Case 3906: Riddet (otpadništvo) čovjeka koji kaže da je kršćanin
Od Muhammeda ibn Ibrahima uvaženom i cijenjenom emiru Rijada: Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu, a potom:Dostavljamo vam ono što nam je došlo od uvaženog šejha Muhammeda ibn Muhejzia od svjedočenja nekih predstavnika i ljudi iz džemata Usejle, kao i tezkiju (tezkija je svjedočenje za određenog čovjeka da je bogobojazan i da se kloni grijeha) pomenutih svjedoka u slučaju Abdullaha ibn Sulejmana.
Obavještavamo vas da smo mi, vidjevši opasnost ove mesele, naredili da se dovede Abdullah ibn Sulejman zajedno sa onima koji su posvjedočili protiv njega, te su svi došli i posvjedočili pred nama. Rezime događaje je da su pomenutu osobu posavjetovali po pitanju obavljanja namaza u džematu ali se dotični inatio i nije primio nasihat odgovorivši: Ja sam slobodan da klanjam u svojoj kući ili u mesdžidu ili da neklanjam, a ako želim vatru želim je sebi pa šta želite? Oni mu rekoše: Mi tebi ne želimo vatru jer ti si musliman. On reče: A šta ako kažem da sam kršćanin. Ti nisi kršćanin inšaallah - rekoše mu oni. On reče: Ja sam kršćanin.
Kada smo nakon toga upitali Abdullaha o svjedočenju ovih ljudi protiv njega on reče da stanuje u mjestu Buvejbije i da je džematlija mesdžida Buvejbije a ne mesdžida Usejle, te da su ga pomenuti ljudi uzeli na metu. Kaže: Jedan od njih je dolazio još ranije. Došli su mi te noći (savjetujući ga) pa sam im se ja izvinuo da sam službenik i da možda budem na stražarskoj službi ili u nekoj krivičnoj istrazi. I zaista sam te noći imao istragu te sam se kući vratio oko devet i legao. Nakon sabaha došli su mojoj kući i počeli jako kucati na vrata što je uplašilo moju ženu koja je ostavila dijete i došla meni prestravljena. Probudio sam se i izašao a oni su me počeli napadati riječima: O magarče zar ne klanjaš? Odgovorio sam im da ja klanjam i da je namaz Allaha radi, i da ja nisam kršćanin pa da ne klanjam, već sam musliman koji klanja Allahu a ne iz straha od nekoga. Sve što su mi pripisali mimo ovoga nije istina.
Nakon što smo čuli i jedne i druge odlučili smo da obustavimo proces sve dok ne dođu ljudi koji će posvjedočiti za svjedoke (tj. dati tezkiju pred kadijom da su pomenuti svjedoci pravedni i bogobojazni).Pa su došli ljudi čija je pravednost pritvrđena. Pozvali smo Abdullaha i rekli da je svjedočenje protiv njega šerijatski utvrđeno, da je osuđen zbog pomenutih teških riječi koje je izgovorio a koje predstavljaju jasan riddet, otpadništvo (pogledaj kako mu je šejh zbog pomenutih riječi presudio riddetom i nije uzeo u obzir njegovo ubjeđenje. U risali koja dolazi nakon ove stvar je još jasnija) koji izvodi iz dini islama i ohalaljuju njegovu krv ukoliko se ne pokaje i ispolji teobu, kajanje, istigfar i odlučnost da više nikada neće izgovoriti pomenute riječi. Jer on je pomenutim riječima: Ja sam kršćanin - da Allah sačuva - izašao iz okrilja islama i počinio riddet iz islama u kršćanstvo.
Uz to jasno je odbio istinu, omalovažio one koji se nje drže kao i namaz koji je stub vjere. Pored toga njegove riječi da želi vatru ukazuju na njegovo nevjerovanje u nagradu ili njeno omalovažavanje. Sve pomenute stvari predstavljaju uzastopne prijestupe. Posavjetovali smo ga i od njega zatražili da se pokaje te se on pokajao Allahu, i ispoljio teobu i kajanje zbog onoga što je uradio. Obavijestili smo ga da treba posvjedočiti da nema drugog boga sem Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Poslanik, i da se odrekne od svake vjere koja je oprečna islamu. On je to i uradio pa smo ga obavijestili da mu je obaveza da se okupa gusulom islama. Na kraju smo ga posavjetovali da vodi računa o obilježjima islama u koje spada i namaz u džematu. Na osnovu njegove teobe poništeno je njegovo ubistvo, ali s obzirom da se usudio na tako krupnu stvar, a živi medu muslimanima, treba se kazniti žestokim tazirom (kaznom koja nije šerijatski precizirana već se vraća idžtihadu kadije) bičevanjem i zatvaranjem shodno onim što velijjul emr smatra prikladnim, kako bi bio ukor i opomena njemu sličnim. Taziru će prisustvovati delegat iz sekcije 'El emru bil m'aruf (naređivanje na dobro). Allah vas sačuvao.» (Fetava ve resail Muhammed ibn Ibrahim 12/191-193)
U drugoj risali stoji:
Case 3907: Zahtjev da se pripoji kršćanskoj vjeri pod izgovorom da to čini iz razonode;
Od Muhammeda ibn Ibrahima emiru pokrajine Rijad, Allah ga sačuvao. Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu, a potom:
Što se tiče postupka koji je podignut nama od strane velikog suda u Rijadu pod brojem 1/4259, 20.8.1359 h.g., a povodom slučaja zatvorenika Alije koji je svojim pismom upućenim "Savtul indžil" (Glasu indžila) tražio da se priključi kršćanskoj vjeri, mi smo pogledali slučaj i sproveli proces.
Obavještavamo vas da je ono što je pomenuta osoba uradila riddet, da Allah sačuva. U svom odgovoru u toku procesa on je rekao da je to učinio iz razonode kako bi samo proveo vrijeme te da je on još uvijek u islamu i vjerovanju u njega.
U ovom odgovoru su ga pretekli munafici koji su rekli ono što su rekli pa se nakon toga ispričavali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da su se samo šalili i zabavljali. Uzvišeni je o njima objavio:
وَلَئِنْ سَأَلْتَهُمْ لَيَقُولُنَّ إِنَّمَا كُنَّا نَخُوضُ وَنَلْعَبُ ۚ قُلْ أَبِاللَّهِ وَآيَاتِهِ وَرَسُولِهِ كُنْتُمْ تَسْتَهْزِئُونَلَا تَعْتَذِرُوا قَدْ كَفَرْتُمْ بَعْدَ إِيمَانِكُمْ
«Reci: "Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Postali ste nevjernici, nakon što ste vjerovali» (Tevba 65-66)
Obaveza je pomenutu osobu izvesti pred sud i od njega zatražiti pokajanje i izgovaranje šehadeta. Nakon toga obavezan je da se okupa zbog riddeta kojeg je počinio i da se pokaje. Isto tako treba se kazniti tazirom time što će biti samo zatvoren, s obzirom na njegovu bolest i slabo stanje zbog kojeg ne može podnijeti bičevanje. Neka u zatvoru povedu računa da se pomenuti ne ugnjetava. Ve billahi et-tevfik, ves-selamu alejkum.» (Fetava ve resail Muhammed ibn Ibrahim 12/193-194)
