Buhari u svom Sahihu bilježi da je Ammar rekao: "Ko spoji troje upotpunio je iman: da bude pravičan prema sebi, da naziva svijetu selam i da dijeli kada mu je potrebno." (Buhari, 1/77; Abdurrezzak u Musannefu, 19439; Ahmed u El-Imanu)
1. Ove riječi jesu temelji i ogranci svakog dobra, jer pravičnost zahtjeva od čovjeka da izvršava potpuno i savršeno sva Allahova prava, a također i prava ljudi, da ne traži od njih ono što nije njihovo, da ih ne zadužuje iznad njihovih mogućnosti, da se ophodi s njima onako kako bi volio da se oni ophode s njim, da ih oslobodi onog što bi volio da oni njega oslobode, da im presuđuje u njihovu korist ili protiv njih onako kako bi on volio da oni sude njemu ili protiv njega.
Ova pravičnost obuhvata i pravičnost čovjeka prema svojoj duši, tako da joj ne daje ono što joj ne pripada, da je ne prlja raznim prljavštinama, da je ne omalovažava i prezire s grijesima prema Allahu, da je odgaja, jača i uzdiže sa pokornošću i tevhidom prema Allahu, s ljubavi prema Njemu, sa strahom od Njega, s nadom u Njega, s oslanjanjem na Njega, sa kajanjem Njemu, sa preferiranjem Njegova zadovoljstva i ljubavi nad zadovoljstvom i ljubavi prema stvorenjima. Da ne bude neutralna, tj. ni sa stvorenjima niti s Allahom, nego izolovana kao što ju je Allah izolovao. Da u svojoj ljubavi i mržnji, davanju i nedavanju, govoru i šutnji, rađanju i umiranju bude s Allahom, a ne sa sobom. Da ne smatra da ona nema funkcije putem koje treba djelovati, pa da bude od onih koje je Allah osudio i za njih rekao:
يَا قَوْمِ اعْمَلُوا عَلَىٰ مَكَانَتِكُمْ إِنِّي عَامِلٌ
"O narode moj, čini sve što možeš, činit ću i ja... " (El-En'am, 135)
Ibn Kesir u komentaru ovog ajeta kaže: "Ovo je žestoka prijetnja i potvrđen nagovještaj kazne, tj. nastavite ići svojim putem i pravcem ako mislite da ste na pravom putu, a ja ću nastaviti slijediti svoj put i pravac. Isto što se kaže u sljedećim ajetima: 'Reci onima koji ne vjeruju: radite to što radite, a i ja ću raditi što radim, i čekajte a i ja ću čekati.' Zatim je Uzvišeni rekao: 'Saznat ćete kome će pripasti konačni ishod. Zaista nasilnici neće uspjeti.'Tj. da vidimo hoće li pripasti meni ili vama. Allah je potom ispunio obećanja Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Dao mu je da oslobodi zemlju, da se domogne šija svojih rivala, dao mu da oslobodi Meku i da pobjedi one od svog naroda koji su ga smatrali lašcem, koji su bili u neprijateljstvu s njim i borili se protiv njega."
-Kako je moguće da bude pravičan prema stvorenjima onaj ko nije pravičan prema Stvoritelju? U jednom hadisu kudsijju Uzvišeni je rekao:"Čovječe, nisi pravičan prema Meni. Moje dobro ti silazi, a zlo tvoje Mi se uzdiže. Koliko ti se preko Svojih blagodati dodvoravam, a Ja sam od tebe potpuno nezavisan, a koliko Me sa svojim grijesima srdiš, a potpuno si ovisan o Meni. Neprestano Mi se plemeniti melek penje s tvojim lošim djelima."
U drugoj predaji stoji:"Čovječe, nisi pravedan prema Meni. Stvorio sam te, a obožavaš drugog, opskrbljujem te, a ti se drugom zahvaljuješ."
2. Širenje selama svijetu involvira u sebi poniznost i aludira da se čovjek ne oholi ni prema kome, nego da iz svoje skromnosti naziva selam i malom i velikom, plemiću i običnom, koga poznaje i koga ne poznaje. Ohol se međutim, ponaša suprotno tome. On iz oholosti i otmjenosti čak i ne odvraća selam svakome ko mu ga nazove, pa kako onda da ga naziva svakom.
3. Dijeliti u siromaštvu može samo onaj koji ima jako pouzdanje u Allaha. Koji vjeruju da će mu Allah nadoknaditi ono što potroši. Takvo djelo može proisteći samo od onoga ko ima čvrsto uvjerenje, ko se oslanja na Allaha, ko je milostiv, ko je skroman na ovom svijetu, ko je darežljiv, ko čvrsto vjeruje u Allahovo obećanje, da će se takvim oprostiti i dati nagrada, i ko smatra lažnim zastrašivanje onoga ko zbog toga prijeti i plaši siromaštvom i koji naređuje nemoral. Neka je Allah na pomoći.
1. Ove riječi jesu temelji i ogranci svakog dobra, jer pravičnost zahtjeva od čovjeka da izvršava potpuno i savršeno sva Allahova prava, a također i prava ljudi, da ne traži od njih ono što nije njihovo, da ih ne zadužuje iznad njihovih mogućnosti, da se ophodi s njima onako kako bi volio da se oni ophode s njim, da ih oslobodi onog što bi volio da oni njega oslobode, da im presuđuje u njihovu korist ili protiv njih onako kako bi on volio da oni sude njemu ili protiv njega.
Ova pravičnost obuhvata i pravičnost čovjeka prema svojoj duši, tako da joj ne daje ono što joj ne pripada, da je ne prlja raznim prljavštinama, da je ne omalovažava i prezire s grijesima prema Allahu, da je odgaja, jača i uzdiže sa pokornošću i tevhidom prema Allahu, s ljubavi prema Njemu, sa strahom od Njega, s nadom u Njega, s oslanjanjem na Njega, sa kajanjem Njemu, sa preferiranjem Njegova zadovoljstva i ljubavi nad zadovoljstvom i ljubavi prema stvorenjima. Da ne bude neutralna, tj. ni sa stvorenjima niti s Allahom, nego izolovana kao što ju je Allah izolovao. Da u svojoj ljubavi i mržnji, davanju i nedavanju, govoru i šutnji, rađanju i umiranju bude s Allahom, a ne sa sobom. Da ne smatra da ona nema funkcije putem koje treba djelovati, pa da bude od onih koje je Allah osudio i za njih rekao:
يَا قَوْمِ اعْمَلُوا عَلَىٰ مَكَانَتِكُمْ إِنِّي عَامِلٌ
"O narode moj, čini sve što možeš, činit ću i ja... " (El-En'am, 135)
Ibn Kesir u komentaru ovog ajeta kaže: "Ovo je žestoka prijetnja i potvrđen nagovještaj kazne, tj. nastavite ići svojim putem i pravcem ako mislite da ste na pravom putu, a ja ću nastaviti slijediti svoj put i pravac. Isto što se kaže u sljedećim ajetima: 'Reci onima koji ne vjeruju: radite to što radite, a i ja ću raditi što radim, i čekajte a i ja ću čekati.' Zatim je Uzvišeni rekao: 'Saznat ćete kome će pripasti konačni ishod. Zaista nasilnici neće uspjeti.'Tj. da vidimo hoće li pripasti meni ili vama. Allah je potom ispunio obećanja Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Dao mu je da oslobodi zemlju, da se domogne šija svojih rivala, dao mu da oslobodi Meku i da pobjedi one od svog naroda koji su ga smatrali lašcem, koji su bili u neprijateljstvu s njim i borili se protiv njega."
-Kako je moguće da bude pravičan prema stvorenjima onaj ko nije pravičan prema Stvoritelju? U jednom hadisu kudsijju Uzvišeni je rekao:"Čovječe, nisi pravičan prema Meni. Moje dobro ti silazi, a zlo tvoje Mi se uzdiže. Koliko ti se preko Svojih blagodati dodvoravam, a Ja sam od tebe potpuno nezavisan, a koliko Me sa svojim grijesima srdiš, a potpuno si ovisan o Meni. Neprestano Mi se plemeniti melek penje s tvojim lošim djelima."
U drugoj predaji stoji:"Čovječe, nisi pravedan prema Meni. Stvorio sam te, a obožavaš drugog, opskrbljujem te, a ti se drugom zahvaljuješ."
2. Širenje selama svijetu involvira u sebi poniznost i aludira da se čovjek ne oholi ni prema kome, nego da iz svoje skromnosti naziva selam i malom i velikom, plemiću i običnom, koga poznaje i koga ne poznaje. Ohol se međutim, ponaša suprotno tome. On iz oholosti i otmjenosti čak i ne odvraća selam svakome ko mu ga nazove, pa kako onda da ga naziva svakom.
3. Dijeliti u siromaštvu može samo onaj koji ima jako pouzdanje u Allaha. Koji vjeruju da će mu Allah nadoknaditi ono što potroši. Takvo djelo može proisteći samo od onoga ko ima čvrsto uvjerenje, ko se oslanja na Allaha, ko je milostiv, ko je skroman na ovom svijetu, ko je darežljiv, ko čvrsto vjeruje u Allahovo obećanje, da će se takvim oprostiti i dati nagrada, i ko smatra lažnim zastrašivanje onoga ko zbog toga prijeti i plaši siromaštvom i koji naređuje nemoral. Neka je Allah na pomoći.