Rekao
je Ibn Džewzi, rahimehullah:
„Znaj da srce
čovjeka čistog uma ne može biti slobodno od tuge jer se on sjeća svojih
prijašnjih grijeha pa zbog toga postane tužan; on misli o svojoj nemarnosti,
razmišlja o onome što su učenjaci i ispravni ljudi rekli i kao posljedica toga
on postane tužan jer nije obazriv.
Malik ibn Dinar je
rekao: „Ako je srce lišeno tuge, ono postaje pusto baš kao što kuća postane
pusta ako niko ne boravi u njoj.“
Ibrahim ibn Isa je
rekao: „Nisam vidio čovjeka sa više tuge od Hasana al Basrija.Kada god sam ga
vidio izgledao je kao da je nedavno bio pogođen iskušenjem.“
Malik ibn Dinar je
rekao: „Što više žališ za ovim svijetom, strah od Sudnjeg Dana napušta tvoje
srce.“
Spomenuto je u
hadisu: „Ostatak života vjernika je neprocjenjiv, on može u njemu nadoknaditi
ono što je propustio.“ Ako je tuga vezana za nešto što ne može biti ispravljeno
onda je to beskorisno ali ako je vezano za neko vjersko pitanje onda čovjek to
može nadoknaditi uz pomoć nade u Velikodušnost i Milostivost Allaha.S druge
strane, ako je tuga vezana za neku dunjalučku stvar i ono što je propustio od
njega, onda je to očit gubitak i mudra osoba sebe treba rješiti toga.
Najbolji lijek za
tugu je da čovjek zna da ne može vratiti ono što je propustio i da će zapravo
svojim osjećajem tuge samo dodati još jednu nedaću na već postojeću i tako
imati dvije nedaće.Takođe, nedaća ne treba biti učinjena težom dodajući tugu
njoj već treba biti olakšana i odbijena.Ibn Amr je rekao: „Ako Allah uzme nešto
od tebe, zaposli se sa bilo čim što će uzrokovati da ne misliš o tome.“ U
dodatku tome, ono što ti Allah dadne umjesto onoga što je uzeo od tebe će ti to
učiniti lakšim.Kako god, ako nema ništa što ti može tu stvar učiniti lakšom
onda se čovjek treba boriti da odagna tugu iz svog srca.
Znaj da je ono što
poziva žalosti i tugi strast a ne razum, jednostavno zbog toga što razum ne
poziva onome što nije korisno.Čovjek treba znati da će stvar, na kraju postati
lakša poslije određenog vremena i zbog toga se on treba boriti da donese ono
što se treba desiti (užitak) kako bi se odmorio tokom vremena teškoće sve dok
se to olakšanje i užitak ne postigne.Jedna od stvari koja čini da žalost i tuga
nestanu je znanje da je to beskorisno, i vjerovanje u njegovu nagradu zbog
nedaće i sjećanje onih koji su pogođeni gorim nedaćama.“
