Osnove tevhida oko kojih su se složili svi poslanici:
1: Da Allah postoji oduvijek, da je Jedan i da nema sudruga u vlasti. Ni pomagača niti protivnika. Ni savjetnika, niti podstrekača ili zaštitnika, niti zauzimača, osim sa Njegovim dopuštenjem.
2: Da nema roditelja niti djeteta. Niti ima sličnog nekog ili nalik, u bilo kojem pogledu postavljenog naspram Njega, niti da ima drûgu.
3: On je neovisan sam po Sebi. Ne jede niti pije, niti ima potrebu za bilo čim od onoga za čim imaju Njegova stvorenja, u bilo kojem pogledu.
4: On Se ne mijenja, niti na Njega utječu promjene od starosti, bolesti, sna, drijemeža, zaborava, kajanja, straha, brige, tuge ili tome sličnog.
5: Niko Mu od Njegovih stvorenja ne može biti sličan, ili Njemu nije ništa slično, ni u Njegovom Biću niti u Njegovim svojstvima ili djelima.
6: On se ne nalazi ni u čemu od Svojih stvorenja, niti ima išta od stvorenja u Njegovom Biću. On je Svojim Bićem potpuno odvojen od Svojih stvorenja, a i stvorenja su odvojena od Njega.
7: On je veličanstveniji od svega drugog, veći je od svega postojećeg, iznad svega je i uzdignut je nad svim a iznad Njega nepostoji ništa.
8: On je kadar da učini što hoće i niko Ga ne može spriječiti u onome što hoće da učini, nego On čini ono što hoće.
9: On sve zna. Zna tajno i skriveno. Zna šta je bilo i šta će biti i ono što nije bilo da je bilo kakvim bi bilo. Ne opadne ni jedan list a da On ne zna. Niti zrnke u tminama Zemlje, ni vlažne niti suhe, niti pokretnog ili nepokretnog a da On ne pozna njegovu suštinu.
10: On sve čuje i sve vidi. Čuje svaki glas bez razlike na jezike i umjetnost potreba. On vidi hod crnog mrava na golom(ili crnom) kamenu u tamnoj noći. Njegov sluh obuhvata sve glasove. Njegov vid obuhvata sve što se vidi. Njegovo znanje obuhvata sve informacije. Njegova moć obuhvata sve moguće. Njegova volja se ispunjava u svemu što hoće. Njegova milost je obuhvatila sva Njegova stvorenja. A Njegov prijesto je obuhvatio Zemlju i nebesa.
11: On je vidljivi i neće nestati. Niko Ga neće zamijeniti ili naslijediti u Njegovoj vlasti. Niti ima potrebu za nekim ko će Mu dostaviti potrebe Njegovih robova. Ni da mu pomaže niti da suosjeća sa Njime ili da traži milost za njih.
12: On je zauvijek postojeći, Koji neće nestati ili odletjeti, neće nepostojati niti umrijeti.
13: On govori, naređuje i zabranjuje. Govori samo istinu, upućuje na pravi put, šalje poslanike, objavljuje knjige. On bdije nad svakom dušom i zna šta je ko zaslužio od dobra ili zla. On nagrađuje dobročinioca za njegovo dobročinstvo i zlikovca za njegovo zlo.
14: On je iskren u Svom obećanju i vijesti. Niko od Njega nije istinoljubiviji niti može biti takav u govoru. On neće iznevjeriti ono što je obećao.
15: On je utočište svakom u svakom smislu utočištva. Nemoguće je da se u Njegovom utočištu išta pojavi od kontradiktornosti.
16: On je Sveti, Mir i On je čist od svakog nedostatka, slabosti i manjka.
17: On je savršen i Njemu pripada opće savršenstvo u svim oblicima.
18: On je pravda koja neće učiniti nepravdu ili preći granicu. Od Njega se robovi ne boje da će im učiniti nepravdu.
Ovo je ono na čemu su se složili svi poslanici i knjige. On je stalno postojeći i nemoguće je da dođe šerijat suprotan Njemu niti da obavijesti o nečemu suprotno onome što je On rekao.
Pripadnici trojstva i obožavaoci križa su ovo sve zapostavili pa su se vezali za manje jasne i općenite riječi i stavove te su zalutali još od prije, i tako su zaveli mnoge i sami su zalutali sa Pravog puta. Osnove pripadnika trojstva i njihovi stavovi u pogledu Gospodara svjetova se suprostavljaju svemu ovome i protive na najžešći način.'
Abdu-Latif b. Abdur-Rahman kaže:
"Pitanja vezana za spoznaju Allaha i obaveznost ispoljavanja Njegovog tevhida te predanosti lica samo Njemu Jedinom, Koji nema sudruga, kao i pitanja vezana za rububijet i Njegovu posebnost u stvaranju, davanju ni iz čega i vladnju, i sličnog tome, je nešto nužno poznato od vjere islama. Kao što je Njegova , samoopstojanost, negiranost postojanja nekog Mu sličnog, druge ili djeteta. Zatim Njegova neovisnost samog po Sebi i Njegova odvojenost u potpunosti od Njegovih stvorenja. Općenitost Njegovog sluha, vida i znanja o svim informacijama, vidljivim stvarima, glasovima i sličog tome, je od osnova vjere.
Svi se poslanici slažu u tom pogledu. Sve knjige su pozivale, a i zdravi razumi, potvrđujući ovo. Svaki vid idžtihada koji mu se suprostavi je nevalidan i odbačen. Nemoguće je po njemu postupati u bilo kojem šerijatu od šerijata. Ni kod učenjaka od učenjaka niti kod pravnika od pravnika. Iraki je bio poput stranca u pogledu ovih istraživanja i nauka. Nije poznavao razlike između idžtihada i drugih pitanja. Kao da je bio čovjek iz perioda kada nije postojalo poslanika bez osjećaja za bilo čim od onoga sa čime su dolazila vjerovjesništva.
Zaustavi se i razmisli o prvobitnim osnovama, a to je, da je On Uzvišen i da nema sudruga niti ortaka, niti zauzimača, osim sa Njegovim dopuštenjem. Zatim izvagaj ono što je on (Ibnul-Kajim), rekao i ono što je rekao Iraki. Ova pitanja, za koja se ne zna da su učenjaci ikome prihvatili ispriku; da li će neko ko je razumom obdaren reći da su ova pitanja od idžtihada? Ako je ovaj stav ispravan, onda neka Irakiju ponude svoj idžtihad kršćani obožavaoci križa. Isto tako i idolopoklonici, džehemije, muatile, kaderije među negatorima, kaderije među onima koji smatraju da je čovjek prisiljen, rafidijae otpadnici, jer su oni zastupali ove zabludjele otpadničke stavove. Njih su uzeli za svoj stav i idžtihad te sumnju koju su sami predstavili, kao što je Šejh rekao: 'Pripadnici trojstva i obožavaoci križa su ovo sve zapostavili pa su se vezali za manje jasne riječi'.
Uzvišeni Allah kaže:
"Reci: Hoćete li da vas obavijestim o onima čija su djela propala?" (El-Kehf, 103)
I kaže:
"Onima koji ne vjeruju čini se lijepim spletkarenje njihovo"(Er-R'ad, 33)
I kaže:
"Mnogim su mnogobošcima tako isto šejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali." (El-En'am, 137)
I kaže:
"Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali." (El-En'am, 108)
Uljepšavanje postupaka obuhvata ono čega su se držali od sumnji i manje jasnih riječi smatrajući to lijepim, niti da se to može negirati ili čime zamijeniti.
Zatim ovo je suprotno konsenzusu, makar se radilo i o ograncima u vjeri. Ashabi, radijjallahu anhum, su se složili da je potrebno spriječiti onoga ko pogriješi, ako učini nešto suprotno dokazu u mnogih pitanjima. Od toga je događaj sa Kudamom b. Mahzumom i njegovim prijateljima kad su dozvolili konzumaciju alkohola na osnovu idžtihada i shvatanja sa kojim su se samo oni izdvojili u riječima Uzvišenog:
"Onima koji vjeruju i dobra djela čine nema nikakva grijeha u onome što su oni pojeli i popili." (El-Maide, 93)
Ashabi su ukorili onoga ko je mislio da nije obavezno davanje zekata nakon Poslanika , te su se protiv toga borili dozvolivši prolijevanje njihove krvi. Iako oni koji su odbili dati zekat nisu negirali ništa od vjere.
Poslanik , je poslao manju skupinu vojske da ubiju čovjeka zato što se oženio ženom svog oca, pa su ga ubili i zaplijenili njegov imetak, tako da se prema njemu ponio onako kako se odnosi prema murtedima.
Pa, kako se može reći, da onaj ko priziva evlije, traži od njih pomoć, kolje kurbane na njihovim kaburovima, boji ih se i nada se od njih, pored Allaha, da mu se nema pravo to spriječiti???
Slavljen si ti Allahu ovo je velika izmišljotina.
