Allah, subhanehu ve te’ala, stvorio je sve ljude da samo Njega obožavaju, kao što kaže Uzvišeni:
وما خلقت الجن والإنس إلا ليعبدون
”Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine.” ( Ez-Zarijat, ajet 56 )
Zbog toga je Uzvišeni sve što je stvorio potčinio čovjeku da se time koristi. Iz Svoje milosti prema čovjeku, Uzvišeni ga nije ostavio bez Upute i ukazivanja na Pravi put; zato je slao poslanike i objavljivao knjige, od Nuha, a.s., do posljednjeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s..
Ibadet se ne može činiti osim sa jasnim dokazima, a ovi dokazi dolaze jedino od Allaha, dž.š., koje je objavio Svojim poslanicima i vjerovijesnicima, neka je na sve njih salavat i selam.
Veliki islamski učenjak Ibn Tejmijje, rahimehullah, ovako je opisao ibadet: “Ibadet je opći naziv za sve ono što voli Allah, dž.š., i čime je On zadovoljan od riječi i djela, bila vidljiva ili tajna. Tu spada namaz, zekat, post, hadž, istinit govor, dostavljanje emaneta, činjenje dobra prema roditeljima, obilaženje rodbine, ispunjavanje obaveza, naređivanje dobra, odvraćanje od zla, džihad protiv kafira i munafika, dobročinistvo prema komšiji, jetimima, nemoćnim, putniku, prema robu i životinjama. Ibadet je i učenje dove, zikr (spominjanje Allaha), učenje Kur’ana, izučavanje korisne nauke i dr. Takođe, ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, strahopoštovanje (prema Allahu), iskrenost u vjeri, strpljenje (sabur) na Allahovoj odredbi, zahvalnost na Njegovim blagodatima i zadovoljstvo sa onim što je On odredio. Ibadet je i tevekkul (oslanjanje na Allaha) i traženje Njegove milosti i strahovanje od Njegove kazne.” (“Risale el-ubudije” od Šejhul-islama Ibn Tejmijje, str. 38.)
Ako bi čovjek ostao bez vjere u Allaha, dž.š., osakatio bi svoj razum, i spustio bi se na nivo životinje, kao što kaže Uzvišeni:
“Mi smo za Džehennem mnoge džinne i ljude pripremili; oni srca imaju - ali ne uviđaju njima; oni oči imaju ali ne vide njima; oni uši imaju ali ne čuju njima; oni su poput stoke, čak i gori. Zaista su nemarni (gafilun).” (El-E’araf, ajet 179.)
Kaže Uzvišeni:
”Znaj da osim Allaha nema drugog boga, zato moli oprost za grijehe svoje.” (Muhammed, ajet, 19.)
“O vjernici vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u Drugi svijet - daleko je zalutao”. (En-Nisa, ajet, 136.)
Zbog toga je Resulullah, s.a.v.s., pozivao šehadetu - da nema drugog boga mimo Allaha i da je Muhammed, s.a.v.s., poslanik, pa ko bi odbio njegov poziv od ehlul-kitabija (kršćana i židova), borio bi se protiv njega dok ne bi povjerovali ili pristali na izdvajanje glavarine (džizije), odazivajući se Allahovim riječima:
”Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u Onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru sve dok ne daju džiziju poslušno i ponizno.” (Et-Tewba, ajet, 29.)
U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a., stoji da je Resulullah, s.a.v.s., rekao:
”Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu da nema drugog boga mimo Allaha, pa ko potvrdi da nema drugog boga osim Allaha, sačuvao je sebe i svoj imetak, osim ako pravo (Šeri’at) zahtjeva, a račun će pred Allahom polagati”. ( Buharija i Muslim)
Što se tiče nevjenika mimo kršćana i jevreja, pozvat će se da prihvate islam, pa ako odbiju, bori se protiv njih sve dok ne prihvate dini-islam. Ovaj je stav shodno jačem mišljenju uleme.