je Poslanika o sluzi (meziji) koja se luči prije sjemena, pa mu je odgovorio: "Abdest je vadžib za sluz (mezijj) kad se pojavi, a gusul je vadžib nakon izlaska sperme".

U drugoj predaji: "Ako se pojavi mezijj, uzmi abdest i saperi spolni organ, a ako vidiš da se sperma razlila, onda se okupaj".( Tirmizi, br. 114. "O čistoći", poglavlje "O meziji i spermi", Ahmed, "Musned", br. 870, Buhari, 1/225 i 226. Muslim, br. 303, poglavlje "O hajzu", "Muvet'a", 1/40, Ebu-Davud, br. 206, 207 i 208, Nesai, 1/96 i 97, "O čistoći", poglavlje: "Šta kvari abdest i šta ga ne kvari s obzirom na mezijj".)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o čovjeku koji vidi vlažnost, a ne sjeća se doživljenog sna, pa je rekao: "Neka se okupa".

Upitan o tome ako se čovjek sjeća doživljenog sna, a na rublju ne primijeti tragove sperme, reče: "Za to ne treba uzeti gusul".( Ahmed, 6/256, Ebu-Davud, br. 236, "O čistoći", Tirmizi, br. 113, "O čistoći"; Hadis je hasen, a prenosi ga Aiša, r.a.)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, šta da učini čovjek koji se sastao sa svojom ženom, ali nije ejekulirao. Bila je prisutna Aiša, r.a. Poslanik reče: "Tako i ja radim sa njom, a potom se okupamo". (Muslim, br. 349, poglavlje "O hajzu", "Muvet'a", "O čistoći", Tirmizi, br. 108, 109, "O čistoći"; Hadis prenosi Ebu-Musa el-Eš'ari, r.a.)

Ummu Seleme je upitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Allahov Poslaniče, ja sam žena koja čvrsto steže pletenice. Moram li ih, kad se kupam radi dženabeta, rasplitati?", pa je rekao: "Ne, ne moraš. Dovoljno ti je da se po glavi poliješ sa tri pregršta vode, a zatim okupaš cijelo tijelo". (Muslim, br. 330, "O hajzu", Ebu-Davud, br. 251, 252, "O čistoći", Tirmizi, br. 105, "O čistoći", Nesai 1/131, "O čistoći", poglavlje "O tome da žena ne raspliće svoje pletenice prilikom uzimanja gusula"; Hadis prenosi Ummu Seleme, r.a.)

Kod Ebu Davuda stoji: "Iscijedi svoje pletenice prilikom svakog sapiranja." (Muslim, br. 330. Ebu Davud, br. 251. 252., Tirmizi, br. 105., Nesai, 1/131. Hadis prenosi Ummu Selleme r.a.)

Neka žena je upitala Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Poslaniče, naš put do mesdžida je nečist. Šta da radimo još kad padne kiša?" Zar nema drugog, čistijeg puta?" "Ima, Božiji Poslaniče!" "Onda koristite taj koji je čistiji."

U drugoj predaji: "Zar nema iza toga jedan dio čistiji?" "Da, Poslaniče!" "Onda ćete ići tim koji je čistiji." (Ahmed, "Musned", br. 26.906; Hadis je hasen, a prenosi žena iz plemena Benu-Abd el-Ešhal, r.a.)


Rečeno je Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Kad se uputimo prema džamiji, gazimo po nečistom". A on reče: "Doista, zemlja sljedećim koracima očisti ono što je bilo nečisto".( Ibn-Madže, br. 532, a hadis je sahih prema svim verzijama i dokazima vjerodostojnosti.)


Neka žena je upitala Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ako se odjeća neke od nas zaprlja krvlju menstruacije, šta ona treba uraditi?" "Istrljat će je, zatim u vodi raskvasiti, protrljati i oprati, i onda u njoj klanjati".( Buhari, 1/349, poglavlje "O hajzu , Muslim, br.291. "O čistoći", "Muvet'a", br. 60, 61, Ebu-Davud, br. 360 i 361, Tirmizi,br. 128, "0 čistoći". Nesai, 1/155, poglavlje "O čistoći"; Hadis prenosi Esma bint Ebi Bekr, r.a.)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o mišu koji je upao u maslo, pa je rekao: "Izbaci ga i odstrani ono stoje okolo njega, a ostalo maslo jedite". (Buhari, 1/296. "0 abdestu", "Muvet'a", 2/971,972, Ebu-Davud, br. 3.841, 3843, Tirmizi, br. 1699, "O hrani", Nesai, 7/178)

Mejmuna, r.a., upitala je Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o krepaloj ovci čija je koža bačena, a on joj reče: "Zašto niste uzeli njenu kožu?" Ona odgovori: "Zar da uzmemo kožu ovce koja je krepala?" Odgovorio joj je: "Uzvišeni Allah kaže: 'Reci: Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi ili krvi koja istječe ili svinjskog mesa' (El-En'am, 145.), a vi to nećete jesti nego uštaviti i koristiti".Ona je tada poslala po ovcu te su joj ogulili kožu, uštavila je i od nje napravila mješinu za vodu i koristila je sve dok se nije poderala. (Ahmed, skraćeno, Buhari, 4/343, poglavlje "O kupoprodaji", poglavlje "O koži krepane životinje prije štavljenja", Muslim, br. 363, 364 i 365, "O hajzu", poglavlje "O koži krepane životinje koja štavljenjem postaje čista", "Muvefa", 2/498, Ebu-Davud, br. 4.120, 4121, Tirmizi, br. 1.727, Nesai, 1/171 i 172; Hadis prenosi Mejmuna, r. a.)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o koži krepanih životinja, pa je rekao: "Štavljenje je čisti" (učini je dozvoljenim za upotrebu; op. prev.). (Ebu-Davud, br. 4.125. "O odjeći", Nesai, 7/173 i 174, Ahmed, "Musned", 3/476 i 5/6; Hadis je sahih, a prenosi ga Seleme b. el-Muhbik, r.a. )

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čime se može prati nakon nužde, pa je rekao: "Zar ne možete naći tri kamena, dva - da se obrišete okolo čmara, i jedan za čmar?"' (hadis je hasen, a kod Malika je mursel: "Zar ne možete naći tri kamena?" i na to nije dodao ništa više). (Malik, "Muvet'a , 1/28, "O čistoći ; Hadis je mursel, a prenosi ga Urve b. Zubejr, r.a., Nesai, br. 44; sened hadisa je sahih.)


Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o načinu uzimanja abdesta, pa je odgovorio: "Propisno se abdesti, provuci prste jedne ruke između prstiju druge ruke i potpuno isperi nos, izuzev ako si postač". (Ebu-Davud, br. 142, poglavlje "O čistoći", Tirmizi, br. 38, poglavlje "O čistoći", Nesai, 1/66, Ahmed, "Musned", 4/33, Hakim, 1/147, 148, a provjerio ga je Ibn-Hibban, br. 1.054; sened mu je dobar, a prenosi ga Lekit b. Sebre, r.a.)

Amr b. Abese je upitao Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o načinu uzimanja abdesta, pa mu je odgovorio: "Kad se abdestiš, opereš svoje ruke, sa jagodica tvojih prstiju i ispod tvojih noktiju spadaju grijesi koje si njima počinio, a kad dobro izapereš usta, nos i lice, zatim se jednom potareš po glavi i mokrim rukama potareš vanjsku i unutarnju stranu usnih školjki, zatim opereš noge do iznad članaka, bit ćeš čist od grijeha kao kad te majka rodila" (ovde se misli na male grijehe; op. prev.). (Nesai, 1/91 i 92, "O čistoći", poglavlje "Nagrada za onoga ko se abdesti onako kako je naređeno"; Hadis je hasen, a prenos ga Ebu-Umame, r.a.)

Neki beduin je upitao Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o načinu uzimanja abdesta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, abdestio se pred njim i svaki dio oprao po tri puta, a zatim mu rekao: "Ovako se uzima abdest prema propisima vjere, a onaj ko doda bilo šta na ovo, loše je prestupio, prešao granicu i nepravedan je" (Ebu-Davud, br. 135, "O čistoći , poglavlje "Svojstva Poslanikovog abdesta", Nesai 1/88, "O čistoći", poglavlje "O umjerenosti pri uzimanju abdesta"; sened hadisa je hasen, a prenosi ga Amr b. el-A'as. r.a.)

Neki beduin je upitao Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Božiji Poslaniče, ako neko od nas klanja i osjeti neugodan miris, a vode bude malo, kako će postupiti?" Rekao mu je: "Ako neko ispusti vjetar, neka se abdesti".

"Doista, Uzvišeni Allah se ne stidi istine, i ne prilazite svojim ženama otpozadi, u stražnjicu."
(Tirmizi, br. 1.164, 1166, "O dojenju", poglavlje "O pokuđenosti prilaska ženi odpozadi u stražnjicu", Ebu Davud, br. 1.005, poglavlje "O namazu"; hadis je hasen, a prenosi ga Ali b. Talak, r.a. )

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o meshu po mestvama, pa je rekao: "Za musafira tri dana i tri noći, a onome ko je kod kuće - dan i noć".'(Tirmizi, br. 95, poglavlje "O čistoći", Ebu-Davud, br. 157, "Očistoći", poglavlje "O vremenu trajanja mesha"; Hadis je hasen, a prenosi ga Huzejme b. Sabit)

Ubejj Amare je upitao Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Allahov Poslaniče, hoću li uzeti mesh po mestvama?" "Hoćeš", odgovori mu Poslanik. "Jedan, dva ili tri dana?", upita ga. "Da, koliko hoćeš."

U drugoj predaji je navedeno da ga je pitao za mesh sve do sedam dana, a Allahov Poslanik je odgovorio: "Dokle god ti treba". (Bilježi Ebu-Davud)

Neki islamski pravnici su zauzeli stav prema vanjskom značenju navedenog hadisa, pa su dozvolili neograničeno korištenje mesha, dok ga drugi ograničavaju. Hadisi o trajanju mesha podrazumijevaju ograničeno vrijeme, jer je ograničenost jača od neograničenosti.( Ebu-Davud, br. 158, poglavlje "O čistoći"; ovaj hadis je daif, a prenosio ga Ubejj b. Umareh, r.a. misli se na drugu predaju,)

Neki beduin je upitao Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Boravim na pjeskovitom zemljištu četiri-pet mjeseci,a sa nama ima žena koje su u hajzu ili nifasu ili budemo nečisti od dženabeta. Kako ćemo se očistiti?" "Samo sa zemljom", odgovori mu Poslanik.( Ahmed, "Musned", br. 8.412, prenosi ga Ebu-Hurejre, r.a.)

Šafija, Ahmed i njihovi učenici smatraju da ovaj hadis podrazumijeva da se tejemmum uzima samo zemljanom prašinom, a Ibn-Abbas, r.a., kaže: "Najbolja je zemlja oranica" (to navodi i Ibn-Merdevejh u svome komentaru; op. prev.).

Ebu-Zerr, r.a, upita Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Kako ću postupiti kad se sastanem sa suprugom, a nemam vode?" "Čista zemlja je sredstvo čišćenja muslimana, čak da ne nađeš vode deset godina. A ako je nađeš, onda sa njom potari čitavo tijelo", reče mu Poslanik. (Ebu-Davud, br. 332, 333, poglavlje "O čistoći , Tirmizi, br. 124, "O čistoći", Nesai, 1/171, "O čistoći"; Hadis je hasen, Hafiz, "Telhis", 1/154, Tirmizi kaže: "Ovaj hadis je hasen-sahih", a prenosi ga Ebu-Zerr el-Gaffari, r.a.)


Sevban, r.a., kaže: "Zatražili su od Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da im objasni propise gusula, pa je rekao: 'Muškarac će raspustiti kosu i oprati je do korijena, dok žena ne mora rasplitati kosu dovoljno je da se samo po glavi polije sa tri pregršta vode'".(Ebu-Davud, br. 255, poglavlje "O čistoći"; Hadis je hasen, a prenosi ga Sevban, r.a.)

Neka žena je upitala Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o načinu na koji se žena kupa nakon menstruacije, pa je rekao: "Neka svaka od vas uzme svoju vodu i lotos i neka se dobro očisti. Zatim, neka pospe vode na glavu i neka trlja jako sve dok voda ne dospije do korijena i tijela. Nakon toga, neka se sapere i uzme komad krpe na kojoj ima miška (mošus) i neka se njome očisti". (Buhari, 1/353, 354, "O hajzu', poglavlje "O načinu pranja žene nakon menstruacije", Muslim, br. 332, "O hajzu", Ebu-Davud, br. 314, 315 i 316, poglavlje "O čistoći", Nesai, br. 1/135, 137, poglavlje "O čistoći"; Hadis prenosi Aiša, r.a.)


Upitala ga je i o načinu pranju nakon spolnog odnosa, pa je rekao: "Uzmi vodu, pa se očisti i upotpuni čišćenje. Zatim polij vodu po glavi i trljaj sve dok voda ne dospije do korijena kose, zatim vodom saperi cijelo tijelo". (Muslim, poglavlje "O hajzu"; Hadis prenosi Aiša, r.a.)

Neki čovjek je upitao Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Šta mi je dozvoljeno od naslađivanja dok je žena u hajzu?" "Na donji dio tijela stavi ogrtač (od pupka do ispod koljena), a sve što je iznad, dozvoljeno ti je." (Malik, "Muvet'a", 1/57, poglavlje "O čistoći"; Sened hadisa je prekinut, ali postoje drugi hadisi koji potvrđuju njegovo značenje. Ibn-Abdulberr kaže: "Ne poznajem nikoga da je ovaj hadis prenio sa ovim tekstom, ali sened i njegovo značenje su potvrđeni i vjerodostojni."; Hadis prenosi Zejd b. Eslem, r.a.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je o tome je li dozvoljeno jesti sa ženom dok je u hajzu, pa je rekao: "Jeste, jedi zajedno sa njom". (Tirmizi, br. 133, poglavlje "O čistoći"; Hadis je hasen. Tirmizi kaže: "Hadis koji prenosi Abdullah bin-S'ad je hasen-garib". Ovo je mišljenje i učenjaka koji ne vide nikakve smetnje o jedenju sa ženom dok je u hajzu; Hadis prenosi Abudllah b. S'ad el-Ensari, r.a.)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o trajanju nifasa, pa je rekao: "Četrdeset dana, osim ako primijeti da joj je nifas ranije prestao". (Darekutni, "Sunen", 1/220. Ibn-Madže, br. 649, slično njegovom značenju, poglavlje "O trajanje nifasa", hadis Enesa, r.a., po tekstu hadisa: "Allahov Poslanik je odredio ženi koja je u nifasu prestanak obavljanja namaza četrdeset dana"; Sened mu je daif. Tirmizi kaže: "Svi Islamski učenjaci, ashabi, tabi'ini i svi oni koji su došli nakon njih su saglasni u tome da žena koja je u nifasu prestaje klanjati četrdeset dana, osim ako ranije ne primijeti da joj je nifas prestao, nakon čega će se okupati i klanjati". Ovako kažu i Sufjan es-Sevri, Ibnul-Mubarek, Šafija, Ahmed i Ishak.)

Boj se Allaha gdje god bio...

عن أبي ذر جندب بن جنادة وأبي عبدالرحمن معاذ بن جبل رضي الله عنهما عن رسول الله صلى الله عليه وسلم قال " اتق الله حيثما كنت , وأتبع السيئة الحسنة تمحها وخالق الناس بخلق حسن " رواه الترمذي , وقال : حديث حسن وفي بعض النسخ : حسن صحيح .

Od Ebu Zerra Džunduba ibn Džunada i Ebu Abdurrahmana Muaza ibn Džebela, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Boj se Allaha gdje god bio, a poslije lošeg djela uradi dobro čime ćeš ga izbrisati i lijepo se prema ljudima ophodi" (Tirmizi ,1987)
Ovaj je hadis, ustvari, veličanstvena oporuka kojom su obuhvaćena Allahova i ljudska prava. Allahovo pravo kod Njegovih robova je da Ga se istinski boje. Bogobojaznost je Allahova oporuka koja je upućena svim ljudima od prvog do posljednjeg čovjeka. Uzvišeni Allah rekao je:
"...Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha..." (En-Nisa, 131.)
"...On je jedini dostojan da Ga se boje i On jedini prašta." (El-Mudessir, 56.)


Samo je On jedini dostojan da Ga se ljudi boje i od Njega strahuju; samo je On jedini dostojan hvale u prsima ljudi te da Ga oni obožavaju i da Mu pokornost izražavaju jer je On dostojan veličanja i uzdizanja. To je zato što samo On posjeduje svojstva veličanstvenosti i veličine, i samo On jedini žestoko kažnjava.

Omer ibn Abdulaziz, rahimehullah, je rekao: "Nije strah od Allaha samo postiti danju i klanjati nodu, ili pak usaglasiti između toga; nego je bogobojaznost ostavljanje onoga što je Allaha zabranio a izvršavanje onoga što je naredio. Pa ko nakon ovoga bude počašden još kakvim dobrom, pa to je onda dobro nad dobrim."

U komentaru ajeta:
"O vjernici, bojte se Allaha onako Kako se treba bojati" (Ali Imran, 102.)

Ibn Mesud, radijallahu anhu, kaže: "Da se Allahu pokornost bez grijeha ispoljava; da se puno spominje bez zaboravljanja; i da Mu se puno zahvaljuje bez poricanja blagodati." Bilježi ga Hakim
Većinom se riječ bogobojaznost upotrebljava za napuštanje zabranjenih stvari, kao što je to rekao Ebu Hurejra, radijallahu anhu. Kada su ga upitali šta je bogobojaznost, rekao je: "Da li si nekada išao putem punim trnja?" "Da!", odgovori ovaj. "Kako si išao po njemu?", upita Ebu Hurejra. Čovjek odgovori: "Kad god bih vidio trnje, ja ili bih ga izbjegao ili preskočio ili stao". Ebu Hurejra reče: "Eto, to je bogobojaznost."

Dakle, bogobojaznost je Božja oporuka svim ljudima, to je i oporuka Njegovog Poslanika, alejhis-selam, njegovom umetu.Kada je jednom vazio ljudima, rekli su mu: "Kao da je to oproštajni vaz, pa de nam nešto oporuči!" Rekao je: "Preporučujem vam bogobojaznost, poslušnost i pokornost.

Ebu Bekr, radijallahu anhu, u svojim hutbama je ovako govorio: "Savjetujem vam da se Allaha bojite i da Ga hvalite kako Njemu doliči; usaglasite između straha od Njegove kazne i nade u Njegovu milost i uporno ustrajte u svojim dovama; zaista je Allah pohvalio Zekerijaa i njegovu porodicu riječima:
"...oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni." (El-Enbija, 90.)

Omer, radijallahu anhu, napisao je pismo svome sinu Abdullahu: "Zaista te ja savjetujem da se Uzvišenog Allaha bojiš; ko se Njega boji, ta On ga štiti; ko Mu se pokori, ta On de ga nagraditi;ko Mu zahvaljuje, ta On de mu uvedati blagodat; neka ti strah od Njega bude uvijek na umu i u dubini srca."


Riječi Poslanika, alejhis-selam: "Boj se Allaha gdje god bio..." aludiraju na to da se čovjek treba bojati Allaha tajno i javno, tj. i kada Ga ljudi vide i ne vide.

Imam Šafija rahimehullah veli:"Tri su stvari najteže čovjeku:da udjeljuje kada je i sam potrebit, pobožnost u samoći, govoriti istinu pred Onim od koga se nada i strahuje!"

Riječi su Poslanika, alejhis-selam: "...i poslije lošeg uradi dobro djelo, ono de ga izbrisati...". Pošto je čovjeku naređeno da bude bogobojazan u svom tajnom i javnom životu, i pored toga što de ponekad posrnuti u tome, pa ili de ostaviti neka naređenja ili učiniti neke zabrane, zato mu je u ovom hadisu naređeno da uradi nakon toga ono što de izbrisati taj grijeh a to je da uradi dobro djelo.

U dva Sahiha bilježi se od Ibn Mesuda da je neki čovjek poljubio neku ženu. Potom je došao kod Vjerovjesniku, alejhis-selam, i obrazložio mu svoj slučaj. Poslanik mu nije ništa odgovorio sve dok nije objavljen ajet:

"I obavljaj namaz početkom i krajem dana, i u prvim časovima nodi! Dobra djela poništavaju hrdava. To je pouka za one koji pouku žele." (Hud, 114.)

Nakon toga Vjerovjesnik, alejhis-selam, pozva čovjeka i prouči mu objavljeni ajet, nakon čega neko upita: "Da li to važi samo za njega!?" "Ne, to važi za sve ljude", odgovori Poslanik, alejhis-selam. (Muslim,42)

Omer ibn Abdulaziz u jednoj svojoj hutbi rekao je: "Ljudi! Ko od vas učini dobro djelo, neka zahvali Allahu. Ko učini, hrđavo djelo, ta neka zatraži oprost od Allaha i neka se pokaje. Uvijek de biti ljudi koji de raditi djela koja im je Allah prikačio o njihove vratove i koja im je propisao!"

U Musnedu od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao:
"Budite milostivi, i vama de se smilovati; opraštajte, i vama de biti oprošteno; teško onima koji su pored ušiju gluhi i teško onima koji su uporni u onome što rade, a svjesni su da je to grijeh." (Ahmed,6255)

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...i odnosi se lijepo prema ljudima" govore o odlikama i svojstvima bogobojaznosti bez kojih se ona ne može upotpuniti.Ona su spomenuta zasebno radi nužnosti njihova objašnjenja, jer mnogi ljudi misle da je bogobojaznost izvršavanje Allahovih prava, dok u isto vrijeme zanemaruju ljudska prava. Zato je ovdje upozoreno na lijep odnos prema ljudima.

Mnogo je ljudi koji ispunjavaju obaveze prema Uzvišenom Allahu, priželjkujudi Njegovu ljubav, Njega se boje i pokorni su Mu, ali, i pored toga, oni se nemarno odnose i totalno zanemaruju ili uskraduju ljudska prava u svojim obavezama prema ljudima. Izvršavanje Allahovih i ljudskih prava uporedo je vrlo teško, to mogu postići samo poslanici i iskreni.

Uzvišeni Allah u Kur'anu nabraja svojstva bogobojaznosti i to kako bogobojazni nastupaju pred ljude svojim lijepim ophođenjem i moralom:

"...i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju — a Allah voli one koji dobra djela čine." (Ali Imran, 133.-134.)

Vjerovjesnik, alejhis-selam, okarakterisao je lijepo ophođenje kao najbolju odliku morala i imana. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, alejhis-selam, rekao:
"Najpotpuniji iman ima onaj vjernik koji ima najljepši moral. (sahih)

Poslanik nas je također obavijestio da čovjek lijepog morala i ophođenja svojim ponašanjem može dostići stepen onih koji danju poste a nodu klanjaju, a zapostavljaju obavezu lijepog ophođenja. Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Vjerovjesnik, salllallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Zaista vjernik svojim lijepim ophođenjem dostiže stepene klanjača i postača. (Ahmed u Musnedu,26245)

Poslanik je također rekao da de lijepo ponašanje na Sudnjem danu biti nešto najteže na vagi i da de onaj ko se bude okitio lijepim ponašanjem biti najdraži čovjek Allahu i da de biti u društvo vjerovjesnika.

Bilježie Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi hadis od Ebu Derdaa, r.a., u kojem stoji da je Poslanik, alejhis-selam, rekao:
"Ništa na Sudnjem danu na čovjekovoj vagi nede biti teže od lijepog ponašanja. Onaj ko se bude lijepo ponašao na osnovu takvog ponašanja dostidi de stepene klanjača i postača."

Bilježi Ibn Hiban u svom Sahihu hadis od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Hoćete li da vas obavijestim ko je od vas Allahu najdraži i ko de mi najbliži na Sudnjem danu biti?" Rekoše: "Svakako!" Poslanik odgovori: "Onaj najljepšeg ophođenja." (Ibn Hibban,485)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi od Vjerovjesnika, alejhis-selam: "Najviše što de ljude uvesti u Džennet jeste bogobojaznost i lijepo ophođenje."( Ahmed,9319 )

Bilježi Ebu Davud od Ebu Umame, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Ja garantujem palaču na vrhu Dženneta onome ko uljepša svoje ophođenje."( Ebu Davud,4800 )

Od selefa se prenosi tumačenje lijepog ponašanja.

Od Hasana se prenosi da je rekao: "Lijepo ponašanje je plemenitost, darežljivost i podnošljivost."

Od S'abija se prenosi da je rekao: "Lijepo ponašanje je požrtvovanost, darežljivost i vedro lice."

Ibn Mubarek je rekao: "Lijepo ponašanje je vedro lice, žrtvovanje onog što je dobro i ne činjenje zla."

Selam ibn Ebi-Mutia, rahimehullah, je upitan o lijepom ophođenju te je izrecitovao slijedede:"To je čovjek kada te nasmijanog lica vidi, čini mu se kao da ti njemu daješ ono što od njega tražiš; a da osim svoje duše ne posjeduje ništa drugo, to bi ti sigurno dao, pa neka se Allaha boji onaj što od takvog traži; on je more i s koje god mu strane priđeš vidjet deš da su dobročinstvo i darežljivost njegova obala."

Imam Ahmed veli: "Lijepo ophođenje je da se čovjek ne srdi i ne prezire." Ishak bin Rahevija je rekao: "Lijepo ponašanje je vedro lice i da se ne srdiš"

O početnom učenju u namazu

Kada bi ustao noću Allahov Poslanik bi započinjao namaz sledećim riječima:
."Allahumme Rabbe Džebraile ve Mikale ve Israfile, fatire-s-semavati ve-l-erdi, alime-l-gajbi ve- š-šeha-deti. Ente tahkumu bejne ibadike fima kanu fihi jahtelifun. Ihdini lima-htulife fihi mine-l-hakki bi iznike. Inneke tehdi men tešau ila siratin mustekim."

- Allahu moj, Gospodaru Džebraila, i Mikaila i Israfila, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Znalče skrivenog i vidljivog - Ti presuđuješ robovima Svojim u onome oko čega se oni razilaze. Uputi me na istinu u onome oko čega se razilaze, jer samo Ti na Pravi put upućuješ onoga koga Ti hoćeš.

Allahov Poslanik je uobičavao šutjeti posle početnog tekbira, a prije učenja iz Kura'na, pa ga za to upita Ebu Hurejra govoreći: O Allahov Poslaniče, žrtvovao bih za tebe i oca i majku, šta učiš dok šutiš između tekbira i učenja? Na to mu on odgovori:” Učim:

."Allahumme ba'id bejni ve bejne hatajaje kema baadte bejne-l-mašriki ve-l-magribi. Allahumme nekkini min hatajaje kema junekka-s-sevbu-l-ebjedu mine-d-denisi. Allahummagsilni min hatajaje bi-s-seldži ve-l-mai ve-l-beredi."

- Allahu moj, odmakni me od grijeha na razdaljinu kolika je od Istoka do Zapada. Moj Allahu, sačuvaj me od grijeha kao što se čuva bijela odjeća od prljavštine. Gospodaru moj, očisti me od grijeha svim sredstvima (snijegom, kišom,i ledom)


Prenosi se od Džubejra bin Mut'ima da je video Allahovog Poslanika kako klanjajući namaz kaže:

."Allahu ekber kebira, Allahu ekber kebira, Allahu ekber kebira, ve-l-hamdu li-l-Lahi kesira, ve-l-hamdu li-l-Lahi kesira, ve-l-hamdu li-l-Lahi kesira, ve subhane-l-Lahi bukreten ve esila. E‘uzu bi-l-Lahi mine-š-šejtani minnefhihi ve nefesihi ve hemzihi."

- Doista je Allah najveći, zaista, Allah je najveći i ponovo, doista Allah je najveći. Beskonačna zahvalnost pripada Allahu. Svekolika zahvalnost samo Allahu pripada. Svekolika zahvalnost pripada Allahu. Slavljen neka si, Allahu moj, jutrom i uvečer. (3X) Allaha prizivam protiv šejtana, protiv njegova daha, i došaptavanja, i njegova navraćanja na zlo.

Prenosi se od Aiše , Ebu Seida i ostalih da je Allahov Poslanik na početku namaza učio:
."Subhaneke-l-Lahumme ve bi hamdike ve tebareke-smuke ve te‘ala džedduke ve la ilahe gajruke."

Tebi slava pripada, Allahu moj, i uvijek si hvaljen. Blagoslovljeno je Tvoje Ime, uzvišena je Tvoja veličina i nema boga osim Tebe.

Allahov Poslanik bi na početku namaza rekao:

."Vedždžehtu vedžhije li-l-lezi fetare-s-semavati ve-l-erda hanifen ve ma ene mine-l-mušrikine. Inne salati ve nusuki ve mahjaje ve memati li-l-Lahi Rabbi-l-alemine. La šerike lehu ve bi zalike umirtu ve ene mine-l-muslimine. Allahumme Ente-l-Meliku, la ilahe illa Ente. Ente Rabbi ve ene ‘abduke. Zalemtu nefsi va‘-tereftu bi zenbi, fa-gfir li zunubi džemi‘an, innehu la jagfiru z-zunube illa Ente. Vehdini li ahsenil-ahlaki la jehdi li ahseniha illa Ente. Vasrif anni sejji‘eha, la jasrifu anni sejji‘eha illa Ente. Lebbejke ve s‘adejke, ve-l-hajru kulluhu bi jedejke. Ve-š-šerru lejse ilejke, ene bike ve ilejke, tebarekte ve te alejte. Estagfiruke ve etubu ilejke."

Upravio sam lice svoje Onome Koji je stvorio nebesa i Zemlju kao potvrdu Svoje istinitosti, i ja nisam neznabožac. Doista, moj namaz i moji obredi, moj život i moja smrt, pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema Sebi ravnog. Tako mi je zapovjeđeno i ja sam musliman. Allahu moj, Ti si vladar, nema boga osim Tebe. Ti si Gospodar moj, a ja sam rob Tvoj. Prema sebi sam nasilje počinio i priznajem grijehe svoje. Zbog toga oprosti mi sve grijehe moje, jer niko osim Tebe ne može grijehe opraštati. Pokaži mi put najljepšeg ahlaka, jer ljepšem niko osim Tebe ne može uputiti. Odstrani od mene loš karakter, jer samo Ti to možeš učiniti. Odazivam Ti se i radujem, Allahu moj, i sva dobra su u Tvojim Rukama. Tebi se zlo ne pripisuje. Ja sam Tvoj sluga i Tebi pripadam. Ti si Slavljeni i Uzvišeni. Tebe samo molim za oprost i Tebi se kajem.

Allahov Poslanik bi započinjao svoj noćni namaz riječima:

."Allahumme leke-l-hamdu, Ente nuru-s-semavati ve-l-erdi ve men fihinne, ve leke-l-hamdu Ente kajjimu-s-semavati ve-l-erdi ve men fihinne, ve leke-l-hamdu, Ente Rabbu-s-semavati ve-l-erdi ve men fihinne, ve leke-l-hamdu, Ente-l-hakku, ve kavluke-l-hakku, ve lika‘uke-l-hakku , ve-džennetu hakkun, ve-n-naru hakkun, ve-n-ebijjune hakkun, ve Muham-medun sallallahu `alejhi we sellem hakkun ve-s-sa'atu hakkun. Allahumme, leke eslemtu, ve‘alejke tevekkeltu, ve bike amentu ve ilejke enebtu, ve bike hasamtu, ve ilejke hakemtu. Fa-gfirli ma kaddemtu ve ma ehhartu, ve ma esrertu ve ma a‘lentu. Ente ilahi la ilahe illa Ente."

- Vjerovjesnik, sallallahu `alejhi we sellem, prilikom noćnih molitvi učio je ovu dovu: "Allahu moj, Tebi hvala, Ti si svjetlo nebesa i Zemlje i onoga što je na njima. Hvala Tebi, Ti si upravitelj nebesa i Zemlje. Hvala Tebi, Ti si Istina, i Tvoje obećanje je istina, i Tvoj govor je istina, i susret s Tobom je istina, i Džennet je istina, i Džehennem je istina, i vjerovjesnici su istina, i Sudnji dan je istina, i Muhammed je istina. Allahu moj, Tebi sam predanost iskazao, i na Tebe se oslanjam, i u Tebe vjerujem, i Tebi se kajem, i radi Tebe se sukobljavam s neprijateljem i borim protiv njega; Zbog toga, oprosti grijehe koje ću, možda, počiniti i one koje sam već počinio, one koje sam tajno počinio kao i one koje sam javno počinio! Ti si moj Bog. Nema boga osim Tebe."

Pitanja iz oblasti islamskog vjerovanja

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je hoće li vjernici na Sudnjem danu vidjeti svoga Gospodara. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "Ometa li vas išta da vidite Sunce kad nema oblaka?" "Ne", Poslaniče, odgovoriše. "Ometa li vas išta da vidite Mjesec u noći uštapa?" "Ne, Poslaniče", rekli su ashabi. "Tako ćete vidjeti Allaha na Sudnjem danu." (Bilježe Buhari i Muslim)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je o sudbini i o tome kakav udio ljudi imaju u njoj. Da li je predodređena ili nanovo nastaje? On reče: "To je već presuđeno i okončano?" A zatim ga upitaše: "Čemu onda djelo?" Poslanik odgovori: "Radite, svakom je olakšano ono za staje stvoren (predodređen). Onaj ko je od sretnika, bit će mu olakšano činjenje djela sretnika (džennetlija). A ko bude od nesretnika, bit će mu olakšano činjenje djela nesretnika (džehennemlija)." Zatim je proučio kur'anski ajet: "Onome ko udjeljuje i ne griješi i ono najljepše smatra istinitim", pa do kraja drugog ajeta.' (Bilježi Muslim)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je zna li Allah šta ljudi u sebi kriju. "Da", odgovorio je Poslanik. (Bilježi Muslim)


Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan: "Gdje se nalazio naš Gospodar prije nego što su stvorena nebesa i Zemlja?" Nije odbio onoga ko pita i odgovorio je: "Bio je iznad oblaka, iznad Njega nije bilo ništa i ispod Njega nije bilo ništa". (Ahmed, "Musned", 4/11,12, Tirmizi, br. 3108 ")

Upitan o početku stvaranja ovoga svijeta, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: "Allah je postojao i ničeg nije bilo osim Njega. Njegov Arš je bio iznad vode. Zatim je sve upisao u Levhi mahfuzu, Knjizi sudbine". (Bilježi Buhari)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Gdje će biti ljudi onoga Dana kad se Zemlja zamijeni drugom Zemljom?" On im odgovori: "Na Sirat-ćupriji". U drugoj predaji se navodi: "Oni će biti u tami, ispred mosta (Sirata)". Zatim ga upitaše: "Ko će prvi preći?" "Siromasi muhadžiri". (Bilježi Muslim)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o riječima Uzvišenog Allaha: "Lahko će račun položiti" (El-Inšikak, Cijepanje, 8.). "Misli se na period izlaganja djela", odgovorio je Poslanik. (Bilježi Muslim)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, šta će stanovnici dženneta prvo pojesti. Reče: "Okrugle ligamente kitove jetre". "A koja će im hrana nakon toga biti?" "Bit će im zaklan bik iz Dženneta koji je pasao po njegovim obroncima."
"Kakvo će im piće biti nakon toga?" "Sa izvora zvanog Selsebil", odgovori im Poslanik. (Bilježi Muslim)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Jesi li vidio svoga Gospodara?" "Samo svjetlost. Kako da Ga vidim?!", odgovorio je Poslanik. (Bilježi Muslim)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Šta će sa nama učiniti naš Gospodar kad Ga sretnemo?" "Izići ćete pred Njega, a vaši listovi će Mu biti izloženi; ništa Mu neće biti skriveno od vaših dijela. Zatim će Uzvišeni Allah zagrabiti svojom rukom pregršt vode i njome poprskati vaša srca. Tako mi tvoga Gospodara, neće promašiti nikog od vas nijedna kapljica vode. Što se muslimana tiče, njegovo lice će učiniti bijelim plaštom, dok će nevjernika udarati po nosu, ostavljajući na njegovom licu pečat poniženosti crn poput ugljena". (Bilježi Ahmed)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Kako ćemo Ga vidjeti kad On ukloni Sunce i Mjesec?" Odgovorio je: "Kao što vidiš u ovom momentu, pri izlasku Sunca, dok je ono obasjalo Zemlju, potom mu se ispriječiše brda". Zatim, ponovo bi upitan: "Čime ćemo biti nagrađeni za naša dobra i loša djela?" "Dobro djelo će biti desetostruko nagrađeno, a loše djelo, shodno grijehu ili će biti oprošteno." "A šta ćemo prvo ugledati u Džennetu?" "Rijeke od čistog meda i rijeke vina, od kojeg ne spopada glavobolja, niti kajanje, i rijeke od mlijeka nepromijenjenog ukusa i neustajale vode. Voće, koje je, tako mi vašeg Gospodara, vama poznato, a uz njega još bolje. I čiste žene". 'Pa upitaše: "Zar ćemo i tamo imati žene?" "Dobre žene dobrim muškarcima. Uživat ćete jedni u drugima kao što uživate na ovome svijetu, samo što neće biti rađanja". (Bilježi Ahmed)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na koji mu način silazi Objava. Reče: "Ponekad mi dolazi poput jakog zvona. To mi je najteži način Objave. I kad se prekine zvonjenje, ja bih potpuno upamtio ono što mi je Džibril dostavio. Ponekad mi se melek ukaže u vidu čovjeka". (Muttefekun alejhi)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o tome zašto je dijete nekad slično ocu, a ponekad majci, pa je rekao: "Ako muška sperma pretekne žensku - bude slično njemu, a ako ženska sperma pretekne mušku - bude slično njoj". (Bilježe Buhari i Muslim).

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o porodicama mnogobožaca (mušrika) koji budu napadnuti noću, kad stradaju njihove žene i djeca. 'A on im reče: "Oni su od njih"

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o riječima Uzvišenog Allaha: "On ga je i po drugi put vidio" (En-Nedžm, 13.). Poslanik je rekao: "To je bio Džibril, a.s. Njega sam samo dva puta vidio u liku u kojem je stvoren". (Muslim)

Kad je Uzvišeni Allah objavio ajete: "Ti ćeš zacijelo umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti. I poslije, na Sudnjem danu, pred Gospodarom svojim ćete se jedan s drugim prepirati" (Az-Zumar, 30.-31.),' upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Božiji Poslaniče, zar će Allah učiniti da se ponovo prepiremo, čak i pored naših ličnih grijeha?" "Da, ponovo ćete biti vraćeni, sve dok svaki od vas ne uzme svoje pravo". A Zubejr će: "Tako mi Allaha, uistinu će to teško biti".

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Kako će to nevjernik biti oživljen nasađen na svoje lice?" On odgovori: "Zar nije u stanju Onaj Koji je učinio da se na dunjaluku kreće na nogama, da ga na Sudnjem danu proživi nasađenog na lice?"

Upitao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, "Hoćete li se sjetiti svoje porodice na Sudnjem danu?" Zatim je nastavio: "Na tri mjesta se niko nikoga neće sjetiti: tamo gdje bude postavljena mizan-terezija - dok ne sazna hoće li mu dobra djela prevagnuti ili ne, i tamo gdje se knjige budu dijelile - dok ne bude saznao hoće li mu njegova knjiga doći u desnu ili lijevu ruku ili iza leđa, i tamo gdje bude postavljen Sirat, most iznad Džehennema na čijim ivicama su kuke od željeza i jake željezne bodlje, a na kojima će Allah zadržati onoga koga On hoće - sve dok ne sazna hoće li se spasiti ili ne".

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ako čovjek voli nekoga, a njihova djela nisu jednaka",' a on mu odgovori: "Čovjek će na onome svijetu biti sa onim koga voli".

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o Kevseru, pa je odgovorio: "To je rijeka u Džennetu koju je meni Allah dao, bjelja od mlijeka, a slađa od meda; pored nje su ptice čiji su vratovi poput vratova deva", pa mu rekoše: "Allahov Poslaniče, znači da su kao nježne prepelice!?", pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Oni što će ih jesti još su nježniji".

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Šta će ljude najviše odvesti u vatru?" O odgovorio je: "Dva otvora: usta i spolni organ". "A šta će ih najviše odvesti u Džennet?" "Bogobojaznost i lijepa narav", odgovori Poslanik.

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji grijeh je najveći. "Da Allahu, dž.š., pripišeš sudruga, a On te je stvorio", odgovori Poslanik. "Koji zatim?" "Da ubiješ svoje dijete iz straha da ga nećeš moći izdržavati." "A koji zatim?" "Da počiniš blud sa ženom svoga komšije."

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Koja su djela najdraža Allahu?" On odgovori: "Namaz u njegovo vrijeme" (u drugoj predaji: "U njegovom prvom vremenu"). "A koje zatim?" "Borba na Allahovom putu." "A koje onda?" "Onda dobročinstvo prema roditeljima."

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o kur'anskom ajetu: "O sestro Harunova" (Merjem, 28.) i kakva je veza između Musaa i Isaa, a.s. "Jedni druge su zvali imenima poslanika i dobrih predaka", reče Poslanik.

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o prvom velikom predznaku Sudnjega dana, pa im reče: "Vatra koja će potjerati ljude od Istoka prema Zapadu".

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o islamu, pa je odgovorio: "Islam je svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, klanjati propisane namaze, dijeliti zekat, postiti mjesec ramazan i obaviti hadždž!"

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o imanu, pa je odgovorio: "Da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, knjige, Njegove poslanike i da vjeruješ u proživljenje nakon smrti".

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o ihsanu, pa je odgovorio: "Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš. Jer, iako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi!"

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o kur'anskom ajetu: "I oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha" (El-Mu'minun, 60.) Rekao je: "To su oni koji poste i klanjaju, i sadaku dijele, a boje se da im to neće biti primljeno".

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o riječima Uzvišenog Allaha: "I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo" (El-A'raf, 172.). Rekao je: "Uzvišeni Allah je stvorio Adema, zatim je Svojom desnicom potrao njegovu kičmu i izveo je iz nje potomstvo, a zatim rekao: 'Stvorio sam ove za Džennet, pa će oni raditi djela džennetlija', zatim je potrao njegovu kičmu i izveo iz nje potomstvo, a potom rekao: 'Ove sam stvorio za Džehennem, radit će djela stanovnika Džehennema'". Neko upita: "Allahov Poslaniče, čemu onda djelo?", a Poslanik mu odgovori: "Ako je Allah stvorio roba za Džennet, uputi ga da čini djela džennetlija, pa će ući u Džennet, a ako stvori roba za Džehennem, uputi ga na djela stanovnika Džehennema, sve dok mu njegov završetak bude okončan sa tim djelima, pa uđe u Džehennem".

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o riječima Uzvišenog: "O vjernici, brinite se o sebi" (El-Maida, 105.), pa je odgovorio: "Vi međusobno naređujte dobro i pozitivno i međusobno zabranjujte pokuđeno i zabranjeno ".'

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o lijekovima i rukji (učenje Kur'ana i dova za ozdravljenje); mogu li promijeniti sudbinu. Reče: "To je dio sudbine".

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o statusu djece mušrika (nevjernika) koji su umrli, pa reče: "Allah najbolje zna šta bi oni radili da su živjeli".

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o Sebe'u: "Je li Sebe' ime zemlje ili žene?", pa je odgovorio: "To je čovjek koji je imao deset sinova. Šestericu je smatrao (u njih vjerovao) da donose sreću, a za četvericu da donose zlo (nesreću). Oni što ih je smatrao zloslutnicima su: Lahm, Džuzam, Gassan i Amile, a oni što su donosili sreću su: El-Ezd, Eš'arijjun, Himjer, Kinde, Mezhidž i Enmar". Neko upita: "Poslaniče, ko je Enmar?" "Od njega su potekla plemena Has'am i Bedžileh."

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o riječima Uzvišenog: "Za njih su dobre vijesti i na ovom i na budućem svijetu" (Junus, 64.), pa je rekao: "To su dobri snovi koje čovjek vidi ili mu se ispričaju".'

Upitan je o najboljoj vrsti otkupa, tj. o oslobađanju robova, pa je odgovorio: "Oni koji su najdraži i najskuplji svojem vlasniku".

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o najboljoj vrsti džihada, pa je odgovorio: "Onaj mudžahid čiji konj bude sasječen, a njegova krv bude prolivena".

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koja je najbolja sadaka. Odgovorio je: "Da dijeliš sadaku kad si zdrav i škrt, kad se bojiš siromaštva, a nadaš se bogatstvu".

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Koje su najbolje izgovorene riječi?", pa je odgovorio:"One koje je Allah odabrao melekima: 'Neka je slavljen Allah i neka je svaka hvala Allahu'".

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Kad ti je propisano poslanstvo?" (u drugoj predaji: "Kad si postao Poslanik?"), a on odgovori: "Dok je Adem bio između duše i tijela".

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Hoćemo li prilaziti našim ženama u Džennetu?" (u drugoj predaji: "Hoćemo li stizati do naših žena u Džennetu?"), pa je odgovorio: "Da, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, čovjek će odjednom prići stotini djevica".

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Hoćemo li spolno općiti u Džennetu?", pa je odgovorio: "Da, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, imat ćete intimni odnos naizmjenično to sa užitkom čineći. A kad se od nje odvojite, ponovo će biti čista i nevina".

Upitan je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, hoće li stanovnici Dženneta spavati, pa je odgovorio: "San je brat smrti. Stanovnici Dženneta ne spavaju".

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ima li u Džennetu konja. Odgovorio je: "Kad uđeš u Džennet, dat će ti se vranac od sefira sa dva krila. Jahat ćeš ga po Džennetu i ići gdje ti duša poželi".'

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ima li u Džennetu deva?", ali nije odgovorio kao što je odgovorio prvom, već je rekao: "Ako te Allah uvede u Džennet, imat ćeš sve što ti duša poželi i što te raduje".

U Taberanijevom "Mu'džemu" se spominje da je Ummu Seleme upitala: "Božiji Poslaniče, objasni mi Allahove riječi: 'krupnooke žene'. Rekao joj je: "Hurije, bijeloga tena, krupnih očiju. Njihova kosa im pristaje uz tijelo kao orlu krila". "Rekoh mu (Ummu Seleme): 'Protumači mi Allahove riječi: 'Slične biseru u školjkama skrivenom' (El-Vaki'a, 23.), a on reče: 'Njihova čistoća je poput bisera u školjkama koje ruke nisu dotakle'". Zatim ga upita: "Protumači mi Allahove riječi: 'U njima će biti ljepotica naravi divnih' (Er-Rahman, 70.), a on joj odgovori: "Divnih naravi i prelijepih lica".
Obavijesti me o riječima Uzvišenog Allaha: "Kao da su one jaja pokrivena" (Es-Saffat, 49.), a on joj reče: "Njihova nježnost je poput nježnosti opne unutar jajeta ispod ljušture".Obavijesti me o riječima Uzvišenog Allaha: "Milim muževima njihovim, i godina istih" (El-Vaki'a, 37.), a on odgovori: "To su one koje su umrle na dunjaluku kao sijede i slabe starice, a koje će Allah proživjeti i učiniti ih mladim i nevinim, milim i dragim u istoj dobi".Onda sam upitala: "Allahov Poslaniče, jesu li bolje dunjalučke žene ili dženetske hurije?"On odgovori: "Dunjalučke su žene bolje od hurija onoliko koliko je bolja vanjska odjeća od unutarnje". Ja sam upitala: "Allahov Poslaniče, zbog čega je tako?" On odgovori: "Zbog njihovoga namaza i posta i drugih ibadeta Uzvišenom Allahu. Allah će im podariti svjetlo na licima, obući ih u svilu, bit će svijetlog tena, zelene odjeće, žutog nakita, biserne mangale, i češljevi su im zlatni. Reći će one: 'Mi smo vječne i nikad nećemo umrijeti, bit ćemo ugodne i nikad nećemo poružniti. Mi smo stalno naseljene, nikad nećemo napustiti mjesto boravka. Mi smo zadovoljne i nikad se nećemo naljutiti - blago li onima kojima pripadnemo i blago onome ko bude naš!'" Upitala sam: "Allahov Poslaniče, ima žena koje budu dva, tri, pa i četiri puta udavane, pa umru, uđu u Džennet, a za njima uđu i njihovi muževi, pa kojem će mužu pripasti?" On reče: "O Ummi Selemo, ona će birati i izabrati onoga koji bude najboljeg morala i reći će: 'O Gospodaru, ovaj se najbolje odnosio prema meni, pa mi ga opet podari'. O Ummi Selemo, lijep moral je pobjednik i ovog i onog svijeta".'

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o Allahovim riječima: "A čitava Zemlja će na Sudnjem danu u vlasti Njegovoj biti, a nebesa će u desnici Njegovoj smotana ostati" (Ez-Zumer, 67.). "Gdje će tada biti ljudi?" Reče: "Na mostu pruženom iznad Džehennema".

Upitan je o imanu: "Ako se raduješ dobrim djelima, a tuguješ zbog loših djela, ti si vjernik".

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o grijehu, pa je rekao: "Ako osjetiš da ti neko djelo unosi nemir u srce, kloni ga se".'

Upitan je o dobrom djelu i grijehu, pa je rekao: "Dobro djelo je svako djelo koje unosi mir i spokoj u dušu i srce, a grijeh je ono djelo koje unosi nemir u srce i zbog kojeg se dvoumiš".

Omer, r.a., upitao je Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Činimo li mi djela ili radimo nešto što je već predodređeno?", a on mu reče: "Nešto što je već određeno". "Čemu onda djelo?", upita Omer. "Omere, ne možeš dostići šta ti je određeno osim djelom". "Onda ćemo se truditi i raditi, Allahov Poslaniče!"

Suraka ibn-Malik je upitao:"Božiji Poslaniče, obavijesti nas o našoj sudbini jasno, kao da je gledamo svojim očima, idemo li mi putem već ispisanim (zacrtanim) i sa već određenom sudbinom ili mi to donosimo od sebe?" Reče: "Ne, nego je to već propisano i sudbinom određeno". "Čemu onda djelo?" "Radite, svakome je olakšano ono za što je stvoren." Suraka reče: "Od sada ću uložiti svoj najveći mogući trud u činjenju dobrih djela".

Džehl je osnova i uzrok nifaka-licemjerstva

Prvi dokaz su riječi Uzvišenog u suri Bekara: «Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a ne varaju osim sebe ali to ne osjećaju.»

U ovom ajetu je najjasniji dokaz o Allahovom pobijanju mišljenja onih koji tvrde da Allah neće kazniti nikoga osim inadžija koji su nakon znanja uznevjerovali i zanijekali Allahovu jednoću, Njegove knjige i poslanike. Jer je Allah, dželle še'nuhu, obavjestio o onima koje opisao, onako kako ih je opisao od osobina nifaka, onih koji nastoje da prevare Allaha i vjernike, oni koji nisu ni svjesni da pomenutim varanjem varaju sebe. Da bi na kraju obavjestio da ih čeka bolna kazna zbog njihova nijekanja poslanstva, Poslanika i nevjerovanja u njega i zbog toga što su po njihovom mišljenju smatrali da su vjernici a ustvari su bili ustrajni na nevjerstvu.»

Kurtubi kaže: «Riječi u ajeti «ali to ne osjećaju» znače da bivaju iskušani time što se njihove splaetke vraćaju na njih. Misle da su svojim varanjem uspjeli i pobjedili. Međutim mogu samo na dunjalkuku a na ahiretu će im se reći "...vratite se natrag, pa drugo svjetlo potražite…” kao što ćemo to spomenuti.»

Komentarišući riječi Uzvišenog: «Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne osjećaju.”, Kurtubi kaže: “To što im se negira osjećaj (u ovoj situaciji) može biti zbog toga što su vanjštinom pokazivali da su na pravom putu iako su znali da su potpuno na neistini. Mislili su da mugu sakriti od Poslanika ono što u svojim srcima skrivaju. Nisu osjećali ili opažali da on to zna te da mu vjest o tome silazi sa nebesa . tako da se negiranje osjećaja odnosi na to a ne misli se da nisu osjećali kako su na neistini. A može značiti da je neistina koja se ustalila u njihovim mozgovima po njima postala dobro zbog ljubavi spram kufra i zbog neprijateljstva spram islama…


Ibn Džerir bilježi od Mudžahida u pogledu tefsira ovog ajeta da je rekao: “Kada počine grijeh pa im se rekne: “Ne činite to”, oni Odgovore: “Mi smo na uputi.” Bilježe b. Ishak, b. Džerir, b. Ebi Hatim opd Selmana da je proučio ovaj ajet pa je rekao: “Oni na koje se odnosi ovaj ajet neće doći poslije.” Ibn Džerir kaže: “Moguće da je Selman pod ovim mislio da su oni koji se okite ovim svojstvom u težem položaju od onih koji su to bili u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, a nije pod tim mislio da neće doći poslije niko sa tim osobinama.”

Moguće je da je Selman (ovo govori Ševkani) mislio kako se ovaj ajet ne odnosi na munafike već se odnosi na smutljivce koji u svom ispovjedanju vjere dižu sablju na muslimane kao što su haridžije i drui koji zlo smatraju dobrim zbog šubhi u koje su upali… Komentarišući riječi Uzvišenog: “A, uistinu oni su bezumni”, to jest džahili. A riječi: “Ali ne znaju”, to jest ne poimaju.” Završen citat.

Komentarišući riječi Uzvišenog: “Ali ne osjećaju”, Begavi kaže: “To jest ne znaju da time varaju sebe i da se šteta njihovog varanja vraća njima. A za drugi ajet u kojem se kaže: “Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne osjećaju”, to jest ne znaju da oni nered siju jer misle da je ono na čemu su od nevjerstva dobro. Po drugom mišljenju to znači da ne znaju šta im je Allah pripremio od kazne.” Završen citat.

Ibn Kesir za riječi Uzvišenog: “Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju”, kaže: “Zbog toga što vanjštinom pokazuju iman a u tajnosti su nevjernici. Zbog svog džehla oni su ubjeđeni da time varaju Allaha i da će im to koristiti kod Njega. Misle da će to proći kod Allaha kao što na dunjaluku prođe kod vjernika. U tom kontekstu Uzvišeni kaže: “Na Dan u koji ih Allah sve oživi oni će se Njemu zaklinjati, kao što se vama zaklinju, misleći da će im to nešto koristiti. Oni su, doista, pravi lažljivci!”… “

“A ne varaju osim sebe ali to ne osjećaju” Obavještava robove vjernike da munafici loše postupanjem prema sebi time što navlače Allahovu mržnju na sebe svojim kufrom ulaškivanjem i sumnjama. Ne osjećaju popgubnost svojih postupaka ali i pored toga slijepo ustrajavaju na tome.

A Njegove riječi: ““Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne osjećaju”, znače da ovo što oni smatraju da je dobro i ispravno to je u stvari pravi nered ali zbog svog džehla ne osjećaju da je ta stvar po svojoj prirodi fesad-nered. A Njegove riječi: “Ali oni neznaju”, znače da zbog potpunosti njihova džehla ne osjećaju težinu zablude u koju su upali što im još više povećava sljepilo i udaljenost od upute… “Ili, oni su nalik na one, koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja…” Ovo je druga vrsta munafika. Njima se povremeno ukaže istina a već sljedećeg momenta sumnjaju. Njihova srca su u stanju sumnje, nevjerstva i neodlučnosti (poput obilnog pljuska).”Završen citat.

Vrijednost mjeseca ramazana i vrijednost djela u njemu

Ebu Hurejra veli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kad se približio ramazan, rekao: "Došao vam je mubarek-mjesec u kojem vam je propisan post. U njemu se otvaraju dženetska, a zatvaraju džehenemska vrata i vezivaju se šejtani. U njemu se nalazi noć vrednija od hiljadu mjeseci, i kome bude uskraćeno njeno dobro, mnogo je izgubio!" (Ahmed, En-Nesai i El-Bejheki)

Arfedža veli: "Bio sam kod Utbe ibn Ferkada, koji je pričao o ramazanu, te nam dođe ashab Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Utba ušuti, a ashab nastavi: "Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad je pričao o ramazanu, rekavši: 'Tada se pootvaraju vrata Dženneta, pozatvaraju vrata Džehennema i povezu se šejtani.' Potom je kazao: 'Onda će melek reći: 'O ti koji želiš dobro, raduj se, a ti koji želiš zlo, suzdrži se dok ramazan prođe!"" (Ahmed i En-Nesai)

Ebu Hurejra, r.a., veli da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana brišu grijehe počinjene između toga, pod uvjetom da se ne čine veliki grijesi." (Muslim)

Ebu Seid el-Hudri, r.a., veli da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ko isposti ramazan, znajući njegove granice, i bude se čuvao onoga što treba, oprostit će mu se grijesi koje je počinio prije ramazana." (Ahmed i El-Bejheki)

Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko isposti ramazan, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, oprostit će mu se prethodni grijesi." (Ahmed i autori Sunena)