U
pogledu izjave Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Islam je počeo kao
nešto strano i vratit će se stran kao što je i počeo“, Imam el-Evzai,
rahimehullah je rekao:
„Što
se tiče ovoga, to ne znači da će islam nestati već znači da će Ehlu Sunnet
nestati do te tačke da neće ostati u zemlji iko od njih osim jedne osobe.“
Zasnovano
na ovom razumjevanju može se pronaći u izrekama ispravnih prethodnika mnogo
pohvala za Sunnet, njegov opis kao nešto strano i opis njegovih pripadnika i
sljedbenika kao manjine.
Hasan
al-Basri, rahimehullah je rekao: „Nema ništa stranije od Sunneta a ono što je
stranije od njega je onaj koji ga poznaje.“
Sufjan
es-Sevri, rahimehullah je rekao: „Lijepo postupajte sa Ehlu Sunnetom jer su
doista oni stranci.“
Razumjevanje
izraza „Sunnet“ ovih učenjaka je bio put Poslanika, ono na čemu su on i njegovi
ashabi bili, osobođeni od sumnji (aš-šubuhat) i strasti (aš-šehavat).Zbog ovoga
je Fudajl ibn Ijjad, rahimehullah imao običaj reći: „Ehlu Sunnet je onaj koji
poznaje ono što ulazi u njegov stomak od halala.“
Ovo
iz razloga što je jedenje halala od najvećih aspekata Sunneta, na kojem su
Poslanik i njegovi ashabi bili.
Poslije
je ostao običaj za kasnije učenjake, od učenjaka hadisa i drugih polja, da je
Sunnet utemeljen na onome što je oslobođeno od sumnji u pogledu akide.Ovo je
posebno bio slučaj u pitanjima poput vjerovanja u Allaha, Njegove meleke,
Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i druga pitanja poput Kadera i
vrijednosti ashaba.Oni su sastavljali literarno djela u pogledu ovog znanja i
nazivali ih knjige „Sunneta“.Ovo znanje je samo označeno sa imenom „Sunnet“
zbog toga što je njegov značaj ogroman i svi oni koji mu se suprotstavljaju su
na ivici uništenja.
Što
se tiče kompletnog Sunneta onda je to put slobodan i siguran od sumnji i
strasti kao što se prenosi od Hasana, Ibn Ubejda, Sufjana, Fudajla i drugih
pored njih.Radi toga su njegovi sljedbenici opisani kao stranci zbog njihovog
malom broja i rijetkosti u zadnjim danima.
Zbog
toga je spomenuto u prethodno navedenim predjama da su oni: „Dobri ljudi
okruženi sa ljudima koji su ispunjeni mnogim zlom.Onih koji su im nepokorni su
brojniji od onih koji su im pokorni.“
U
ovome se ukazuje na malobrojnost njih u broju, broju onih koji će se odazvati i
prihvatiti njihov poziv.Takođe nam je učinjeno jasnim velika brojnost onih koji
im se suprotstavljaju i koji su im nepokorni.
Zbog
toga je prenešena u mnogim hadisima pohvala onih koji se čvrsto drže svoje
vjere tokom zadnjih dana i da će onaj ko to bude činio biti poput onoga koji
drži žeravicu u ruci a da će onaj koji radi po njemu dobiti nagradu pedeset
puta veću od onih prije njega.Ovo iz razloga što neće pronaći nijednog pomagača
u činjenju dobrih djela.
Ovi
stranci su iz dvije kategorije:Prva od njih su oni koji popravljaju sebe kada
se ljudi iskvare.Druga kategorija sadrži one koji popravljaju ono što su ljudi
iskvarili od Sunneta i ova je najviša i najbolja od ove dvije kategorije.
