Od Ebu Zerra Džunduba ibn Džunada i Ebu Abdurrahmana Muaza ibn Džebela, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Boj se Allaha gdje god bio, a poslije lošeg djela uradi dobro čime ćeš ga izbrisati i lijepo se prema ljudima ophodi" (Tirmizi ,1987)
Ovaj je hadis, ustvari, veličanstvena oporuka kojom su obuhvaćena Allahova i ljudska prava. Allahovo pravo kod Njegovih robova je da Ga se istinski boje. Bogobojaznost je Allahova oporuka koja je upućena svim ljudima od prvog do posljednjeg čovjeka. Uzvišeni Allah rekao je:
"...Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha..." (En-Nisa, 131.)
"...On je jedini dostojan da Ga se boje i On jedini prašta." (El-Mudessir, 56.)
Samo je On jedini dostojan da Ga se ljudi boje i od Njega strahuju; samo je On jedini dostojan hvale u prsima ljudi te da Ga oni obožavaju i da Mu pokornost izražavaju jer je On dostojan veličanja i uzdizanja. To je zato što samo On posjeduje svojstva veličanstvenosti i veličine, i samo On jedini žestoko kažnjava.
Omer ibn Abdulaziz, rahimehullah, je rekao: "Nije strah od Allaha samo postiti danju i klanjati nodu, ili pak usaglasiti između toga; nego je bogobojaznost ostavljanje onoga što je Allaha zabranio a izvršavanje onoga što je naredio. Pa ko nakon ovoga bude počašden još kakvim dobrom, pa to je onda dobro nad dobrim."
U komentaru ajeta:
"O vjernici, bojte se Allaha onako Kako se treba bojati" (Ali Imran, 102.)
Ibn Mesud, radijallahu anhu, kaže: "Da se Allahu pokornost bez grijeha ispoljava; da se puno spominje bez zaboravljanja; i da Mu se puno zahvaljuje bez poricanja blagodati." Bilježi ga Hakim
Većinom se riječ bogobojaznost upotrebljava za napuštanje zabranjenih stvari, kao što je to rekao Ebu Hurejra, radijallahu anhu. Kada su ga upitali šta je bogobojaznost, rekao je: "Da li si nekada išao putem punim trnja?" "Da!", odgovori ovaj. "Kako si išao po njemu?", upita Ebu Hurejra. Čovjek odgovori: "Kad god bih vidio trnje, ja ili bih ga izbjegao ili preskočio ili stao". Ebu Hurejra reče: "Eto, to je bogobojaznost."
Dakle, bogobojaznost je Božja oporuka svim ljudima, to je i oporuka Njegovog Poslanika, alejhis-selam, njegovom umetu.Kada je jednom vazio ljudima, rekli su mu: "Kao da je to oproštajni vaz, pa de nam nešto oporuči!" Rekao je: "Preporučujem vam bogobojaznost, poslušnost i pokornost.
Ebu Bekr, radijallahu anhu, u svojim hutbama je ovako govorio: "Savjetujem vam da se Allaha bojite i da Ga hvalite kako Njemu doliči; usaglasite između straha od Njegove kazne i nade u Njegovu milost i uporno ustrajte u svojim dovama; zaista je Allah pohvalio Zekerijaa i njegovu porodicu riječima:
"...oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni." (El-Enbija, 90.)
Omer, radijallahu anhu, napisao je pismo svome sinu Abdullahu: "Zaista te ja savjetujem da se Uzvišenog Allaha bojiš; ko se Njega boji, ta On ga štiti; ko Mu se pokori, ta On de ga nagraditi;ko Mu zahvaljuje, ta On de mu uvedati blagodat; neka ti strah od Njega bude uvijek na umu i u dubini srca."
Riječi Poslanika, alejhis-selam: "Boj se Allaha gdje god bio..." aludiraju na to da se čovjek treba bojati Allaha tajno i javno, tj. i kada Ga ljudi vide i ne vide.
Imam Šafija rahimehullah veli:"Tri su stvari najteže čovjeku:da udjeljuje kada je i sam potrebit, pobožnost u samoći, govoriti istinu pred Onim od koga se nada i strahuje!"
Riječi su Poslanika, alejhis-selam: "...i poslije lošeg uradi dobro djelo, ono de ga izbrisati...". Pošto je čovjeku naređeno da bude bogobojazan u svom tajnom i javnom životu, i pored toga što de ponekad posrnuti u tome, pa ili de ostaviti neka naređenja ili učiniti neke zabrane, zato mu je u ovom hadisu naređeno da uradi nakon toga ono što de izbrisati taj grijeh a to je da uradi dobro djelo.
U dva Sahiha bilježi se od Ibn Mesuda da je neki čovjek poljubio neku ženu. Potom je došao kod Vjerovjesniku, alejhis-selam, i obrazložio mu svoj slučaj. Poslanik mu nije ništa odgovorio sve dok nije objavljen ajet:
"I obavljaj namaz početkom i krajem dana, i u prvim časovima nodi! Dobra djela poništavaju hrdava. To je pouka za one koji pouku žele." (Hud, 114.)
Nakon toga Vjerovjesnik, alejhis-selam, pozva čovjeka i prouči mu objavljeni ajet, nakon čega neko upita: "Da li to važi samo za njega!?" "Ne, to važi za sve ljude", odgovori Poslanik, alejhis-selam. (Muslim,42)
Omer ibn Abdulaziz u jednoj svojoj hutbi rekao je: "Ljudi! Ko od vas učini dobro djelo, neka zahvali Allahu. Ko učini, hrđavo djelo, ta neka zatraži oprost od Allaha i neka se pokaje. Uvijek de biti ljudi koji de raditi djela koja im je Allah prikačio o njihove vratove i koja im je propisao!"
U Musnedu od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao:
"Budite milostivi, i vama de se smilovati; opraštajte, i vama de biti oprošteno; teško onima koji su pored ušiju gluhi i teško onima koji su uporni u onome što rade, a svjesni su da je to grijeh." (Ahmed,6255)
Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...i odnosi se lijepo prema ljudima" govore o odlikama i svojstvima bogobojaznosti bez kojih se ona ne može upotpuniti.Ona su spomenuta zasebno radi nužnosti njihova objašnjenja, jer mnogi ljudi misle da je bogobojaznost izvršavanje Allahovih prava, dok u isto vrijeme zanemaruju ljudska prava. Zato je ovdje upozoreno na lijep odnos prema ljudima.
Mnogo je ljudi koji ispunjavaju obaveze prema Uzvišenom Allahu, priželjkujudi Njegovu ljubav, Njega se boje i pokorni su Mu, ali, i pored toga, oni se nemarno odnose i totalno zanemaruju ili uskraduju ljudska prava u svojim obavezama prema ljudima. Izvršavanje Allahovih i ljudskih prava uporedo je vrlo teško, to mogu postići samo poslanici i iskreni.
Uzvišeni Allah u Kur'anu nabraja svojstva bogobojaznosti i to kako bogobojazni nastupaju pred ljude svojim lijepim ophođenjem i moralom:
"...i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju — a Allah voli one koji dobra djela čine." (Ali Imran, 133.-134.)
Vjerovjesnik, alejhis-selam, okarakterisao je lijepo ophođenje kao najbolju odliku morala i imana. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, alejhis-selam, rekao:
"Najpotpuniji iman ima onaj vjernik koji ima najljepši moral. (sahih)
Poslanik nas je također obavijestio da čovjek lijepog morala i ophođenja svojim ponašanjem može dostići stepen onih koji danju poste a nodu klanjaju, a zapostavljaju obavezu lijepog ophođenja. Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Vjerovjesnik, salllallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Zaista vjernik svojim lijepim ophođenjem dostiže stepene klanjača i postača. (Ahmed u Musnedu,26245)
Poslanik je također rekao da de lijepo ponašanje na Sudnjem danu biti nešto najteže na vagi i da de onaj ko se bude okitio lijepim ponašanjem biti najdraži čovjek Allahu i da de biti u društvo vjerovjesnika.
Bilježie Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi hadis od Ebu Derdaa, r.a., u kojem stoji da je Poslanik, alejhis-selam, rekao:
"Ništa na Sudnjem danu na čovjekovoj vagi nede biti teže od lijepog ponašanja. Onaj ko se bude lijepo ponašao na osnovu takvog ponašanja dostidi de stepene klanjača i postača."
Bilježi Ibn Hiban u svom Sahihu hadis od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Hoćete li da vas obavijestim ko je od vas Allahu najdraži i ko de mi najbliži na Sudnjem danu biti?" Rekoše: "Svakako!" Poslanik odgovori: "Onaj najljepšeg ophođenja." (Ibn Hibban,485)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi od Vjerovjesnika, alejhis-selam: "Najviše što de ljude uvesti u Džennet jeste bogobojaznost i lijepo ophođenje."( Ahmed,9319 )
Bilježi Ebu Davud od Ebu Umame, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Ja garantujem palaču na vrhu Dženneta onome ko uljepša svoje ophođenje."( Ebu Davud,4800 )
Od selefa se prenosi tumačenje lijepog ponašanja.
Od Hasana se prenosi da je rekao: "Lijepo ponašanje je plemenitost, darežljivost i podnošljivost."
Od S'abija se prenosi da je rekao: "Lijepo ponašanje je požrtvovanost, darežljivost i vedro lice."
Ibn Mubarek je rekao: "Lijepo ponašanje je vedro lice, žrtvovanje onog što je dobro i ne činjenje zla."
Selam ibn Ebi-Mutia, rahimehullah, je upitan o lijepom ophođenju te je izrecitovao slijedede:"To je čovjek kada te nasmijanog lica vidi, čini mu se kao da ti njemu daješ ono što od njega tražiš; a da osim svoje duše ne posjeduje ništa drugo, to bi ti sigurno dao, pa neka se Allaha boji onaj što od takvog traži; on je more i s koje god mu strane priđeš vidjet deš da su dobročinstvo i darežljivost njegova obala."
Imam Ahmed veli: "Lijepo ophođenje je da se čovjek ne srdi i ne prezire." Ishak bin Rahevija je rekao: "Lijepo ponašanje je vedro lice i da se ne srdiš"
