Neka niko od vas ne bude slijepi povodljivac, oportunist! Neko upita: “A ko je to?!” Reče: “To je onaj koji govori: 'Ja sam kao i ostali ljudi! Ako su na uputi, i ja sam s njima, a ako zalutaju, i ja ću s njima zalutati!'“ Naviknite svoje duše da ako ljudi učine nevjerstvo, da vi to ne činite! (Et-Tirmizi,2008)
Neki je čovjek Abdullahu ibn Mesudu,radijallahu anhu, rekao: “Poduči me nekim sadržajnim i korisnim riječima!” On mu reče: “Obožavaj Allaha i ne pripisuj Mu sudruga, drži se Kur'ana, onako kako On propisuje i prihvati istinu ma od koga došla, makar i od nepoznatog i mrskoga, a odbaci laž i zabludu ma od koga došla, makar i od bližnjega i dragog!” (Ebu Nuajm u djelu El-Hil'ja, 1/134)
Rob neće doseći stvarnost imana dok ne spozna njegov vrhunac, a neće spoznati vrhunac imana dok mu siromaštvo ne bude draže od bogatstva, skromnost od ugleda, sve dok mu pohvala i pogrda ne budu iste vrijednosti! (Ahmed ibn Hanbel u djelu Ez-Zuhd, 1/106, i Ebu Nuajm u djelu EI-Hil'ja, 1/132.)
Od ispravnog jekina, čvrstog vjerovanja, jeste i to da ne udovoljavaš ljudima izazivajući Allahovu srdžbu, da ne zahvaljuješ nikome na onome čime te je Allah opskrbio, da nikoga ne koriš zbog onoga što ti je Allah uskratio; jer Allahovu opskrbu ne može povećati brižnost marljivoga, niti je može umanjiti prezir zavidnika. Doista je Allah Uzvišeni iz Svoje mudrosti i pravednosti učinio da sreća i smiraj dolaze sa zadovoljstvom i jekinom, a da tuga i briga dolaze sa sumnjom i nezadovoljstvom. (Hennad u djelu Ez-Zuhd,536, i ibn Ebu Du’nja u djelu El-Jekin,23)
Na Zemlji ne postoji ništa što bi tako dugo trebalo držati u pritvoru kao jezik! (Ibn Ebu Asim,23, i El-Fesevi u djelu El-Ma’rifetu vet-tarih,3/189)
Potraži živost svoga srca u tri situacije: prilikom učenja Kur'ana, u društvu u kojem se veliča Allah i u samoći, pa ako ga tu ne pronađeš, onda traži od Allaha da ti podari živo srce, jer ti si ga, očito, izgubio!
Budite izvori znanja, luče upute, zvona kuća i baklje noći. Budite snažnih srca, trošne odjeće. Budite poznati stanovnicima neba, a nepoznati među žiteljima Zemlje! (Ed-Darimi u djelu Es-Sunen,1/80 i Ibn Ebu Dun’ja u djelu Et-Tevaduu vel-humul,11)
Neki je čovjek u društvu Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anhu, kazao: “Ne želim biti iz skupine “ashabul-jemin” , već želim biti u skupini “el-mukar-rebin.” Na ove riječi Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, reče: “Ovdje ima jedan čovjek čija je želja da ne bude proživljen kada umre”, misleći na sebe.
Jednom prilikom izašao je Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, a za njim krenu skupina ljudi. On ih upita: “Imate li neku potrebu?!” A oni rekoše: “Ne, nego želimo ići s tobom i biti u tvom društvu!” Na to im on reče: “Ne slijedite me, jer to je poniženje za vas, a iskušenje za mene!”
Za sebe je on rekao: “Da me poznajete kao što ja sebe poznajem, doista bi mi glavu pijeskom posipali!”
Također je kazao: “Eh da nam je nešto što ne volimo: ili smrt ili siromaštvo! Tako mi Allaha, čovjek može biti imućan ili siromašan, a meni je svejedno čime bih od toga dvoga bio iskušan. Ako bih bio imućan, to bi me pozvalo na milost i udjeljivanje, a ako bih bio siromašan, to bi me pozvalo na strpljenje.”
Obratio se ljudima, pa kazao: “Doista vam dani i noći prolaze, života vam manje ostaje, vaša se djela zapisuju, a smrt će doći iznenada! Ko posije dobročinstvo uskoro će ubrati sreću, a ko posije zlo uskoro će kajanje i očaj žnjeti. Svaki će sijač ubrati ono što je posijao. Sporom ne može umaći njegov udio, niti marljivi i brižljivi može ugrabiti više od onoga što mu je propisano!” ( Et-Taberani u djelu El-Mu'džemul-kebir, 8553, Ebu Nuajm u djelu Hil'jetul-evlija, 1/132-134, i El-Bejheki, u djelu El-Medhal, 439. )
“Kome bude dato dobro, pa Allah mu ga je dao, a ko bude sačuvan od zla, pa Allah ga je od zla sačuvao!”
“Bogobojazni su ugledni, fakihi, šerijatski pravnici, predvodnici su, a druženje s njima je uvijek korisno.”
“Postoje samo dvije stvari: govor i uputa. Najbolji govor jeste Allahov govor, najbolja uputa jeste uputa Muhamedova, sallallahu alejhi ve sellem, a najveće zlo jesu novotarije u vjeri. Neka vas ne zavede dug život, i neka vas nada ne zaokupi, jer sve što će doći, zaista je blizu, a daleko je samo ono što se neće ni desiti. Nije li nesretnik onaj kome je nesreća još zapisana u utrobi njegove majke, a sretnik onaj ko uzme pouku iz života drugih?! Doista je oružani sukob s muslimanom nevjerstvo, a vrijeđanje je muslimana veliki grijeh. Nije dopušteno muslimanu izbjegavati svoga brata muslimana više od tri dana, već je obavezan poselamiti ga kada se sretnu, da mu se odazove ako ga ovaj pozove (na veselje) i da ga obiđe ako se razboli. Nema sumnje da je laž najgori govor. Laž ne dolikuje da se priča ni u zbilji ni u šali, čak i da čovjek nešto obeća svome djetetu pa to ne ispuni. Laž zaista vodi ka razvratu, a razvrat vodi ka vatri. Istina sigurno vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvo vodi ka Džennetu. Za iskrenog će na Sudnjem danu biti kazano: 'Istinu je govorio i dobročinstvo činio!' A za lažljivca će biti kazano: 'Lagao je i razvrat širio!' Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kazivao nam je da će čovjek govoriti istinu, sve dok kod Allaha ne bude upisan među iskrene, a drugi će pak lagati, sve dok kod Allaha ne bude upisan među lažljivce!" (Et-Taberani, 857, i Abdurrezzak, 20.086)
Najistinitiji je govor u Allahovoj knjizi, a najčvršća veza je riječ bogobojaznosti. Najbolja vjera jeste vjera Ibrahimova. Najbolja je praksa praksa Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem Najbolja je uputa uputa vjerovjesnika, alejhi selam. Najbolji je govor zikr, veličanje Allaha. Najbolje kazivanje jeste kazivanje Kur'ana. Najbolji dio posla jeste lijepo okončanje. Najpogubnije su novotarije. Malo i dovoljno bolje je od mnoštva koje čovjeka zavede. Duša koju možeš popraviti bolja ti je od bogatstva koje ne možeš izbrojati. Najgore pravdanje jeste ono pri smrtnom času, a najgore je kajanje ono na Sudnjem danu. Najgora zabluda jeste zabluda poslije upute. Najbolje je bogatstvo bogatstvo duše. Najbolja sprema za putovanje jeste bogobojaznost. Najbolje što se u srcu može posaditi jeste čvrsto vjerovanje i sumnja u pozive nevjerstva. Najgore sljepilo jeste sljepilo srca.Alkohol je majka svih zala. Žene su šejtanska užad. Mladost je jedan stepen ludosti. A naricanje za umrlim jeste džahilijjetska praksa.
Neki ljudi na džumu dolaze samo da stignu na namaz i Allaha s lijenošću i rijetko spominju. Najveći je grijeh laž. Ko čuva svoju čednost i čestitost, i Allah će ga zaštititi. Ko svoju srdžbu guši, Allah će ga nagraditi. Ko prašta ljudima, Allah će njemu oprostiti. Ko se strpi u iskušenju, Allah će mu na kraju to platiti. Najgora zarada jeste zarada od kamate. Najgora hrana je iz uzurpiranog imetka jetima. Dovoljno je nekom od vas ono malo čime se zadovolji duša, jer svi se selimo u kuću dužine samo 4-5 aršina. Posao se procjenjuje na kraju, a dobra djela po onome u čemu čovjek okonča. Najbolja smrt jeste pogibija na Allahovom putu. Ko se oholo uzdiže, Allah će ga prizemljiti. A ko griješi prema Allahu, pokorit će se šejtanu. (El-Bejheki u djelu El-Medhal, 796,Ebu Nuajm u djelu El-Hil’ja,1/138-139, i Ebu Davud u djelu Ez-Zuhd, 170)
Hafiz Kur'ana treba se noću prepoznavati po noćnom namazu, dok svijet spava, a danju po postu, kada drugi jedu. Treba se prepoznavati po tuzi, dok se svi drugi raduju, i po plaču, dok se svi drugi smiju. Treba se prepoznavati po šutnji, kad drugi ljudi o svemu pričaju, i po bogobojaznosti, dok drugi ne zaziru od grijeha.
Hafiz Kur'ana treba biti smiren, milostiv, mudar, s izrazom tuge na licu i suzom u oku. Ne treba biti grub, štur, grlat, nemaran, oštar i brbljiv. (Ahmed ibn Hanbel u djelu Ez-Zuhd, 162)
Ko se iz oholosti i obijesti uzdiže, Allah će ga poniziti, a ko se iz bogobojaznosti ponižava i pokazuje skromnost, Allah će ga uzdići! (El-Veki u djelu Ez-Zuhd, 216)
I melek i šejtan nagovaraju čovjeka; melek nagovara čovjeka na dobro i prihvatanje istine, pa ko to od vas osjeti neka zahvaljuje Allahu, dok šejtan nagovara čovjeka na grijeh i poricanje istine, pa ko to od vas osjeti neka traži od Allaha zaštitu od šejtana!
Ljudi veoma lijepo govore, pa onaj čija se djela podudare s riječima, zaista je dobio veliki udio, a onaj čija se djela razlikuju od njegovih riječi, taj sam sebe izgrđuje i sramoti! (El-Veki u djelu Ez-Zuhd, 266, i El-Buhari u djelu Et-Tarihul-kebir, 6/414)
Ne navikavajte se da vam tijela noću budu poput bačene lešine, a da danju budete kradljivci svoga dobra. (Et-Taberani u djelu El-Mu'džemul-kebir, 9/152, Ebu Nuajm u djelu El-Hil'ja 1/130.U predanju ima i dodatak:”Neko je upitao:”A ko je to kradljivac svoga dobra?On reče:”Onaj ko provodi cio dan u razgovoru i besjedi!”.
Doista mrzim vidjeti čovjeka koji se ničim ne zanima; niti stječe za ahiret, niti za dunjaluk! (Ibn Ebu Šejba, 8/164 i Ebu Davud u djelu Ez-Zuhd, 184)
Koga njegov namaz ne poziva na dobro i ne odvraća od lošeg, onda ga samo udaljava od Allaha! (Ebu Davud u djelu Ez-Zuhd, 134 i Et-Taberani u djelu El-Mu'džemul-kebir,9/103)
Sve dok si u namazu ti kucaš na kapiji Vladara Velikoga, a onaj ko kuca na kapiji, bit će mu otvorena! (Abdurrezak u svom Musannefu,3/47)
Smatram da kada čovjek zaboravi neko znanje koje je posjedovao, da je to zbog grijeha koji je počinio! (Ebu Hejsema u djelu El-‘Ilm,14/141 i El-Hatib u djelu Iktidaul-ilmil-amel,96)
Srca nekada pokazuju želju i snagu, a nekada nemoć i nezainteresiranost; zato ih iskoristite kada pokažu želju, a pustite ih kada su nezainteresirana.
Nije znanje znati puno predanja, već je znanje biti bogobojazan! (El-Bejheki u djelu El-Medhal,485)
Vi smatrate da je nevjernik najzdraviji tijelom a najbolesniji srcem, a da je vjernik najzdraviji srcem, a najbolesniji tijelom. Tako mi Allaha, kada bi vam srca bila bolesna, a tijelo zdravo, doista kod Allaha ne biste vrijedili ni koliko pustinjski gmizavac! (Ahmed ibn Hanbel u djelu Ez-Zuhd, 163, i Hennad,427)
Doista čovjek nekada izađe iz svoje kuće sa svojom vjerom, a zatim se bez ičega vrati. On dođe čovjeku poput njega, koji ni sam sebi ne može koristiti niti od sebe štetu odagnati, pa mu se Allahom kune: “Ti si ovakav i ovakav!” Zatim se vrati, a nikakvu svoju potrebu nije riješio, a Allah se na njega rasrdio! (El-Hakim,4/437, i Et-Taberani,9/112)
Kada bih se ismijavao i psu, bojao bih se da me Allah ne pretvori u psa! (Ibn Ebu Šejba,8/790, i Hennad,1193)
Grijeh prvo kao misao pada na srce, a kada čovjek baci svoj pogled, šejtan gleda da to iskoristi! (Hennad u djelu Ez-Zuhd,934, i Et-Taberani u djelu El-Mu'džemul-kebir,9/163)
Nakon radosti slijedi pad, i u kuću ne uđe veselje, a da nakon toga ne dođe iskušenje! (Ahmed ibn Hanbel u djelu Ez-Zuhd,163, i Veki, 507)
Svaki je od vas kao gost, a vaši su imeci kao posudba; gost odlazi, a posuđeno se vraća!(El-Bejheki u Šuabu, 10644,i u Ez-Zuhdul-kebiru,579)
Pred Sudnji dan pojavit će se ljudi čija će najbolja djela biti međusobno prepiranje i korenje, a sebe će nazivati el-entan, nečisti.(Ebu Davud u Ez-Zuhdu,192)
Ako čovjek želi biti pravedan prema sebi, neka odlazi kod onih koje voli da i oni njemu dolaze! (Ibn Ebu Šejba u El-Musannefu,8/164)
Istina je teška, ali pitka, dok je laž lahka, ali gorka! (Ibnul Mubarek u Ez-Zuhdu,98, i Hennad,499)
Strast često donese dugotrajnu žalost!
Kada se u nekom naselju pojavi blud i kamata, to je znak njegovog uništenja!
Ko može svoje bogatsvo podići na nebo, gdje ga ne mogu rastočiti crvi i pokrasti lopovi, neka to učini jer je srce čovjeka vezano za njegovo bogatstvo.(Ibn Ebu Šejba, 8/159, i Ebu Davud u Ez-Zuhdu, 177)
Na Sudnjem danu bit će doveden rob pa će mu se reći: “Vrati ono što ti je povjereno!” Rob će kazati: “Moj Gospodaru, gdje da to vratim kad više nema dunjaluka?!” Potom će ono što mu je povjereno biti stvoreno u Džehennemu, pa će rob sići u Džehennem, a zatim će se sa svojim bremenom početi uspinjati, pa kada pomisli da će izaći iz Džehennema, ispast će mu tovar, pa će on opet za njim požuriti, i tako se strovaliti u vatru za cijelu vječnost!
Džunejd je rekao: “Ušao sam kod nekog mladića, pa me on upitao o pokajanju, a ja sam mu odgovorio. Zatim me upitao o stvarnosti pokajanja, a ja rekoh: 'To je da stalno vidiš svoj grijeh sve dok ti ne dođe čas smrti', pa me on prekide i reče: 'Dosta! Nije to stvarnost pokajanja!'Na to sam ga upitao: A šta je to kod tebe stvarnost pokajanja, mladiću?!' On reče: 'Da zaboraviš na svoj grijeh!' Zatim me je ostavio i otišao. 'Pa šta ti o tome kažeš, Ebul-Kasime (Nadimak Abdullaha ibn Mesuda)?!' 'Ispravno je ono što je mladić spomenuo.' Ako se stalno prisjećaš grijeha, to treba da te prenese iz stanja krutosti u stanje odazivanja obavezama, a ako se prisjećaš krutosti u stanju kada trebaš da se odazoveš, to je, onda, opet krutost!'“
