U ovom i prošlom stoljeću postoje između ostalih slijedeće zalutale sekte: Babije, Behaije i Kadijanije i sve su one alatke koje ruše dini-islam i njegove sljedbenike. Zbog toga je dužnost svakog muslimana širenje istine o ovim frakcijama i upozoravanje na njihove zablude. To se smatra jednom vrstom džihada u današenjem vremenu. Osnivač jedne od ovih sekti sebe je prozvao poslanikom, kao što je to učinio lažov Ali Muhammed eš-Širazi i drugi koje veličaju Babije, Behaije i Kadijanije. Neki od njih se nalaze u Americi, Africi i zapadnoj i istočnoj Aziji. Iran i Indija spadaju u najveće kolijevke zalutalih frakcija i sekti, i u njima se nalaze tajne organizacije i frakcije misticizma koje šire otrov i spletke protiv islama. U ove dvije države su proširene sekte Batinija, Kadijanija i Behaija, a sve tri su nagovijestile radosnu vijest Židovima da će Kuds (Bejtu-l-Makdis) biti njihov. A najopasnije sredstvo u rušenja islama su smišljene potvore i općenito ideološki rat različitim metodama i sredstvima koji svoju potporu nalazi kod kolonizatora, cionista i kršćana. Njihove zavjere su, između ostalih, odstranjivanje Šeri’ata iz vlasti, pozivi ženama da iziđu iz kuće i otkriju se a sve upakovano u savremene parole, širenje otpadničkih ideja među muslimanima, u vjeri i arapskom jeziku pod parolom da je to modernizam i savremenost i td.
Nadalje, tzv. masoni su jedna od najsofisticiranijih organizacija koja udara na muslimanski Ummet, a ona je destruktivna za sve vjere. To je istaknuto na njihovom sastanku u Beogradu 1911. godine kada su rekli: “Ne smijemo zaboraviti da smo mi masoni neprijatelji vjera, i nikako ne smijemo posustati dok ih ne uništimo.” Zato je Sabor uleme pri Islamskoj Svjetskoj Ligi u Mekki izdao fetvu u pogledu masonizma i njenih pripadnika, upozorivši na njihove zavjere i lukave ciljeve, ubrojivši je u organizacija koje otvoreno planiraju rušenje islama i muslimana. U fetvi se ističe: Pripadništvo masonima smatra se nevjerstvom u Allaha dž.š.,. U stvari to je jevrejska tajna teroristička organizacija vrlo dobro organizirana.” Tako se navodi u Mevsu’atu-l-mujessereti fi-l-edjani ve-l-mezahibi. Takođe, nekada među najopasnijim savremenim pravcima koji je rušio islam je komunizam čija je ideologija da bog ne postoji i da je život materija. Ovaj je pravac izniknuo kao produkt cionističkih ideja, a njegov je začetnik filozof Marks, inače i sam jevrej. Komunisti su dobro poznati po svojim zločinima u maloj Aziji gdje su prigrabili više zemalja i primorali ih na odbacivanje islamske vjere. S druge strane, postoji i unutrašnje rušenje islama i to putem osoba koje se pokazuju pripadnicima islama a u srcu nose i skrivaju načela sekularizma , egzistencionalizma i nacionalizma. A tim načelima i idejama pozivali su kršćani s ciljem zamjene arapskog nacionalizma sa islamskom ligom. To se očito vidi u demokratskim, sekularnim i nacionalnim strankama na kojeg pozivaju arapski kršćani od ranog vremena. Tu spadaju i Ibahije koji su se raširili do te mjere da je većina muslimanske omladine učila u njihovim školama i na koje su masovno utjecala mišljenja Sartra, Frojda, Darvina i drugih mislilaca prošlog stoljeća koji se suprotstavljaju islamskim pogledima na kosmos, čovjeka i život. Mnoga je omladina zalutala pod utjecajem njihovih ideja i školskih programa tako da su zaboravili i odbacili vjeru i jezik i lijepo islamsko naslijeđe. Naravno u pravce koji ruše islam spadaju i grupe za pokrštavanje i pozivanje u nevjerstvo koje su osnovali kršćani i orijentalisti. Ovi potonji su posebno proturali ideje kojima su ciljali da naprave nedoumice i ubace sumnje kod muslimana u njihovo vjersko ubjeđenje i tradiciju.