1. Stvarno značenje Islama predstavljenog u riječima kelimei-šehadeta
لا اله الا الله محمد رسول الله Nema boga osim Allaha, Muhammed je Allahov Poslanik i pravi smisao ovih riječi,
2. Smisao odanosti i prezira koji riječi kelimei-šehadeta podrazumijevaju i
3. Širk, nevjerstvo, licemjerstvo i odmetništvo od vjere koji izvode iz Islama.
Cilj mi je, da u granicama mogućnosti, pokušam prikazati šta je pravi smisao učenja Islama, a šta je u suprotnosti sa njim i da se posebno osvrnem na pitanje i ulogu odanosti i prezira u životu muslimana. Odanost i prezir su sastavni dio vjerovanja (akide) i o njima je nezamislivo govoriti, a da se ne krene od riječi kelimei-šehadeta. Da bi odanost i prezir koji musliman ispoljava bili ispravni, neophodno je da se i učenje Islama ispravno poznaje, jer bez istinskog poznavanja vjerovanja ne može biti ni ispravne odanosti ni prezira koji se Šerijatom traže.
Osim toga, upoznavanje sa misijom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa rezultatima do kojih je ona, u preobražaju historije čovječanstva, dovela; sa civilizacijom koja je muslimane, od kako su spoznali Gospodara, Njegovu vjeru i Vjerovjesnika, visoko uzdigla, još se više nameće potrebnom, jer ćemo jedino tako shvatiti da je, upravo ona, bila ta koja je ljude koji su živjeli kao neznalice i slijepci, spasila i nakon smrti proživila:
Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali život i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi? (El-En am, 122.)
To stanje u kome su bili možda je najbolje opisao el-Mikdad b. el-Esved, r.a., jedan od istaknutih ashaba, koji je, kako u navodi Ebu Neim rekao: "Tako mi Allaha, ni jedan drugi vjerovjesnik kao Muhammed, s.a.v.s., nije poslan u težem stanju ni u gorem neznaboštvu. Mislili su da ,nema bolje vjere od idolopoklonstva. Došao je sa Knjigom koja je rastavila Istinu od laži i dijete od roditelja. Bilo je onih kojima je Allah otvorio srce za vjeru da su na svog roditelja, dijete ili brata pokazivali kao na nevjernika , da bi obznanili da je propao onaj ko uđe u vatru i da im nije svejedno kako njihovi najbliži i najdraži propadaju u vatru. To su oni za koje je Uzvišeni Allah rekao da su govorili;
Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se Čestiti na nas ugledaju. (El-Furkan, 74.)
Govoreći o neznaboštvu predislamskih Arapa i ukazanoj milosti prema muslimanima, time što ih je uputio na Pravi put, Uzvišeni kaže:
Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze da biste na pravom putu istrajali. (Alu Imran, 103.)
Kada su ashabi, neka je Allah s njima zadovoljan, nakon džahilijjeta upoznali Islam, odgajani na Kur'anu i vjerovjesničkoj praksi, postali su najbolja generacija koju je historija Islama ikada zapamtila.
Šta misliš u čemu je tajna tog neviđenog uspjeha o kome čitamo i slušamo i koji nam u poređenju sa bezdanom na čiju smo ivicu dospjeli danas liči na san? Kad bi neko iz te generacije primio Islam, jednom zauvijek bi raščistio sa svojom prošlošću u džahilijjetu; ostavio mračni ponor iza sebe, napustio tupoglava shvaćanja i odrekao se robovanja imetku i čovjeku, prihvatio se čistog života u Islamu širokog svijeta ispunjenog Allahovim svjetlom, sasvim novog poimanja sredine; odrekao se ugnjetavanja drugih zarekao da će robovati samo Uzvišenom Allahu.
Tajna tog uspjeha i veličine leži u tački s koje je Božiji Poslanik, s.a.v.s., krenuo; u riječima da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, riječima koje su pokidale sve veze i počupale sve korijene osim jednog, korijen vjerovanja iz koga izrasta ljubav prema Allahu, najjača veza braće u vjeri, veza pred kojom se ruše sve barijere nacionalne, rodbinske, staleške i rasne različitosti.
Muslim u svome Sahihu od Ebu Hurejre, r.a., bilježi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Na Sudnjem danu Uzvišeni će Allah upitati:Gdje su oni koji su se u ime Moje Uzvišenosti voljeli? Danas ću ih staviti pod okrilje Moga hlada, danas kad drugog hlada do Moga nema."?
Od Omera b. el-Hattaba. r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Među Allahovim robovima ima i takvih ljudi koji nisu ni vjerovjesnici ni šehidi, a kojima će na Sudnjem danu, zbog njihove bliskosti Allahu, zavidjeti i Vjerovjesnici i šehidi. - Božiji Poslaniče, reci nam ko su oni!, rekli su.-To su oni koji se u ime Allaha međusobno vole, iako među njima nema nikakvih rodbinskih veza niti materijalnih interesa koji ih povezuju, odgovorio je. -Tako mi Allaha, lica su im od svjetla i svjetlo je ono što rade. Neće se bojati kad se drugi budu bojali, niti žalostiti kad se drugi budu žalostili." Pogledaj šta stoji u sljedećem ajetu:
I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici! (Junus, 62.)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., proveo je u Mekki trinaest godina pozivajući ljude u vjeru, urezujući je u srce onih koji su primili Islam. Rezultati toga počeli su se odražavati na njihovim djelima još u Mekki, a neprekidnom borbom za širenjem Allahove riječi na Zemlji nakon što je u Medini udaren kamen -temeljac mladoj islamskoj državi na čijem je čelu stajao Muhammed, a.s.
Ono što nas danas navodi da govorimo o ispravnom vjerovanju u Allaha, onako kako o Njemu uči Islam, je skretanje svijeta sa pravog puta, osim onih kojima se Allah smilovao. Danas se nameće nužna potreba da se svijetu objasni ispravno vjerovanje (akida) kako ga je donio Allahov Poslanik, s.a.v.s.
Ovo pitanje danas je kod većine svijeta postalo puka fraza koja se samo izgovara, bez svijesti i ikakvog znanja šta ona znači i šta podrazumijeva. Problem se ne zaustavlja samo na ovome, nego zadire i dublje, budući da se pokušavaju navesti neki tekstovi kao dokaz ispravnosti ovakvog shvaćanja, ne uzimajući u obzir sve tekstove koji o ovome pitanju govore i ne uvažavajući objašnjenja koja su data u nauci; hadiskim knjigama, komentarima i objašnjenjima od strane najmjerodavnijih i najučenijih ljudi ovog Ummeta tokom duge historije.
Pored ovoga, najšire značenje služenja Allahu i na ovom i na onom svijetu, svedeno je na suhoparne obrede koji se ogledaju u namazu, postu, zekatu i hadždžu.
Druge norme na kojima također počiva život: odanost prema kome? prezir - koga? ljubav i mržnja - prema kome? su pitanja i pojmovi o kojima gotovo nitko ne razmišlja. Ova vjera ne uči samo o rububijjetu (postojanju Boga) nego i o uluhijjetu (obaveznosti obožavanja i pokoravanja samo Njemu), kao i Njegovim savršenim svojstvima i imenima koja dolikuju Allahovoj veličini i uzvišenosti.
Razmisli malo, kao što kaže šejh Muhammed b. Abdulvehhab, Allah mu se smilovao: "Da je Allahov Poslanik, kada je počeo opominjati idolopoklonike na pogubnost idolopoklonstva (širka) i tražiti od njih da vjeruju samo u jednog Allaha, nije izazvao odmah njihovu mržnju. Oni u tome nisu vidjeli ništa opasno po sebe, dok otvoreno nije počeo vrijeđati njihovu vjeru i za njihove glavešine govoriti da su neznalice. Tek tada su se razbjesnili prema Poslaniku i njegovim ashabima tajeći prema njima neprijateljstvo i govoreći: -lznevjerio je naša očekivanja, jismijava se našoj vjeri i vrijeđa naše bogove!"
Međutim, svakome je poznato da Božiji Poslanik, s.a.v.s., nikada nije uvrijedio ni Isaa, a.s., ni njegovu majku, ni meleke ni dobre ljude, nego su, kad im je rekao da njihova božanstva ne mogu ni koristiti ni štetiti, niti im se odazvati ako ih pozovu, rekli da ih vrijeđa.
Ako si ovo razumio, vidjet ćeš da čovjekov Islam nije ispravan, čak i ako je odbacio širk i priznao da je jedino Allah bog, sve dok se ne suprotstavi šrku i prema nemuslimanima otvoreno ne pokaže mržnju i neprijateljstvo, kako Uzvišeni u poglavlju El-Mudžadele kaže: .
Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni, bili, očevi njihovi, ili sinovi njihovi ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio... (El-Mudžadele,
Ako ovo dobro razumiješ, vidjećeš da većina onih koji svojataju vjeru ne poznaju dovoljno riječi kelimei-šehadeta, tj. šta znači: "Nema boga osim Allaha". Šta bi drugo ulilo snagu prvim muslimanima da izdrže sva ta silna zlostavljanja, mučenja, dopadanja ropstva i prisilno iseljenje u Abesiniju? Ne treba zaboraviti da niko od Poslanika, s.a.v.s.. nije bio milostiviji i da je mogao ikome dati olakšicu, sigurno bi je dao njima.
Sve dok ima onih koji dovoljno ne poznaju smisao riječi: "Nema boga osim Allaha", one se moraju objašnjavati, tumačiti njihov smisao, na šta one obavezuju, šta iz njih proizilazi, a šta ih kvari.
