Još u Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, vrijeme i vrijeme njegovih pravednih halifa, neki od pripadnika islama su otpali od vjere, iako su se okretali kibli i bili u ibadetu, zuhdu i pobožnosti.
Ako je stanje takvo, onda se mora znati da onaj ko se pripisuje islamu, ili čak sunnetu, u ovim vremenima, isto tako može izaći i otpasti od vjere. I to ako učini neku od onih stvari koje kvare šehadet.
Otpadništvo može biti vezano za Allahovo pravo, Njegove knjige, vjerovjesnike, meleke ili Njegove propise, Šerijat, naredbe, zabrane, ono o čemu je obavijestio i slično...
Ako musliman padne u neki od uzroka koji kvare islam, time otpada od islama. Njegovo izgovaranje šehadeta i njegovo pripisivanje vjeri, sa primjenom pojedinih propisa, od njega neće odbiti kufr (nevjerstvo) i otpadništvo, a isto tako i ubistvo nakon poziva na pokajanje.
Onaj ko izgovori šehadet iz običaja u trenutku njegovog otpadništva i kufra, sa njega neće ukloniti kufr u kojem se našao. Sa njega se neće otkloniti propisi koji su se kufrom vezali za njega sve dok se ne vrati kao pokajnik kroz vrata na koja je izašao u kufr.
Korisne riječi o razlozima koji vode u kufr
Od šejha Abdullaha b. Muhammeda b. Abdul-Vehhaba, Allah im se smilovao.
Šejh, nakon što se zahvalio Allahu i donio salavat i selam na Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
"A zatim: Ovo su pojašnjenja i riječi koje sam prenio od učenjaka mudžtehida, prijatelja četvorice imama, koji su bili ujedno imami ehli-sunneta i vjere, u smislu pojašnjenja nekih djela i riječi koje vode muslimana u kufr, i koje ga izvode iz vjere, makar izgovarao šehadet i pripisivao se islamu i postupao po nekim vjerskim propisima, i da to neće spriječiti njegovo proglašenje kafirom i njegovo ubistvo i pripajanje murtedima.
Pa kažemo: Što se tiče govora šafija, Ibn-Hadžer u djelu “Prepreke od činjenja velikih grijeha”, kaže: 'Prvi veliki grijeh: Kufr i širk, da nas Allah sačuva od njih. Pošto je kufr najveći grijeh otuda je bilo najpreče da se progovori o njemu i o njegovim propisima. Uzvišeni Allah kaže:
إِنَّ اللَّهَ لَا يَغْفِرُ أَنْ يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَٰلِكَ لِمَنْ يَشَاءُ
"Allah, doista, neće oprostiti da Mu se širk čini, a kome hoće oprostit će sve osim toga." (En-Nisa, 116)'
Zatim u Upozorenjima kaže: 'U njih spada pojašnjenje širka', pa je spomenuo neke od njegovih vrsta, zbog toga što veliki broj ljudi pada u njih i što se pojavljuju na jezicima većine običnih ljudi a oni ne znaju da su takvi. Ako im se pojasni njihovo djelo(tj. širk) da bi ga se klonili, kako njihova (dobra) djela ne bi propala ako to učine, i da ne bi vječno boravili u najvećoj i najgoroj patnji. Spoznaja ovoga je nešto veoma bitno.
Opasnosti otpadništva
Onaj ko počini djelo kufra sva njegova djela su poništena. Na njemu je, po nekim od imama kao što je Ebu-Hanife, dužnost da nadoknadi ono što je od vadžiba. Njegovi prijatelji su se mnogo posvetili govoru o djelima koja vode u kufr, nabrajajući jedan veliki broj njih, prestižući u tome sve ostale imame mezheba. Ovo i pored toga što su govorili da otpadništvo poništava sva djela, ako otpadne od vjere njegova žena se rastavlja od njega. Zbog ove opreznosti oni su proširili spektar djela koja vode u kufr. Tako da je obaveza svakog pojedinca, koji se drži vjere, da spozna ono što su govorili da bi se od toga sačuvao kako ne bi zapao u ta djela i da njegova djela ne bi bila poništena. Na njemu je obaveza da ih nadoknadi, a po ovim imamima od njega se njegova žena mora rastaviti.
Poglavlje: Što se tiče hanefija, u djelu Pojašnjenje haram djela koja su spomenuta u Kur'anu, Poglavlje kufra, što znači prekrivanje i negiranje istine i nijekanje istoga. To je bilo prvo što je spomenuto u Kur'anu od grijeha. Uzvišeni Allah kaže:
إِنَّ الَّذِينَ كَفَرُوا سَوَاءٌ عَلَيْهِمْ أَأَنْذَرْتَهُمْ أَمْ لَمْ تُنْذِرْهُمْ لَا يُؤْمِنُونَ
"Onima koji ne vjeruju, doista je svejedno, opominjao ti njih ili ne opominjao, oni ne vjeruju." (El-Beqara, 6)
Od najvećih među velikim grijesima je kufr, iznad kojeg nema većeg grijeha. Pa kaže:
Vrste kufra:
Znaj da u onome što vodi u kufr postoje vrste. Vrste koje su vezane za Allaha , vrste koje su vezane za Kur'an i ostale objavljene knjige. Vrsta koja je vezana za Muhammeda ,sallallahu alejhi ve sellem i ostale vjerovjesnike, meleke i učenjake i vrsta koja je vezana za propise.
Što se tiče onoga što je vezano za Allaha , ako Mu pripiše ono što Mu ne dolikuje, kao da poistovjeti Allaha sa nekim od Njegovih stvorenja, ili da negira neko od Njegovih svojstava. Ili da tvrdi Allahovo utjelovljenje u stvorenjima ili da podržava teoriju panteizma. Ili da je neko postojao oduvijek sa Allahom. Ili da pored Njega postoji neko ko upravlja samostalno. Ili da je ubijeđen da je Allah tijelo, ili da nastaje, ili da nije živ, ili da tvrdi kako Allah ne zna pojedinosti. Ili da ne vjeruje u neko od Allahovih imena, ili naredbu od naredbi, ili da sumnja u Njegovo obećanje i prijetnju, ili da ih negira, ili da učini sedždu nekom mimo Allaha.
Ili da vrijeđa Allaha , ili da tvrdi da On ima dijete ili drugu. Ili da je rođen od nečega što je od Njega postalo. Ili da ibadet Njemu pripiše nekom od Njegovih stvorenja. Ili da o Allahu izmisli laž, tako što će sam sebi pripisati božanstvenost i poslanstvo. Ili ako negira da je Njegov stvoritelj Njegov Gospodar ili kaže da nema Gospodara. Ili da kaže za neku česticu da je stvorena slučajno i iz nemara ili nešto slično spomenuto što Mu ne dolikuje. Uzvišen je On visoko iznad svega onoga što Mu pripisuju. U svim ovim primjerima će počiniti kufr po konsenzusu, bez razlike da li on to učinio namjerno ili iz šale. Ako ustraje na tome bit će ubijen, a ako se pokaje Allah će mu prihvatiti pokajanje i bit će spašen od ubistva." Kraj njegovog govora doslovce.
Razmisli, Allah ti se smilovao, o njegovom direktnom izjašnjavanju o onome ko počini širk u ibadetu Allahu, da će po konsenzusu počiniti kufr, te da će biti ubijen ako ustraje na tome.
"Poglavlje: Što se tiče govora hanbelija, Imam Ebul-Vefa' b. Akil kaže: Kada su obaveze postale teške džahilima i glupacima, odstupili su od šerijatskih postavki, veličajući ono što su sami podmetnuli za sebe. Tako da su time sebi olakšali stanje, jer u okrilje ovih obaveza nisu dopustili ulazak nikom drugom do sebi. Po meni su oni radi ovakvih postavki kafiri, kao što je veličanje kaburova, obraćanje mrtvima za potrebe, pisanje zapisa a na njima: 'O zaštitnice, učini mi to i to'. Ili bacanje krpica po drveću, slijedeći u tome one koji su obožavali Lata i Uzaa. Kraj njegovog govora.
Razmisli o njegovim riječima: 'Po meni su oni radi ovakvih postavki kafiri'. Kao i to što ih poredi sa onima koji su obožavali Lata i Uzaa.
Šejh Tekkijjuddin u djelu Risale sunnije, kada je spomenuo hadis o haridžijama i njihovom 'izlijetanju' iz vjere, i Vjerovjesnikove naredbe da ih se ubija, kaže: 'Ako je bilo u Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem vrijeme i vrijeme njegovih halifa onih koji su se pripisivali islamu, i koji su izlijetali iz njega pored velikog ibadeta, onda se mora znati da onaj ko se u ovom vremenu pripisuje islamu i sunnetu može isto tako izaći iz vjere i to iz različitih razloga, od kojih su: Zastranjivanje koje je Allah pokudio u Svojoj Knjizi, pa kaže:
يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لَا تَغْلُوا فِي دِينِكُمْ
"O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju." (En-Nisa, 171)
Šejhul-islam, rahimehullahu teala, u govoru o riječima Uzvišenog:
وَمَا أُهِلَّ بِهِ لِغَيْرِ اللَّهِ
"i ono što je prineseno kao žrtva u nečije drugo ime, a ne u Allahovo"(El Beqara, 173)
Kaže: Očito je da se radi o onome što se zakolje u nečije drugo ime mimo Allahovog, bez razlike dal' to rekao ili ne. Zabrana ovoga je gora nego što je zabrana onoga što zakolje samo radi mesa. Ili kaže da je to u ime Mesiha i sl. isto kao što mi zakoljemo nešto u Allahovo ime, ono biva čišće od onoga što smo zaklali samo radi mesa, pa smo rekli: Bismillahi. Obožavanje Allaha sa obavljanjem namaza Njemu, prinošenje žrtve Njemu, je nešto veličanstvenije od spominjanja Njegovog imena na početku naših poslova. A ibadet nekom drugom mimo Allaha je gori kufr od traženja pomoći od nekoga mimo Allaha. Ako bi zaklao nešto u nečije drugo ime, mimo Allahovog, da bi mu se približio time, to meso bi bilo haram, makar kod njegovog klanja rekao: Bismillahi. Isto onako kao što su to činile skupine od munafika ovog ummeta. Dok se od ovih murteda ono što zakolju nikada neće smatrati dopuštenim. Ali se istovremeno u toj žrtvi nalaze dvije vrste zabrane. Isto je ono što se čini u Mekki od klanja u ime džina." Kraj Šejhovog govora, rahimehullah.
Razmisli, Allah ti se smilovao o ovom govoru, i o tome kako jasno kaže: "Time što će zaklati u nečije drugo ime, mimo Allahovog imena, neko od ovog ummeta, on je kafir murted, ono što on zakolje nije dozvoljeno konzumirati zbog toga što se u njegovom klanju nalaze dvije prepreke."
Prvo: Zato što je to žrtva koju je zaklao murted. A ono što zakolje murted nije dozvoljeno konzumirati po konsenzusu.
Drugo: Zbog toga što je to nešto zaklano u nečije drugo ime, mimo Allahovog, a Allah je to zabranio riječima:
قُلْ لَا أَجِدُ فِي مَا أُوحِيَ إِلَيَّ مُحَرَّمًا عَلَىٰ طَاعِمٍ يَطْعَمُهُ إِلَّا أَنْ يَكُونَ مَيْتَةً أَوْ دَمًا مَسْفُوحًا أَوْ لَحْمَ خِنْزِيرٍ فَإِنَّهُ رِجْسٌ أَوْ فِسْقًا أُهِلَّ لِغَيْرِ اللَّهِ بِهِ
"Reci: Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog mesa, to je doista pogano, ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime." (El-En'am, 145)
Razmisli o njegovim riječima: "Isto je ono što se čini u Mekki od klanja u ime džina." Allah najbolje zna.
Propis o onome ko vrijeđa Allahovog poslanika Muhammeda,sallallahu alejhi ve sellem
Šejh, rahimehullah, u djelu “Isukana sablja protiv onoga ko psuje Poslanika”, kaže:
"Imam Ishak b. Rahoja, jedan od imama koji je bio na stupnju Šafije i Ahmeda, kaže: 'Muslimani su se složili, da onaj ko vrijeđa Allaha i Njegovog Poslanika, ili odbaci nešto od onoga što je Allah objavio, da je time počinio kufr, makar potvrdio sve ono što je Allah objavio.'
Muhammed b. Sahnun, jedan od imama i Malikovih prijatelja, kaže: 'Učenjaci su se složili da onaj ko psuje Poslanika je kafir. Njegov propis po imamima je ubistvo, a onaj ko sumnja u njegov kufr počinio je kufr.' Ibnul-Munzir kaže: 'Svi učenjaci su se složili da onaj ko vrijeđa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem mora biti ubijen.'
Imam Ahmed za onoga ko vrijeđa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da mora biti ubijen. Pa mu je rečeno. 'Je li ima o tome hadisa?' Kaže: 'Da. Od njih su hadis o slijepcu koji je ubio ženu, i riječi Ibn-Omera da onaj ko psuje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, mora biti ubijen.' Omer Ibn Abdul-Aziz kaže: 'Bit će ubijen.' U predaji kod Abdullaha, da mu se neće dati prilika na pokajanje. Halid b. Velid je ubio čovjeka koji je opsovao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nedavši mu priliku na pokajanja." Kraj.
Pa, razmisli Allah ti se smilovao, o govoru Ishaka b. Rahoje i njegovom prenošenju konsenzusa o onome ko vrijeđa Allaha ili Njegovog Poslanika, ili ako odbije nešto od onoga što je Allah objavio, da je kafir, makar on potvrđivao sve ono što je objavljeno od Allaha. Ovim će ti postati jasno da onaj ko svojim jezikom vrijeđa Allaha ili vrijeđa Njegovog Poslanika da je on kafir i otpadnik od islama, makar potvrdio sve ono što je objavljeno od Allaha ili da se šali o tome, ne misleći to svojim srcem. Kao što je Šafija rekao: "Onaj ko se izigrava sa nečim od Allahovih ajeta je kjafir, pa šta reći za onog ko se izigrava sa vrijeđanjem Allaha ili Njegova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?"
Zato je šejh Tekkijjuddin rekao: "Naši prijatelji i drugi kažu da onaj ko psuje Allaha čini kufr, bez obzira da li se šalio ili bio ozbiljan, kao što Uzvišeni kaže:
وَلَئِنْ سَأَلْتَهُمْ لَيَقُولُنَّ إِنَّمَا كُنَّا نَخُوضُ وَنَلْعَبُ ۚ قُلْ أَبِاللَّهِ وَآيَاتِهِ وَرَسُولِهِ كُنْتُمْ تَسْتَهْزِئُونَ
لَا تَعْتَذِرُوا قَدْ كَفَرْتُمْ بَعْدَ إِيمَانِكُمْ
"Reci: 'Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali?' Ne ispričavajte se! Postali ste nevjernici, nakon svog imana." (Et-Tewba, 65 -66)
I kaže: "Ovo je nešto što je najispravnije i što je potvrđeno". Kraj.
Značenje Ishakovih, rahimehullahu teala, riječi: 'Ili ako odbije nešto što je objavljeno od Allaha', jeste da odbije ili odbaci nešto što je Allah objavio u Svojoj Knjizi ili na jeziku Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od farzova, vadžiba, sunneta ili mustehaba, nakon što je spoznao da je to Allah objavio u Svojoj Knjizi ili da je to naredio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ili da je nešto zabranio, pa to odbije nakon toga, on je kafir murted, makar potvrdio sve ono što je Allah objavio u Svojoj Knjizi od Serijata, osim onoga što odbije i negira zbog toga što je suprotno njegovom hiru ili običaju njegovih sunarodnjaka. Ovo je značenje stava učenjaka kada kažu: 'Onaj ko negira ogranak oko kojeg postoji konsenzus čini kufr'. Pa ako negira zabranu upotrebe lijeve ruke kod jela ili zabranu puštanja odjeće ispod članaka, nakon što je saznao da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to zabranio, on je kafir murted makar bio od najpobožnijih i najsuptilnijih ljudi."
Poglavlje: U djelu El-Ikna‘a i njegovom pojašnjenju kaže: Poglavlje o propisu murteda, a to je onaj ko počini kufr nakon svog islama, govorom, sumnjom ili djelima, makar shvatao, njegovo otpadništvo će biti validno isto kao što mu je bio ispravan islam, ali ne ako je prisiljen. Jer Allah kaže:
إِلَّا مَنْ أُكْرِهَ وَقَلْبُهُ مُطْمَئِنٌّ بِالْإِيمَانِ
"...osim ako na to bude primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri." (En-Nahl, 106)
Makar to činio šaleći se, jer opće značenje Allahovih riječi ukazuje na to:
مَنْ يَرْتَدَّ مِنْكُمْ عَنْ دِينِهِ
"...ako neko od vas od svoje vjere otpadne." (El-Maida, 54)
Takođe su se složili o obavezi ubijanja murteda, onog ko pripiše Allahu širk i počini kufr nakon islama, jer Allah kaže:
إِنَّ اللَّهَ لَا يَغْفِرُ أَنْ يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَٰلِكَ لِمَنْ يَشَاءُ
"Allah, doista, neće oprostiti da Mu se širk čini, a kome hoće oprostit će sve osim toga." (En-Nisa, 116)
Ili ako negira Allahov rububijjet, ili negira svojstvo od Njegovih svojstava, ili da tvrdi kako je Allah Sebi uzeo drugu ili dijete, on time čini kufr. Ili ako sebi pripiše vjerovjesništvo, ili ako povjeruje onome ko za sebe tvrdi da je vjerovjesnik nakon Vjerovjesnika,sallallahu alejhi ve sellem, time čini kufr. Zato što time negira Allahove riječi:
وَلَٰكِنْ رَسُولَ اللَّهِ وَخَاتَمَ النَّبِيِّينَ
"... nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik." (El-Ahzab, 40)
Ili ako negira nekog od vjerovjesnika ili neku od Allahovih knjiga, ili nešto od njih, ili da negira meleke, ili nekog za koga je potvrđeno da je melek, time čini kufr. Zato što negira Kur'an. Ili ako bi negirao proživljenje, počinio bi kufr. Ili ako vrijeđa Allaha ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čini kufr. Ili ako se ismijava sa Allahom ili nečim od Njegovih knjiga ili poslanika, kao što Uzvišeni kaže:
قُلْ أَبِاللَّهِ وَآيَاتِهِ وَرَسُولِهِ كُنْتُمْ تَسْتَهْزِئُونَ
"Reci: 'Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali?"(Et-Tevvba, 65)
Šejh kaže: "Ako bi mrzio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili da osjeća mržnju prema onome sa čime je došao i oko čega postoji slaganje, ili da između sebe i Allaha uzme posrednike, na njih se oslanja, priziva ih i od njih traži, on po konsenzusu čini kufr. Zato što su to postupci poput onih koje čine idolopoklonici koji su govorili:
مَا نَعْبُدُهُمْ إِلَّا لِيُقَرِّبُونَا إِلَى اللَّهِ زُلْفَىٰ
'Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili.' (Ez-Zumer, 3)
Ili ako učini ili kaže nešto što je očito od ismijavanja vjere, od onoga što je Allah propisao, čini kufr, na što je ukazao prethodni ajet. Ili ako se kod njega primijeti da omalovažava Kur'an, takođe, čini kufr.
Ako bi rekao nešto što će ga izvesti iz islama, kao da kaže: 'Ja sam jevrej ili kršćanin', počinio je kufr. Ili ako se ismijava sa Allahovim obećanjem i prijetnjom, on je kafir. Zbog toga što se na taj način ismijava sa Allahom. Ili ako ne proglasi nevjernicima one koji su uzeli drugu vjeru mimo islama, ili sumnja u njihov kufr," pa sve dok nije rekao: "Onaj ko kaže: 'Meni je Muhammed potreban za očito znanje ali za ono unutarnje nije , ili ako kaže: 'Od evlija ima onih kojima je dopušteno da izađu iz okvira Šerijata, kao što je Hidr mogao da izađe iz okvira Musaovog šerijata', on je kafir.
Onaj ko vrijeđa ashabe, da Allah bude sa njima zadovoljan, ili jednog od njih, i tim uvredama doda to kako je Alija bog, ili kako je Džibril pogriješio, onda nema sumnje da je ta osoba počinila kufr. Čak štaviše, nema sumnje u kufr one osobe koja se sustegne od proglašavanja ovoga nevjernikom. Što se tiče onih koji proklinju (ashabe) i odnose se ružno prema njima, to je stvar neslaganja među učenjacima. Imam Ahmed se sustegao od toga da ih proglasi nevjernicima ili da budu ubijeni." (Ed-Durerus-Senijje, (10/149-239)
Ako je stanje takvo, onda se mora znati da onaj ko se pripisuje islamu, ili čak sunnetu, u ovim vremenima, isto tako može izaći i otpasti od vjere. I to ako učini neku od onih stvari koje kvare šehadet.
Otpadništvo može biti vezano za Allahovo pravo, Njegove knjige, vjerovjesnike, meleke ili Njegove propise, Šerijat, naredbe, zabrane, ono o čemu je obavijestio i slično...
Ako musliman padne u neki od uzroka koji kvare islam, time otpada od islama. Njegovo izgovaranje šehadeta i njegovo pripisivanje vjeri, sa primjenom pojedinih propisa, od njega neće odbiti kufr (nevjerstvo) i otpadništvo, a isto tako i ubistvo nakon poziva na pokajanje.
Onaj ko izgovori šehadet iz običaja u trenutku njegovog otpadništva i kufra, sa njega neće ukloniti kufr u kojem se našao. Sa njega se neće otkloniti propisi koji su se kufrom vezali za njega sve dok se ne vrati kao pokajnik kroz vrata na koja je izašao u kufr.
Korisne riječi o razlozima koji vode u kufr
Od šejha Abdullaha b. Muhammeda b. Abdul-Vehhaba, Allah im se smilovao.
Šejh, nakon što se zahvalio Allahu i donio salavat i selam na Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
"A zatim: Ovo su pojašnjenja i riječi koje sam prenio od učenjaka mudžtehida, prijatelja četvorice imama, koji su bili ujedno imami ehli-sunneta i vjere, u smislu pojašnjenja nekih djela i riječi koje vode muslimana u kufr, i koje ga izvode iz vjere, makar izgovarao šehadet i pripisivao se islamu i postupao po nekim vjerskim propisima, i da to neće spriječiti njegovo proglašenje kafirom i njegovo ubistvo i pripajanje murtedima.
Pa kažemo: Što se tiče govora šafija, Ibn-Hadžer u djelu “Prepreke od činjenja velikih grijeha”, kaže: 'Prvi veliki grijeh: Kufr i širk, da nas Allah sačuva od njih. Pošto je kufr najveći grijeh otuda je bilo najpreče da se progovori o njemu i o njegovim propisima. Uzvišeni Allah kaže:
إِنَّ اللَّهَ لَا يَغْفِرُ أَنْ يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَٰلِكَ لِمَنْ يَشَاءُ
"Allah, doista, neće oprostiti da Mu se širk čini, a kome hoće oprostit će sve osim toga." (En-Nisa, 116)'
Zatim u Upozorenjima kaže: 'U njih spada pojašnjenje širka', pa je spomenuo neke od njegovih vrsta, zbog toga što veliki broj ljudi pada u njih i što se pojavljuju na jezicima većine običnih ljudi a oni ne znaju da su takvi. Ako im se pojasni njihovo djelo(tj. širk) da bi ga se klonili, kako njihova (dobra) djela ne bi propala ako to učine, i da ne bi vječno boravili u najvećoj i najgoroj patnji. Spoznaja ovoga je nešto veoma bitno.
Opasnosti otpadništva
Onaj ko počini djelo kufra sva njegova djela su poništena. Na njemu je, po nekim od imama kao što je Ebu-Hanife, dužnost da nadoknadi ono što je od vadžiba. Njegovi prijatelji su se mnogo posvetili govoru o djelima koja vode u kufr, nabrajajući jedan veliki broj njih, prestižući u tome sve ostale imame mezheba. Ovo i pored toga što su govorili da otpadništvo poništava sva djela, ako otpadne od vjere njegova žena se rastavlja od njega. Zbog ove opreznosti oni su proširili spektar djela koja vode u kufr. Tako da je obaveza svakog pojedinca, koji se drži vjere, da spozna ono što su govorili da bi se od toga sačuvao kako ne bi zapao u ta djela i da njegova djela ne bi bila poništena. Na njemu je obaveza da ih nadoknadi, a po ovim imamima od njega se njegova žena mora rastaviti.
Poglavlje: Što se tiče hanefija, u djelu Pojašnjenje haram djela koja su spomenuta u Kur'anu, Poglavlje kufra, što znači prekrivanje i negiranje istine i nijekanje istoga. To je bilo prvo što je spomenuto u Kur'anu od grijeha. Uzvišeni Allah kaže:
إِنَّ الَّذِينَ كَفَرُوا سَوَاءٌ عَلَيْهِمْ أَأَنْذَرْتَهُمْ أَمْ لَمْ تُنْذِرْهُمْ لَا يُؤْمِنُونَ
"Onima koji ne vjeruju, doista je svejedno, opominjao ti njih ili ne opominjao, oni ne vjeruju." (El-Beqara, 6)
Od najvećih među velikim grijesima je kufr, iznad kojeg nema većeg grijeha. Pa kaže:
Vrste kufra:
Znaj da u onome što vodi u kufr postoje vrste. Vrste koje su vezane za Allaha , vrste koje su vezane za Kur'an i ostale objavljene knjige. Vrsta koja je vezana za Muhammeda ,sallallahu alejhi ve sellem i ostale vjerovjesnike, meleke i učenjake i vrsta koja je vezana za propise.
Što se tiče onoga što je vezano za Allaha , ako Mu pripiše ono što Mu ne dolikuje, kao da poistovjeti Allaha sa nekim od Njegovih stvorenja, ili da negira neko od Njegovih svojstava. Ili da tvrdi Allahovo utjelovljenje u stvorenjima ili da podržava teoriju panteizma. Ili da je neko postojao oduvijek sa Allahom. Ili da pored Njega postoji neko ko upravlja samostalno. Ili da je ubijeđen da je Allah tijelo, ili da nastaje, ili da nije živ, ili da tvrdi kako Allah ne zna pojedinosti. Ili da ne vjeruje u neko od Allahovih imena, ili naredbu od naredbi, ili da sumnja u Njegovo obećanje i prijetnju, ili da ih negira, ili da učini sedždu nekom mimo Allaha.
Ili da vrijeđa Allaha , ili da tvrdi da On ima dijete ili drugu. Ili da je rođen od nečega što je od Njega postalo. Ili da ibadet Njemu pripiše nekom od Njegovih stvorenja. Ili da o Allahu izmisli laž, tako što će sam sebi pripisati božanstvenost i poslanstvo. Ili ako negira da je Njegov stvoritelj Njegov Gospodar ili kaže da nema Gospodara. Ili da kaže za neku česticu da je stvorena slučajno i iz nemara ili nešto slično spomenuto što Mu ne dolikuje. Uzvišen je On visoko iznad svega onoga što Mu pripisuju. U svim ovim primjerima će počiniti kufr po konsenzusu, bez razlike da li on to učinio namjerno ili iz šale. Ako ustraje na tome bit će ubijen, a ako se pokaje Allah će mu prihvatiti pokajanje i bit će spašen od ubistva." Kraj njegovog govora doslovce.
Razmisli, Allah ti se smilovao, o njegovom direktnom izjašnjavanju o onome ko počini širk u ibadetu Allahu, da će po konsenzusu počiniti kufr, te da će biti ubijen ako ustraje na tome.
"Poglavlje: Što se tiče govora hanbelija, Imam Ebul-Vefa' b. Akil kaže: Kada su obaveze postale teške džahilima i glupacima, odstupili su od šerijatskih postavki, veličajući ono što su sami podmetnuli za sebe. Tako da su time sebi olakšali stanje, jer u okrilje ovih obaveza nisu dopustili ulazak nikom drugom do sebi. Po meni su oni radi ovakvih postavki kafiri, kao što je veličanje kaburova, obraćanje mrtvima za potrebe, pisanje zapisa a na njima: 'O zaštitnice, učini mi to i to'. Ili bacanje krpica po drveću, slijedeći u tome one koji su obožavali Lata i Uzaa. Kraj njegovog govora.
Razmisli o njegovim riječima: 'Po meni su oni radi ovakvih postavki kafiri'. Kao i to što ih poredi sa onima koji su obožavali Lata i Uzaa.
Šejh Tekkijjuddin u djelu Risale sunnije, kada je spomenuo hadis o haridžijama i njihovom 'izlijetanju' iz vjere, i Vjerovjesnikove naredbe da ih se ubija, kaže: 'Ako je bilo u Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem vrijeme i vrijeme njegovih halifa onih koji su se pripisivali islamu, i koji su izlijetali iz njega pored velikog ibadeta, onda se mora znati da onaj ko se u ovom vremenu pripisuje islamu i sunnetu može isto tako izaći iz vjere i to iz različitih razloga, od kojih su: Zastranjivanje koje je Allah pokudio u Svojoj Knjizi, pa kaže:
يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لَا تَغْلُوا فِي دِينِكُمْ
"O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju." (En-Nisa, 171)
Šejhul-islam, rahimehullahu teala, u govoru o riječima Uzvišenog:
وَمَا أُهِلَّ بِهِ لِغَيْرِ اللَّهِ
"i ono što je prineseno kao žrtva u nečije drugo ime, a ne u Allahovo"(El Beqara, 173)
Kaže: Očito je da se radi o onome što se zakolje u nečije drugo ime mimo Allahovog, bez razlike dal' to rekao ili ne. Zabrana ovoga je gora nego što je zabrana onoga što zakolje samo radi mesa. Ili kaže da je to u ime Mesiha i sl. isto kao što mi zakoljemo nešto u Allahovo ime, ono biva čišće od onoga što smo zaklali samo radi mesa, pa smo rekli: Bismillahi. Obožavanje Allaha sa obavljanjem namaza Njemu, prinošenje žrtve Njemu, je nešto veličanstvenije od spominjanja Njegovog imena na početku naših poslova. A ibadet nekom drugom mimo Allaha je gori kufr od traženja pomoći od nekoga mimo Allaha. Ako bi zaklao nešto u nečije drugo ime, mimo Allahovog, da bi mu se približio time, to meso bi bilo haram, makar kod njegovog klanja rekao: Bismillahi. Isto onako kao što su to činile skupine od munafika ovog ummeta. Dok se od ovih murteda ono što zakolju nikada neće smatrati dopuštenim. Ali se istovremeno u toj žrtvi nalaze dvije vrste zabrane. Isto je ono što se čini u Mekki od klanja u ime džina." Kraj Šejhovog govora, rahimehullah.
Razmisli, Allah ti se smilovao o ovom govoru, i o tome kako jasno kaže: "Time što će zaklati u nečije drugo ime, mimo Allahovog imena, neko od ovog ummeta, on je kafir murted, ono što on zakolje nije dozvoljeno konzumirati zbog toga što se u njegovom klanju nalaze dvije prepreke."
Prvo: Zato što je to žrtva koju je zaklao murted. A ono što zakolje murted nije dozvoljeno konzumirati po konsenzusu.
Drugo: Zbog toga što je to nešto zaklano u nečije drugo ime, mimo Allahovog, a Allah je to zabranio riječima:
قُلْ لَا أَجِدُ فِي مَا أُوحِيَ إِلَيَّ مُحَرَّمًا عَلَىٰ طَاعِمٍ يَطْعَمُهُ إِلَّا أَنْ يَكُونَ مَيْتَةً أَوْ دَمًا مَسْفُوحًا أَوْ لَحْمَ خِنْزِيرٍ فَإِنَّهُ رِجْسٌ أَوْ فِسْقًا أُهِلَّ لِغَيْرِ اللَّهِ بِهِ
"Reci: Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog mesa, to je doista pogano, ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime." (El-En'am, 145)
Razmisli o njegovim riječima: "Isto je ono što se čini u Mekki od klanja u ime džina." Allah najbolje zna.
Propis o onome ko vrijeđa Allahovog poslanika Muhammeda,sallallahu alejhi ve sellem
Šejh, rahimehullah, u djelu “Isukana sablja protiv onoga ko psuje Poslanika”, kaže:
"Imam Ishak b. Rahoja, jedan od imama koji je bio na stupnju Šafije i Ahmeda, kaže: 'Muslimani su se složili, da onaj ko vrijeđa Allaha i Njegovog Poslanika, ili odbaci nešto od onoga što je Allah objavio, da je time počinio kufr, makar potvrdio sve ono što je Allah objavio.'
Muhammed b. Sahnun, jedan od imama i Malikovih prijatelja, kaže: 'Učenjaci su se složili da onaj ko psuje Poslanika je kafir. Njegov propis po imamima je ubistvo, a onaj ko sumnja u njegov kufr počinio je kufr.' Ibnul-Munzir kaže: 'Svi učenjaci su se složili da onaj ko vrijeđa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem mora biti ubijen.'
Imam Ahmed za onoga ko vrijeđa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da mora biti ubijen. Pa mu je rečeno. 'Je li ima o tome hadisa?' Kaže: 'Da. Od njih su hadis o slijepcu koji je ubio ženu, i riječi Ibn-Omera da onaj ko psuje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, mora biti ubijen.' Omer Ibn Abdul-Aziz kaže: 'Bit će ubijen.' U predaji kod Abdullaha, da mu se neće dati prilika na pokajanje. Halid b. Velid je ubio čovjeka koji je opsovao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nedavši mu priliku na pokajanja." Kraj.
Pa, razmisli Allah ti se smilovao, o govoru Ishaka b. Rahoje i njegovom prenošenju konsenzusa o onome ko vrijeđa Allaha ili Njegovog Poslanika, ili ako odbije nešto od onoga što je Allah objavio, da je kafir, makar on potvrđivao sve ono što je objavljeno od Allaha. Ovim će ti postati jasno da onaj ko svojim jezikom vrijeđa Allaha ili vrijeđa Njegovog Poslanika da je on kafir i otpadnik od islama, makar potvrdio sve ono što je objavljeno od Allaha ili da se šali o tome, ne misleći to svojim srcem. Kao što je Šafija rekao: "Onaj ko se izigrava sa nečim od Allahovih ajeta je kjafir, pa šta reći za onog ko se izigrava sa vrijeđanjem Allaha ili Njegova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?"
Zato je šejh Tekkijjuddin rekao: "Naši prijatelji i drugi kažu da onaj ko psuje Allaha čini kufr, bez obzira da li se šalio ili bio ozbiljan, kao što Uzvišeni kaže:
وَلَئِنْ سَأَلْتَهُمْ لَيَقُولُنَّ إِنَّمَا كُنَّا نَخُوضُ وَنَلْعَبُ ۚ قُلْ أَبِاللَّهِ وَآيَاتِهِ وَرَسُولِهِ كُنْتُمْ تَسْتَهْزِئُونَ
لَا تَعْتَذِرُوا قَدْ كَفَرْتُمْ بَعْدَ إِيمَانِكُمْ
"Reci: 'Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali?' Ne ispričavajte se! Postali ste nevjernici, nakon svog imana." (Et-Tewba, 65 -66)
I kaže: "Ovo je nešto što je najispravnije i što je potvrđeno". Kraj.
Značenje Ishakovih, rahimehullahu teala, riječi: 'Ili ako odbije nešto što je objavljeno od Allaha', jeste da odbije ili odbaci nešto što je Allah objavio u Svojoj Knjizi ili na jeziku Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od farzova, vadžiba, sunneta ili mustehaba, nakon što je spoznao da je to Allah objavio u Svojoj Knjizi ili da je to naredio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ili da je nešto zabranio, pa to odbije nakon toga, on je kafir murted, makar potvrdio sve ono što je Allah objavio u Svojoj Knjizi od Serijata, osim onoga što odbije i negira zbog toga što je suprotno njegovom hiru ili običaju njegovih sunarodnjaka. Ovo je značenje stava učenjaka kada kažu: 'Onaj ko negira ogranak oko kojeg postoji konsenzus čini kufr'. Pa ako negira zabranu upotrebe lijeve ruke kod jela ili zabranu puštanja odjeće ispod članaka, nakon što je saznao da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to zabranio, on je kafir murted makar bio od najpobožnijih i najsuptilnijih ljudi."
Poglavlje: U djelu El-Ikna‘a i njegovom pojašnjenju kaže: Poglavlje o propisu murteda, a to je onaj ko počini kufr nakon svog islama, govorom, sumnjom ili djelima, makar shvatao, njegovo otpadništvo će biti validno isto kao što mu je bio ispravan islam, ali ne ako je prisiljen. Jer Allah kaže:
إِلَّا مَنْ أُكْرِهَ وَقَلْبُهُ مُطْمَئِنٌّ بِالْإِيمَانِ
"...osim ako na to bude primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri." (En-Nahl, 106)
Makar to činio šaleći se, jer opće značenje Allahovih riječi ukazuje na to:
مَنْ يَرْتَدَّ مِنْكُمْ عَنْ دِينِهِ
"...ako neko od vas od svoje vjere otpadne." (El-Maida, 54)
Takođe su se složili o obavezi ubijanja murteda, onog ko pripiše Allahu širk i počini kufr nakon islama, jer Allah kaže:
إِنَّ اللَّهَ لَا يَغْفِرُ أَنْ يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَٰلِكَ لِمَنْ يَشَاءُ
"Allah, doista, neće oprostiti da Mu se širk čini, a kome hoće oprostit će sve osim toga." (En-Nisa, 116)
Ili ako negira Allahov rububijjet, ili negira svojstvo od Njegovih svojstava, ili da tvrdi kako je Allah Sebi uzeo drugu ili dijete, on time čini kufr. Ili ako sebi pripiše vjerovjesništvo, ili ako povjeruje onome ko za sebe tvrdi da je vjerovjesnik nakon Vjerovjesnika,sallallahu alejhi ve sellem, time čini kufr. Zato što time negira Allahove riječi:
وَلَٰكِنْ رَسُولَ اللَّهِ وَخَاتَمَ النَّبِيِّينَ
"... nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik." (El-Ahzab, 40)
Ili ako negira nekog od vjerovjesnika ili neku od Allahovih knjiga, ili nešto od njih, ili da negira meleke, ili nekog za koga je potvrđeno da je melek, time čini kufr. Zato što negira Kur'an. Ili ako bi negirao proživljenje, počinio bi kufr. Ili ako vrijeđa Allaha ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čini kufr. Ili ako se ismijava sa Allahom ili nečim od Njegovih knjiga ili poslanika, kao što Uzvišeni kaže:
قُلْ أَبِاللَّهِ وَآيَاتِهِ وَرَسُولِهِ كُنْتُمْ تَسْتَهْزِئُونَ
"Reci: 'Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali?"(Et-Tevvba, 65)
Šejh kaže: "Ako bi mrzio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili da osjeća mržnju prema onome sa čime je došao i oko čega postoji slaganje, ili da između sebe i Allaha uzme posrednike, na njih se oslanja, priziva ih i od njih traži, on po konsenzusu čini kufr. Zato što su to postupci poput onih koje čine idolopoklonici koji su govorili:
مَا نَعْبُدُهُمْ إِلَّا لِيُقَرِّبُونَا إِلَى اللَّهِ زُلْفَىٰ
'Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili.' (Ez-Zumer, 3)
Ili ako učini ili kaže nešto što je očito od ismijavanja vjere, od onoga što je Allah propisao, čini kufr, na što je ukazao prethodni ajet. Ili ako se kod njega primijeti da omalovažava Kur'an, takođe, čini kufr.
Ako bi rekao nešto što će ga izvesti iz islama, kao da kaže: 'Ja sam jevrej ili kršćanin', počinio je kufr. Ili ako se ismijava sa Allahovim obećanjem i prijetnjom, on je kafir. Zbog toga što se na taj način ismijava sa Allahom. Ili ako ne proglasi nevjernicima one koji su uzeli drugu vjeru mimo islama, ili sumnja u njihov kufr," pa sve dok nije rekao: "Onaj ko kaže: 'Meni je Muhammed potreban za očito znanje ali za ono unutarnje nije , ili ako kaže: 'Od evlija ima onih kojima je dopušteno da izađu iz okvira Šerijata, kao što je Hidr mogao da izađe iz okvira Musaovog šerijata', on je kafir.
Onaj ko vrijeđa ashabe, da Allah bude sa njima zadovoljan, ili jednog od njih, i tim uvredama doda to kako je Alija bog, ili kako je Džibril pogriješio, onda nema sumnje da je ta osoba počinila kufr. Čak štaviše, nema sumnje u kufr one osobe koja se sustegne od proglašavanja ovoga nevjernikom. Što se tiče onih koji proklinju (ashabe) i odnose se ružno prema njima, to je stvar neslaganja među učenjacima. Imam Ahmed se sustegao od toga da ih proglasi nevjernicima ili da budu ubijeni." (Ed-Durerus-Senijje, (10/149-239)