Ko stigne do jednog od pet mikata sa namjerom da obavi hadž ili umru, dužnost mu je propisno obući ihram na samom mikatu. Ko obuče ihram prije mikata, nema smetnje ali je bolje da to bude na samom mikatu prema praksi Poslanika , Ako pređe mikat bez ihrama dužnost mu se vratiti i obući ihrame, u protivnom obavezan je iskupiti se klanjem kurbana. Onaj ko bez namjere obavljanja hadža pređe mikat, a zatim odluči učinit hadž ili umru obući će ihrame na onome mjestu gdje je to i odlučio ne prelazeći isto mjesto. Mikati su Zul-Hulejfa (Abar Ali) za Medinjane, El-Džuhfa ( u blizini Rabiga) za Šamlije, Egipat i zemlje Magriba, Jelemlem (Es-Sa’dijje) za Jemence, Karnul-Menzil (Es-Sejl) za Nedždlije, te Zatu Irk za stanovnike istoka i Iračane. Ovo su mikati za stanovnike spomenutih područja i za sve one koji preko ovih mikata prođu s namjerom obavljanja hadža ili umre. Ko je unutar mikata obući će ihram u svojoj kući, osim stanovnika Mekke koji izlaze van područja Mekke (na tzv. el-hall) radi oblačenja ihrama, i to isključivo za umru.
Ihram za hadž nije ispravan osim u poznatim mjesecima hadža, a oni su: ševval, zul-ka’de i deset prvih dana zul-hidždžeta. Ko dođe ili pređe mikat želeći obaviti hadž treba skinuti šivenu odjeću i obući gornji i donji dio ihrama. Poželjno je da bude čist i bijele boje. Onaj ko nema odjeću ihrama skinut će svoju odjeću i omotati je oko prsa. Donji dio odjeće (čakšire ili široke pantalone) će ostaviti na sebi i početi sa obavljanjem obreda. Ako u međuvremenu nađe ihrame skinut će šivenu odjeću i obući ih. Žena će obući svoju šivenu odjeću. Ako je u hajzu ili nifasu obući će ihram i početi s obredima kao i ostale hadžije, s tim što neće obavljati tavaf oko Ka’be sve dok joj hajz i nifas ne prestanu i dok se ne okupa.
Sunnet je onome ko želi obući ihram okupati se, očistiti, namirisati glavu i bradu, ali ne i odjeću ihrama. Isto tako, sunnet je da samo oblačenje ihrama treba biti poslije propisanog farz namaza ili nafile.
Ihram označava namjeru ulaska u obrede. Sunnet je jezikom izgovoriti nijjet ihrama. Kada onaj koji želi obaviti temettu’ hadž zanijjeti u mjesecima hadža, srcem će zanijjetiti, a jezikom izgovoriti: Lebbejke umreten mutemetti’an bihâ ilel-hadždži. “Odazivam Ti se (Allahu) umrom do obavljanja hadža.”
Isto se odnosi na onoga koji obavlja kiran, ifrad, umru, koji izvršava bedeluk i onog koji dobrovoljno obavlja hadž za drugu osobu. Pohvalno je da kod ihrama kaže “riječi uslovljavanja”: Fe in habesenije habisun fe mehallī hajsu habeseni. “Pa ako budem spriječen, moje mjesto je gdje sam i spriječen.”
Ako izgovori ove riječi, a zatim mu se nešto ispriječi na putu do Ka’be riješio se obreda hadža i nema više nikakvih dužnosti (ili sankcija). Ko ihram zanijjeti bez određivanja vrste hadža ispravno je, i takav hadž će pretvoriti u bilo koju vrstu hadža. Onaj ko obavlja temettu’ može dodati nijjet hadža na umru i nastaviti sa kiranom. Žena koja dobije hajz, a već je započela obred hadža, dodat će nijjet umre i tako preći na kiran, ako već nije obavila umranski tavaf.