الذين آمنوا ولم يلبسوا إيمانهم بظلم أولئك لهم الأمن وهم مهتدون
"Koji vjeruju i ne miješaju vjerovanje svoje sa zulumom (nepravdom), ti i takvi će imati sigurnost, a oni su upućeni." (El-En'am, 82.)
Miješanje (el-lebs) jeste zamjenjivanje, brkanje (el-khalt), a pod zulumom ovdje se misli na veliko pridruživanje (eš-širk el-ekber) na osnovu onog što je vjerodostojno utvrđeno u hadisu Ibn-Mes'uda i drugih (koji ga prenose) direktno (od Poslanika, s.a.v.s.):
"To je zaista širk".Zar niste čuli riječi dobrog čovjeka (Lukmana):
إن الشرك لظلم عظيم ,
'Uistinu, širk je zulum strašan.'" (XXXI:13.)
Htio je kazati da ko se nije sklanjao od širka nije mu osigurana sigurnost niti uputa, uopće. Što se tiče onog ko se toga spasio on postiže sigurnost i uputu u skladu sa njegovim stupnjem u islamu i imanu. Potpunu sigurnost i potpunu uputu ne postiže niko osim onaj ko pred Allaha dođe bez velikog grijeha u kome je bio ustrajan. Ukoliko muvehhid bude imao grijeha za koje se nije pokajao, on postiže sigurnost i uputu u skladu sa svojim tevhidom, a mimoišlo ga je od toga u visini njegova grijeha
(Poglavlje o vrijednosti tevhida) Bab (poglavlje) jeste prolaz kroz koji se ulazi u nešto. Njegove riječi: "...i koje grijehe briše." Koje (ma) je infinitivno, tj. i njegovo poništavanje grijeha. Ono može biti odnosna zamjenica, a lična zamjenica na koju se vraća ispuštena je, tj. koji grijesi ga poništavaju. Pod tevhidom misli se na tevhid ibadeta (obožavanja), a to je posvećivanje svih vrsta ibadeta, kako skrovitih tako i vidljivih, samo Uzvišenom Allahu, kao što je molitva (dova), prinošenje žrtve, zavjet i tome slično, kako je Uzvišeni rekao:
"Zato se molite Allahu, odani Njegovoj vjeri - makar (to) mrzili nevjernici." (XL: 14.)
Uzvišeni je rekao:
"Molite se Njemu, odani Njegovom dinu." (VII:29.)
Rekao je Uzvišeni Allah:
"Koji vjeruju i ne miješaju vjerovanje svoje sa zulumom, ti takvi će imati sigurnost, a oni su upućeni." (VI:82.)
, kako je rekao:
"Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo; bit će onih koji će prema sebi zulum učiniti, bit će i umjerenih (čija će dobra i loša djela podjednako teška biti), i bit će i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti..." (XXXV:32.)
Zalim samom sebi jeste onaj koji je pomiješao dobro sa lošim djelom. On je u okrilju Allahove volje, ako htjedne - oprostit će mu, a ako htjedne - kaznit će ga zbog njegova grijeha i spasit će ga njegovim tevhidom od vječnog boravka u vatri.
Što se tiče umjerenog, to je onaj koji je činio samo ono što mu je Allah stavio u dužnost i ostavio samo ono što mu je zabranio. Ovo je stanje dobročinitelja.
Prednjak je onaj kod koga je ostvarena potpunost imana kroz ispražnjavanje svih svojih snaga i mogućnosti u pokornost Allahu, znanjem i djelom.
Od 'Ubadea b. Samita, r.a., prenosi se daje Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: "Ko posvjedoči da nema boga osim Allaha Jedinog, Koji nema sudruga, i daje Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, i da je Isa Allahov rob i Njegov poslanik i riječ koju je uputio Merjemi, i duša od Njega, i da je Džennet istina i Vatra istina, Allah će ga uvesti u Džennet sa djelima koja ima." (Zabilježila su ga njih dvojica.)
Ova dvojica posjeduju potpunu sigurnost i uputu na dunjaluku i ahiretu. Onaj ko da sve dobija sve, a ko da dio dobiva dio, jer potpunost imana čuva svoga vlasnika od grijeha i kazni za njih i on se neće susresti sa svojim Gospodarom sa grijehom zbog kojeg bi bio kažnjen, kako je rekao Uzvišeni:
"Što da da Allah kaznu vašu, ako zahvaljujete i vjerujete?" (IV: 147.)
Ovo što sam spomenuo o značenju ovog ajeta to je ustvrdio šejhul-islam Ibn-Tejmije, da mu se Allah smiluje, i Ibnul-Kajjim, da mu se Allah smiluje, u duhu toga. Na to upućuje Kur'an, to je stav ehli-sunneta vel-džema'ata, za razliku od sljedbenika novotarija: haridžija, mu'tezila i njima sličnih.
Njegove su riječi: "Ko posvjedoči..." Nema sumnje da svjedočanstvo ne biva svjedočanstvom, osim ako je bazirano na znanju, uvjerenju i istinitosti, a ako je sa neznanjem i sumnjom, ono se ne uzima u obzir niti od njega ima koristi. Svjedok u takvoj situaciji biva lašcem zbog nepoznavanja onoga što svjedoči. Ova izuzetno značajna riječ u sebi sadrži negaciju i potvrdu. Ona je negirala božanstvenost od svega mimo Allaha riječima njegovim: "...nema boga", a potvrdila je božanstvenost Allahu Jedinome kad kažeš "osim Allaha". Uzvišeni je rekao:
"Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i učeni , i da On postupa pravedno. - Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!" (111:18.)
Koliko je njih zalutalo zbog nepoznavanja njegovog značenja, od onih koji su zalutali, a oni su većina. Oni su prevrnuli suštinu značenja i potvrdili negiranu božanstvenost onome za koga je negirana od stvorenja: umrlih u kaburima, zborišta (svetišta), taguta, drveća, kamenja, džina i drugog. Oni su to uzeli kao vjeru pa su uporedili, ukrasili i tevhid uzeli kao novotariju te nijekali i korili one koji su ih njemu pozivali. Od njega oni nisu spoznali čak ni koliko oni koji su živjeli u diahilijetu kurejševickih kafira i njima sličnih. Oni su, uistinu, spoznali njegovo značenje i zanijekali iskrenost na koju je ukazivalo kako je Uzvišeni rekao:
"Uistinu, oni su se - kad im je rečeno: 'Nema boga osim Allaha -uzoholili i govorili: "Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika." (XXXVII:35-36.)
Mušrici iz zadnjih generacija ovog ummeta osporavali su isto što su osporavali oni onome ko ih je pozivao napuštanju obožavanja svega što su obožavali mimo Allaha: mezarluka, svetilišta, taguta i tome slično. Ti su upoznali ovo značenje i osporili ga, a ovi nisu spoznali ovo značenje i osporili su ga. Zbog toga možeš vidjeti kako neko od njih govori: "Nema boga osim Allaha", a u isto vrijeme on molitvu, pored Allaha, upućuje nekom drugom.
Ibnul-Kajjim, da mu se Allah smiluje, rekao je: "Bog je Onaj Koga obožavaju srca ljubavlju, uvažavanjem, kajanjem, počašću, veličanjem, poniznošću, pokornošću, strahom, nadom i oslanjanjem."
Vezir Ebul-Muzaffer, da mu se Uzvišeni Allah smiluje, rekao je u El-Ifsahu: "Njegove riječi: '...svjedočenje da nema boga osim Allaha', iziskuju da svjedok zna da nema boga osim Allaha, kako je Uzvišeni rekao:
'I znaj daje samo On Bog - Allah.'" (XLVII:19.)
Rekao je: "Allahovo je ime u nominativu nakon (čestice) 'illa' zbog toga što je dužnost da Njemu pripada božanstvenost i nju niko ne zaslužuje mimo Njega Uzvišenog." Rekao je: "Suštinska je korist toga učenje da ova riječ sadrži u sebi nijekanje taguta i vjerovanje u Allaha. Ti, uistinu, pošto si zanijekao božanstvenost i potvrdio (njenu) obaveznost Allahu, postao si od onih koji su zanijekali tagute i povjerovao u Allaha.
Ibn-Redžeb, da mu se Uzvišeni Allah smiluje, rekao je: "Bog je Taj Kojemu se pokorava i ne čini Mu se nepokornost iz strahopoštovanja, veličanja, ljubavi, straha, nade, oslanjanja na Njega, traženja od Njega i molitve Njemu. To sve ne odgovara (da se uputi) bilo kome osim Allahu Uzvišenom. Ko Mu pridruži stvorenje u nekoj od ovih stvari koje su od specifičnosti božanstvenosti to narušava njegovu iskrenost u obožavanju kada kaže: "Nema boga osim Allaha",i ono obožava stvorenje srazmjerno koliko se kod njega nalazi.
El-Bika'i je rekao:Nema boga osim Allaha", t.j. zanijekan je velikim demantijem da bude onaj ko se istinski obožava, bilo ko mimo Najvećeg Vladara." Rekao je: "Ovo znanje jeste jedna od najvećih opomena koja spašava od strahota Kijametskog dana. To, uistinu, biva znanjem ukoliko je korisno, a biva korisnim ukoliko bude popraćeno poslušnošću i aktivnošću u skladu sa onim što ono iziskuje, u suprotnom, to je čisto neznanje (džehl).
(Rekao sam): "Ovi iz kasnijih generacija nisu spoznali značenje (riječi) el-ilah (bog) i bit značenja obrnuli u značenje tevhidur-rububijje, a to je moć stvaranja. Tako su potvrdili ono što je "nema boga osim Allaha" negiralo od pridruživanja (širka), a zanijekali ono što je ono potvrdilo o iskrenosti upućivanja obožavanja jedino Allahu, sve zbog svog neznanja (džehla). Uzvišeni je rekao:
"Zato obožavaj Allaha, odan Njegovoj vjeri." (XXXIX:2.)
Muhjiddin Nevevi rekao je: "Znaj da je poglavlje o naređivanju dobra i odvraćanju od zla zanemareno kroz duga vremena. U ovim vremenima ostali su samo mali tragovi. To je veliko poglavlje. Na njemu počiva vlast i njeni vladari. A kada se umnože ružna djela, kazna obuhvati i dobre i loše."
Njegove riječi: "...u ovim vremenima", znače peto i šesto stoljeće. Ako je (tada) bilo tako, šta da se misli o desetom stoljeću i kasnije.
U njima se ukorijenilo nepoznavanje i stranost (islama). Naš šejh Muhammed b. 'Abdul-Vehhab, da mu se Uzvišeni Allah smiluje, u komentaru ove riječi (izrekao) je divan, jedinstven i jasan govor, u kom ga niko nije pretekao, pa ga pogledaj, zbog izuzetne potrebe za njim.
Njegove riječi iz hadisa: "...Jedinog, Koji nema sudruga", potvrda su značenju "nema boga osim Allaha" na koji upućuje i za koje je namijenjeno metodom nabrajanja, a potom pojedinačnog tumačenja spominjući prvo ono što dolazi poslije i obratno. To je objašnjenje značenja ove izreke, jer ona u svojoj cjelini upućuje na tevhid. Tako "nema boga" negira pridruživanje (širk) u obožavanju, (kako mali tako i veliki). I objasnio ga je svojim riječima: "Koji nema sudruga", u Njegovoj božanstvenosti, a to je ibadet (obožavanje). Njegove riječi:"Jedinog" ,jesu značenje " osim Allaha".Prema tome ,On je istinski Bog,Jedini On mimo svih stanovnika nebesa i zemje,kako na to upućuju jasni ajeti i mutevatir hadisi.Razmisli dobro o ovom objašnjenju.Ono će ti pokazati neispravnost mišljenja onog ko kaže da je dopušteno moliti (doviti) nekoga drugog mimo Allaha.Uzvišeni Allah kaže SvomeVjerovjesniku
"Zato se uz Allaha ne moli bogu drugom, pa da budeš od kažnjenih." (XXVI:213.)
Postoje i drugi ajeti koji će kasnije biti navedeni, inšallah.
Njegove riječi: "Jedinog", potvrda su utvrđivanju i učvršćenju.
Njegove riječi: "Koji nema sudruga", potvrda su negaciji, opovrgavanju.
Njegove riječi: "...i daje Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik", znače: i posvjedoči da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, tj. iskreno i iz uvjerenja. To iziskuje slijeđenje njega, poštivanje i uvažavanje njegove naredbe i zabrane, i striktno pridržavanje njegovog, s.a.v.s., sunneta. I da nema kontradikcije sa mišljenjem bilo koga, jer drugi, mimo Poslanika, s.a.v.s, mogu pogriješiti, a Vjerovjesnika, s.a.v.s., Uzvišeni je Allah sačuvao i naredio nam da mu se pokoravamo i da ga kao uzora slijedimo. I zaprijetio je Uzvišeni onome ko napusti pokornost njemu Svojim govorom:
"Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe..." (El-Ahzab, 36.) I rekao je:
"Zato neka se pripaze oni koji izbjegavaju naredbe Njegove, da ih ne snađe iskušenje, ili ih ne pogodi kazna bolna." (XXIV:63.)
Imam Ahmed, da mu se Uzvišeni Allah smiluje, rekao je: "Znaš li sta je fitnet (iskušenje)? Fitnet je širk (pridruživanje). Možda čovjek kada ne prihvati i odbije nešto od njegovih riječi, u njegovo srce uđe nešto od sumnje, pa propadne i bude upropašten." Nije nepoznato da su se desila pretjerivanja u slijeđenju i njegovom zapostavljanju, te davanju prednosti mišljenjima onih koji mogu pogriješiti, naročito učenih (uleme), nad njegovim, s.a.v.s., riječima.
Njegove riječi: "I da je Isa Allahov rob i Njegov poslanik"; sadrže objašnjenje istine u koju treba vjerovati kao što je u jasnim ajetima u kojima je odgovor kršćanskim kafirima kojih ima tri skupine: skupina koja je rekla da je Isa bog, skupina koja je rekla: "Božiji sin" i skupina koja je rekla: "Jedan od troje", misleći na Isaa i njegovu majku. Zbog toga je Uzvišeni objasnio u Svojoj istinitoj Knjizi i obesnažio laži i neistine. Rekao je:
"O sljedbenici Knjige! Ne pretjerujte u vjeri svojoj i govorite o Allahu jedino istinu. Zaista je Mesih, Isa, sin Merjemin, poslanik Allahov i Riječ Njegova - uputio ju je Merjemi - i duh od Njega. Zato vjerujte u Allaha i poslanike Njegove. I ne recite: 'Trojica!' - prestanite, bolje je za vas! Samo je Allah Bog, Jedini! Hvala Njemu - otkud da On ima dijete!!! Njegovo je šta je na nebesima i šta je na Zemlji; a dovoljan je Allah zaštitnik." (IV: 171.) (i ajeti poslije njega).
I rekao je Uzvišeni na više mjesta u (suri) El-Maida (17,72):
"Doista ne vjeruju koji govore: 'Uistinu! Allah - On je Mesih, sin Merjemin.'"
Uzvišeni je obavijestio šta je Mesih, a.s., rekao dok je bio u bešici, pa kaže Uzvišeni:
"Pa je došla s njim narodu svom, noseći ga. Rekoše: 'O Merjema! Doista si došla sa stvari nečuvenom. O sestro Harunova! Nije bio otac tvoj loš čovjek niti je majka tvoja bila bludnica.' Tad ga je pokazala. Rekoše: 'Kako da govorimo s onim ko je u bešici, (s) djetetom?' Isa, a.s., reče: 'Uistinu! Ja sam rob Allahov. Dao mi je Knjigu i učinio me vjerovjesnikom. I učinio me blagoslovljenim ma gdje bio, i naredio mi namaz i zekat dok sam živ. I čestitim majci mojoj, i nije me učinio nepokornim, nesretnim. I selam je nada mnom na dan kad sam rođen, i na dan kad umrem i na dan kad budem podignut živ!' To je Isa, sin Merjemin: Riječ Istine, onaj u kojeg sumnjaju. Nije Allahovo da uzima ikakvo dijete. Slava Njemu! Kad odredi stvar, tad tome samo kaže: 'Budi' - tad biva. A uistinu! Allah je Gospodar moj i Gospodar vaš, zato obožavajte Njega. Ovo je Put ispravni." (XIX:27-36.)
Tako je Uzvišeni objasnio Put ispravni, koji ako neko slijedi, biva spašen, a ko sa njega skrene biva upropašten. Uzvišeni je rekao:
"Uistinu, primjer Isaa kod Allaha jeste kao primjer Adema. Stvorio ga je od prašine, potom mu rekao: 'Budi!', tad bi. Istina je od Gospodara tvog, zato ne budi od sumnjajućih." (111:59-60.)
Objasnio je Uzvišeni Put ispravni, objašnjenjem jasnim, odlučnim i zaštićujućim i uspostavio Svoje dokaze o Svojoj jednoći (tevhidu). Tako je utvrdio Istinu i uništio neistinu, makar (to) mrzili mušrici.
Njegov je govor: "...poslanik i riječ koju je uputio Merjemi", tj. Njegov govor: "Budi". Dakle, On gaje stvorio sa "Budi!", i on je bio. U tome je potvrđivanje svojstva govora Uzvišenom Allahu, za razliku od džehmija, također.
Njegov je govor: "...i duša od Njega", tj. od duša koje je izvadio iz kičme Ademove, a.s., i od kojih je uzeo ugovor da je On Uzvišeni njihov Gospodar i njihov Bog, kako je rekao Uzvišeni:
"I kad uze Gospodar tvoj od sinova Ademovih ,iz leđa njihovih potomstvo njihovo i zatraži da oni svjedoče protiv duša svojih:'Zar nisam Gospodar vaš?' Rekoše: 'Svakako. Svjedočimo!... (ajeti u suri El-E'araf, 172-174.) Duh je Isaov od tih duša koje je stvorio Uzvišeni Allah.
Ibn-Džerir naveo je od Vehba b. Munebbiha da je rekao: "Džibril je puhnuo u džep ogrtača Merjeminog i puhanje je stiglo do maternice pa je ona zanijela." Od Suddija se prenosi da je puhanje ušlo u njene grudi, pa je zanijela. Ibn- Džerir je rekao: "Kažu da je puhnuo u njen džep i rukav." (Završen citat u skraćenom obliku.) Prema tome, Džibril je udahnuo, a Allah stvorio govoreći: "Budi!", i ono biva kako je rekao Uzvišeni:
"Pa kad ga stvorim i udahnem u njega dušu" (XV:29.), pa neka je Uzvišen Onaj Koji jedini stvara i Koji se jedini obožava. Neki su kršćani naveli muslimanskim učenjacima govor Uzvišenog:
"I Duh od Njega." (IV: 171) Rekli su u odgovoru: "Ovo nije specifično za Isaa, a.s., nego je tako sa svim stvorenjima, kako je Uzvišeni rekao:
"I potčinio je za vas ono šta je na nebesima i staje na Zemlji; sve je od Njega" (XLV:13.), tj. stvaranjem i uzrokovanjem. Isaa je On, također, stvorio i uzrokovao kao i ostala Njegova stvorenja. U ovom govoru je odgovor jevrejima, Allahovim neprijateljima i neprijateljima Njegovih vjerovjesnika i poslanika. Oni su, uistinu, sa kršćanima otišli u dvije suprotne krajnosti. Oni su mu pripisali da je dijete bluda, Allah ih prokleo. Allah Uzvišeni razotkrio je njihovu laž u Svojoj Knjizi i obesnažio njihovo mišljenje, kao što je obesnažio i negirao mišljenje kršćanskih ekstremista u ajetima koji su prethodno spomenuti i njima sličnim.
Kršćani su pretjerivali u pogledu Isaa, sina Merjemina, a.s., najtežim ekstremizmom, kufrom i zabludom. Jevreji su se prema njemu ponijeli krajnje tiranski. I jedni i drugi su daleko zalutali. Uzvišeni je Allah skrenuo pažnju na mnogim mjestima u Svojoj Knjizi i On, Uzvišeni, objasnio je istinu i pravdu i uzdigao čast i ugled Mesiha, a.s. On ga je učinio od peterice ulul-'azma spomenutih u surama El-Ahzab i Eš-Sura. On je naredio Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., da se strpi kao što su se oni strpili, rekavši:
"Zato se strpi, kao što su se strpili odlučni (ulul-'azm) poslanici." (XLVI:35) Oni su sasvim sigurno najbolji poslanici, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., najbolji je među njima, neka je na njega Allahov salavat i selom, kao i na sve vjerovjesnike i poslanike i na one koji ih dobročinstvom budu slijedili do Sudnjeg dana.
Njegove riječi: "...i da je Džennet istina," tj. Allah ga je pripremio vjernicima za Kijametski dan i svega šta je u njemu: od dvoraca, plodova, voća, stalnog uživanja i viđenja Allahovog plemenitog lica, kako je Uzvišeni rekao: "...dar neprekidan." (XI: 108.) I rekao je:
"Pa ne zna duša šta je za njih skriveno od radosti, plaća za ono šta su radili." (XXXII: 17.)
"I Vatra istina" Uzvišeni Allah pripremio ju je onome ko Ga zaniječe i pridruži Mu druga u Njegovu uluhijjetu i rububijjetu i odstupi od istine u pogledu Njegovih imena i svojstava. Onaj ko ne vjeruje u Džennet i Vatru on je zanijekao Kur'an i poslanike. Uzvišeni je Allah, uistinu, objasnio Džennet i šta je sve u njemu pripremio od stalnog uživanja i spomenuo da je to kuća bogobojaznih. I spomenuo je Vatru i šta je u njoj od kazne i daju je pripremio za one koji Ga zaniječu i pridruže Mu druga (učine Mu širk).
Rekao je poslanik: "Allah će ga uvesti u Džennet djelima koja ima" jesu odgovor u pogodbenom načinu (kondicionalu), tj. ko posvjedoči da nema boga osim Allaha..., Allah će ga uvesti u Džennet. Znači, zbog njegove iskrenosti, istinoljubivosti, imana u Njegovog Poslanika i onog što je po njemu poslano, i zbog toga što se razlikovao od kršćana i jevreja u vezi s pretjerivanjem i grubosću u pogledu Isaa, i što je bio uvjeren da je on, uistinu, Allahov rob i Njegov poslanik i vjerovao u Džennet i Vatru.
Njih dvojica prenose u hadisu od 'Utbana: "Uistinu, Allah je zabranio (haramio) vatri da prži onoga ko kaže "nema boga osim Allaha " želeći time Allahovo lice. "
Ko bude u takvom stanju Allah će ga uvesti u Džennet, makar i imao manjkavosti i grijeha. Ovo veliko dobro djelo prevagnjuje sva loša, pa dobro razmisli o ovom govoru, jer je on, uistinu, velik, a Allah najbolje zna.
Njegove riječi: "Njih dvojica", tj. Buhari i Muslim. Ovo je dug hadis. Autor ga je sažeo i spomenuo od njega ono što odgovara naslovu, a to su njegove riječi: "Ko kaže: 'Nema boga osim Allaha', želeći time Allahovo lice..." Ovo je bit i suština njegovog značenja na koje upućuje ova izreka iskrenosti i negiranja pridruživanja. Istinoljubivost su i iskrenost nerazdvojni, ne postoji jedno bez drugog. Uistinu, onaj ko nije iskren on je mušrik, a ko nije istinoljubiv on je licemjer (munafik). Iskren je onaj koji je izgovori iskreno iskazujući obožavanje Onome Koji to jedino zaslužuje, a to je Uzvišeni Allah. Ovaj tevhid jeste osnova islama za koji je (Allahov) prijatelj (Ibrahim, a.s.) rekao:
"Gospodaru naš! I učini nas dvojicu predanim Tebi i od potomstva našeg ummet predan Tebi." (11:128.)
Belkisa je rekla:"Gospodaru moj! Uistinu, ja sam učinila zulum duši svojoj i predajem se sa Sulejmanom Allahu, Gospodaru svjetova." (XXVII:44.)
(Allahov) prisni prijatelj (Ibrahim, a.s.) rekao je:"Uistinu! Ja okrećem lice svoje Onom Koji je stvorio nebesa i Zemlju, pravovjeran, a nisam ja od mušrika." (VL79.) "Pravovjerni" jeste onaj koji je napustio širk potpuno i radikalno, odrekao ga se, i napustio njegove pristalice i suprotstavio im se, i učinio iskrenim svoja tajnovita i vidljiva djela Allahu Jedinome, kako je rekao Uzvišeni:
"A ko preda lice svoje Allahu i on bude dobročinitelj, pa doista se uhvatio za hvatište čvrsto." (XXXI:22.)
Predavanje je lica iskrenost ibadeta koji je protivan pridruživanju (širku) i licemjerstu (nifaku). Ovo je značenje tog ajeta i njemu sličnih, po mišljenju svih. To je taj kome će koristiti riječi (la ilahe illallah). Zbog toga je Uzvišeni rekao:
"Pa doista se uhvatio za hvatište čvrsto." Ovo je suprotno stanju onoga ko to kaže, a on moli i dovi nekom drugom mimo Allaha, od njega pomoć traži; od umrlog ili odsutnog, koji niti koristi niti šteti, kao što vidiš i većinu ljudi. Dakle, ovi iako šehadet izgovaraju, oni su već upali u ono što je s tim nespojivo. Prema tome, to ne koristi onome ko ga izgovori, osim sa znanjem njegovog značenja, kako negacije tako i pritvrđivanja. Nepoznavalac njegovog značenja i ako ga izgovori, ne koristi mu zbog nepoznavanja njegovog značenja u arapskom jeziku, na koje se misli, tj. na negiranje širka. Također, (nema koristi) kada spozna njegovo značenje bez uvjerenja u njega, jer kada nestane uvjerenja, pojavi se sumnja.
Ono čime je ograničeno u (ovom) hadisu jesu njegove, s.a.v.s., riječi: "...ne sumnjajući." Prema tome, to ne koristi, osim ko to kaže na osnovu znanja i uvjerenja na osnovu njegovih riječi: "...istinoljubivo iz svoga srca", tj. iskreno iz svoga srca. Isto tako, ko to izgovori neiskreno, to mu, uistinu, neće pomoći, jer (ono šta je na) srcu razlikuje se od (onoga šta je na) jeziku, kao što je stanje licemjera (munafika), koji svojim jezicima govore ono što nije u njihovim srcima. Isto je stanje i mušrika. Ono se ne prima od mušrika, jer širk negira iskrenost (ihlas), i na što je ova izreka ukazala antitezom. Ona je, uistinu, ukazala antitezom na negiranje pridruživanja, odricanje od njega i na iskrenost Allahu Jedinome, Koji nema sudruga.
Onaj ko nije takav njemu neće koristiti "nema boga osim Allaha", kakvo je stanje mnogih obozavalaca kipova. Oni kažu "nema boga osim Allaha", a niječu ono na što to upućuje: iskrenost. Oni se neprijateljski odnose prema njegovim sljedbenicima, a potpomažu širk i njegove pripadnike.
Od Ebu Se'ida,r.a., prenosi se da je Allahov Poslaniks.a.v.s. rekao:"Musa je rekao:"O Gospodaru ,poduči me nečemu čime ću Te spominjati i moliti"Gosppodar je rekao:"O Musa,reci:'Nema boga osim Allaha." Rekao je :"Gospodaru,svi Tvoji robovi to kažu.' Gospodar reče: O Musa, kada bi sedam nebesa i svi koji su na njima, osim Mene i sedam zemalja bili najednom tasu, a 'nema boga osim Allaha' na (drugom) tasu, 'nema boga osim Allaha'prevagnulo bi.'" Prenosi Ibn-Hibbani Hakim, koji je za njega rekao daje sahih.
Ibrahim, a.s., rekao je svome ocu i svome narodu:
"...Uistinu, ja sam čist od onog šta obožavate, izuzev Onog Koji me je stvorio, On će me uputiti. I učinio je to riječju trajnom u potomstvu svom..." (XLIII:26-28.) A ta (riječ) jeste "nema boga osim Allaha" i Ibrahim, a.s., izrazio ju je u značenju koje joj je određeno i na koje upućuje, a to je odricanje od širka i iskrenost u ibadetu Allahu Jedinome, Koji nema sudruga, kako je to već potvrđeno. Isto tako, ko je izgovori, a ne prihvati njeno značenje iskrenosti, njegov je govor o ovoj izreci laž od njega. Štaviše, on je okrenuo njeno značenje potvrdivši šta je ona negirala od širka, i negiravši staje ona potvrdila od iskrenosti (Masa).
Ovo što smo spomenuli jeste stanje većine u ovom ummetu, nakon trećeg stoljeća. Razlog je tome nepoznavanje njenog značenja i slijeđenje strasti, pa ga to okreće od slijeđenja istine i onoga čime je Allah poslao svoje poslanike od tevhida, koji je propisao Svojim robovima i sa čime je njima zadovoljan. I njegove riječi:"Nema boga osim Allaha." "Nema" (la) je niječna (čestica) za vrstu, koja to generalno niječe, osim što je izuzeto. Njen je predikat ispušten, a njegovo zamišljeno značenje je "nema boga osim Allaha''. Uzvišeni je rekao: "To zato što je Allah - On Istina, a ono što mole mimo Njega, to je neistina, i što je Allah - On Uzvišeni, Veliki." (XXII:62.)
Božanstvenost Njega Uzvišenog jeste istina, a sve druge božanstvenosti, mimo Njegove, jesu neistina, kao što je (rečeno) u ovom ajetu i njemu sličnim. Ovo je velika izreka. Ona je hvatište čvrsto, riječ takvaluka i riječ iskrenosti. Ona je ta s kojom su uspostavljena nebesa i Zemlja, i radi njenog upotpunjavanja propisan sunnet i farz i zbog nje su isukane sablje džihada. Kroz nju se pokazala razlika između pokornih i nepokornih ljudi. Ko je izgovori i po njoj radi, istinski, iskreno, prihvaćanjem, ljubavlju i predanjem Allah će ga uvesti u Džennet, sa onim djelima koja radi. U sahih hadisu stoji: "Najbolja dova na dan Arefata, i najbolje što sam rekao ja i vjerovjesnici prije mene jeste: 'Nema boga osim Allaha Jedinog. Njemu nema sudruga. Njemu pripada sva vlast. Njemu pripada sva hvala. On je svemoćan.'"
U hadisu 'Abdullaha b. 'Amra direktno od (Poslanika, s.a.v.s.) stoji: "Pozvat će se čovjek iz mog ummeta naočigled svih stvorenja na Kijametskom danu i predočiti mu se devedeset devet svezaka (sidžilla). Svaki je svezak koliko oko može pregledati. Potom će mu se reći: "Da li poričeš nešto od ovoga?" "Ne, Gospodaru", odgovorit će. Reći će se: "Imaš li opravdanje ili neko dobro djelo?" Čovjek će osjećati strahopoštovanje pa će reći: "Ne." Reći će se: "Da, uistinu, ti imaš kod Nas dobro djelo i, uistinu, tebi se neće nepravda učiniti." Tada će mu se pokazati karta na kojoj je napisano: "Svjedočim da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik." Tada će (čovjek) reći: "Gospodaru, šta (vrijedi) ova karta u odnosu na sve ove sveske?" Reći će se: "Tebi se, uistinu, neće nepravda učiniti." Tada će se svesci staviti na (jedan) tas, a karta na (drugi) tas. Svesci će olagahniti, a karta će otežati i prevagnuti." Zabilježio ga je Tirmizi i rekao da je hasen.
Njegove riječi: "Kada bi sedam nebesa i svi koji su na njima mimo Mene", tj. svi koji su na nebesima i Zemlji "mimo Mene". Izuzeo je Sebe iz onih koji su na nebesima, jer je On Uzvišeni, Najuzvišeniji, neka je uzvišen i svet, kako je rekao Uzvišeni: "...a On je Uzvišeni, Veličanstveni." (XLII:4.)
(To je) uzvišenost sile, uzvišenost moći i uzvišenost bića. Sve su troje Njegovo svojstvo i upućuju na Njegovu savršenost, kako je rekao Uzvišeni:
"...Svemilosni, koji se nad Aršom uzvisio." (XX:5.)
"...zatim se uzvisio na Arš, Milostivi." (XXV:59.) (Tako je rekao) na sedam mjesta u Svojoj knjizi.
Isto je rekao Uzvišeni:
"Njemu se uzdiže riječ lijepa; a dobro djelo uzvisuje je." (XXXV: 10.) Uzvišeni je rekao:
"Boje se Gospodara svog nad sobom." (XVI:50.) I rekao je Uzvišeni:
"Penju se meleki i Duh Njemu u danu koji traje pedeset hiljada godina." (LXX:4.) I rekao je Uzvišeni:
"Ja sam Taj Koji će te uzeti i uzdići te Sebi." (111:55.) I njima sličnih ajeta (ima još).
Prema tome, ko negira uzvišenost Allaha Uzvišenog nad Njegovim stvorenjima on se razišao sa eksplicitnim (značenjem) Kur'ana i sunneta, zanijekao i odstupio od istine u pogledu Njegovih imena i svojstava. Ova izreka znači negiranje i odbacivanje božanstvenosti od svega, osim onog što je izuzeto u njoj, a to je Allah Uzvišeni. U njoj je eksplicitno značenje da ima sedam zemalja kao i nebesa. Međutim, ova izreka neće prevagnuti osim kod onoga ko ispuni uvjete kojima je ona uvjetovana u Kur'anu i sunnetu. Slavljeni je spomenuo u suri Et-Tevba i drugim (surama) mnoge koji je izgovaraju, ali im njeno izgovaranje nije koristilo, kao što je stanje ehlu-kitabija i licemjera u svoj svojoj brojnosti i raznovrsnosti u njihovom licemjerstvu. Ona njima nije koristila jer su oni izostavili te uvjete.
(Među njima) ima onih koji je izgovaraju, ne znajući njeno smjerano značenje i na što sve ona ukazuje, od negiranja pridruživanja i odricanje od njega, zatim istinoljubivosti, iskrenosti i drugih (značenja), kao što je ne prihvatanje od onoga ko njoj bude pozvan (da je prihvati) znanjem i djelom, pa izostavi povinovanje djelom koje ona iziskuje i zahtijeva, kao što je stanje većine koji je izgovaraju u prošlosti i sadašnjosti. Međutim, njih ima više u zadnjim (generacijama) ovog ummeta. (Među njima) ima i onih koje oholost, strasti i drugi uzroci, koji su mnogobrojni, i koji su se uvukli u njihovo srce, sprečavaju da je vole i da po njoj rade. Neki od tih uzroka spomenuti u su govoru Uzvišenog:
"Reci: 'Ako su očevi vaši i sinovi vaši, i braća vaša i žene vaše, i rod vaš...'", do Njegovih riječi: '"...onda sačekajte dok Allah ne donese naredbu Svoju', a Allah ne upućuje narod grješnika.'" (IX:24.)
Što se tiče pripadnika čistog i iskrenog imana oni su ti koji su ispunili ovu izreku i ostvarili njene uvjete kojima je uvjetovana, znanjem, čvrstim uvjerenjem, iskrenošću, ljubavlju, prihvatanjem i povođenjem, na osnovu nje određuju neprijatelje i prijatelje, na osnovu nje vole i mrze. Uzvišeni ih je spomenuo na mnogim mjestima u suri Et-Tevbe i drugim (surama), i posebno ih pohvalio, i oprost (obećao) i pripremio im Svoj Džennet i spasio ih od vatre, kako kaže Uzvišeni:
"A vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. - Allah je doista silan i mudar." (IX:71) On je također kazao:
"Allah je zadovoljan prvim muslimanima: muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti...
Tirmizi je prenio i okarakterisao ga Kao nasen oa enesa: "Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako govori: 'Uzvišeni Allah rekao je: 'O čovječe, ti, uistinu, kad bi Mi učinio grešaka kolika je Zemlja, a zatim Mi došao ne pridružujući Mi ništa, Ja bih ti onoliko kolika je ona dao oprosta.'
...To je veliki uspjeh."Ovi i svi koji su ih dobrim slijedili jesu pripadnici la ilahe illallah i drugih ajeta u pohvali njih i onoga šta im je pripremio na budućem svijetu.Onaj ko proučava Kur'an i spozna nejednakost stvorenja u pogledu njihove ljubavi prema nihovom Gospodaru, izražavanju jednoće samo Njemu, radu s pokornošću Njemu, bježanju od nepokornosti Njemu, davanju prednosti željom i radom onome što On Uzvišeni voli i ostavljanju onoga što On ne voli, iz straha i nade i onaj ko uzima u obzir stanje ljudi, ono što oni govore, rade, imaju namjeru, želju i daleke razlike među njima, jasna mu je greška zavedenih, kako je i spomenuto u sahih hadisu od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: "Mudar je onaj koji svoju dušu kori i radi za ono što dolazi poslije smrti, a nemoćan je onaj koji slijedi strasti svoje duše i od Allaha traži ispunjenje želja."
Njegove su riječi: "Tirmizi je prenio i okarakterisao ga kao hasen od Enesa: 'Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako govori: 'Uzvišeni Allah je rekao: 'O čovječe, ti, uistinu, kad bi Mi učinio grešaka kolika je Zemlja, a zatim Mi došao ne pridružujući Mi ništa, Ja bih ti onoliko kolika je ona dao oprosta.""
U ovome hadisu nalazi se objašnjenje značenja "la ilahe illallah" koje je teže od svih stvorenja i svih grijeha, a to je ostavljanje pridruživanja {širka), kako malog tako i velikog. To iziskuje potpunost tevhida.
