zlo shodno svojim mogućnostima, te da se bori na Allahovom putu protiv nevjernika i licemjera, da prijateljuje sa Allahovim šticenicima (evlijama), a da se susprostavi Allahovim neprijateljima, da voli i da mrzi u ime Allaha.
Kao što Allah kaže:
"O vjernici! Ne uzimajte Moje neprijatelje i svoje neprijatelje za prijatelje, ljubav im darivajući, a oni poriču Istinu koja je došla vama, i izgone Poslanika i vas zato što vjerujete u Allaha, vašega Gospodara, ako ste već izišli radi džihada na Putu Mojemu i tražeci zadovoljstvo Moje, a vi njima ljubav tajno iskazujete, a Ja najbolje znam što vi skrivate i što obznanjujete. A ko to od vas bude činio, pa taj je zalutao s Pravog puta. Ako vas se oni domognu, bit ce neprijatelji vaši i pružit će prema vama, u zloj namjeri, ruke svoje i jezičine svoje, i jedva će dočekati da postanete nevjernici. Ni rodbina vaša ni djeca vaša neće biti od koristi, na Sudnjem danu On će vas razdvojiti, a Allah dobro vidi ono što radite. Bio vam je dobar uzor u Ibrahimu i u onima koji su s njim kad su narodu svome rekli: ''Mi s vama namamo ništa, a ni sa onim što vi, umjesto Allaha, obožavate, mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja ce se između nas stalno javljati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!" (Sura El-Mumtehine, 1-4)
U drugom ajetu Uzvišeni kaže:
"Nećeš naci da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima
koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili ocevi
njihovi, ili sinovi njihovi, ili braca njihova, ili rodaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio.'' (Sura El-Mudžadele, 22)
Kaže: ''Takođe kada je riječ o robovima'' – Ovo spomenuto se tiče grijeha roba,
međutim čovjek nema pravo da pogriješi ali ako pogriješi na njemu je da se pokaje,
da se strpi na nedaćama. Ali kada je riječ o tuđim grijesima njegov položaj je takav da naređuje dobro i sprječava zlo, da se bori na Allahovom putu, protiv nevjernika se
mora boriti oružjem i imetkom, a protiv licemjera dokazima i pojašnjenjem, sa
Allahovim evlijama da prijateljuje a prema Njegovim neprijateljima da iskaže
neprijateljstvo.
Kaže: ''Kao što Allah kaže '' – Na ovakav način autor _ je pojasnio prijateljstvo i
neprijateljstvo u ime Allaha, zato Allah _ kaže: "Neceš naći da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju.''
Dakle ovo je čovjekov stav prema grijesima robova. Tako da se čovjek bori naređivanjem dobra i sprječavanjem zla i borbom na Allahovom putu, prijateljuje i voli u ime Allaha a takođe iskazuje neprijateljstvo i mrzi u ime Allaha.
Uzvišeni kaže:
'' Zar ćemo muslimane sa zločincima izjednačiti?!'' (Sura El-Qalem, 35)
I kaže:
"Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao sa onima koji prave
nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s
grješnicima?" (Sura Sad, 28)
U drugom ajetu Uzvišeni kaže:
"Misle li oni koji čine zla djela da cemo s njima postupiti jednako kao sa onima
koji vjeruju i dobra djela cine, da će im život i smrt biti isti? Kako loše rasuđuju!" (Sura El-Džasije, 21)
Uzvišeni kaže:
''Nisu nikako isti slijepac i onaj koji vidi, ni tmine ni svjetlo, ni hladovina i vjetar vrući, i nisu nikako isti živi i mrtvi.'' (Sura Fatir, 19-22)
I kaže:
"Allah navodi kao primjer čovjeka koji je u vlasti ortaka oko koga se oni otimaju, i
čovjeka koji je u vlasti samo jednog čovjeka da li je primjer njih dvojice isti?''
(Sura Ez-Zumer, 29)
Na drugom mjestu kaže:
"Allah navodi primjer roba u tuđem vlasništvu, koji ništa nema, i onoga koga smo
Mi bogato obdarili i koji udjeljuje iz toga, i tajno i javno zar su oni jednaki? Neka
je hvaljen Allah! Ali, većina njih ne zna. Allah vam navodi kao primjer dvojicu
ljudi, od kojih je jedan gluhonijem, koji ništa nema, i koji je na teretu gospodaru
svome kud god ga pošaljete, nikakva dobra ne donese. Da li je on ravan onome
koji traži da se pravedno postupa, a i sam je na pravom putu?" (Sura En-Nahl, 75-
76)
Uzvišeni kaže:
"Nisu jednaki stanovnici Džehennema i stanovnici Dženneta; stanovnici Dženneta
će ono što žele postići." (Sura El-Hašr, 20)
Mnogi su drugi primjeri slicni ovome gdje Allah _ radzvaja ili pravi razliku
između sljedbenika istine i sljedbenika laži, poslušnih i griješnika, pokornih i
zločinaca, upućenih i zabludjelih, onih koji hode u tminama i onih koji idu
pravim putem, sljedbenicima istine i sljedbenicima laži. Tako da onaj koji prizna postojane činjenice bez vjerskih, izjednačio je ove različite vrste između kojih je Allah _ napravio veliku razliku. Njihovo izokretanje činjenica ih je odvelo te mjere da ne razlikuju ili izjednačavaju i poistovjećuju toliko daleko da su poistovjetili Allaha sa njihovim idolima, kao što je Uzvišeni o njima rekao:
''Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi, kad smo vas sa Gospodarom svjetova izjednačavali.'' (Sura Eš-Šu'ara, 97-98)
Kaže: '' Zar ćemo muslimane sa...'' – Ovi ajeti su navedeni radi razlika između vjernika i nevjernika, i između poslušnih robova i zlocinaca "Zar cemo postupiti s onima koji vjeruju i cine dobro kao sa onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar cemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i sa grješnicima?" Allah pojašnjava razlike izmedu mušrika i kafira, pa je Allah _ naveo primjere, naveo je primjer o ljepoti tevhida i ružnoci širka, naveo je primjer roba koji je u posjestvu koji ništa ne može, zatim je naveo primjer dvojice ljudi od kojih je jedan gluhonijem. Tako da svaki od ovih primjera opisuje ljepotu tevhida i ružnocu širka. Uzvišeni kaže:
"Nisu jednaki stanovnici Džehennema i stanovnici Dženneta'' tako da se razlika mora praviti, a onaj ko ne razlikuje bit ce od pripadnika opceg pojma robovanja, dok onaj koji se bude razlikovao bit ce medu pripadnicima posebnog pojma robovanja.
Kaže: ''Mnogi su drugi primjeri'' – tj. onaj ko bude priznavao postojane cinjenice
dakle opci pojam Allahovog rububijeta poistovjetio je vjernike sa nevjernicima,
poslušne sa neposlušnima, dok onaj ko bude posvjedocio i vidio vjerske cinjenice on
ce praviti medu njima razlike.
Kaže: ''Njihovo izokretanje'' – Ovo njihovo obracanje ce biti u Vatri, kada se budu
kajali zbog toga što su svoje idole poistovjetili sa Gospodarom svjetova.
Naprotiv stvar je dostigla taj stupanj da su Allaha poistovjetili sa svim postojecim,
a ono što samo On zaslužuje od pokornosti i ibadeta uputili su svemu postojanom
mimo Njega, tako da su Njega poistovjetili sa postojanjem svih stvorenja.
Ovo je najveci vid kufra i ateizma prema Gospodaru robova.
Njih je nevjerstvo odvelo do te mjere da ne svjedoce svoje robovanje Allahu, ne
kao potcinjeni niti kao pobožni robovi.
Kaže: '' Naprotiv stvar je dostigla taj stupanj'' – Ovo su 'Itihadije' – da nas Allah
sacuva – koji kažu da su se utjelovili Stvoritelj i stvorenje u jednom obliku, tako da su Stvoritelj i stvorenje jedno, Gospodar je rob, a rob je Gospodar, Stvoritelj je stvorenje, a stvorenje je Stvoritelj. Oni su prešli ocite cinjenice postojanja, naprotiv oni su rekli da je postojanje jedno, ali nisu napravili razliku izmedu Stvoritelja i stvorenja, tako da oni predstavljaju ljude najveceg nevjerstva, što znaci da su 'Itihadije' predstavnici najveceg kufra.
Kaže: '' Njih je nevjerstvo odvelo'' – Tj. ne sa znacenjem da su potcinjeni i da robuju u vidu opceg pojma robovanja, niti sa pojmom posebnog poimanja robovanja kao
pobožni ljudi, niti ovo niti ono. Tako da su prešli preko obadva vida svjedocenja
postojanja pa su posvjedocili za sebe da su Stvoritelj i stvorenja, te da su oni
Gospodar i robovi u isto vrijeme – da nas Allah sacuva.
Predvodnik i glavni zastupnik ovog stava je Ibn Arebi predstavnik teorije 'vihdetu-l-vudžud'1, Ibn Seb'in kao i drugi ateisti koji su negirali postojanje. Suština svega prethodnog je u tome da je ibadet cjelokupni naziv za vec ono što Allah voli i sa cime je zadovoljan, od rijeci i djela, ocitih i skrivenih. Šejh _ je pojasnio
da se robovanje dijeli na dva dijela, opce robovanje i posebno robovanje, opci pojam
robovanja je Allahov rububijet, koji obuhvata sva stvorenja, jer svako stvorenje je
Allahov rob u smislu da je potcinjeno Allahovoj volji, njegova djela i ostalo kao i to da se u njemu odslikava volja htio on to ili ne, znao za to ili ne, bio zadovoljan sa time ili ne. Što se tice posebnog poimanja robovanja ono je vezano za Allahov uluhijet, tj. poslušnost Njegovim naredbama i naredbama Njegovog Poslanika. Oni koji dobrovoljno i samoizborno obožavaju Allaha oni su vjernici, tako da se ova vrsta posebno odnosi na vjernike, dok opci pojam robovanja obuhvata vjernika i
nevjernika. Zatim je pojasnio da ima ljudi koji vide postojane cinjenice ali ne i vjerske, dok su postojanje cinjenice opci dokazi Allahovog rububijeta. Neki ljudi svjedoce postojane cinjenice tj. da vidi Allahov rububijet u svemu, kao i da se u njemu odslikava Allahova volja i moc, ali zastane kod ove granice, tako da ne dopire do vjerskih cinjenica a to je obožavanje Allaha koje je vezano za Njegov uluhijet i poslušnost Njegovim naredbama i nardbama Njegovog Poslanika. Šejh _ je pojasnio da oni koji svjedoce postojane cinjenice zatim ne prelaze tu granicu da se dijele na skupine, i neki od njih, koji vide samo postojanje cinjenice, budu dovedeni do tog stupnja da izreknu teoriju 'vihdetu-l-vudžud', što predstavlja vrhunac kufra, da nam Allah podari oprost. Oni koje svjedoce postojane cinjenice medu sufijama i onima koji su zastranili od njih, bivaju dovedeni do stupnja da povjeruju u 'vihdetu-l-vudžud', da nas Allah sacuva i da nam oprosti. Tj. oni svjedoce Allahov rububijet u svemu kao i to da je Njegova moc odražena u svemu, kao i to da nema izlaska iz okvira Allahove volje, ali bude doveden do tog stupnja da smatra da je on Allah, kao i da je on Stvoritelj i stvorenje, da je on rob i da je obožavan, tako da su prešli granice vjerskih cinjenica. Oni su dostigli vrhunac nevjerstva, molimo Allaha za spas i oprost.
Razlog zbog njihovih tvrdnji o 'vahdetu-l-vudžud', je njihovo zastranjivanje u sagledavanju vjerskih cinjenica.
Postoji i druga skupina onih koji su sagledali postojane cinjenice uzimaju odredenje
'kader' kao dokaz suprotirajuci šerijatu, koristeci odredenje kao opci dokaz za sve.
Takode postoji treca skupina oni koji smatraju da šerijat i obaveze bivaju obavezni
onome ko potvrdi sebi svojstva i prizna svoja djela, tako da onaj ko potvrdi sebi
svojstva i djela onda je na njima da izvršavaju obaveze. Dok onaj ko sagleda
Allahovu volju postojanja ali ne potvrdi sebi svojstva niti djela sa njega spadaju
obaveze. Oni ljude dijele na dvije skupine, obicni narod i odabranici, obicni ljudi
imaju obaveze, od naredbi i zabrana, dok su odabranici oni koji su shvatili postojanu
volju ali su negirali svojstva i djela nego su ih pripisali Allahu kao Njegovo svojstvo cime sa njih spadaju obaveze.
Cetvrta skupina su oni koji koriste odredenje kao dokaz, obavljaju obaveze i klone se
harama, osim što ne pripremaju predispozicije koje su im šerijatski naredene. Ovo je
veliki nedostatak, jer predispozicije za uspjeh necega mogu biti obavezne (vadžib) ili poželjne (mustehab).
Peta skupina su oni koji izvršavaju obaveze ali zapostavljaju poželjne stvari, tako da im se pojavljuje veliki nedostatak, sa naznakom da ih mimoilazi veliko dobro od
sevapa i nagrada.
Šesta skupina su oni koji se posvecuju pridobijanju nadprirodnijih pojava i obicaja
intuicijom ili kao odgovorom na molbu, posvecuju se tome dok zapostavljaju ono što
im je naredeno od robovanja i zahvale Allahu _. Tvrde da su oni istina, kao što je to rekao njihov diktator Ibn Arebi autor ' Fusus-a' i njemu slicni ateisti i lažovi kao što je Ibn Seb'in i njemu slicni, koji tvrde da su oni robovi a uisto vrijeme i obožavani .
Ovo su skupine ljudi koji koriste odredenje kao dokaz pa ih je Šejh _ pojasnio pa
kaže: '' Tvrde da su oni '' – ovo je prva skupina od onih koji su sagledali postojanje cinjenice bez sagledavanja vjerskih izjednacavajuci razlicite vrste. Tako da poistovjecuju vjernika i nevjernika, pokornog i zlocinca, naprotiv poistovjecuju
Allaha sa kipovima ili ih to dovede do stupnja da kažu da je Njegovo postojanje
jedno tj. da je Stvoritelj ustvari stvorenje i da je stvorenje ustvari Stvoritelj, da je Gospodar rob i da je rob Gospodar. Tako da sebe ne vide da su potcinjeni niti da robuju nego tvrde da su oni obožavani i da obožavaju tj. da je on pobožnjak i da je on Gospodar i u isto vrijeme rob ili da je Stvoritelj u isto vrijeme stvorenje.
Od tih ateista je njihov prethotnik Muhjiuddin Ibn Arebi, Ibn Seb'in Afif Telmesani i
drugi tako da Ibn Arebi u svojim poznatim stihovima kaže:
Gospodar je rob i rob je gospodar
da su bogdo moje strofe obaveza
Jer kada bih rekao rob Onaj bi bio mejit
ili kada bi rekao Gospodaru, kome ce se narediti?
Hoce da kaže kakva je razlika medu njima? Rob je Gospodar a Gospodar je rob, pa
kojem ce se od njih narediti? Takode od njegovih rjieci je i to: ''Gospodar Vlasnik je rob smrtnik, sve su to stvorenja. Takode je govorio: ''Od Allahovih lijepih imena je Ali (Uzdignuti), zatim kaže : ''Uzdigao se, uzdigao se na šta? Šta je to nazvano
bogom, i na šta lici i šta je to bog?'' Ovako je govorio da nas Allah zaštiti, i kaže da sve ono što vidiš postojece da je to Allah, idi kamo god hoceš tamo je Allah, i o Njemu reci šta god hoceš jer je on Wasi'a (Prostrano sveobuhvatan), sve što vidiš to je Allah, i sva ta brojnost je samo On Jedan. Ovakvo je stanje onih koji govore o 'vahdetu-l-vudžud'. Kažu da nema Gospodara a ni roba, ti si rob i ti si Gospodar, ti si stvorenje i ti si Stvoritelj. Pa kažu ovo i ovo su nejasni, ovo su samo oblici u kojima se prikazao Istiniti, Allah se prikazao u obliku obožavanog, kao što se prikazao u obliku Faraona, ili se prikazuje u liku onoga koji upucuje kao što se prikazao u obliku poslanika.'' Oni govore: ''Ko god nešto obožava on je u pravu i na istini, onaj ko obožava idole on je na istini, onaj koji obožava vatru on je na istini, onaj koji obožava drvece on je na istini, sve je na istini – da nas Allah sacuva. A onaj koji izdvaja nešto posebno i kaže ja ne obožavam osim jedno on je nevjernik. Po njihovom mišljenju izdvajanje nekoga je kufr, pa kažu Allah obuhvata sve. Ibn Arebi ima svoje stavove kojima se suprostavio Casnom Kur'anu, u prici o Nuhovom narodu, u prici o Hudovom narodu imaju stavove sa kojima se suprostavljaju Kur'anu da nas Allah sacuva i da nam oprosti. Pa kažu da je Faraon imao pravo kada je rekao: ''Ja sam vaš najuzvišeniji gospodar.'' Bio je u pravu i na istini, obožavaoci kipova su u pravu,pojašnjavajuci Faraonovo utapanje kažu: ''Mislio je da je samo on obožavan pa je potopljen da bi se riješio ovog mišljenja, pa da kaže svi su ljudi gospodari, pa je potopljen da bi se riješio ovog mišljenja, i da nestane ove nejasnoce. Bio je potopljen i ocišcen tako da je njegovo potapoljanje cišcenje za njega, kako bi se uklonula nejasnoca i polaganje racuna za ono što je pomislio da je samo on obožavan.'' Ovako su govorili – da nas Allah sacuva.
Ovo je prva skupina kako Šejh _ kaže oni koji su sagledali postojece cinjenice pa su poistovjetili Stvoritelja sa stvorenjima, izmedu roba i Obožavanog a sebe smatraju da su Istina tj. da su oni Allah. Ovi nisu sagledali suštinu, ne postojecih niti vjerskih cinjenica, nego je to zabluda i sljepoca kod sagledavanja postojecih cinjenica, jer su postojanje Stvoritelja ucinili istim kao i postojanje stvorenja. A svako svojstvo, lijepo i loše, su pripisali Stvoritelju i stvorenju, tako da je postojanje kod njih ovo postojanje.
Ali oni koji vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika, obicni ljudi i odabrani, koji su
sljedbenici Kur'ana, kao što Poslanik _ kaže: ''Allah ima dvije vrste šticenika
medu ljudima.'' Pa je receno: ''Ko su to Allahov Poslanice?'' Kaže: ''Sljedbenici
Kur'ana su Allahovi šticenici i Njegovi odabranici.''
Oni znaju da je Allah Gospodar svega i njegov Vlasnik i Stvoritelj, i da se
Stvoritelj _ razlikuje od stvorenja, On nije stanje u kojem je rob, niti je Njegovo
postojanje postojanje roba.
Allah _ je kršcane proglasio nevjernicima zbog toga što su rekli da se Gospodar
utjelovio i spojio posebno sa Mesihom. Pa šta onda reci ko je to ucinio opcim
pojmom sa svim stvorenjima?
I pored toga oni znaju da je Allah naredio poslušnost prema Njemu i Njegovom
Poslaniku, kao i to da je zabranio neposlušnost prema Njemu i Njegovom
Poslaniku, i da On ne voli nered, niti je zadovoljan Svojim robovima da budu
nevjernici, i da je na stvorenjima da Ga obožavaju i da Mu budu poslušni, a za sve
to pomoc da traže kao što je rekao u Fatihi Knjige:
''Tebe obožavamo i od Tebe pomoc tražimo!'' (Sura El-Fatiha, 5)
Kaže: '' Ovi nisu sagledali'' – Ovo je ono na cemu su vjernici, obicni ljudi medu
njima i njihovi odabranici, tj. njihovi ucenjaci i oni koji to nisu, oni su Allahovi
šticenici i sljedbinici Kur'ana. Oni razlikuju izmedu Stvoritelja i stvorenja, pa kažu Allah se razlikuje od stvorenja i odvojen je od njega, Allah ni u kom stanju nije poput stvorenja, nego je On _ iznad Arša, nakon što ce stvorenja završiti ispod Arša koji je ujedno njihov krov. A Allah je iznad Arša i ništa od stvorenja ne ulazi u sastav Njegovog bica, niti u stvorenjima ima nešto od Njegovog bica, Uzvišen je i od svoje i u potpunosti razlicit od stvorenja. Jer krov stvorenja se završava kod Arša Milostivog koji i jeste posljednje stvorenje. Allah _ je iznad Arša, a ovo je stav svih grupacija osim ovih ateista – od Allaha tražimo utocište.
Od robovanja i poslušnosti Njemu je naredivanje dobra i sprjecavanje zla shodno
mogucnosti, kao i borba na Njegovom putu protiv nevjernika i licemjera. Tako da
se moraju truditi na uspostavljanju Njegove vjere, od Njega pomoc tražeci,
uklanjajuci i odstranjivajuci ono što mogu od loših stvari, pri cemu moraju paziti
na otklanjanje loših posljedica koje mogu biti time produktovane, kao što covjek
uklanja trenutacnu glad sa hranom a ujedno otklanja i glad koja bi se mogla
pojaviti u buducnosti. Ili kada nastupi vrijeme hladnoce on se od nje štiti
odjecom, isto je sa svakom neophodnom stvari kojom se uklanja nešto nepoželjno.
U tom smislu su Allahovom Poslaniku _ rekli: ''Allahov Poslanice, ovi naši
lijekovi kojima se zdravimo, i ove naše rukje kojima se lijecimo, i ove naše zaštite
kojima se štitimo, da li one mogu sprijeciti išta od Allahovog kadera?'' Kaže: ''One
su od Allahovog kadera.''1 A u drugom hadisu: ''Dova i nedaca se susretnu pa se
medusobno sukobe izmedu nebesa i Zemlje.''
Ovo je stanje vjernika u Allaha i Njegova Poslanika, koji obožavaju samo Allaha,
a sve je to od ibadeta.
Kaže: ''Od robovanja Njemu'' – Ovo je stanje vjernika u Allaha, svojim dušama se
bore u izvršavanju Njegovih zapovijedi i u klonjenju od Njegovih zabrana, nareduju
dobro a sprjecavaju zlo. Ali kader ne uzimaju kao dokaz, iako se sve odredeno, ali
kader uklanjaju takode kaderom, pa ako se neko zlo desi, iako je odredeno, na tebi je
da ga potisneš sa kaderom i da ga ukloniš iskrenim pokajanjem kako bi izmijenio to
zlo, i td. Isto kao što je glad odredena covjeku, ali da li ce se predati gladi ili ce jesti?
Glad je odredena ali je i sitost odredena, tako da ti kader potiskuješ sa kaderom.
Hladnoca je odredena, ali da li ceš se predati hladnoci i neceš potražiti nacin da se
utopliš? Odgovor je da ceš se ti utopliti, tako da je i ovo kader a i ono je kader. Isti je
slucaj ako padneš u grijeh, neceš mu se predati nego ceš se pokajati Allahu. Ili da
vidiš nekoga ko cini grijeh, ti ceš mu narediti dobro, a sprijecit ceš zlo, i neceš reci
''Ovo je odredeno'' pa da prešutiš, jer sve što je odredeno ima svoju suprotnost, i
svako od njih dvoga je odredeno. Kao što jeu hadisu ''Dova i nedaca se sukobe''.
Dova je odredena a i nedaca takode, ali pored toga tebi je naredena dova.
