Izlaz iz smutnji

Uzvišeni Allah je rekao:

 

وَاتَّقُوا فِتْنَةً لَا تُصِيبَنَّ الَّذِينَ ظَلَمُوا مِنْكُمْ خَاصَّةً ۖ

 I bojte se smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi,  (El-Enfal,25)

Ovaj ummet je zasigurno obasut Allahovom milošću ali je isto tako i ummet koji će stalno iznova biti testiran sa iskušenjima i smutnjama. Skrivena priroda smutnje i način na koji se ona razvija je doista intrigantan i omamljiv neupućenom umu, ali njeno zlo i zbunjenost koju izaziva je jasna svakom pametnom. Kada nastupi smutnja ona zaslijepi umove masa tako da teško ostane inteligentna osoba čistog razuma u tom haosu i rijedak je slučaj da osoba koja upadne u smutnju bude sigurna a isto tako da bude spašena.

Najbolje što osoba može uraditi u ovom našem vremenu je da dobro upozna prirodu smutnji kako bi zaštitio sebe i sačuvao svoju dušu od upuštanja u jednu tako primamljivu pa ipak pogubnu stvar za koju je poznato da može poteći od jedne obične izgovorene riječi, pa ipak u isto vrijeme dovesti do proljevanja nevine krvi.

Ali šta je fitna (smutnja) a šta ne? Iskušenja i smutnje mogu uticati na čovjeka, njegovu dušu, porodicu, zajednicu ili ummet u cjelosti. Kako da je prepoznamo i na koji način trebamo djelovati ili reagovati kada se suočimo sa nedaćama smutnje?

Download link: Download

(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)

Alternativni download link: Download

ili posjeti

is where my documents live!

Pridržavanje oprosta i blagosti i izbjegavanje žurbe i bezobzirnosti

Majka vjernika, Aiša, radijallahu anha je rekla: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „U čemu god se nađe blagost ona to ukrasi,a gdje god ne bude blagosti to bude unakaženo." (Muslim)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao Ešedždžu Abdu-l-Kajsu: Ti posjeduješ dvije osobine koje voli Allah, blagost i staloženost.(Muslim)

Enes ibn Malik je rekao: „Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: 'Strpljenje je od Allaha a žurba je od šejtana.Niko ne voli više opravdanja od Allaha i nema ničega dražeg Allahu od oprosta.“ (Medžma' al-Zewa'id)

Žurba: To znači učiniti nešto prije njegova vremena i arapi su žurbu zvali „majka svih kajanja“.

Vođa pravovjernih Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu je rekao: „Prva stvar koja se da čovjeku zbog njegova oprosta je da ljudi postanu njegovi pomagači protiv neznalica i glupaka.“ (Al-Isabah) 

Muavija ibn Ebui Sufjan, radijallahu anhu je rekao: „Rob ne postigne svoj udio u ispravnom rasuđivanju sve dok oprost ne nadvlada njegovo neznanje i dok strpljenje ne nadvlada njegove želje.I on to sve ne može postići osim sa temeljitim znanjem.“ (Al-Isabah)

On je takođe jednom upitao Amra ibn al-Ahtema: „Ko je najhrabriji čovjek?“ On reče: „Onaj koji ukloni svoje neznanje sa oprostom.“ On reče: „A koji je najvelikodušniji čovjek?“ On reče: „Onaj koji žrtvuje svoj dunjaluk kako bi popravio svoju vjeru.“ (Al-Isabah)

Popravljanje nesloge...

Islam je počeo kao nešto strano...

Imam Muslim bilježi hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Islam je počeo kao stran (nešto strano), i vratit će se stran kao što je počeo, pa radosne vijesti pripadaju strancima.“ (Muslim, 145)

Al Sindi je rekao:

„Stran“ se odnosi na mali broj njegovih sljedbenika.Osnovno značenja „stranca“ je onaj koji je daleko od svoje domovine. „i vratit će se stran“ odnosi se na mali broj onih koji se pridržavaju njegovih učenja čak i ako je broj njegovih sljedbenika velik. „pa radosne vijesti pripadaju strancima“ znači onima koji slijede njegove naredbe. „Tuba" (radosne vijesti) je protumačeno kao Džennet ili veliko drvo u Džennetu.Ovo ukazuje na to da podržavanje Islama i slijeđenje njegovih naredbi može zahtjevati od čovjeka da napusti svoju domovinu i bude strpljiv u podnošenju nedaća bivajući stranac, kao što je bio slučaj na početku.

U komentaru Muslima, imam Nevevi je citirao riječi Kadi Ijjada u pogledu ovog hadisa:

„Islam je počeo među nekolicinom pojedinaca, potom se proširio i prevladao zatim će se umanjiti u broju sve dok ne ostane samo nekolicina kao što je bilo na početku.“

 Značenje ovog hadisa jeste da kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem pozvao ljude u islam niko se nije odazvao osim nekolicine tu i tamo.U to vrijeme on je bio nešto strano jer su ljudi bili poput stranaca među drugima i bili su malobrojni i slabi u odnosu na velik broj i snagu njihovih neprijatelja koji su proganjali muslimane.Potom su neki od njih učinili hidžru u Abesiniju, bježeći radi svoje vjere od iskušenja i kako bi spasili sebe od proganjanja i tlačenja, i Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je po Allahovoj naredbi učinio hidžru u Medinu nakon podnošenja intenzivnog proganjanja u nadi da će mu Allah dati ljude koje će ga podržati u njegovom pozivu i podržati islam.Allah je ispunio njegove nade, darovao pobjedu njegovim trupama i podržao Svog roba.

Islamska država je bila uspostavljena i islam se proširio uz Allahovu pomoć u razne zemlje.Allah je učinio riječ nevjerstva poniženom a Allahovu riječ uvijek uzvišenom jer je Allah Moćan i Mudar i jer počast, snaga i slava pripadaju Allahu, Njegovom Poslaniku i vjernicima.Ovako je bilo dug vremenski period a potom se raskol i razilaženje među muslimanima proširilo, slabost i neuspjeh se postepeno povećavao sve dok islam nije ponovo postao stran kao što je bio na početku.Ali, ovo nije slučaj zbog njihovog malog broja jer su oni u to vrijeme bili mnogobrojni već zbog toga što se nisu pridržavali svoje vjere ili Knjige svog Gospodara i učenja Allahova Poslanika izuzev oni kojima se Allah smilovao.Tako su oni postali smeteni i počeli se natjecati u dunjalučkim stvarima poput onih koji su bili prije njih, i bore se između sebe za vođstvo.Neprijatelji islama su pronašli način i kolonizirali njihove zemlje, ponizili njihove ljude i loše prema njima postupali.Ovo je način na koji se islam vratio stran kao što je počeo.

Neki učenjaci su mišljenja da ovaj hadis daje radosne vijesti drugoj pobjedi islama nakon što je ponovo postao stran.Osnova ove metafore koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koristio „vratit će se stran kao što je počeo“ tako da kao što je prethodilo početnoj stranosti i otuđenju, pobjeda i širenje islama, to će se opet desiti nakon drugog perioda stranosti i otuđenja.

Ovo stajalište je po svoj prilici tačno i podržano je onim što se prenosi u hadisima o Mehdiju i silasku Isa'a, alejhi selam pred kraj vremena kada će se islam proširiti i muslimani biti pobjedonosni a nevjerstvo i nevjernici poraženi. 

Nedaće su vid blagodati

Za razliku od određenih teškoća, nedaće takođe mogu donijeti razne koristi vjerniku.Prepoznavanje njih če učiniti lakšim put strpljenja i izdržljivosti za vjernika:

• ·         Nedaće uče vjernika da bude strpljiv a Allah obilno nagrađuje Svog strpljivog roba

• ·         Patnja podsjeća vjernika griješnika o najvećoj nedaći života, t.j. smrti, koja ga može zadesiti u svakom trenutku.Ona ga podsjeća na žestoke kazne koje mogu slijediti kao posljedica njegove nepokornosti Allahu.Kada neko zaluta on rijetko pridaje pažnju ikakvom savjetu drugih ali kada nastupi nedaća on biva podsjećen na Allaha i Njegove žestoke kazne.Uzvišeni Allah kaže:

وَلَنُذِيقَنَّهُمْ مِنَ الْعَذَابِ الْأَدْنَىٰ دُونَ الْعَذَابِ الْأَكْبَرِ لَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ

I Mi ćemo učiniti da blažu kaznu iskuse, prije one najveće, ne bi li se pokajali. (As-Sagda, 21)

Tako nedaće daju čovjeku vremena da razmisli o svojim grijesima i njihovom kobnom kraju.Kao posljedica toga, čovjek prepozna svoje greške i vrati se kajući se Allahu; dunjalučke nedaće tako služe kao blagodat za griješnike.

• ·         Nedaće umanjuju teret grijeha od vjernika i oslobađaju ga od žestokih i nepodnošljivih kazni na Ahiretu.Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Nedaće nastavljaju pogađati vjernike i vjernice u njihovom tijelu, porodici i imetku sve dok ne susretnu Allaha bez ijednog grijeha.“ I On, sallallahu alejhi ve sellem je takođe rekao: „Muslimana ne zadesi briga, niti tuga, nesreća, bolest ili uznemirenje, čak ni ubod trna a da mu Allah time ne oprosti od njegovih grijeha." Također je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kome Allah želi dobro, stavi ga na kušnju."

Islamski principi o ponašanju muslimana u vremenu smutnje

Prvi princip: Kada nastupi smutnja i kada se situacija promjeni onda čovjek treba djelovati sa blagošću, mudrošću, promišljenošću/obzirnošću i bez žurbe.

Ovo je važan princip koji obuhvata tri stvari:

    a)    Blagost: Prenosi se od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem u vjerodostojnom hadisu da je rekao: “ U čemu god se nađe blagost ona to ukrasi,a gdje god ne bude blagosti to bude unakaženo."(Muslim)

Ljudi od znanja su objasnili da je riječ  „u čemu god“ općenita i obuhvata sve i kao takva blagost je pohvalna u svm stvarima kao što je takođe spomenuto u hadisu u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao Aiši, radijallahu anha: „Zaista je Allah blag i On voli blagost u svim stvarima." (Muttefekun alejhi) Imam Buharija je ovaj hadis zabilježio pod poglavljem „Knjiga o blagosti u svim stvarima“.

Iz tog razloga čovjek treba biti blag i obziran u svim stvarima, ne treba se srditi i postati grub jer čovjek nikad neće zažaliti blagost jer  „Ona povećava ljepotu u svakoj stvari.“

Tvoje misli, tvoja mišljenja, bilo koje pitanje koje se pojavi, tvoj sud o nečemu itd. – trebaš biti blag u svim tim stvarima.Ne žuri i ne budi od onih koji su ishitreni slijedeći riječi tvog Poslanika: „Blagost samo ukrašava ljepotu neke stvari“.Zato budi ljubazan i djeluj sa finoćom i čuvaj se da budeš neljubazan i bez blagosti jer to kida milost iz svih stvari.

b)   Nedostatak žurbe/staloženost: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao Ešedždžu Abdu-l-Kajsu: Ti posjeduješ dvije osobine koje voli Allah, blagost i staloženost.(Muslim)

Nedostatak žurbe je poželjna osobina i zbog toga Uzvišeni Allah kaže: I priziva čovjek dowom svojom i zlo i dobro; a čovjek je brzoplet. (Isra, 11)

Ljudi od znanja su objasnili da je čovjek ukoren u ovom ajetu jer je ishitren i zbog toga ko god ima ovu osobinu je kritikovan zbog nje.

Fetve - Tevhid uluhijje 1 - Ibn Tejmijje

Zaista Božiji robovi nemaju uspjeha, a niti spasa na budućem svijetu, osim sa slijeđenjem poslanika.

A onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovome – On će uvesti u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, i to je uspjeh veliki. A onoga ko se bude protiv Allahu i Poslanika Njegovoga dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio - On će u vatru baciti, u kojoj će vječno ostati; njega čeka sramna patnja .  (En-Nisa', 13-14)

Pokoravanje Allahu i Njegovome Poslaniku uvjet je za napredak i sreću i put postizanja spasa. Allah je stvorenja stvorio radi poslušnosti i robovanja Njemu :

A stvorio sam ljude i džinne jedino da Me obožavaju. (Ez-Zarijat, 56)

Njihovo robovanje ogleda se u pokoravanju Allahu i Njegovome Poslaniku. U islamu nema robovanja nikome drugome osim Onome kome se mora robovati, a sve mimo toga spada u zabludu j daleko je

od Pravoga Puta.

Takođe, Poslanik, Božjji blagoslov i mir u hadisu koga prenosi Irbad ibn Sarije, a koga navode autori Sunena, i za koji Tirmizi kaže da je sahih, kaže: Ko od vas bude živio u vremenu poslije mene vidjet će

velika razilaženja. Preporučujem vam da se držite moga sunneta i prakse pravednih halifa nakon moje smrti. Grčevito se držite moga sunneta i čuvajte se novotarija, jer svaka novotarija vodi u zabludu.

                                                                Download link: Download

(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)

          Alternativni link: Download

Ljudi od imana i bogobojaznosti spremno prihvataju istinu

Dio naše muslimanske velikodušnosti, plemenitosti i lijepog ponašanja je da uvijek tragamo za tim da se predamo istini iz želje za Allahovim zadovoljstvom i iz straha od padanja u ambis oholosti.Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao:

„Ko god ima koliko trun oholosti u svom srcu neće ući u Džennet.“Neki čovjek reče; „Šta o čovjeku koji voli lijepu odjeću i obuću?“ Pa je odgovorio: „Doista je Allah lijep i voli ljepotu.Oholost je odbijanje istine i potcjenjivanje ljudi.“ (Muslim)

Nepoštovanje istine je da se ona odbije a nepoštovanje ljudi je da se potcjenjuju i da im se pokaže svaki vid oholosti bilo putem riječi ili djela.

Odbijanje istine takođe obuhvata poricanje iste, mržnja prema njoj i okretanje od nje kao što su to radili prijašnji ljudi koji su bili kažnjeni zbog toga.Allahova kazna je došla u njihove domove i ono što im se desilo je postala pouka za druge.Uzvišeni Allah kaže:

I nije im došao nijedan znak od znakova Gospodara njihovog, a da nisu bili od njega odvraćeni. Pa doista su porekli Istinu pošto im je došla. Pa doći će im vijesti o onom čemu su se rugali. Zar nisu vidjeli koliko smo uništili naraštaja prije njih, (koje) smo učvrstili na Zemlji onako kako nismo učvrstili vas? A slali smo nebo na njih obilno i učinili da rijeke teku ispod njih, pa smo ih uništili zbog grijeha njihovih, i stvorili smo poslije njih druga pokoljenja. (Al-An'am, 4-6)

On takođe kaže:

Doista, donijeli smo vam Istinu, međutim, većina vas ste ti koji Istinu mrze. (Zuhruf, 78)

Što se tiče onih koji imaju vjeru i boje se Allaha, njihova najistaknutija osobina je prihvatanje istine, predanost njoj i pozivanje drugih njoj.Ovo je razlog zbog kojeg su oni najmudriji i najučeniji od ljudi o uzrocima sreće, pobjede i uspjeha.Mudrost je izgubljena stvar vjernika, on je uzme gdje god je nađe.Suzdržavanje od odbijanja istine je sigurnost od bivanja u istoj skupini sa pogrešnima i poricateljima Allahovih znakova.To je takođe sigurnost od djeljenja posljedica njihova odbijanja istine koje su uzrokovane njihovom ohološću na Zemlji.

Tefsir sure El-Inširah

Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili, i breme tvoje s tebe skinuli, koje je pleća tvoja tištilo, i spomen na tebe visoko uzdigli! Pa uistinu, uz teškoću je olakšanje, Uistinu, uz teškoću je olakšanje.! A kad završiš, tad se trudi i I Gospodaru svom tad žudi!

Allah kaže, nabrajajući Svoje blagodati darovane Svom Poslaniku, „Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili“ tako da su one spremno prihvatile zakone vjere, obavezu pozivanja Allahu, one su prihvatile mnoga lica lijepog ponašanja usmjeravajući svoju pažnju prema Ahiretu i željno obavljajući sva dobra djela. „i breme tvoje s tebe skinuli“ tvoj grijeh „koje je pleća tvoja tištilo“ Allah kaže na drugom mjestu, „da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio“ (Feth, 2) „i spomen na tebe visoko uzdigli!“ poput uzvišene i lijepe hvale.Nijedno drugo stvorenje nije dostiglo taj stepen, tako da, u mnogo slučajeva se Allah ne spominje a da se Njegov Poslanik ne spomene uz Njega poput izgovaranja šehadeta prilikom prihvatanja Islama, poziva na namaz, ikameta i u hutbama.

Srca njegova ummeta posjeduju takvu ljubav, veličanje i poštovanje prema njemu koje se ne može naći ni za kog drugog pored Allaha Uzvišenog.Neka mu Allah podari najljepšu nagradu u ime njegova ummeta, bolju od onih darovane bilo kom drugom poslaniku.

„Pa uistinu, uz teškoću je olakšanje, Uistinu, uz teškoću je olakšanje!“ u ovome leže radosne vijesti.Svaki put kada čovjek bude iskušan sa nedaćama i teškoćama, olakšanje dolazi s njima i prati ih.Ako bi teškoća ušla u gušterovu rupu, lahkoća bi ušla za njom i otklonila je.Uzvišeni Allah kaže: „Allah će, sigurno, poslije tegobe, olakšanje dati.“ (Talak, 7) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Olakšanje prati nedaću a sa teškoćom dolazi lahkoća.“

U ova dva ajeta je riječi  „teškoća“ prethodio određeni dodatni član ukazujući na to da je jedna.Riječ „olakšanje“ je ostala neodređena ukazujući da se ona iznova dešava.Tako jedna nedaća neće nadvladati dva olakšanja.Šta više, obzirom da joj je dat određen član, riječ „teškoća“  obuhvata sve vrste poteškoća i stoga ovaj ajet dokazuje da, bez obzira koliko teškoća bila velika, olakšanje je mora slijediti.

Potom Allah naređuje Svom Poslaniku posebno a potom indirektno i vjernicima da budu zahvalni Njemu i da uspostave zapovijedi zahvalnosti: „A kad završiš“ sve svoje obaveze i ne ostane ništa drugo u tvom srce što bi ga spriječilo „tad se trudi“ u ibadetu i dovi.Ne budi od onih koji kada su slobodni troše svoje vrijeme i okreću se od svog Gospodara i Njegova sjećanja i tako skončaju među gubitnicima.

Takođe je rečeno da je značenje ovoga da kada završiš svoju molitvu, trudi se u dovi i zagovornici ovog mišljenja su rekli da „I Gospodaru svom tad žudi!“ znači da tražiš od Njega da ispuni sve tvoje potrebe.Ovi koji su slijedili ovo mišljenje su koristili ove ajete da dokažu propisnost dove i sjećanja nakon propisanog namaza.A Allah najbolje zna.

Abdur-Rahman bin Nasir As-Sadi