Kako da pobrišemo svoje grijehe ?

Ovo je skup hadisa u kojima se govori na koji sve način možemo obrisati svoje grijehe – inšaAllah.

Tevba - Pokajanje

Ebu Hurejre, radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao:“Čovjek učini grijeh pa zamoli: "Gospodaru moj, oprosti mi grijeh!" Uzvišeni Allah odgovori: "Moj rob učini grijeh, a zna da ima Gospodara koji grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava.Čovjek ponovo učini grijeh i zamoli: "Gospodaru moj, oprosti mi grijeh!" Uzvišeni Allah odgovori: "Moj rob učini grijeh, a zna da ima Gospodara koji grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava". Čovjek ponovo učini grijeh i zamoli: "Gospodaru moj, oprosti mi grijeh!" Uzvišeni Allah odgovori: "Moj rob učini grijeh, a zna da ima Gospodara koji grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava, čini šta hoćeš, već sam ti oprostio!" (Muslim)

Od Enesa, radijallahu anhu se prenosi da je rekao: "Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: 'Uzvišeni je Allah rekao: ‘O sine Ademov, zaista ću ti, sve dok tražiš i nadaš se oprostu, Ja ću ti oprostiti. O sine Ademov, kada bi tvoji grijesi bili veliki kao nebeski oblaci, pa zatim zatražio Moj oprost, oprostio bih ti. O sine Ademov, kada bi mi došao s grijesima kolika je Zemlja, zatim Me susreo, ne čineći mi širk, dao bih ti isto toliko magfireta (oprosta) kolika je i ona (Zemlja)."' (Tirmizi, hasen)


Ebu Davud, Tirmizi, Ibnu Madždže i Ahmed bilježe predaju da je Ebu Bekr, radijallahu anhu rekao:“Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da kaže: „Nema čovjeka koji učini neki grijeh, potom ustane i obavi namaz, zatim iskreno zatraži oprost od Allaha, a da mu Allah neće oprostiti.” . Zatim je proučio slijedeci ajet:

وَالَّذِينَ إِذَا فَعَلُوا فَاحِشَةً أَوْ ظَلَمُوا أَنْفُسَهُمْ ذَكَرُوا اللَّهَ فَاسْتَغْفَرُوا لِذُنُوبِهِمْ وَمَنْ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ إِلَّا اللَّهُ وَلَمْ يُصِرُّوا عَلَىٰ مَا فَعَلُوا وَهُمْ يَعْلَمُونَ أُولَٰئِكَ جَزَاؤُهُمْ مَغْفِرَةٌ مِنْ رَبِّهِمْ وَجَنَّاتٌ تَجْرِي مِنْ تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا ۚ وَنِعْمَ أَجْرُ الْعَامِلِينَ
”… i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!” (Alu Imran, 135 i 136.)’

Uzimanje abdesta

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada rob musliman, ” ili (je kazao) “mu’min (ovdje je dilema kod ravije), uzimajuci abdest opere svoje lice vodom, sa vodom ili posljednjom kapljicom vode sa njegovog lica nestane svaki grijeh koji je počinio gledajući svojim okom, a kada opere ruke, sa vodom ili posljednjom kapljicom vode nestane svaki grijeh koji je počinio svojim rukama, tako da ostane potpuno čist od grijeha.” (Muslim)

Osman, b. 'Affan, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko lijepo i kako treba uzme abdest, izađu grijesi iz njegova tijela, pa čak i ispod njegovih noktiju." (Muslim)

Obavljanje namaza

Osman, radijallahu anhu prenosi da je čuo Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da je rekao:„Koji god musliman kada nastupi obavezni namaz lijepo uzme abdest i bude skrušen i ruku' obavi kako treba, bude mu otkupom za prošle grijehe, ako ne učini veliki, i tako cijelo vrijeme.“ (Muslim)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Čovjekov namaz u dzematu vrijedniji je od njegovog namaza u njegovoj privatnoj kući, ili u dućanu kojem radi za dvadeset i nekoliko stupnjeva. To je zbog toga što, kada čovjek lijepo uzme abdest, i krene u džamiju sa isključivom namjerom da klanja namaz u džematu, svakim njegovim korakom povećava mu se po jedan stepen i briše po jedna pogreška, sve dok ne uđe u džamiju, a od momenta kada uđe u nju on je u namazu sve dok je u džamiji zbog namaza. Svakog od vas meleki blagosiljaju dok god se nalazi na mjestu na kome je klanjao, govoreći: "Smiluj mu se, Allahu, oprosti mu i primi njegovo kajanje! Meleki to čine sve dok čovjek ne izgubi abdest i time uznemiri meleke. (Muttefekun alejhi )

Prisustvovanje džuma namazu

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Pet dnevnih namaza i džuma do džume su otkup za grijehe počinjene između njih onome ko se bude čuvao velikih grijeha!“ (Muslim, br.233.)

Selman el Farisi, radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao:‘’Ko god se petkom okupa i očisti onoliko koliko je to u stanju učiniti, zatim se lijepo počešlja i namiriše i ode u džamiju i prilikom ulaska ne razdvoji dvojicu koji su sjeli jedan do drugog a zatim klanja ono što mu je propisano i pažljivo sasluša hutbu Allah, dželle šanuhu će mu oprostiti manje grijehe koje je učinio između dvije džume.’’

Imam Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesai i Ibn-Džerir prenose od Ibn- Mes'uda, koji kaže: „Dođe neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i reče: 'Zatekao sam, Allahov Poslaniče, jednu ženu u svojoj bašči, pa sam s njom svašta radio; ljubio je, milovao, ali nisam spolno općio. Pa radi sa mnom šta hoćeš.' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ništa rekao. Čovjek je onda otišao. Omer, radijallahu anhu, tada reče: 'Allah bi sakrio njegov grijeh da ga je on sam sakrio.' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogleda ga i reče: 'Vratite mi ga!' Pa kad mu ga vratiše on mu prouči Allahove riječi:

وَأَقِمِ الصَّلَاةَ طَرَفَيِ النَّهَارِ وَزُلَفًا مِنَ اللَّيْلِ ۚ إِنَّ الْحَسَنَاتِ يُذْهِبْنَ السَّيِّئَاتِ ۚ ذَٰلِكَ ذِكْرَىٰ لِلذَّاكِرِينَ
'I obavljaj namaz početkom i krajem dana i u prvim časovima noći! Dobra djela, zaista, poništavaju loša. To je pouka za one koji pouku žele.'“
Mu'az prenosi da je Omer, radijallahu anhu, upitao: „Je li samo njemu ili svim ljudima, Allahov Poslaniče?“ „Svim ljudima“, reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Muslim)

Obavljanje hadža i umre

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko obavi hadž i ne bude činio grijehe i prijestupe, vratit će se (čist od grijeha) kao na dan kada ga je majka rodila.'' (Buhari)

Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Obavljajte hadž i umru jedno za drugim. Hadž i umra, uistinu, otklanjaju siromaštvo i grijehe, kao što vatra odstranjuje hrđu sa željeza, zlata i srebra. Za propisno obavljen hadž – mebrur, nema druge nagrade osim Dženneta.” (En-Nesai i Et-Tirmizi – hasen-sahih-garib)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Umra do umre, briše grijehe koji su učinjeni između njih, a za propisno obavljen hadž – mebrur, nema druge nagrade osim Dženneta.” (Muttefekun alejhi)

Izgovaranje Amin!

Imam Ahmed zabilježio je od Ebu Hurejre, radijallahu anhu da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kazao: ''Kada imam kaže 've leddallin', vi recite 'amin', jer i meleki govore 'amin', a i imam govori 'amin'. Onome čije se izgovaranje riječi 'amin' podudari sa aminanjem meleka, bit će mu oprošteni prethodni grijesi.''
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kazao:“Kada imam kaže: ‘Gajril magdubi alejhi veled-dallin’, vi kažite ‘Amin’. Onome čije se izgovaranje riječi ‘Amin’ podudari sa aminanjem meleka, bit će mu oprošteni grijesi koje je počinio.” (Buharija i Muslim)

Donošenje salavata

Od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko na mene donese jedan salavat, Allah će na njega donijeti deset salavata, poništiti mu deset loših djela i uzdići ga za deset deredža." (Ahmed, Nesai)

Blagost prema životinjama

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, pripovijeda od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Jednom prilikom neki je čovjek išao putem pa ga je spopala velika žeđ. On je sišao u bunar i napio se vode. Kada je izašao iz bunara, ugledao je psa kako zbog žeđi liže prašinu. Tada čovjek reče: „ I ovog je psa zadesila žeđ kao i mene.’’ Onda je ponovo sišao u bunar i svoju cipelu napunio vodom, prihvatio je zubima i tako se popeo iz bunara. Napojio je psa, i Allah mu se na tome zahvalio i grijehe mu oprostio. Tada ashabi upitaše: „Poslaniče, zar mi imamo nagradu i kad životinje napojimo?’’ On im odgovori: „ Za svako živo stvorenje imate nagradu’’’( kada ga napojite, nahranite i s njim lijepo postupate) (Buharija).

A po jednom drugom rivajetu, Buharije i Muslima:"Jednog dana je jedan pas kružio oko bunara, žed ga je bila gotovo usmrtila. Kada ga je ugledala jedna bludnica od Beni - Israila (Izraelićana), skinula je svoju cipelu, njome zagrabila vode i napojila psa, na što joj Allah, dželle šanuhu, oprosti njene grijehe."

Ostavljanje sijedih dlaka

Prenosi se od Amra b. Šuajba, radijallahu anhu, od njegova oca i njegova djeda, da je rekao:
"Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'Ne čupajte sijede dlake, jer su one svjetlo muslimana. Onaj ko osijedi u islamu, Allah mu za to upiše dobro djelo, otkloni mu zbog toga pogreške i podigne ga na veću deredžu'. (Ebu Davud)

Enes, radijallahu anhu je rekao:“Prezirali smo da čovjek čupa sijede dlake sa glave ili brade“.(Muslim)

Pojava smutnje i upozorenje na nju

Između predaja koje govore o smutnjama i upozorenjima da ne upadnemo u njih je i hadis koji prenosi Ebu Hurejre , radijallahu anhu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao:
„Približiće se vrijeme, i nestaće znanja, pojaviće se smutnje i ovladaće škrtost, pa će se namnožiti herdž. - Rekoše: 'O Allahov Poslaniče, a šta je herdž?' - Reče: 'Ubijanje.'" (Buhari, hadis 7061, Muslim, hadis 157)

Isti ravija prenosi drugi hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kaže:

“Doći će vrijeme takve smutnje da će onaj koji sjedi biti bolji od onog koji stoji, onaj koji stoji biti će bolji od onog koji hoda, onaj koji hoda biti će bolji od onog koji trči. Ko god se izloži ovim nevoljama nastradaće. Prema tome, ko god može naći utočište, od ovih smutnji nek se sakrije.” (Buhari, Muslim)


A sklonište ili zaštita je tvrđava gdje će se skrivati da se ne upadne u smutnju. Uzvišeni Allah je obasuo Svojom milošću ovaj Ummet kada ga je uputio na pravi put i učinio da bude pravedna zajednica i da se drži džema’ata, tj. da se drži svojih učenjaka i uleme. Imam Buharija je cijelom poglavlju dao veliki naslov: “I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu” i Resulullahova naredba da se držimo džema’ata, tj. učenjaka koji se pridržavaju Kur’ana i Sunneta. Učenjak otkriva istinu kada nastanu smutnje i neredi i objašnjava ljudima njihovu vjeru kada se udalje od nje. Neredi su izvori svakog zla, i neke od njih čine i šire zavidnici i smutljivci, među kojima je kvarenje ahlaka i ubacivanje i širenje bezbožničke ideologije, pozivanje žena u nemoral, otkrivanje i raskalašenost, takođe nesuđenje prema Šeri’atu i činjenje velikih grijeha, te propuštanje farzova, ostavljanje šeri’atskih kazni i naredbi. Takođe smutnja i nered je okretanje dunjaluku tako da se prihvataju poroci i udovoljava prohtjevima, i sve je to uzrok ulaska u Vatru i kušanje ahiretske kazne. Kaže Uzvišeni Allah:

وَاتَّقُوا فِتْنَةً لَا تُصِيبَنَّ الَّذِينَ ظَلَمُوا مِنْكُمْ خَاصَّةً ۖ وَاعْلَمُوا أَنَّ اللَّهَ شَدِيدُ الْعِقَابِ
“I bojte se smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.” (El-Enfal, ajet 25)

Od nereda i smutnje čuva se iskrenošću, dobrim djelima, naređivanjem dobra i zabranjivanjem zla, sljeđenjem Poslanikovog sunneta i ne suprostavljanje njegovim naredbama. Kaže Uzvišeni Allah:

فَلْيَحْذَرِ الَّذِينَ يُخَالِفُونَ عَنْ أَمْرِهِ أَنْ تُصِيبَهُمْ فِتْنَةٌ أَوْ يُصِيبَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ
“Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.” (En-Nur, ajet 63)

A njegovo naređenje je njegov Šeri’at tj. propisi koje je dobio od Allaha, objasnio ih ljudima i pozivao na njihovo izvršenje. Kaže Allah, azze ve dželle:

وَلَا تَكُونُوا مِنَ الْمُشْرِكِينَ مِنَ الَّذِينَ فَرَّقُوا دِينَهُمْ وَكَانُوا شِيَعًا ۖ كُلُّ حِزْبٍ بِمَا لَدَيْهِمْ فَرِحُونَ
“I ne budite od mušrika, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka strana zadovoljna onim što ispovjeda.” (Er-Rum, ajeti 31-32)

Ibn Kesir navodi u vezi ajeta: “tj. ne budite od mušrika koji su vjeru svoju rasparčali i u stranke se podijelili, tj. izmijenili vjeru i vjerovali su u dio vjere, a u drugi dio nisu. Tako su se razdvojili u stranke i frakcije. I ovaj Ummet se razišao kao što su se razišli prijašnji sljedbenici vjera. Razišli su se sljedbenici ove vjere na frakcije i sve su one zalutale osim jedne, a to je zajednica pripadnika Sunneta i džema’ata koji se pridržavaju Kur’ana u Sunneta, i onoga na čemu su bili ashabi, njihovi nasljednici i vođe muslimana.” (završen citat).

Od Avfa ibn Malika, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Židovi su se razišli na 71 skupinu. Jedna je u Džennetu, a 70 u Vatri. Kršćani su se razišli na 72 skupine. 71 je u Vatri, a jedna je u Džennetu. Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, moj Ummet će se razići na 73 skupine. Jedna je u Džennetu, a 72 u Vatri.“ Rečeno je: „Allahov Poslaniče, a ko su oni? Odgovorio je: Džemat.“(Ibn Madže, Kitabu el fiten, 321/2,3992; Ebi Davud, Kitabu Sunne, 197/4,4596;)

U Et-Tirmizijevoj predaji od Abdullaha ibn Amra prenosi se da su rekli: „A ko je ta skupina, Allahov Poslaniče?“ Odgovorio je: „Ona koja se pridržava onoga na čemu sam ja i moji ashabi.“ (Sunnen Tirmizi, Kitabu iman, Ma džae fi iftiraq hazihi umme, 26/5,2641)

Nazivi za nepokornosti

1. El-fisk,

وَاعْلَمُوا أَنَّ فِيكُمْ رَسُولَ اللَّهِ ۚ لَوْ يُطِيعُكُمْ فِي كَثِيرٍ مِنَ الْأَمْرِ لَعَنِتُّمْ وَلَٰكِنَّ اللَّهَ حَبَّبَ إِلَيْكُمُ الْإِيمَانَ وَزَيَّنَهُ فِي قُلُوبِكُمْ وَكَرَّهَ إِلَيْكُمُ الْكُفْرَ وَالْفُسُوقَ وَالْعِصْيَانَ ۚ أُولَٰئِكَ هُمُ الرَّاشِدُونَ
'' I znajte da je među vama Allahov Poslanik, kad bi vas u mnogo čemu poslušao, doista biste nastradali; ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i griješenje vam omrazio. Takvi su na Pravome putu.'' (Hudžurat 7)

2. El-hub,

إِنَّهُ كَانَ حُوبًا كَبِيرًا
''...to bi, zaista, bio vrlo veliki grijeh.'' (Nisa 2)

3. Ez-zenb, Uzvišeni Allah, poslije spomena Lutovog naroda Medjena, Ada, Semuda, Karuna, Faraona i Hamana, kaže:

فَكُلًّا أَخَذْنَا بِذَنْبِهِ ۖ فَمِنْهُمْ مَنْ أَرْسَلْنَا عَلَيْهِ حَاصِبًا وَمِنْهُمْ مَنْ أَخَذَتْهُ الصَّيْحَةُ وَمِنْهُمْ مَنْ خَسَفْنَا بِهِ الْأَرْضَ وَمِنْهُمْ مَنْ أَغْرَقْنَا ۚ وَمَا كَانَ اللَّهُ لِيَظْلِمَهُمْ وَلَٰكِنْ كَانُوا أَنْفُسَهُمْ يَظْلِمُونَ
''I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. - Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.''(Ankebut 40)


4. El-hati'e,

قَالُوا يَا أَبَانَا اسْتَغْفِرْ لَنَا ذُنُوبَنَا إِنَّا كُنَّا خَاطِئِينَ
"O oče naš," - rekoše oni - "zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista zgriješili." (Yusuf 97)

4. Es-seji'e,

وَأَقِمِ الصَّلَاةَ طَرَفَيِ النَّهَارِ وَزُلَفًا مِنَ اللَّيْلِ ۚ إِنَّ الْحَسَنَاتِ يُذْهِبْنَ السَّيِّئَاتِ ۚ ذَٰلِكَ ذِكْرَىٰ لِلذَّاكِرِينَ
''I obavljaj molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele.'' (Hud 114)

5. El-ism,

قُلْ إِنَّمَا حَرَّمَ رَبِّيَ الْفَوَاحِشَ مَا ظَهَرَ مِنْهَا وَمَا بَطَنَ وَالْإِثْمَ وَالْبَغْيَ بِغَيْرِ الْحَقِّ وَأَنْ تُشْرِكُوا بِاللَّهِ مَا لَمْ يُنَزِّلْ بِهِ سُلْطَانًا وَأَنْ تَقُولُوا عَلَى اللَّهِ مَا لَا تَعْلَمُونَ
''Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdano nasilje, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate." (El-'Araf 33)

6. El-fesad,

إِنَّمَا جَزَاءُ الَّذِينَ يُحَارِبُونَ اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَيَسْعَوْنَ فِي الْأَرْضِ فَسَادًا أَنْ يُقَتَّلُوا أَوْ يُصَلَّبُوا أَوْ تُقَطَّعَ أَيْدِيهِمْ وَأَرْجُلُهُمْ مِنْ خِلَافٍ أَوْ يُنْفَوْا مِنَ الْأَرْضِ ۚ ذَٰلِكَ لَهُمْ خِزْيٌ فِي الدُّنْيَا ۖ وَلَهُمْ فِي الْآخِرَةِ عَذَابٌ عَظِيمٌ
''Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja velika.'' (El-Maide 33)

Pravdanje neznanjem pod lupom šerijata - Ebu Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferradž

Naslov knjige: Pravdanje neznanjem pod lupom šerijata
Naslov originala: العذر بالجهل تحت المجهر الشرعي
Autor: Ebu Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferradž
Broj str: 327

Naš Uzvišeni Gospodar je stvorio stvorenja kako bi mu činila ibadet i naredio im je da ispoljavaju i svjedoče Njegovu jednoću, te da Mu budu pokorni. U tu svrhu je objavljivao knjige i slao poslanike. Objasnio je Pravi put kako ljudi ne bi imali opravdanja pred Njim nakon slanja poslanika. Obavezao je svoje robove da Ga obožavaju i da Mu nikoga i ništa ne smatraju ravnim. Obećao je onom ko mu bude izražavao tevhid nagradu, a zaprijetio je kaznom onome ko Mu bude činio širk. Prenosi se od Njegovih poslanika da su narode pozivali ka spoznaji njihova Gospodara i pokornosti Njemu, pa je spasio one koji bi ih slijedili a uništavao bi one koji su se suprostavljali. Zatim je obavjestio da među onima koji su uništeni ima sljedbenika i predvodnika ili vođa. Svi će se oni međusobno u vatri džehennemskoj prepirati. U tom kontekstu Uzvišeni kaže:

قَالَتْ أُخْرَاهُمْ لِأُولَاهُمْ رَبَّنَا هَٰؤُلَاءِ أَضَلُّونَا
"Ona druga skupina će reći prvoj: 'Gospodaru naš ovi su nas u zabludu odveli'"

Oni koji su slijedili druge reći će:

رَبَّنَا إِنَّا أَطَعْنَا سَادَتَنَا وَكُبَرَاءَنَا فَأَضَلُّونَا السَّبِيلَا
"Gospodaru naš mi smo se pokoravali našim prvacima i glavešinama pa su nas skrenuli sa Pravog puta."

On im to neće prihvatiti kao opravdanje.

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti

is where my documents live!

Činjenje kufra iz straha ili pohlepe za dunjalukom

„Požurite sa djelima prije nego što dođu smutnje poput dijelova tamne noći. Čovjek će osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, ili omrknuti kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik. Prodat će svoju vjeru za ovodunjalučku korist.“ (Muslim, Kitabu iman, 110/1, 118)

Kaže šejh Sulejman ibn Abdullah ibn Muhammed ibn Abdul-Vehhab, rahimehullah, u svojoj knjizi 'Ed-delail fi hukmi muvalati ehlil išrak':

«Znaj, Allah ti se smilovao, da čovjek, kada ispolji poistovjećivanje sa mušricima u njihovoj vjeri, iz straha od njih, ili laskajući njima kako bi se sačuvao njihova šerra-zla - time postaje nevjernik kao i oni, pa makar mrzio njih i njihovu vjeru a volio islam i muslimane. Iz toga se ne izuzima osim onaj ko je prisiljen a to je onaj koga uzmu mušrici i kažu: Učini kufr, ili uradi to i to ili ćemo te ubiti. Ili ga pak muče sve dok ne izgovori ono što traže od njega. Tada mu se dozvoljava da izgovori svojim jezikom ali da mu srce ostane smireno u imanu. Ulema je složna da onaj ko izgovori kufr pa makar i u šali postaje nevjernik, pa kakav je tek onda slučaj sa onim ko izgovori kufr iz straha ili pohlepe za dunjalukom... »

Veliki broj sljedbenika (باطلٌ) batila-neistine ostavlja istinu iz straha da ne izgube dunjaluk, a znaju istinu i vjeruju u nju (ali je ne slijede). Time nisu postali muslimani (tj. neće biti muslimani samom spoznajom istine sve dok ne budu radili po istini, op.)


Riječi Uzvišenog:

إِذَا سَمِعْتُمْ آيَاتِ اللَّهِ يُكْفَرُ بِهَا وَيُسْتَهْزَأُ بِهَا فَلَا تَقْعُدُوا مَعَهُمْ حَتَّىٰ يَخُوضُوا فِي حَدِيثٍ غَيْرِهِ ۚ إِنَّكُمْ إِذًا مِثْلُهُمْ ۗ إِنَّ اللَّهَ جَامِعُ الْمُنَافِقِينَ وَالْكَافِرِينَ فِي جَهَنَّمَ جَمِيعًا
«kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. Allah će sigurno zajedno sastaviti u džehennemu licemjere i nevjernike,» (Nisa, 140.)

Uzvišeni, tebareke ve teala, spominje da je mu'minima u Knjizi objavio: Kada čujete da se poriču Allahove riječi (čini kufr u njih), i ismijava njima, nemojte sjediti sa njima sve dok ne promjene svoj govor. Ko sjedi sa onima koji poriču Allahove ajete i ismijavaju se njima, u stanju kada čine kufr i ismijavaju se - takav je poput njih. Allah nije napravio razlike između onoga ko se plaši ili nekog drugog, osim kada je u pitanju prisiljeni.

Sve ovo kada su bili u istoj državi na početku islama. Pa kakav je tek slučaj sa onim ko živi u prostranstvu islama, ponosu i u svojoj državi, pa pozove one koji poriču Allahove ajete i ismijavaju se njima, i njih uzme za štićenike, prijatelje i sagovornike, sluša njihov kufr i ismijavanje i podržava ih u tome, a s druge strane udaljava i protjeruje sljedbenike tevhida?!...

Riječi Uzvišenog:

مَنْ كَفَرَ بِاللَّهِ مِنْ بَعْدِ إِيمَانِهِ إِلَّا مَنْ أُكْرِهَ وَقَلْبُهُ مُطْمَئِنٌّ بِالْإِيمَانِ وَلَٰكِنْ مَنْ شَرَحَ بِالْكُفْرِ صَدْرًا فَعَلَيْهِمْ غَضَبٌ مِنَ اللَّهِ وَلَهُمْ عَذَابٌ عَظِيمٌذَٰلِكَ بِأَنَّهُمُ اسْتَحَبُّوا الْحَيَاةَ الدُّنْيَا عَلَى الْآخِرَةِ وَأَنَّ اللَّهَ لَا يَهْدِي الْقَوْمَ الْكَافِرِينَ
«Onoga koji zanevjeruje u Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri -, čeka Allahova kazna. Ali onoga koji prsa otvori kufru stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika, zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji neće da vjeruju.» (Nahl, 106-107.)

Uzvišeni je presudio sudom koji se ne može promijeniti: Da je onaj ko ostavi svoju vjeru i vrati se u kufr, kafir, bez obzira imao opravdanja: strah po sebe, imetak, familiju, ili nemao. Bez obzira uradio kufr svojom nutrinom mimo vanjštine ili nutrinom i vanjštinom zajedno. Bez obzira uradio kufr riječima i djelom ili jednim od njih dvoje. Bez obzira uradio kufr iz pohlepe za dunjalukom kojeg želi steći od mušrika ili ne... Takav je kafir u svakoj situaciji izuzev onoga ko bude prisiljen (المكرة) (mukreh) koji se u našem dijalektu naziva magsub (المغصوب).

Zatim nas je Uzvišeni obavijestio da ovi murtedi koji su svoja prsa otvorili kufru, i koji govore da nisu uradili kufr osim iz straha - da se Allah rasrdio na njih i pripremio im bolnu patnju. Uzvišeni nas je takođe obavijestio da sebeb-uzrok kufra i kazne nije bilo vjerovanje u širk niti džehl-neznanje o tevhidu, niti mržnja prema vjeri i ljubav prema kufru, već je sebeb-uzrok dunjalučki udio kojem su oni dali prednost nad vjerom i zadovoljstvom Gospodara svih svjetova. Pa kaže Uzvišeni:

ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمُ اسْتَحَبُّوا الْحَيَاةَ الدُّنْيَا عَلَى الْآخِرَةِ وَأَنَّ اللَّهَ لَا يَهْدِي الْقَوْمَ الْكَافِرِينَ
«zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji neće da vjeruju.» (Nahl, 107.)

Uzvišeni ih je nazvao nevjernicima i obavijestio da ih neće uputiti pored toga što se oni pravdaju ljubavlju prema dunjaluku. Zatim je Uzvišeni obavijestio da su oni murtedi zbog toga što su dali prednost dunjaluku nad ahiretom i da su oni gafili (الغافلون) (nemarni) kojima je Allah zapečatio srca, sluh i vid. Zatim je potvrdio da su takvi na ahiretu propalice. Takvo je stanje ovih murteda u ovoj fitni-smutnji, šejtan ih je obmanuo i predstavio im da strah opravdava njihov riddet, te da im spoznajom istine i ljubavlju prema šehadetu neće štetiti to što su uradili. Zaboravljaju da veliki broj mušrika zna istinu, vole je i svjedoče da je istina, ali je ne slijede i ne rade po njoj iz ljubavi prema dunjaluku i bojazni po sebe, imetak, užitke i vodstvo. Zatim, Uzvišeni kaže:

ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمْ قَالُوا لِلَّذِينَ كَرِهُوا مَا نَزَّلَ اللَّهُ سَنُطِيعُكُمْ فِي بَعْضِ الْأَمْرِ ۖ وَاللَّهُ يَعْلَمُ إِسْرَارَهُمْ
«To zato što su govorili onima koji ne vole ono što Allah objavljuje: «Mi ćemo vam se u nekim stvarima pokoravati, a Allah dobro zna njihove tajne.» (Muhammed, 26.)

Uzvišeni nas obavještava da je sebeb-uzrok njihova riddeta i šejtanskog obmanjivanja to što su oni rekli onima koji mrze ono što je Allah objavio: "Mi ćemo vam se u nekim stvarima pokoravati." Pa ako je nevjernik onaj ko obeća mušricima koji mrze ono što je Allah objavio, da će im se pokoriti u nekim stvarima, pa makar i ne uradio pomenutu stvar, kakav je tek slučaj sa onim ko se poistovjeti sa mušricima koji mrze ono što je Allah objavio od naredbe da se samo On obožava...
Na drugom mjestu Uzvišeni kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَتَّخِذُوا آبَاءَكُمْ وَإِخْوَانَكُمْ أَوْلِيَاءَ إِنِ اسْتَحَبُّوا الْكُفْرَ عَلَى الْإِيمَانِ ۚ وَمَنْ يَتَوَلَّهُمْ مِنْكُمْ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الظَّالِمُونَ
O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim ni sa braćom vašom ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas ko bude s njima prijateljevao, taj se doista prema sebi ogriješio.» (Tevba, 23.)

U dva pomenuta ajeta je jasno pojašnjenje da niko nema opravdanja u kufru iz bojazni po imetak, roditelje, sinove, žene, rodbinu i tome slična opravdanja kojim se opravdava veliki broj ljudi. Ako niko nema opravdanja u uzimanju njih za prijatelje iz straha od njih i želje da se njihovom zadovoljstvu da prednost, onda kakav je tek slučaj sa onim ko daljnje nevjernike uzima za prijatelje i štićenike, i ispoljava poistovjećivanje sa njima u njihovoj vjeri iz straha da ne izgubi nešto od pomenutih stvari. A čudno je i to kako oni takav postupak smatraju dobrim i dozvoljenim. Na taj način spojili su između činjenja riddeta i dozvoljavanja onog što je zabranjeno.»

(Ed-delail fi hukmi muvalati ehlil išrak, 29-57 str. uz izostavljanje velikog broja citata.)

Izreke selefa (2 dio)

Poslednje kapi dunjaluka

 Halid ibn Umejr al-Adawi prenosi da im je Utbe b. Gazwan – Allah bio zadovoljan sa njim – jednom održao hutbu pa je nakon što se zahvalio Allahu rekao:„Dunjaluk je najavio svoj odlazak i brzo se udaljava , a ono što ostaje od njega je poput poslednje kapi vode u posudi koju njen vlasnik pokušava uhvatiti.Vi se krećete ka prebivalištu koje nema kraja zato se krećite sa najboljim (djelima) što imate.Jer, rečeno nam je da kamen bude bačen sa vrha džehennema i da pada sedamdeset godina dok ne dotakne dno, ali tako mi Allaha biće napunjen! Zar se ne zapitate ??? Rečeno nam je da je udaljenost između dvije džennetske kapije četrdeset godina hoda a tako mi Allaha, doći će dan kada će na njima biti gužva. (Sahîh Muslim no. 7624)

Korisno bratstvo i ljubav

Prenosi se da je Abdullah ibn Abbas - Allah bio zadovoljan sa njim - rekao: “Voli u ime Allaha i mrzi u ime Allaha, neprijateljuj radi Allaha i prijateljuj radi Allaha, jer doista se Allahova ljubav i pomoć ne mogu postići osim preko ovoga, i čovjek neće osjetiti pravu vjeru (iman), čak i ako mnogo klanja i posti, osim ako je takav. Danas se ljudsko bratstvo zasniva na dunjalučkim interesima ali im to neće biti niodkakve koristi na Sudnjem danu.“

(Ibn Al-Mubarak, Al-Zuhd wa Al-Raqa`iq 353)

Svašta bi se moglo reći...

Nuajm b. Abdullah, pisar pravednog vladara Omera ibn Abdul-Aziza, prenosi da je Omer rekao:“ "Strah od prikazivanja i natjecanja sa drugima me sprečava da kažem puno toga što bi se moglo reći.“

(Abdullah b. Mubârak u Al-Zuhd wa Al-Raqa’iq ,Tom 1 str. 193, br. 126)


Rizikovanje svoje vjere kroz upuštanje u rasprave

Ma'n b. Isa, prenosi:

“ Malik ibn Enes se jednom vraćao iz džamije, oslanjajući se na moju ruku, kad ga jedan čovjek koji se zvao Ebu al-Džuvejrija a koji je bio optužen za „irdža“, sustiže i reče: “O Ebu Abdullah, poslušaj nešto što ti imam reći i raspravljaj se sa mnom i dopusti mi da ti kažem svoje mišljenje.Malik reče: “A šta ako me pobijediš u raspravi? Čovjek odgovori:“Ako te pobijedim onda me ti slijedi“.Malik upita:“A šta ako dođe neki čovjek pa nas obadvojicu pobijedi u raspravi ? “ On odgovori: “Onda ćemo obadvojica slijediti njega “. Na ovo imam Malik, Allah mu se smilovao, reče: “O Allahov robe! Allah je poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa jednom vjerom, a ja vidim tebe kako ideš od vjere do vjere.Omer ibn Abdul-Aziz je rekao:“Ko svoju vjeru izloži raspravi, često će je mjenjati.“

(Al-Adžuri - Kitab Al-Šari’ah Tom.1 str. 128)

Ko govori s mudrošću ?

Ebu 'Usman Seid b. Ismail al-Nejsaburi je rekao:“Ko sebe upravlja Sunnetom – u riječima i djelima - govoriće s mudrošću.A ko sebe upravlja slijedeći svoje strasti govoriće novotarije, jer je Uzvišeni Allah rekao:

وَإِنْ تُطِيعُوهُ تَهْتَدُوا
"pa ako mu budete poslušni (t.j.Poslaniku), bićete na Pravom putu" (Nur,54)

(Ebu Nuajm, Hil'jetul-evlija Tom 10 str. 244)

Ako se brineš za svoju vjeru

Prenosi se da je ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao: „Ko god želi da ukaže počast svojoj vjeri i da joj učini dobro neka izbjegava mješanje sa vladarom ili sjedenje sa sljedbenikom strasti (novotarom) jer je sjedenje sa njima zaraznije od svraba.“(Ibn Wedah, Al-Bida’ str. 136)

Drži se Kur'ana

Ebu el-Alija prenosi da je neki čovjek upitao Ubej ibn Ka'ba,radijallahu anhu, za savjet pa mu Ubej reče: “Uzmi Allahovu knjigu za svog vođu (imama) i budi zadovoljan sa njom kao sudijom i vladarom.To je ono što vam je vaš Poslanik ostavio iza sebe.On (t.j. Kur'an) će se zauzimati za tebe.Mora mu se biti pokorno.On je svjedok u kojeg se nikad ne sumnja.U njemu je spomen o onima koji su bili prije tebe i presuda za sve ono što se među vama desi i u njemu su vijesti o tebi i onome što će doći nakon tebe."(Zehebi, Sijar A’lam Al-Nubala u biografiji ‘Ubej ibn Ka’ba)

Teško vrijeme (pokvareni učenjaci)

Rekao je Malik ibn Dinar, Allah mu se smilovao: “Doista živiš u teškom vremenu i samo onaj sa istinskom oštroumnošču i pronicljivošću zna u kakvom vremenu živiš.Doista si u vremenu hvalisavaca i oholnika.Njihovi jezici su otečeni u njihovim ustima i oni traže dunjaluk djelima ahireta, zato se dobro pripazi njih kako te ne bi uhvatili u svoju mrežu.
O učenjače! Ti si učenjak pa ipak ždereš imetak sa svojim znanjem.
O učenjače! Ti si učenjak pa ipak činiš nepravdu drugim sa svojim znanjem.
Jer, da si iskreno uzeo ovo znanje radi Allaha, vidjelo bi se na tebi i tvojim djelima“(Ebu Bekr el-Adžuri, Kitab Al-’Âlim Al-Jâhil , 73)

Pozivanje u tevhid

Ebu Temima prenosi od jednog svog sunarodnika da je došao kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, ili je rekao: "Bio sam s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kad je došao neki čovjek i upitao ga: 'Ti si Allahov poslanik?' 'Da', odgovorio je. 'Kome pozivaš?', upitao je čovjek, na šta je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: 'Pozivam Allahu, Jedinom, Onome Koji otkloni tvoju nevolju nakon što Ga zamoliš; Koji da da poslije sušne godine niknu plodovi nakon što Ga zamoliš; Koji te vrati na pravi put kad se izgubiš u pustinji pošto Ga zamoliš.' I čovjek prihvati islam." Ahmed (16616 i 20636) i Ebu Davud (4084).


Rebia b. Ibad ed-Dili, radijallahu anhu, pričao je: "Gledao sam: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obilazi ljude koji su stanovali na Mini, prije nego što će učiniti hidžru u Medinu, i govori im: 'O ljudi, Allah vam zapovijeda da Ga obožavate i da Mu širk nikako ne činite!' A iza njega je bio čovjek koji je govorio: 'O ljudi, ovaj čovjek od vas zahtijeva da ostavite vjeru svojih predaka!' Upitao sam ko je on, pa su mi odgovorili: 'To je Ebu Leheb.'" Ahmed (16024) i Hakim, 1/15

El-Haris b. el-Haris el-Aizi govorio je: "Upitao sam oca ko su okupljeni ljudi, na šta mi je odgovorio: 'Skupina koja se okupila oko svog vjeroodstupnika.' A bio je to Vjerovjesnik,sallallahu alejhi ve sellem: pozivaše u tevhid i vjerovanje." El-Buhari, u zbirci Et-Tarihu-l-kebir (2396).


Ebu Sufjan, radijallahu anhu, prenosi daje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Heraklu poslao pismo u kojem je stajalo sljedeće:"Od Muhammeda, Allahovog roba i Njegovog poslanika, Heraklu, bizantijskom velikodostojniku: neka živi u miru onaj koji Pravi put slijedi! Pozivam te u islam. Prihvati islam, i bit ćeš spašen, prihvati islam, i Allah će ti dvostruku nagradu dati! A ako glavu okreneš, snosit ćeš grijeh naroda Eris:

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ تَعَالَوْا إِلَىٰ كَلِمَةٍ سَوَاءٍ بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمْ أَلَّا نَعْبُدَ إِلَّا اللَّهَ وَلَا نُشْرِكَ بِهِ شَيْئًا وَلَا يَتَّخِذَ بَعْضُنَا بَعْضًا أَرْبَابًا مِنْ دُونِ اللَّهِ ۚ فَإِنْ تَوَلَّوْا فَقُولُوا اشْهَدُوا بِأَنَّا مُسْلِمُونَ
"Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da samo Allaha obožavamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" (Ali Imran, 64) Hadis bilježe El-Buhari (7 i 5784) i Muslim (1773).

Enes b. Malik, radijallahu anhu, govorio je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, Kisri, Kajsaru, En-Nedžašiju i svakom vlastodršcu poslao pismo u kojem ih je pozvao Svevišnjem Allahu. Muslim (1774).

Ovaj isti ashab ispričao je: "Neki židovski dječak služio je Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa se razbolio i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao ga je posjetiti. Sjeo je pored njegove glave i rekao mu: 'Prihvati islam!' Dječak je upitno pogledao oca, koji je bio prisutan. Otac mu je samo rekao: 'Poslušaj Ebu-l-Kasima!' I dječak je prihvatio islam. Izlazeći iz kuće, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Hvala Allahu,Koji ga je spasio od Vatre! El-Buhari(1356 i5657)

Sehl b. Sa'd, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsjetio Aliju b. Ebu Taliba kad ga je poslao u pohod: "Allaha mi, da Allah tobom uputi jednog čovjeka, bolje ti je od posjedovanja crvenih deva. " El-Buhari (3009 i 4210) i Muslim (2406).

Deset zapovijedi

Deset Božjih zapovijedi ili Dekalog (heb. דברימ devarim = "riječi") je skup zakona što su ga Izraelci, prema biblijskom izvještaju, primili od Boga na planini Sinaju preko proroka Mojsija, nakon prelaska preko Crvenog mora i izlaska iz egipatskog sužanjstva oko 1200. pr. Kr. One su dio zbirke zakona poznate pod nazivom "Zakon" (heb. Tora) ili "Mojsijev zakon". (Izvor: www.wikipedia.org)


Kaže ibn Kesir rahimehullah: Uzvišeni Gospodar je sa Musaom, alejhi selam govorio i naredio mu deset zapovijedi.One su:

1. Naređenje da se obožava samo Allah, koji nema sudruga
2. Zabrana krivog zaklinjanja Allahom
3. Naređenje da se pazi na subotu - tj. odvojiti jedan dan u sedmici za ibadet, sada imamo petkom, čime je Allah derogirao propis o suboti
4. Poštuj oca i majku da bi dugo živio na zemlji, koju ti daje Allah - tvoj Gospodar
5. Ne ubij
6. Ne čini blud
7. Ne kradi
8. Ne svjedoči lažno na svoga bližnjeg
9. Ne poželi kuće svoga prijatelja
10. Ne poželi žene svoga prijatelja, ni sluge njegove, ni sluškinje njegove, ni vola njegovog, ni magarca njegovog, niti išta što pripada prijatelju - uglavnom, to je zabrana zavidnosti


Mnogi alimi iz prvih generacija, a i ostali, kažu: "Tih deset zapovijedi su sadržane u dva kur'anska ajeta, tj. u riječima Uzvišenog:

قُلْ تَعَالَوْا أَتْلُ مَا حَرَّمَ رَبُّكُمْ عَلَيْكُمْ ۖ أَلَّا تُشْرِكُوا بِهِ شَيْئًا ۖ وَبِالْوَالِدَيْنِ إِحْسَانًا ۖ وَلَا تَقْتُلُوا أَوْلَادَكُمْ مِنْ إِمْلَاقٍ ۖ نَحْنُ نَرْزُقُكُمْ وَإِيَّاهُمْ ۖ وَلَا تَقْرَبُوا الْفَوَاحِشَ مَا ظَهَرَ مِنْهَا وَمَا بَطَنَ ۖ وَلَا تَقْتُلُوا النَّفْسَ الَّتِي حَرَّمَ اللَّهُ إِلَّا بِالْحَقِّ ۚ ذَٰلِكُمْ وَصَّاكُمْ بِهِ لَعَلَّكُمْ تَعْقِلُونَ وَلَا تَقْرَبُوا مَالَ الْيَتِيمِ إِلَّا بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ حَتَّىٰ يَبْلُغَ أَشُدَّهُ ۖ وَأَوْفُوا الْكَيْلَ وَالْمِيزَانَ بِالْقِسْطِ ۖ لَا نُكَلِّفُ نَفْسًا إِلَّا وُسْعَهَا ۖ وَإِذَا قُلْتُمْ فَاعْدِلُوا وَلَوْ كَانَ ذَا قُرْبَىٰ ۖ وَبِعَهْدِ اللَّهِ أَوْفُوا ۚ ذَٰلِكُمْ وَصَّاكُمْ بِهِ لَعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ وَأَنَّ هَٰذَا صِرَاطِي مُسْتَقِيمًا فَاتَّبِعُوهُ ۖ وَلَا تَتَّبِعُوا السُّبُلَ فَتَفَرَّقَ بِكُمْ عَنْ سَبِيلِهِ ۚ ذَٰلِكُمْ وَصَّاكُمْ بِهِ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

Reci: "Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Njemu nikoga ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva – eto, to vam On preporučuje da biste razmislili – i da se imetku siročeta ne približavate, osim na najljepši način, sve dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite – Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo – i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne kršite – eto, to vam On naređuje da biste to na umu imali. I doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; – eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili." (El-En'am 151.-153.)

Oni nakon deset zapovijedi navode mnoge oporuke i raznovrsne propise koji su jedno vrijeme bili poštovani, a kasnije pogaženi. Jedno vrijeme se postupalo po njima, a onda su zaboravljeni od onih koji su ih primjenjivati. Zatim su ih svjesno izmijenili i iskrivili, a na kraju su ih izbacili, tako da su derogirani i zamijenjeni drugim, nakon što su bili važeći i potpuni.

Ali, Allahu pripada emr (naređivanje) i prije i poslije, određuje propise onako kako On hoće i On radi ono što On hoće.Njemu pripada sve što je stvoreno i On sve određuje, uzvišen je Allah, Gospodar svjetova!

Hafiz ibn Kesir - Kazivanje o vjerovjesnicima

Tekstovi prijetnje

Na početku treba napomenuti da ispravni prethodnici nisu voljeli govor o tumačenju tekstova prijetnje, bojeći se da to ne dovede do omalovažavanja grijeha za čije činjenje se prijetnja veže. Međutim, bili su primorani da to učine - kao što je i danas slučaj - da bi pojasnili pravac sljedbenika istine i odgovorili na šubhe. U suprotnom, ako za to ne postoji razlog, osnova je onda ostaviti prijetnju u njenoj vanjštini, onako kako je Zakonodavac spomenuo, jer to ima jačeg uticaja prilikom ukora. Zato imam Nevevi prenosi u komentaru Muslimove zbirke da je Sufjan ibn Ujejne prezirao govor onih ljudi koji su tumačili riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, "nije od nas" riječima: Nije na našoj uputi, i govorio: "Ružan li je ovo govor", tj. treba se suzdržati od takvog tumačenja da bi pomenuta prijetnja imala većeg uticaja prilikom prijekora. (Pogledaj "Kitabul Iman" 2/92.)

1. Prijetnja vatrom

Imam Buharija bilježi od Abdullaha ibn Amra da je rekao: "Među poslugom Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem,(tj. vodio je računa o stvarima i ratnoj opremi prilikom džihada) je bio čovjek po imenu Kerkere. Kada je preslio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "On je u Vatri." Pogledali su i kod njega našli ogrtač kojeg je ukrao od ratnog plijena."

Isto tako drugi hadis kojeg Buharija bilježi od Ebu-Hurejre da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Ko sebe uguši na ovom dunjaluku, u Vatri će, isto tako, gušiti svoju dušu. Ko se ubode, ubadaće sebe u Vatri. A ko skoči (pa se ubije) skakaće u Vatru."


Šejhul-islam kaže: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio da se klanja dženaza onome ko je ukrao od ratnog plijena i osobi koja je sebe ubila. Kada bi takvi bili kafiri i munafici ne bi bilo dozvoljeno klanjati im dženazu." ("Medžmu'atul fetava" 10/358-359)

Isto tako i predaja koju bilježi Ebu-Davud od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ljudi će odmicati od prvog safa pa će ih Allah odmaći u Vatru."

Isto tako i predaja u hadisu Ebu-Seida u kojoj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obraćajući se ženama rekao: "Zaista sam vidio da ste vi većina stanovnika Vatre".
Sama prijetnja Vatrom za činjenje određenog grijeha nije dovoljna da presudimo počiniocu takvog djela velikim kufrom, koji izvodi iz vjere, zato što imamo vjerodostojnih dokaza koji ukazuju da će među mu'minima griješnicima biti onih koji će ući u Vatru a zatim će njihov kraj biti poput kraja svakog muvehhida. Iz Vatre može izaći sebebom šefa'ata šefadžije čiji se šefa'at prima i kojim je Uzvišeni zadovoljan. A može izaći i Allahovom dobrotom i milošću, bez zauzimanja ijednog stvorenja, kako nas o tome obavještava Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisima u kojim stoji da će Uzvišeni reći: "Idite, pa kome u njegovom srcu nađete iman težine dinara izvadite ga iz Vatre." Potom kaže: "Idite, pa kome u njegovom srcu nađete koliko trun imana izvadite ga iz Vatre." Da bi na kraju Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zauzeli su se vjerovjesnici, meleki i vjernici, pa će Silni reći: Ostao je Moj šefa'at, pa će šakom izvaditi ljude koji su postali ugalj. Zatim će biti bačeni u vodu džennetskih rijeka koja se zove voda života..." (Hadis broj 7439)

2. "Neka sebi pripremi mjesto u Džehennemu"

U tekstove dvosmislena značenja spadaju isto tako riječi: "Neka sebi pripremi mjesto u Džehennemu", pa čak i prijetnja "u njoj će vječito boraviti." Iščitavanjem šerijatskih tekstova vidi se da je čak i ta riječ dvosmislena značenja. Ukoliko pak dođe nakon riječi ebeden (zauvjek) onda neki kažu da ona ne dolazi osim kada je u pitanju veliki kufr. To spominje Šejhul-islam u "Fetvama" 7/42,51. ali i pored toga to ne tvrdi izričito već na dva mjesta kaže: "Neki kažu..."

Isto tako u dvosmislene tekstove spadaju forme: "Allah ih neće pogledati", "sa njima neće razgovarati" i "njih čeka bolna ili velika kazna." Sve spomenute forme mogu biti dvosmislena značenja i ne ukazuju kategorički na kufr. Dokaz tome je da se ove forme spominju kada je riječ o grijesima, mimo širka, za koje kategorički znamo da nisu kufr, uz to šerijatski tekstovi ukazuju da nisu djela velikog kufra.

Kaže Šejhul-islam: "Što se tiče velike kazne ona se spominje kao prijetnja u riječima Uzvišenog:

لَوْلَا كِتَابٌ مِنَ اللَّهِ سَبَقَ لَمَسَّكُمْ فِيمَا أَخَذْتُمْ عَذَابٌ عَظِيمٌ
"Da nije ranije Allahove odredbe, snašla bi vas patnja velika zbog onoga što ste uzeli." (El-Enfal, 68)."Es-Sarimul meslul" 52. stranica.

Međutim, nije isti slučaj sa izrazom "sramna patnja", kako to Šejhul-islam spominje na istom mjestu u prethodnom izvoru, pa kaže: "Sramna patnja se ne spominje u Kur'anu osim kada su u pitanju nevjernici, kao što kaže Uzvišeni:

وَأَعْتَدْنَا لِلْكَافِرِينَ عَذَابًا مُهِينًا
"A nevjernicima smo pripremili sramnu patnju " (En-Nisa', 37), i kaže:

فَبَاءُوا بِغَضَبٍ عَلَىٰ غَضَبٍ ۚ وَلِلْكَافِرِينَ عَذَابٌ مُهِينٌ
"pa su na sebe gnjev za gnjevom navukli! A nevjernicima pripada patnja sramna" (El-Bekare, 90)."

Zatim na 53. stranici kaže: "A Uzvišeni kaže:

وَمَنْ يُهِنِ اللَّهُ فَمَا لَهُ مِنْ مُكْرِمٍ
"A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti" (El-Hadždž, 18).

Poniženje, omalovažavanje i sramota su dodatna stvar pored bolne kazne, jer može se kazniti plemeniti čovjek bez da bude ponižen." Završen citat.

Zbog toga Šejhul-islam kao prioritetnije mišljenje smatra da se riječi Uzvišenog:

وَمَنْ يَعْصِ اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَيَتَعَدَّ حُدُودَهُ يُدْخِلْهُ نَارًا خَالِدًا فِيهَا وَلَهُ عَذَابٌ مُهِينٌ
"A onoga ko bude nepokoran Allahu i Poslaniku Njegovom, te preko granica Njegovih bude prelazio, On će uvesti u Vatru u kojoj će vječno ostati; njemu pripada kazna sramna!"(En-Nisa', 14), odnose na onoga ko je zanijekao farzove i omalovažava ih. (Pogledaj "Es-Sarimul meslul" 52. Stranica)

Ne vođenje računa o stvarima koje su spomenute, bez vraćanja tekstova prijetnja na druge tekstove koji ih pojašnjavaju, vodi ka pretjerivanju i griješenju u tekfiru. Tako su pojedini ljudi Allahove riječi:

وَمَنْ يَعْصِ اللَّهَ وَرَسُولَهُ فَإِنَّ لَهُ نَارَ جَهَنَّمَ خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا
A onaj ko je Allahu i Poslaniku Njegovu nepokoran sigurno čeka vatra džehennemska; u njoj će vječno i zauvjek ostati." (El-Džin, 23), shvatili općenito. Pomenuti ajet nisu ograničili Allahovim riječima:

إِنَّ اللَّهَ لَا يَغْفِرُ أَنْ يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَٰلِكَ لِمَنْ يَشَاءُ
"Allah neće oprostiti da mu se širk čini, a oprosti će druge grijehe mimo toga onome kome on bude htio." (En-Nisa', 48).

Na osnovu toga protekfirili su zbog grijeha i nepokornosti, ne praveći razlike između kufra i širka s jedne i stvari od grijeha i nepokornosti, koje nisu kufr, s druge strane.

3. Prijetnja prokletstvom
Od formi koje, isto tako, mogu biti dvosmislena značenja jeste prijetnja prokletstvom na jeziku Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, radi činjenja određenog djela. Poput hadisa kojeg bilježi imam Ahmed 1/316, 2/97, i Ebu-Davud 3674, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, "prokleo alkohol, onoga ko ga cijedi i za kojeg se cijedi, ko ga pije, ko ga toči, ko ga nosi i onoga kome se nosi, ko ga prodaje i za koga se prodaje i onoga koji jede njegovu zaradu.
Prokletstvo znači: udaljivanje i protjerivanje od milosti.

Ako zasebno uzmemo pomenutu prijetnju u hadisu, bez drugih tekstova koji je pojašnjavaju, to bi predstavljalo slijeđenje manje jasnih stvari, što predstavlja djelo onih čija su srca pokvarena. Međutim, ukoliko se vratimo drugim tekstovima, vidjećemo da je šerijatska kazna onome ko pije alkohol bičevanje a ne ubistvo, kao što je to u slučaju sa murtedom (otpadnikom). Ta činjenica ukazuje da onaj ko pije alkohol nije kafir, i da samo spominjanje prokletstva u šerijatskom tekstu u vidu dove nije dovoljno da počiniocu takvog djela - za koje se veže prokletstvo - presudimo kufrom.

Na ovo ukazuje, isto tako, i predaja koju bilježi Buharija u knjizi o kaznama, pod poglavljem: "Ono što se prenosi od kerahijeta-proklinjanja osobe koja pije alkohol, te da takav time ne izlazi iz vjere". Omer ibn Hattab, kaže da je za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postojao čovjek po imenu Abdullah. Ovaj čovjek je zasmijavao Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Poslanik ga je nekoliko puta bičevao zbog alkohola. Jednoga dana doveden je pred Poslanika, pa je Poslanik naredio da se bičuje. Neko od ljudi tada reče: "Allah ga prokleo, kako često pije alkohol!?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Nemoj ga proklinjati, tako mi Allaha, ja ne znam osim da voli Allaha i Njegova Poslanika."
Nakon toga Buharija je spomenuo drugu predaju od Ebu-Hurejre da je rekao: "Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je doveden pijanica. Poslanik je naredio da se izudara. Neko od nas ga je udarao rukom, neko papučom a neko haljinom. Kada se udaljio neko od ljudi reče: "Šta mu je Allah ga ponizio!?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: "Nemojte šejtanu pomagati protiv vašeg brata."
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, "Nemojte šejtanu pomagati protiv vašeg brata", su jasan dokaz da proklinjanje, osobe koja pije alkohol, od strane Allahovog Poslanika ne znači da je time učinio kufr. Pijenje alkohola ga nije izbacilo iz okrilja imanskog bratstva.

A riječi Poslanika,, sallallahu alejhi ve sellem, "Nemojte ga proklinjati", su dokaz da općenito proklinjanje ne povlači nužno za sobom i pojedinačno proklinjanje.

Šejhul-islam Ibn-Tejmijje, rahimehullah, kaže: Poslanik, je zabranio da se taj čovjek prokljinje - pored njegova ustrajavanja u pijenju alkohola - zbog toga što voli Allaha i Njegova Poslanika, pored činjenice da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo deset osoba po pitanju alkohola..."

Šejhul-islam je nakon toga spomenuo hadis a potom kaže: "Međutim, općenito proklinjanje ne iziskuje nužno i pojedinačno proklinjanje takve osobe koja posjeduje stvar koja je prepreka svojstvu prokletstva. Isti je slučaj i sa uopćenitim tekfirom i općenitom prijetnjom. Iz tog razloga općenita prijetnja u Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegova Poslanika je uslovljena ispunjavanjem uvjeta i nestankom prepreka. Tako, na primjer, prijetnja neće - po konsenzusu muslimana - obuhvatiti osobu koja se pokajala od grijeha, niti osobu koja ima dobrih djela koja brišu loša, niti onoga za koga se zauzme šefadžija ili mu bude oprošteno..." ("Medžmu'atul fetava" 10/191)

Rezime bi bio: Prokletstvo u obliku dove, od strane Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije dovoljno samo po sebi za donošenje suda o tekfiru. Primjer tome su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Allah prokleo kradljivca...", "Allah prokleo onoga ko mijenja granice zemlje...", "Allah prokleo onoga ko jede kamatu...", "Allah prokleo ženu koja spaja kosu i kojoj se spaja, koja se tetovira i kojoj se tetovira.. " i ostali tekstovi slični ovim.

Međutim, ukoliko prokletstvo dođe u vidu habera (obavijesti), i obuhvata prokletstvo dunjaluka i ahireta onda se to prokletstvo ne odnosi osim na kafira. Ovo spominje Šejhul-islam u "Es-Sarimul meslul" 41-43 str. kada govori o riječima Uzvišenog:

إِنَّ الَّذِينَ يُؤْذُونَ اللَّهَ وَرَسُولَهُ لَعَنَهُمُ اللَّهُ فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ وَأَعَدَّ لَهُمْ عَذَابًا مُهِينًا
"One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali Allah će ih i na ovom i na onom svijetu prokleti i sramnu im patnju pripremiti" (El-Ahzab, 57).

4. „Nije vjernik...“

U dvosmislene forme spada, isto tako, forma u kojoj se negira iman. Poput riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Vjernik dok čini zinaluk nije vjernik, vjernik dok pije alkohol nije vjernik i vjernik dok krade nije vjernik..." Hadis bilježi Buharija i Muslim od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu.

Prethodno je spomenuto da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao osobu koja je pila alkohol, "vašim bratom".

"Potvrđeno je da su neki ljudi za vrijeme Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pili alkohol, ukrali i učinili zinaluk, pored toga Poslanik ni jednom od njih nije presudio kufrom, niti je prekinuo prijateljevanje između tih osoba i muslimana, već je bičevao prvog, odsjekao ruku drugom a bičevao trećeg. Uz to Poslanik je molio za njihov oprost i govorio: "Nemojte šejtanu pomagati protiv vašeg brata." ("Medžmu'atul fetava" 7/409, izdavačka kuća Ibn-Hazm)

Zatim, isto tako, primjer dvosmislenih formi u kojima se negira iman jeste hadis: "Niko od vas neće vjerovati sve dok ne bude volio svome bratu ono što voli samom sebi." Muttefekun alejhi.

- Zatim hadis: "Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali a nećete vjerovati sve dok se ne budete međusobno voljeli." Bilježi ga Muslim.

- Zatim hadis: "Nije vjernik onaj od čijeg zla nije siguran njegov komšija." Bilježi ga Hakim 4/165 od Enesa merfuan.

- Zatim hadis: "Tako mi Allaha neće vjerovati..., onaj od čijeg zlo. nije siguran njegov komšija." Bilježi ga Buharija i Muslim.

- Zatim hadis: "Niko od vas neće vjerovati sve dok mu ja ne budem draži od njegova roditelja, djeteta i svih ljudi." Bilježi ga Buharija.

I još puno drugih hadisa...

Gore spomenute forme su dvosmislena značenja i nije dozvoljeno tvrditi da se pomenuta negacija odnosi na negaciju osnove imana, i na osnovu toga protekfiriti svakog ko potpada pod ovu prijetnju.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se prema ljudima koji su radili mnogo veće grijehe od ovih, ophodio kao sa muslimanima. Nije ih tekfirio niti nad njima sprovodio kaznu riddeta. Stoga, neophodno je ove takstove shvatiti shodno drugim tekstovima koji ih pojašnjavaju. A osnova ehli-sunneta u ovome su riječi Uzvišenog:

"Allah neće oprostiti da mu se širk čini, a oprostiće druge grijehe mimo toga onome kome on bude htio." (En-Nisa ,48).

5. „Nije od nas“
U dvosmislene forme spada isto tako forma "nije od nas."

Primjer tome su sledeći hadisi:

- "Nije od nas onaj ko nije samilostan prema mladim i ne poštuje starijeg." Bilježi ga Buharija u "Edebul Mufred" 358.

- "Nije od nas onaj ko nas vara niti onaj ko na nas podigne oružje." Bilježi ga Muslim.

- "Ko se pouči streljaštvu, zatim ga ostavi, nije od nas." Bilježi ga Muslim od Ukbe ibn Amira, merfuan.

Da se ovdje ne radi o velikom kufru koji izvosi iz vjere, pojašnjava drugi rivajet istog hadisa u kojem stoji: "takav čini grijeh."

Ovi i njima slični hadisi sadrže formu koja je dvosmislena, zato nije dozvoljeno donijeti sud tekfira samo na osnovu pomenute forme. Ali, kako kaže Šejhul-islam, ova forma potpada pod prijetnju i ukazuje na manjkavost vadžib imana. Kaže rahimehullah: "Negiranje imana od strane Uzvišenog, određenoj osobi, ne biva osim zbog manjkavosti stvari koja je osoba bila obavezna učiniti po pitanju imana. Takva osoba biva izložena prijetnji a nije od onih koji zaslužuju općenito obećanje, (za ulazak u Džennet, op.). Isti je slučaj sa hadisom "nije od nas onaj ko nas vara niti onaj ko na nas podigne oružje." Sve to potpada pod ovo poglavlje i ne dolazi osim po pitanju onoga ko ostavi ono što je Allah obavezao ili učini ono što su Allah i Njegov Poslanik zabranili. Takva osoba je ostavila iman koji mu je obavezan, (tj. imanul vadžib), i zbog toga mu se negira ime imana i nije od mu'mimina koji zaslužuju obećanje i koji su sačuvani prijetnje. " "Medžmu'atul fetava" 7/30,31.

6. „Neće osjetiti miris Dženneta...“

U dvosmislene forme spada isto tako forma prijetnje "Allah mu je zabranio Džennet ", ili "neće ući u Džennet", ili "neće osjetiti miris Dženneta."
Primjer tome su sledeći hadisi:

- "U Džennet neće ući onaj ko kida rodbinske veze." Bilježi ga Buharija i Muslim.

- "U Džennet neće ući osoba čijeg zla nije siguran njegov komšija." Bilježi ga Muslim. Ovaj hadis pojašnjava drugi hadis kojeg bilježi Ebu-Davud od Ebu-Hurejre, u priči o čovjeku koji je došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći se na svog komšiju. Poslanik mu je naredio da sabura a nije protekfirio njegovog komšiju. Zatim mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da svoje stvari iznese na put pa je to i učinio. Kada su ga ljudi upitali o sebebu radi kojeg je iznio svoje stvari obavijestio ih je o ezijetu kojeg mu komšija čini. Ljudi su tada počeli proklinjati njegovog komšiju. U hadisu ne stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postupio sa takvim komšijom kao sa murtedom.

Zato, imam Nevevi, u komentaru Muslimove zbirke u poglavlju imana, kaže: "O značenju riječi "neće ući u Džennet" i njima sličnim, ima dva odgovora: Prvi: da se to odnosi na onoga ko ohalali činjenje ezijeta pored toga što zna da je to zabranjeno. Takav je kafir i u Džennet neće ući nikako. Drugi: to znači neće ući u Džennet onda kada oni uspješni, kada im se njegova vrata otvore, budu ušli u njega, već će zakasniti. Potom će ili biti kažnjen a možda će mu i biti oprošteno. Ova dva tumačenja smo spomenuli iz razloga što je mezheb sljedbenika istine da onaj ko umre na tevhidu ustrajavajući u činjenju velikih grijeha, slučaj takvog je kod Allaha tebareke ve teala; ako bude htio oprostiće mu i uvesti ga u Džennet, a ako bude htio kazniće ga pa potom uvesti u Džennet. A Allah najbolje zna." "Šerhu sahihil Muslim" 2/15-16.

Šejhul-islam, isto tako, ima odgovor na pomenuto pitanje iz ove oblasti, kojeg je spomenuo u "Fetvama" 7/413, kada je spomenuo riječi uleme, da se negacija ulaska u Džennet ne odnosi na općenitu negaciju, (tj. da nikada neće ući u Džennet), već se odnosi na ograničenu negaciju po pitanju onih koji će najprije ući u Vatru pa potom u Džennet.

7. "Džahilijet", "odričem se...", "nema zimmeta"

U dvosmislene forme spada isto tako forma "džahilijjet", ili "dzahillijetski običaj", ili "džahilijjetska smrt"

U dvosmislene forme spada isto tako forma "ja se odričem onoga ko učini to i to ", ili "takav nema zimmeta (zaštite)."
- Poput hadisa: "Nema zimmeta onome ko boravi sa mušricima u njihovim naseljima." Bilježi ga Taberani u "Kebiru".

- "Ko zanoći na krovu kuće bez zaštite (ograde) pa padne i umre, takav nema zimmeta. I ko zaplovi morem kada je ono uzburkano pa umre takav nema zimmeta." Bilježi ga Ahmed 5/79.

U drugim hadisima se pojašnjava da se pod ovim formama ne misli na kufr koji izvodi iz vjere, već da se pod ovim misli na gubljenje prava na krvarinu. U prvom primjeru u slučaju kada muslimani ubiju takvog zajedno sa mušricima, a u drugom primjeru ukoliko padne sa krova ili se udavi u moru.

U pojašnjenju prvog primjera Ebu-Davud, Tirmizi i Ibn-Madže, prenose od Džerira Ibn Abdullaha da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao pohod na Has'am. Neki ljudi su potražili utočište činjenjem sedžde ali su bili ubijeni. Kada je to čuo Allahov Poslanik, naredio je da se plati pola krvarine i rekao: "Ja se odričem svakog muslimana koji boravi među mušricima." Upitali su: "Zašto o Allahov Poslaniče?" "Oni se zajedno ne mogu spojiti," odgovorio je Poslanik.
U pojašnjenju drugog primjera Taberani prenosi od Abdullaha ibn Džafera da je Allahov Poslanik rekao: "Ko nas noću napadne nije od nas, i ko zanoći na krovu bez zida pa preseli njegova krv je heder (tj. ne zaslužuje krvarinu)"
8. Kufr

Pojašnjeno u prijašnjem postu "Kufr dune kufr".

Ne pravljenje razlike između ovih formi, i smatranje da se one odnose na veliki kufr koji izvodi iz vjere, bez izlaganja takvih formi na tekstove koji ih pojašnjavaju, predstavlja krupnu stvar koju neće učiniti osim osoba koja ne mari za svoju vjeru.

Kako da budeš zahvalan rob

1 - Da gledaš u onoga ko ima manje dunjaluka od tebe

Prenosi se da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: “Gledajte u onoga ko je ispod vas, a ne gledajte u onoga ko je iznad vas, to je najbolji način da ne omalovažavate Allahovu blagodat prema vama.”
(Muslim)

2 – Da spominješ blagodati i da ih nabrajaš

Uistinu, ako pokušaš da izbrojiš Allahove blagodati zastat ćeš na njima i nećeš ih moći nabrojati. Tako ćeš uvidjeti veličinu Allahove blagodati i povećati zahvalnost. Rekao je Uzvišeni:

وَإِنْ تَعُدُّوا نِعْمَةَ اللَّهِ لَا تُحْصُوهَا ۗ إِنَّ اللَّهَ لَغَفُورٌ رَحِيمٌ
“A ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali, - Allah, uistinu prašta i milostiv je.” (En-Nahl, 18)

3 – Da čitaš kazivanja o zahvalnim robovima.

Tako ćeš se za njima povesti i povećati zahvalnost Allahu.Govoreći o Ibrahimu, alejhi selam, Uzvišeni kaže:

شَاكِرًا لِأَنْعُمِهِ ۚ اجْتَبَاهُ وَهَدَاهُ إِلَىٰ صِرَاطٍ مُسْتَقِيمٍ
i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na Pravi put izveo, (En-Nahl, 121)


4 – Da doviš da te Allah učini zahvalnim

Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovao Muaza ibn Džebela, radijallahu anhu: “Ne propusti da poslije svakog namaza kažeš: “Allahu, pomozi me da te spominjem, da ti zahvaljujem i da ti lijepo ibadet činim.”

5 – Da učiniš sedždu kada te zadesi neka blagodat

Bilježi Ebu Davud, Ibn Madžeh predanje sa dobrim lancem od Ebu Bekreta, radijallahu anhu da je rekao: “Kad bi Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla vijest koja bi ga obradovala, pao bi na sedždu iz zahvalnosti Allahu.”

6 – Da zahvališ Allahu kad god jedeš i piješ i sl.

Bilježi Muslim da je Enes, radijallahu anhu rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Uistinu je Allah zadovoljan robom koji kada jede zahvali mu na tom jelu, i kada se napije zahvali mu na tom piću.”

7 – Da budeš zadovoljan s onim čime te je Allah opskrbio

Bilježi Ibn Madžeh da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Ebu Hurejri, radijallahu anhu: “Budi zadovoljan bićeš najzahvalniji čovjek.”

8 – Da učiš dovu zahvalnosti ujutro i naveče

Prenosi se od Abdullaha ibn Gannama El-Bejadija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže kada osvane “Allahu moj, ono što je osvanulo kod mene od blagodati, od tebe je jedinog, Ti nemaš sudruga i Tebi pripada slava i zahvala” zahvalio se za taj dan, a ko kaže isto to kada omrkne zahvalio se za tu noć.”

Zar bi se bojao muhe ?

Rekao je Ibnul-Qajjim u svojoj „Nuniji“ :

Javno obznanjuj ono što je Allah naredio, i ne boj se bezvrijednih umjesto Allaha,

i samo se Njega boj, i sa sigurnošću ćeš uspjeti:

I donesi pobjedu Allahovoj knjizi i predajama,
koje su došle od onoga koji je poslat sa Kur'anom;

I sasjeci svakog poricatelja sa mačem Objave,
kao što bi ih mudžahid sasjekao po vrhovima prstiju;

I idi dalje sa istinskim žarom,
putem iskrenih i hrabrih koji su posvećeni Allahu;

I ostani nepokolebljiv, strpljiv, pod zastavom upute,
a ako budeš ozlijeđen na tom putu, pa to je za zadovoljstvo Milostivog;

I neka ti Allahova knjiga i ispravne predaje budu oružje,
i ojačaju ti dušu;

Ko će se boriti i biti prisutan,
ili se natjecati na poljima???;


Otvoreno propovjedaj ono sa čim je došao Vjerovjesnik,
i ne boj se nedostatka pomagača;

Jer, Allah će dati pobjedu Njegovoj vjeri i Knjizi,
a Allah je dovoljan kao zaštitnik Svome robu;

I ne boj se spletki tvojih neprijatelja,
jer se oni samo bore koristeći laži i obmanu;

Vojnici sljedbenika Vjerovjesnika su meleki,
a njihovi vojnici su šejtanova armija;

A kakva je razlika između ove dvije skupine,
ko god je zbunjen neka ih samo uporedi;

Budi nepokolebljiv pod zastavom upute,
i budi strpljiv jer je Allahova pobjeda,tvog Gospodara, blizu;

A Allah će dati pobjedu Svojoj vjeri i Knjizi,
i Svom poslaniku sa znanjem i vlašću;

A istina je temelj koji niko ne može uništiti,
pa i kad bi se svi sakupili da to učine;

A ako se broj tvojih neprijatelja poveća i nadjačaju te,
ostani nepokolebljiv jer je njihova snaga poput dima;

Uzdigne se a zatim,
rasprši se gdje ga oko ne može vidjeti;

Ne boj se njihove mnogobrojnosti jer su bezvrijedni poput muha,
a zar bi se bojao muhe?;

I ne budi zadovoljan sa vođstvom krave,
kojoj su vođe volovi;

A ako naume da te napadnu,
onda ne djeluj uzemireno i kukavički ako to učine;

I ostani nepokolebljiv i ne nastavljaj bez podrške,
jer to nije pohvalno kod hrabrih;

Jer, Allahova skupina se bori sa svojim dobrim djelima,
a ne sa bataljonom hrabrih;

Allaha mi, nisu osvojili zemlje zbog svoje brojnosti,
njihova brojnost bila je zanemariva;

Pa , ako vidiš islamsku skupinu,
sa svojom konjicom, bok uz bok sa zapovjednicima;

U tom slučaju pridruži se njihovim redovima,
i ne budi lijen ili uskomešan;

Istina će biti potpomognuta i iskušana,
pa ne budi iznenađen, jer je to praksa Milostivog;

Na taj način će se raspoznati Njegova stranka od stranke Njegovih neprijatelja,
i zbog toga je ljudi, dvije skupine;

I zbog toga se Vjerovjesnik borio protiv nevjernika,
jer je ova prva ništavna skupina postojala;

Kakogod, lijep kraj čeka sljedbenike istine,
ako ne dočekaju ovdje, doći će kasnije od Onoga koji nagrađuje;

Ibnul-Qajjim - Nunija

Svojstva munafika

عن عبدالله بن عمر عن النبي صلى الله عليه وسلم قال أربع من كن فيه كان منافقا ومن
كانت فيه خصلة منهن كانت فيه خصلة من النفاق حتى يدعها إذا حدث كذب وإذا وعد أخلف وإذا خاصم فجر وإذا عاهد غدر خرجه البخاري ومسلم


Abdullah ibn Amr el-As, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Ko imadne kod sebe četiri (svojstva) on je čisti munafik, a ko imadne jedno od njih taj ima jedno (svojstvo) licemjerstva sve dok ga se ne oslobodi. Ta svojstva su: kada priča, laže; kada obeća, iznevjeri; kada raspravlja, drsko i bestidno govori; i kada mu se nešto povjeri, pronevjeri." (Buhari, 1/89; Muslim, 58)

Neki koji naginju vjerovanju da imanu grijesi ne škode smatraju da se ovaj hadis odnosi na munafike u vrijeme Poslanika, alejhis-selam. Ovo je zbog toga što su oni govorili Poslaniku i lagali mu, zato što im je on povjerio neku tajnu, pa su ga iznevjerili i što su mu obećali da će izaći s njim u boj, pa su ga iznevjerili.


Učenjaci kažu da riječ nifak u arapskom jeziku u osnovi znači prevaru, spletku i manifestiranje dobra, a prikrivanje onog suprotnog. U Šerijatu se spominju dvije vrste nifaka (licemjerstva) i to:

- veliki nifak. U tu vrstu nifaka spada kada čovjek manifestira vjeru u Allaha, meleke, knjige, poslanike i Sudnji dan, a u sebi prikriva sve ili nešto od spomenutog potpuno suprotno. Ova vrsta nifaka bila je u vrijeme Poslanika, alejhis-selam, i njegove nosioce Kur'an je osudio, proglasio ih nevjernicima i obavijestio da će biti u najvećim dubinama Džehennema;

- mali nifak. Ta vrsta nlfaka odnosi se na čovjekova djela. To je kada čovjek nastoji sebe prikazati dobrim i pobožnim, a skriva u sebi drugu sliku. Temelji ove vrste nifaka mogu se potražiti u naprijed citiranim hadisima, a ima ih pet.

Prvi je kada čovjek priča neki govor i nije iskren u njemu, već laže.

Drugi je kada čovjek obeća nešto, pa to iznevjeri, ne izvrši. Tu imamo dvije vrste:

A: da u trenutku obećanja već naumi da ga neće ispuniti. Takvi su najgora vrsta ljudi. A ako bi rekao: "Uradit ću to, ako Bog da", a već je naumio da to ne ispuni, smatrat će se da je slagao i iznevjerio. To je rekao imam Evzai;

B: da u trenutku obećavanja ima namjeru ispuniti ga, ali mu nakon nekog vremena padne na pamet da to ne ispuni, bez ikakvog opravdanja.

Učenjaci se ovdje razilaze o pitanju da li mu je to obećanje vadžib ispuniti ili nije? Neki smatraju da mu je to u svakom slučaju obaveza (vadžib). Buhari u svom Sahihu bilježi da je Ibn Ešva u sličnoj situaciji presudio da se obećanje mora ispuniti. To mišljenje zastupaju zahirije i drugi.

Ima ih koji smatraju to vadžibom, pod uvjetom da njegovo neispunjenje bude razlogom da se materijalno kazni onaj kome se obećalo. To je stav Mallka. Međutim, postoji mnogo islamskih pravnika koji apsolutno ne uvjetuju da se mora ispuniti ovakva vrsta obećanja.

Treći je da kada raspravlja, prelazi granice uobičajene rasprave u drskosti i bestidnosti. Riječju el-fudžur, spomenutoj u predmetnom hadisu, aludira se na onog koji namjerno iskače iz istine kako bi je prikazao kao laž a laž prikazao kao istinu.

To je ono na što navodi laž, a što je potvrđeno u hadisu u kojem je Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Čuvajte se laži jer laž vodi u bestidnost, a ona vodi u Vatru. (Buhari, 10/507, Muslim, 2607)

Buhari i Muslim bilježe hadis u kojem se kaže: "Allahu je od ljudi najmrži, opaki svadljivac."
Poslanik, alejhis-selam, veli: "Vi se parničite preda mnom. Moguće je da neko od vas jasnije iznese svoj dokaz od svog suparnika, a ja sudim samo po onom što čujem. Zato kome presudim nešto što pripada njegovu bratu neka ga ne uzima, jer sam mu dodijelio komad vatre." (Buhari, 5/288, Muslim, 1713)

Poslanik, alejhis-selam, rekao je: "Ima rječitost koja uistinu izgleda kao sihr."

Kada neko ima sposobnost prilikom parničenja, bez obzira da li se ono odnosilo na vjerska ili ovosvjetska pitanja, promovisati laž i uvjeriti onoga koji ga sluša da je to istina i u isto vrijeme omalovaži istinu i pohrani je u ambalažu laži, onda je to uistinu najgora vrsta harama i najružnije svojstvo licemjerstva.

Četvrto je da kada mu se nešto povjeri, pronevjeri i ne ispuni preuzete obaveze. Allah je naredio da se preuzete obaveze moraju izvršavati i rekao:

وَأَوْفُوا بِالْعَهْدِ ۖ إِنَّ الْعَهْدَ كَانَ مَسْئُولًا
...i ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!" (El-Isra, 34.)

وَأَوْفُوا بِعَهْدِ اللَّهِ إِذَا عَاهَدْتُمْ وَلَا تَنْقُضُوا الْأَيْمَانَ بَعْدَ تَوْكِيدِهَا وَقَدْ جَعَلْتُمُ اللَّهَ عَلَيْكُمْ كَفِيلًا ۚ إِنَّ اللَّهَ يَعْلَمُ مَا تَفْعَلُونَ
" ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne kršite zakletve kad ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli..." (En-Nahl, 91.)

إِنَّ الَّذِينَ يَشْتَرُونَ بِعَهْدِ اللَّهِ وَأَيْمَانِهِمْ ثَمَنًا قَلِيلًا أُولَٰئِكَ لَا خَلَاقَ لَهُمْ فِي الْآخِرَةِ وَلَا يُكَلِّمُهُمُ اللَّهُ وَلَا يَنْظُرُ إِلَيْهِمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ وَلَا يُزَكِّيهِمْ وَلَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ
"Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju nečim što malo vrijedi - na onom svijetu nikakva dobra neće imati, Allah ih neće ni osloviti, niti će na njih, na Sudnjem danu, pažnju obratiti, niti će ih očistiti - njih bolna patnja čeka." (Ali Imran, 77.)

Buhari i Muslim bilježe hadis od Ibn Omera, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Svaki će varalica na Sudnjem danu imati obilježje po kojem će biti prepoznat."
U drugom predanju stoji: "Na Sudnjem danu će ispred varalice biti usađena zastavica i reći će se: 'Evo, ovaj je pronevjerio tog i tog.'"
Pronevjera je haram u svakom ugovoru kojeg musliman ratificira s drugim pa makar to bilo i s nevjernikom. Buhari bilježi hadis od Abdullaha ibn Amra da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Ko ubije na pravdi Boga nemuslimana, podanika islamske države, neće osjetiti miris Dženneta, koji se osjeća na daljini od četrdeset godina."

Uzvišeni je Allah u Svojoj knjizi naredio da se ispune ugovori koji su sklopljeni s idolopoklonicima i da se ništa od njih ne smije prekršiti. A što se tiče ispunjavanja ugovora koji su sklopljeni između muslimana, naredba za njihovo ispunjenje je još jača, a i grijeh njihova kršenja je veći.
A najveći je grijeh prekršiti prisegu datu vladaru i ne ispuniti je. Buhari i Muslim bilježe od Ebu Hurejre da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: "S trojicom Allah na Sudnjem danu neće govoriti, niti će ih očistiti, i kaznit će ih bolnom kaznom. To su: čovjek koji je dao prisegu vladaru radi dunjaluka; ako mu da ono što zatraži od njega, bit će mu vjeran, u suprotnom neće ispuniti svoju obavezu..."
Pod obavezne ugovore koji se moraju ispoštovati i ne smiju se prekršiti spadaju sve vrste ugovora koje muslimani međusobno dobrovoljno ratifikuju, poput kupoprodajnih, bračnih i drugih obaveznih ugovora koji se moraju ispoštovati. Također tu spadaju i ugovori koji se moraju ispuniti prema Allahu na koje se čovjek obavezao, poput legalnih zavjeta itd.

Peto je pronevjera emaneta. Kada čovjeku bude povjeren neki emanet, vadžib mu je da ga ispuni: O tom Uzvišeni kaže:

إِنَّ اللَّهَ يَأْمُرُكُمْ أَنْ تُؤَدُّوا الْأَمَانَاتِ إِلَىٰ أَهْلِهَا
"Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate..." (En-Nisa, 58.)

Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao je: "Ispuni povjerenje prema onome kome je i namijenjeno." (Ebu Davud, 3535)

Uzvišeni Allah kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَخُونُوا اللَّهَ وَالرَّسُولَ وَتَخُونُوا أَمَانَاتِكُمْ وَأَنْتُمْ تَعْلَمُونَ
"O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte, i svjesno međusobno povjerenje ne poigravajte." (En-Enfal, 27.)

Pronevjera povjerenog odlika je licemjera.

Prenosi se da je Muhammed ibn Ka'b el-Kurezi tri svojstva munafika koja se spominju u hadisu "Tri su znaka licemjerja..." izvukao iz Kur'ana rekavši: "Istinitost ovog hadisa potvrđena je i u Knjizi Uzvišenog: "Kad ti licemjeri dolaze..." sve do riječi Uzvišenog: "...Allah tvrdi da su licemjeri pravi lašci." (El-Munafikun, 1.) "Ima ih koji su se obavezali Allahu: 'Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljivat ćemo...'" sve do riječi Uzvišenog: " I nadovezao im je On na to pritvornost u srcima njihovim sve do dana kada će pred Njega stati, zato što se onoga što su Allahu obećali ne pridržavaju i zato što stalno lažu." (Et-Tewbe, 75.-77.) "Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu..." sve do riječi Uzvišenog: "...da bi Allah kaznio licemjere i lecemjerke..." (El-Ahzab, 72.-73.)

Znači, može se rezimirati i reći da je svo malo licemjerstvo (nifak) posljedica kontradiktornosti između onog što je u srcu i onoga što se javno manifestuje, kao i oprečnosti između stanja prije ulaska (kod nekoga) i izlaska od njega. To je Hasanova misao.

On je isto tako rekao: "U licemjerje spada i proturječnost srca i jezika, nutrine i vanjštine, i stanje prije ulaska i nakon izlaska."

Rečeno je Ibn Omeru, radijallahu anhuma: "Dešava se da ponekada idemo vladarima i pred njima govorimo ono što ne mislimo!" On reče: "Mi smo to smatrali licemjerjem. (Buhari, 13/170, Feth)

Zbog toga su se ashabi bojali licemjerja. Omer, radijallahu anhu, zapitkivao je stalno Huzejfu, radijallahu anhu, da mu potvrdi da i on nije jedan od njih (munafika) (jer ga je Poslanik, alejhis-selam, obavijestio o imenima svih munafika Medine).

Ibn Ebi Melik kaže: "Nadživio sam trideset ashaba Poslanika, alejhis-selam. Svi su se za sebe bojali licemjerja!"

Hasan el-Basri veli: "Licemjerja se boji samo vjernik. O njemu ne razmišlja samo licemjer."
Sufjan Es-Sevri rekao je: "Razlika između nas i murdžija ogleda se u tome da mi tvrdimo da nifak postoji a oni to negiraju."

Evzai je rekao: "Omer se puno bojao licemjerja. Rečeno mu je: 'Ljudi govore kako se ti ne bojiš licemjerja jer si o tome pitao Huzejfu, nego da strahuješ da te njime Allah ne iskuša prije smrti.' On odgovori: 'To su riječi inovatora.'"

Ovim se potvrđuje da je Omer stalno strahovao od malog licemjerstva jer ono vodi ka velikom, baš kao što su grijesi vjesnici nevjerstva. Pa kao što postoji bojazan da notorni grješnik ostane bez imana prije smrti tako isto postoji i bojazan da notorni praktičar nekih od obilježja nifaka prije smrti ostane bez imana i umre kao munafik.

Najgora vrsta licemjerja je ona u kojoj čovjek upražnjava neko djelo prikazujući ga tako da njime želi neko dobro, a on ga ustvari radi da bi postigao neki svoj prljavi cilj. I na kraju mu se to ostvari. I tako on tom obmanom dospije do svog cilja radujući se svojoj spretnosti u lukavštini, obmani, hvali ljudi koji ga hvale za ono što im je prezentovao i uspjehu zbog postizanja svog prljavog cilja i namjere koju je prikrivao. Ove osobine nam je Allah predstavio u Kur'anu kada je govorio o munaficima i židovima. O munaficima je rekao:

وَالَّذِينَ اتَّخَذُوا مَسْجِدًا ضِرَارًا وَكُفْرًا وَتَفْرِيقًا بَيْنَ الْمُؤْمِنِينَ وَإِرْصَادًا لِمَنْ حَارَبَ اللَّهَ وَرَسُولَهُ مِنْ قَبْلُ ۚ وَلَيَحْلِفُنَّ إِنْ أَرَدْنَا إِلَّا الْحُسْنَىٰ ۖ وَاللَّهُ يَشْهَدُ إِنَّهُمْ لَكَاذِبُونَ
"A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio, - sigurno će se zaklinjali: 'Mi smo samo najbolje željeli', - a Allah je svjedok da su oni pravi lašci." (Et-Tewbe, 107.)

O jevrejima Uzvišeni je rekao:

لَا تَحْسَبَنَّ الَّذِينَ يَفْرَحُونَ بِمَا أَتَوْا وَيُحِبُّونَ أَنْ يُحْمَدُوا بِمَا لَمْ يَفْعَلُوا فَلَا تَحْسَبَنَّهُمْ بِمَفَازَةٍ مِنَ الْعَذَابِ ۖ وَلَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ
"Ne misli nikako da će oni koje veseli ono što rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono što nisu učinili - nikako ne misli da će se kazne spasiti; njih čeka teška patnja." (Ali Imran, 188.)

Ovaj je ajet objavljen zbog jevreja koje je Poslanik, alejhis-selam, upitao o nečem te su to prikrili i rekli mu nešto sasvim drugo. Otišli su od njega vjerujući da su uspjeli u svom lukavstvu i na takav način reći mu ono o čemu ih je pitao. Traži su da im se upute komplimenti zbog toga i radovali se svom uspjehu što su prikrili ono o čemu su bili pitani. Ovo se prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma.

Međutim, prenosi se od Ebu Seida, radijallahu anhu, da je ovaj ajet objavljen zbog munafika koji su izostajali iz borbe, kada bi Poslanik, alejhis-selam, krenuo u boj, i radovali bi se tom svom izostanku. Međutim, kada bi se Poslanik, alejhis-selam, vratio iz borbe, pravdali bi mu se i zaklinjali se u to. I na kraju voljeli su da budu pohvaljeni za ono što nisu uradili.

Kada je ashabima postalo jasno da je licemjerstvo proturječnost između nutrine i vanjštine, neki od njih pobojali su se da kada se dešavalo da mu prisutnost srca, njegovu nježnost i skrušenost koju osjeća prilikom slušanja zikra a koja ishlapi kad se vrati svakodnevnom životu: ženi, djeci, imetku, ne ubraja se u licemjerstvo.

Tako Muslim u svom Sahihu bilježi od Hanzale el-Usejdija, radijallahu anhu, da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, prošao pored njega, dok je bio sav u plaču, pa ga je upitao:"Šta ti je?" Hanzala mu odgovori: "Ebu Bekre, Hanzala je postao munafik. Kada smo kod Allahovog Poslanika, alejhis-selam, i kad nam govori o Džennetu i Vatri tada se osjećamo kao da ih gledamo, a kada se vratimo svojim porodicama obuzmu nas naše žene i djeca pa mnogo toga zaboravimo." Ebu Bekr reče: "Tako mi Allaha, i ja isto osjećam." Otišli su Allahovom Poslaniku, alejhis-selam, pa ih on upita: "Šta ti je Hanzala?" On reče: "Hanzala je licemjer, Allahov Poslaniče!" Te mu ispriča ono što je rekao i Ebu Bekru. Poslanik, alejhis-selam, reče: "Kada bi vi uvijek bili u stanju u kojem odlazite od mene, meleki bi se s vama rukovali na vašim skupovima i putevima. Međutim, sat ovoga sat onoga, Hanzala."" (Muslim, br.2750)

Ibn Redžeb el-Hanbeli
.