Rekao je ibn
Džewzi, rahimehullah u „Tibb al-Ruhani“:
Zlobnost su
tragovi koji ostaju od loših djela i riječi drugog u duši onoga kome se zlobno
jer doista, um odlučuje da tragovi loših djela drugih ostanu isto kao što
odlučuje da tragovi dobrih djela drugih ostanu.
Abdullah ibn Kab
ibn Malik prenosi da je čuo priču Kaba ibn Malika kada se nije priključio
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem u pohodu na Tebuk i priču o
objavi prihvatanja njegovog pokajanja.Kab pripovjeda: „Ušao sam u mesdžid dok
su ljudi bili okupljeni oko Allahova Poslanika pa mi je dotrčao Talha ibn
Ubejdillah, rukovao se sa mnom i čestitao mi.Tako mi Allaha, on je bio jedini
čovjek od muhadžira koji je to učinio“. On reče; „Tako Kab nikad nije Talhi ovo
zaboravio.“
Ako je dokazano da
dobra djela i usluge nisu zaboravljena, loša djela takođe nisu zaboravljena.Bez
obzira na to, poželjno je da se pokušaju otkloniti tragovi svakog lošeg djela
iz srca.Lijek za zlobu je oprost i oslobođenje.
Postoje dva
stepena oprosta: Prva je poznavanje nagrade onoga koji oprašta a druga je
zahvalnost Onome koji je tebe učinio da budeš u poziciji onoga koji oprašta a
ne u poziciji onoga koji griješi.Savršenstvo oprosta može biti postignuto putem
zadovoljstva a to se dešava otklanjanem svega iz srca što je protiv druge
osobe.
Postoji još
precizniji lijek od ovoga kao što sam spomenuo a to je da čovjek zna da je bio
povrijeđen zbog grijeha koji je počinio, ili da bi mu se obrisali grijesi ili podigao
njegov stepen ili da bi se iskušalo njegovo strpljenje.Ipak, još precizniji
lijek je da razumiješ da je sve što se desilo njemu od onoga Koji je to
odredio.
