"Znaj, Allah ti se smilovao, da Allahova vjera biva: Na srcu sa ubjeđenjem, sa ljubavlju i mržnjom. Na jeziku izgovaranjem, i izbjegavanjem izgovaranja kufra. A udovima biva obavljanjem ruknova islama, izbjegavanjem djela radi kojih se čini kufr. Pa, ako bilo šta od ovo troje nedostaje, onda je čovjek počinio kufr i otpao je od islama.
Primjer srčanih djela je, kao da misli kako je većina ljudi u pravu zbog svog ubjeđenja u pogledu živih i mrtvih, navodeći dokaz kako je većina ljudi u tome. On je kafir koji smatra Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem, lažovom, makar on to i ne izgovorio svojim jezikom i ne djelovao osim sa tevhidom. Isto tako ako posumnja, ne znajući sa kime je istina, on, iako nije smatrao Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem, lažovom, isto tako ga nije ni potvrdio. Nego kaže: 'Valjda će Allah pojasniti istinu'. Dakle, kao da je u sumnji, on kao takav je murted (otpadnik ili heretik), makar i ne izgovarao osim tevhid.
Primjer jezika je, da povjeruje u istinu i da je voli, da negira kufr i da ga mrzi, ali da govori kako bi se dodvorio stanovnicima Ihsae, stanovnicima Mekke i drugim, radi njihovog položaja, bojeći se od njihovog zla. Ako napiše govor u kojem direktno hvali njih i ono na čemu su oni, ili da spomene da se ostavio onoga na čemu je bio, misleći time da će ih prevariti, ubjeđen u svom srcu da mu to neće naštetiti, ovo je takođe od vidova njegove zanesenosti i obmanjenosti.
To je značenje Allahovih riječi:
"Onoga koji zaniječe Allaha nakon što je u Njega vjerovao – osim ako na to bude primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika, zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu." (Sura En-Nahl, 106 – 107)
Onaj ko spozna ovo uvidjet će da je opasnost ogromna i žestoka, uvidjet će veličinu potrebe za podučavanjem i opominjanjem. Ovo je značenje u njegovih riječi ubjeđenost u otpadništvo, govorom, ubjeđenošću, sumnjom ili djelom, a Allah najbolje zna."
Abdullah b. Abdur-Rahman Ebu-Battin,rahimehullah, kaže:
"Potvrda tevhidur-rububijeta, a to je da je Allah , stvoritelj svega i Njegov vladar i pokretač, je nešto što mora potvrditi musliman i kafir, ali čovjek time neće postati muslimanom sve dok ne ispuni tevhidul-uluhijet, u kojeg su pozivali poslanici i što su odbili mušrici da potvrde. Time se raspoznaje musliman od mušrika, i stanovnici dženneta od stanovnika Vatre."
Šejh Sulejman b. Abdullah,Allah da im se obojici smiluje, kaže:
"Znaj da su se učenjaci složili, da onaj ko bilo šta uputi od dvije vrste dova nekom mimo Allaha da je mušrik, makar i rekao 'La ilahe illallah Muhammedun resulullah', i makar klanao i postio. Jer je uslov islama, pored izgovaranja šehadeta, da se ne obožava sa pravom niko osim Allaha. Onaj ko dođe sa šehadetom, a robuje nekom mimo Allaha, onda nije došao sa suštinom šehadeta, makar ga i izgovarao. Isto kao što su jevreji govorili da nema drugog boga osim Allaha a činili su širk.
Puko izgovaranje šehadeta nije dovoljno u islamu, bez postupanja po njegovom značenju i ubjeđenju o čemu postoji konsenzus."
Šejh Abdur-Rahman b. Hasan, rahimehullah, kaže:
"(La ilahe illallah), Nema drugog božanstva koje uistinu zaslužuje ibadet osim Allaha, je riječ islama zbog čijeg nepoznavanja značenja neće biti valjan bilo čiji islam. Tj. ako ne zna radi čega je postavljena i na šta ukazuje, ako je ne prihvati i ne potčini se u djelovanju po njoj, jer je to riječ iskrenosti koja je suprotna od širka, i to je riječ bogobojaznosti."
Postavljeno je pitanje stalnom odboru za naučno istraživanje i fetve, fetva br. 10684:
Pitanje: "Koja je to konačna granica razdvajanja između kufra i islama? Da li je to da izogovori šehadet, a onda da počini djela koja mu kontriraju, i da li kao takav ulazi u zbir muslimana uprkos njegovom namazu i načinu življenja?"
Odgovor: "Hvala pripada samo Allahu i neka je selam i salavat na Njegovog Poslanika, njegovu porodicu i ashabe...
A zatim:
Granica razdvajanja između kufra i islama i izgovaranja šehadeta, istinski i iskreno, kao i djelovanje po tome, je ono što ako čovjek učini biva muslimanom mu'minom. Međutim, onaj ko se pretvara licemjerno i ne ispolji to istinski i iskreno, onda nije mu'min. Isto tako, onaj ko izgovori šehadet, al΄ učini ono što mu kontrira od širka, kao što su oni koji traže pomoć od mrtvih u trenucima nevolja i uživanja, ili ko dadne prednost izmišljenim i postavljenim zakonima nad zakonom kojeg je Allaha objavio, ili onaj ko se izigrava sa Kur'anom ili sa onim što je potvrđeno u sunnetu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, je kafir, makar i izgovarao šehadet, ili klanjao i postio.
Uspjeh je samo kod Allaha i neka je salavat na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe."
Stalni odbor za naučno istraživanje i fetve:
Presjedavajući: Abdul-Aziz b. Abdullah b. Baz
Kopresjedavajući odbora: Abdur-Rezzak el-Afifi
Član odbora: Abdullah b. Gudejjan
Dureru sunnije (10/87 – 88).
2 Akidetu muvvehidin ve redd alla ddullal vel mubtediin. Risaletu intisar li hizbillahi muvvehidin str. 11.
3 Tejsirul azizil hamid str. 154 -155.
4 Dureru sunnije (2/246)
