Kur’an je nedostižnog govornog stila, dok hadisi-kudsi to nije.
Kur’an je čitav prenesen mutevatirom (kada u svakoj generaciji ima toliko prenosilaca da se u njegovu istinitost ne može sumnjati), a hadis-kudsi nije. Može biti mutevatir, a može biti ahad (da bude prenesen pojedinačno), te zbog toga može biti sahih (vjerodostojan), hasen (dobar, pouzdan), daif (slab) ili mevdu’ (apokrifan, izmišljen).
Učenje je Kur’ana ibadet, dok čitanje hadis-kudsija nije. Ovaj hadis nas podsjeća na drugo pitanje Božijeg ispita datog čovjeku na ovome svijetu, a to je kušanje poteškoćama…
Prvo
Nedaće su jedan od Allahovih, dž.š., zakona u kosmosu. Svakog čovjeka mora zadesiti nešto od toga. Uzvišeni kaže:
“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive.”
“Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali - uzviknuli: ‘Kada će već jednom Allahova pomoć?!’ Eto, Allahova je pomoć, zaista, blizu!”
Drugo
Nedaće nisu obavezno iz osvete i poniženja. Uzvišeni kaže: “A kada mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: ‘Gospodar moj me napustio!’ A nije tako!” To ispit koji ima mnoge mudrosti. Najbitnije među njima su:
Uspostavljanje dokaza
Allah, dž.š., ne traži račun od čovjeka osim za ono što je uradio, rekao ili naumio, nakon što mu je Allah pojasnio ono što mora i što treba uraditi. Da je Allah, dž.š., stvorio ljude ne stavljajući ih na kušnju na ovome svijetu, rekao bi jednima: “Uđite u Džehennem!” Oni bi rekli: “Gospodaru, daj nam priliku, naredi nam šta hoćeš, postupit ćemo tako!” Ako im ne bi bila data ova prilika, osjećali bi da im je učinjena nepravda, pa je Allah, dž.š., htio da im pruži priliku kako bi se uspostavio dokaz protiv njih. No, i pored toga, mnogobošci će se na Sudnjem danu zaklinjati Allahu, dž.š., da oni nisu biti mnogobošci. Uzvišeni kaže da će oni govoriti: “... Allaha nam, Gospodara nam našeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!”
Od Enes b. Malika prenosi se da je rekao: “Bili smo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa se nasmijao i upitao: ‘Znate li zašto sam se nasmijao?’ Rekli smo: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’ Rekao je: ‘Zbog razgovora koji će rob voditi sa svojim Gospodarom. Reći će: ‘Gospodaru, zar me nećeš poštedjeti nepravde?’ Reći će (Uzvišeni): ‘Naravno da hoću.’ Tada će (čovjek) reći: ‘Ja ću prihvatiti za svjedoka protiv sebe samo nešto od mene samog.’ Tada će se reći: ‘Dovoljno ti je danas, što ćeš sam za sebe svjedočiti i što će ti Kiramen-katibin (plemeniti pisari - meleki) biti svjedoci.’ Tada će mu se zapečatiti usta i reći će se njegovim udovima: ‘Pričajte!’ Oni će govoriti o njegovim djelima. Potom će mu se omogućiti da govori, pa će reći: ‘Daleko i prokleti bili (udovi). Radi vas sam se bio žrtvovao.’” Ovo je značenje Allahovih, dž.š., riječi: “Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će nam govoriti, a noge njihove će nam o onome što su radili svjedočiti.” “... i kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svjedočiće protiv njih o onom što su radili. ‘Zašto svjedočite protiv nas!’ upitat će oni kože svoje. ‘Allah, Koji je dao sposobnost govora svakom biću, obdario je darom govora i nas.’” Sve je ovo negiranje i poricanje, nakon što su uznevjerovali i griješili, a šta bi tek bilo da im nije ukazana ova prilika?
Pročišćavanje
Nedaće otkrivaju kakvi su ljudi u suštini, čineći razliku između dobrog i lošeg, iskrenog i neiskrenog, vjernika i dvoličnjaka. U tome je velika korist za islamski ummet. Uzvišeni Allah u ajetima koji govore o Uhudu i onome što je tada zadesilo muslimane, pokazujući mudrost toga, kaže: “I ne može biti da Allah vjernike ostavi u stanju u kojem ste vi dok loše od dobrih ne odvoji.” Isto tako, nedaće pokazuju iskrene prijatelje i prijatelje iz koristi.
Neko je rekao:
Neka Allah nedaće nagradi dobrom
Premda mi grlo znaše osušit
Ne hvalim ih, osim što saznadoh
Prijatelja od dušmanina rastavit.
Potiranje grijeha
Allah, dž.š., odabrao je za čovjeka da na ovom svijetu bude kažnjen za svoje grijehe, ne odgađajući mu to za ahiretu. Nema sumnje da je kazna na ovom svijetu, bez obzira koliko bila velika, blaža nego najmanja na ahiretu. Uzvišeni kaže: “A na onom svijetu je, nek’ znaju, kazna još veća!” Izvorni dokazi koji govore o potiranju grijeha nedaćama su mnogobrojni. Jedan od njih su i riječi Poslanika, s.a.v.s.: “Nedaća će progoniti vjernika i vjernicu, bilo pogađajući ga lično, ili njegovu djecu, ili imetak sve dok se ne sretne sa Allahom bezgriješan.” Od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., i Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Muslimana ne zadesi nikakva teškoća, bolest, briga, tuga, nevolja, niti potištenost, čak ni trn ako se na njega ubode, a da mu Allah time ne oprosti nešto od njegovih grijeha.”
Uzdizanje položaja (deredže)
Kao što je bilo sa poslanicima i dobrim ljudima koji bi, kada ih Allah, dž.š., iskuša, bili strpljivi, njihov bi se položaj kod Allaha, dž.š., njihovim strpljenjem, uzdigao. Dokaz za ovo je hadis s početka: “Ako Mome robu, vjerniku uzmem najdražu mu osobu na dunjaluku, pa se on strpi nagrada mu je sigurno Džennet.” Od Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: ‘Uzvišeni je Allah rekao: ‘Ako iskušam Svoga roba njegovim dvjema dragama (vidom, tj. dva oka) i on se strpi nadoknada za to mu je Džennet.’”
Upozorenje na neke propuste, kako bi čovjek spoznao svoju grešku
Ovo se smatra kao opomena službeniku ili učeniku koji je pogriješio a cilj je da se spozna greška. Ako se popravi dobro i jest, a ako ne onda zaslužuje kaznu. Možda se za dokaz ovome mogu uzeti riječi Uzvišenog: “…i neimaštinom i bolešću ih kažnjavali ne bi li poslušni postali. Trebalo je da su poslušni postali kad bi im kazna Naša došla! Ali, srca njihova su ostala tvrda, a šejtan im je lijepim pokazivao ono što su radili.” Allah, dž.š., ih je kaznio naimaštinom i bolešću jer su bili zaboravili pokornost i obraćanje Allahu, ali nisu razumjeli svrhu iskušavanja i nisu se pokorili, nego im je šejtan lijepim učinio postupke njihove.
Uništvanje kaznom onih kojima su dolazile opomene
To im nije koristilo niti su ponašanje promijenili nego su i dalje griješili. Uzvišeni Allah kaže: “... pa Smo ih, zbog grijehova njihovih, uništavali.” “Mi smo drevne narode prije vas uništavali zato što nisu povjerovali kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili. Oni nisu htjeli vjerovati. Tako Mi kažnjavamo narod nevjernički.”
“Kad hoćemo jedan grad uništiti, onima koji su u njemu na raskoš navikli Mi naredbe izdamo, a oni se razvratu odaju i tako zasluže kaznu, pa ga onda do temelja razrušimo.”
Podsjećanje na Allahove, dž.š., blagodati date čovjeku
Primjer je ovoga poput čovjeka koji je stvoren sa vidom kada zaboravlja blagodat vida, (ne razumijevajući njegovu vrijednost), pa kada ga Allah, dž.š., iskuša privremanim sljepilom, a potom mu vrati vid, svim bićem osjeti vrijednost ove blagodati. ^ovjek zaboravlja trajne blagodati i ne zahvaljuje na njima. Zato mu ih Allah oduzme a onda povrati kako bi ih se čovjek prisjetio i bio zahvalan. U nedaćama je podsjećanje na Allahove, dž.š., blagodati, pa kada neko vidi ludog čovjeka, osjeća blagodat uma; kada vidi nevjernika koji živi kao stoka, osjeća blagodat vjerovanja; vidjeći bolesnog, osjeća blagodat zdravlja; kada vidi prosjaka, osjeća blagodat imetka; vidjeći neznalicu, blagodat znanja… Ovako osjeća onaj ko ima otvoreno i budno srce. Međutim, oni koji nemaju srca, ne zahvaljuju na Allahovim blagodatima, nego se ohole nad Njegovim stvorenjima.
Nepriklanjanje dunjaluku
Kada na dunjaluku ne bi bilo nedaća čovjek bi ga zavolio i priklonio mu se, zanemarivši ahiret. Međutim, nedaće ga probude iz nemarnosti i natjeraju ga da radi za svijet na kome nema nedaća i iskušenja.
Kaljenje vjernika
Nedaće jačaju i kale ličnost. Zbog toga nije bilo bez svrhe to što je Allah, dž.š., odabrao Svome Poslaniku, s.a.v.s., da bude siroče, dok su razmažena djeca, u većini slučajeva, iskvarenih ličnosti i karaktera. Nedaće su kao oštri treninzi koji jačaju i razvijaju potencijale.
Iskušenje može imati više poruka istovremeno
Takva je bila nedaća na Uhudu. Uzvišeni kaže: “Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide - a Allah ne voli nevjernike - i da bi vjernike očistio, a nevjernike uništio.”
Pouke Uhuda
U ova dva ajeta nalazimo nekoliko pouka iz onoga što se desilo na Uhudu:
-smjenjivanje životnih prilika među ljudima, što ima svoje uzroke i pouke;
-kao dokaz protiv onih koji su se povukli i odustali;
-uzdizanje stepena šehida;
-pročišćavanje vjernika;
-kažnjavanje nevjernika.
Onaj koji je npr. iskušan retardiranim djetetom, kušnja je čitavoj porodici, kao kušnja za njega kad odraste, kušnja društvu; da li će se pobrinuti za njega ili ne i podsjećanje ostalih na Allahove, dž.š., blagodati prema njima. Ako roditelji i porodica ostanu strpljivi i strpi se pogođeni, društvo ispuni svoju obavezu prema njemu, svi će biti nagrađeni shodno svome položaju.
Ono što čovjek vidi kao nedaću u stvarnosti ne mora biti tako. Čovjek vidi jednu stranu, a ostaju mu skrivene ostale važnije strane, a potom se, vremenom, pokažu neke dobre stvari onog što se desilo. Tako dođe do uvjerenja da je ono što se desilo bilo dobro a ne loše. Uzvišeni kaže:
“ Propisuje vam se borba, mada vama nije po volji! Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas, i nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.”
Tako stvar može biti dobra za njegovu vjeru i ahiret, a može biti, isto tako i za ovaj svijet.
Treće
Mnoštvo nedaća na dunjaluku ne znači da je čovjek navjernik ili griješnik, nego su oni koji su najviše iskušavani najbolji i najbogobojazniji.
Allahov je Poslanik, s.a.v.s., bio upitan: “Koji su ljudi na najtežim kušnjama?” -pa je odgovorio: “Poslanici, zatim najbolji, pa najbolji.
Čovjek se iskušava prema svojoj vjeri, ako je u vjeri čvrst, iskušenja su teža, a ako je labilan u vjeri, iskušenja su prema vjerovanju. Nedaće će neprestano pogađati čovjeka sve dotle dok ne bude hodio po zemlji bez ijednog grijeha.”
Stoga, nalazimo da se na one istinske vjernike, koji se drže samo onoga čime je Allah, dž.š., zadovoljan, a odbijaju bilo kakvo skretanje u vjeri, najviše sručuju nedaće i iskušenja kako na njih tako i na njihovu imovinu, te im je život pun teškoća, gube zaposlenje, bivaju zaposleni ili im se pripremaju raznee nevolje i kazne, a mnogima i egzekucija. Ovo je Allahov zakon za takve u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, a sve je to da bi oni bili primjer i dokaz drugima, te da bi se uzdigao njihov stepen u vječnim dženetskim baščama.
Čovjek, čudeći se kaže: “Kako su poslanici imali najteža iskušenja? Zar ne bi trebalo biti obrnuto?” Odgovor na to pitanje dobiva se kroz primjer ispitivanja učenika. Ispit je studenta teži od ispita srednjoškolca, a ispit je ovoga teži nego osnovca itd. Kada bi neko rekao da bi ispitivanje učenika iz etape u etapu trebalo biti lakše, kao poticaj i počast njima, niko se ne bi s tim složio.
Tako je i s čovjekom; kad god se njegovo vjersko i moralno ponašanje popravi, njegovo iskušavanje je teže i žešće, ali za to dobiva i veću nagradu i njegov je položaj u Džennetu veći, kao što student uzima veću diplomu zato što je imao teži ispit. To je logično i uvjerljivo.
Četvrto
Vjernik je u stanju svaku nedaću preoblikovati u blagodat. To nije teorija kojom vjernik vara samog sebe, opijajući svoje emocije, nego nepobitna istina. Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Čudan je slučaj vjernika; sve što ga snađe, za njega je dobro, i to nema niko osim vjernika, ako ga zadesi dobro zahvalan je, pa bude dobro za njega, ako ga snađe nevolja, strpljiv je pa to bude dobro za njega jer će dobiti nagradu kod Allaha.”
Tačno je da vjernik ako je iskušan, gubi nešto od dunjaluka, ali ako bude strpljiv u tome dobiva veliku nagradu na ahiretu. Nema sumnje da je ono što je dobio od ahireta mnogo vrijednije od onoga što je izgubio od dunjaluka, te je tako nadoknadio štetu i još zaradio. Ali ovo jedino pravi vjernik uspijeva postići.
