U ovom ajetu je najjasniji dokaz o Allahovom pobijanju mišljenja onih koji tvrde da Allah neće kazniti nikoga osim inadžija koji su nakon znanja uznevjerovali i zanijekali Allahovu jednoću, Njegove knjige i poslanike. Jer je Allah, dželle še'nuhu, obavjestio o onima koje opisao, onako kako ih je opisao od osobina nifaka, onih koji nastoje da prevare Allaha i vjernike, oni koji nisu ni svjesni da pomenutim varanjem varaju sebe. Da bi na kraju obavjestio da ih čeka bolna kazna zbog njihova nijekanja poslanstva, Poslanika i nevjerovanja u njega i zbog toga što su po njihovom mišljenju smatrali da su vjernici a ustvari su bili ustrajni na nevjerstvu.»
Kurtubi kaže: «Riječi u ajeti «ali to ne osjećaju» znače da bivaju iskušani time što se njihove splaetke vraćaju na njih. Misle da su svojim varanjem uspjeli i pobjedili. Međutim mogu samo na dunjalkuku a na ahiretu će im se reći "...vratite se natrag, pa drugo svjetlo potražite…” kao što ćemo to spomenuti.»
Komentarišući riječi Uzvišenog: «Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne osjećaju.”, Kurtubi kaže: “To što im se negira osjećaj (u ovoj situaciji) može biti zbog toga što su vanjštinom pokazivali da su na pravom putu iako su znali da su potpuno na neistini. Mislili su da mugu sakriti od Poslanika ono što u svojim srcima skrivaju. Nisu osjećali ili opažali da on to zna te da mu vjest o tome silazi sa nebesa . tako da se negiranje osjećaja odnosi na to a ne misli se da nisu osjećali kako su na neistini. A može značiti da je neistina koja se ustalila u njihovim mozgovima po njima postala dobro zbog ljubavi spram kufra i zbog neprijateljstva spram islama…
Ibn Džerir bilježi od Mudžahida u pogledu tefsira ovog ajeta da je rekao: “Kada počine grijeh pa im se rekne: “Ne činite to”, oni Odgovore: “Mi smo na uputi.” Bilježe b. Ishak, b. Džerir, b. Ebi Hatim opd Selmana da je proučio ovaj ajet pa je rekao: “Oni na koje se odnosi ovaj ajet neće doći poslije.” Ibn Džerir kaže: “Moguće da je Selman pod ovim mislio da su oni koji se okite ovim svojstvom u težem položaju od onih koji su to bili u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, a nije pod tim mislio da neće doći poslije niko sa tim osobinama.”
Moguće je da je Selman (ovo govori Ševkani) mislio kako se ovaj ajet ne odnosi na munafike već se odnosi na smutljivce koji u svom ispovjedanju vjere dižu sablju na muslimane kao što su haridžije i drui koji zlo smatraju dobrim zbog šubhi u koje su upali… Komentarišući riječi Uzvišenog: “A, uistinu oni su bezumni”, to jest džahili. A riječi: “Ali ne znaju”, to jest ne poimaju.” Završen citat.
Komentarišući riječi Uzvišenog: “Ali ne osjećaju”, Begavi kaže: “To jest ne znaju da time varaju sebe i da se šteta njihovog varanja vraća njima. A za drugi ajet u kojem se kaže: “Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne osjećaju”, to jest ne znaju da oni nered siju jer misle da je ono na čemu su od nevjerstva dobro. Po drugom mišljenju to znači da ne znaju šta im je Allah pripremio od kazne.” Završen citat.
Ibn Kesir za riječi Uzvišenog: “Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju”, kaže: “Zbog toga što vanjštinom pokazuju iman a u tajnosti su nevjernici. Zbog svog džehla oni su ubjeđeni da time varaju Allaha i da će im to koristiti kod Njega. Misle da će to proći kod Allaha kao što na dunjaluku prođe kod vjernika. U tom kontekstu Uzvišeni kaže: “Na Dan u koji ih Allah sve oživi oni će se Njemu zaklinjati, kao što se vama zaklinju, misleći da će im to nešto koristiti. Oni su, doista, pravi lažljivci!”… “
“A ne varaju osim sebe ali to ne osjećaju” Obavještava robove vjernike da munafici loše postupanjem prema sebi time što navlače Allahovu mržnju na sebe svojim kufrom ulaškivanjem i sumnjama. Ne osjećaju popgubnost svojih postupaka ali i pored toga slijepo ustrajavaju na tome.
A Njegove riječi: ““Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne osjećaju”, znače da ovo što oni smatraju da je dobro i ispravno to je u stvari pravi nered ali zbog svog džehla ne osjećaju da je ta stvar po svojoj prirodi fesad-nered. A Njegove riječi: “Ali oni neznaju”, znače da zbog potpunosti njihova džehla ne osjećaju težinu zablude u koju su upali što im još više povećava sljepilo i udaljenost od upute… “Ili, oni su nalik na one, koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja…” Ovo je druga vrsta munafika. Njima se povremeno ukaže istina a već sljedećeg momenta sumnjaju. Njihova srca su u stanju sumnje, nevjerstva i neodlučnosti (poput obilnog pljuska).”Završen citat.
