Također je rekao: «Što se tiče onih koji smatraju lijepim posjećivanje kabura našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a pri tome imaju nijet posjete njegovom mesdžidu kažemo da je to po idžma'u propisano...
Za razliku od drugih koji su utonuli u džehl i zabludu i koji misle da je posjeta medsdžidu propisana zbog njegova kabura, ili da misli da je zbog kabura namaz u tom mesdžidu vrijedan hiljadu namaza te da nema kabura ne bi bio odlikovan nad drugim mesdžidima. Ili možda misli da je mesdžid napravljen kao dodatak kaburu... Ko ovako misli o džamiji našeg Poslanika takav spada u najgoru kategoriju neznalica i zabludjelih u pogledu vjere islama te u pogledu poznavanja Poslanikova života, njegovih djela i govora kao i njegovih ashaba. Ovakav treba da nauči o islamu ono što ne zna kako bi ušao u islam. Jer ne može uzimati neke djelove islam a druge ostavljati...
Ovo je akidet kršćana koji vjeruju da je vrijednost Bejtul-Makdisa zbog crkve koja je, kako to oni vjeruju, sagrađena na kaburu razapetog (Isa'a) i smatraju da je ona vrednija od Bejtul-makdisa. Oni su od svih ljudi najveće neznalice i najviše zalutali. Ovo je poput mušrika koji su u Mesdžidul -Haramu imali kipove te su zbog njih obilazili kabu... Oni koji čine hodočašće kaburovima i dozivaju njihove vlasnike, obožavaju ih i skrušeno mole, strahuju od njih i nadaju se od njih mimo Allaha, su poput mušrika koji su strahovali od svojih božanstava i od njih se nadali.»( Medžmu' fetava, 27/254-256.)
I kaže: «Vjera islam se temelji na dva temelja:
Prvo. Realizacija šehadeta la ilahe illallah muhammedun resulullah. To znači da pored Allaha ne uzimaš nekog za boga, da ne voliš nijedno stvorenje kao što se Allah voli niti da se od njega nadaš kao što se nadaš od Allaha, da ga se ne bojiš kao što se bojiš Allaha. Ko izjednači neko stvorenje u pomenutim stvarima sa Allahom znači da ga je stavio u istu ravan sa Allaho i time pored Allaha uzeo drugo božanstvo pa makar vjerovao da je Allah jedini stvorio nebesa i zemlju...
Drugo. Da ga obožavamo onako kao što je propisao na jezicima svojih poslanika pri izvršavaju vadžiba, mustehaba i mubaha te da time zanijetimo pokornost Njemu. U te ibadete spada i dova. Onaj ko bude dozivao stvorenja od mrtvaca i odsutnih te od njih bude tražio pomoć, iako to Allah i Njegov poslanik nisu propisali kao vadžib ili mustehab, takav je u vjeru uveo novotariju, učinio širk Gospodaru svjetova i ne slijedi put mu'mina.» Završen citat. (Medžmu' fetava, 1/31)
I kaže: «Islam podrazumjeva predanost jedinom Allahu. Onaj ko se preda Njemu i drugima postaje mušrik. Onaj ko Mu se ne pokori i ne preda takav se oholi od činjenja ibadeta Njemu. I mušrik i onaj ko se susteže od činjenja ibadeta Njemu su nevjernici. Predanost Njemu jedinom podrazumjeva pokornost i činjenje ibadeta samo Njemu. To je suština vjere islam pored koje Allah drugu neće prihvatiti, a to podrazumjeva pokornost Njemu u svakom vremenu kroz djela koja je u ton vremenu naredio... Onaj do koga dospije Muhammedova poslanica a ne prizna ono sa čim je došao takav nije ni musliman ni mu'min već je od nevjernika pa makar mislio da je musliman ili mu'min.» Završen citat. ( Medžmu' fetava, 3/91-93.)
I kaže: «Suština vjere islam s kojom je Allah zadovoljan i s kojom je poslao poslanike se ogleda u predanosti Jedinom Allahu. Osnova toga je u srcu što se ogleda u poniznosti prema jedinom Allahu čineći ibadet Njemu jedinom. Onaj ko ga bude obožavao i bude pored njega obožavao drugo božanstvo nije musliman. Onaj ko ga ne obožava iz oholosti nije musliman jer islam znači predanost jedinom Allahu koja se ogleda u poniznosti i robovanju Njemu. Jezičari kažu da riječ esleme (ući u islam) znači istislam-predanost. Suština islama se ogleda u djelima. To su djela udova i srca. A što se tiče imana njegova osnova je srčano i jezičko potvrđivanje (ar. tasdik ve ikrar). Spoznaja spada u govor srca koji opet sadrži djela srca, osnova toga je srčano ubjeđenje a djelo to potvrđuje.» Završen citat. ( Medžmu' fetava, 7/263.)
.
