Dedždžal Mesih i njegove osobine

Značenje riječi El Mesih

Ebu Abdullah el Kurtubi spominje dvadesettri izvedenice ovog korjena riječi a autor El Kamusa pedest značenja.( Et Tezkire, 679, Tertibul Kamus, 4/239)
Ovaj izraz se upotrebljava za iskrenog, kao i za lažljivog prevaranta. Tako Mesih Isa sin Merjemin je iskreni, dok je Mesih Dedždžal pokvareni lažac.

Allah dž. š. je stvorio dva Mesiha, jedan nasuprot drugom:
Tako je Isa a.s. Mesih upute, liječi slijepog i gubavog, oživljava mrtvog-Allahovom dž.š. dozvolom.
A Dedždžal - Allah ga prokleo- je Mesih stranputice. Iskušaće ljude onim što mu je dato od znakova kao što su: spuštanje kiše,rast rastinja i druge neprirodnosti.
Nazvan je Dedždžal Mesihom jer mu je jedno oko «memsuhatun» pobrisano, ili zato što će zemlju pobrisati za četrdeset dana.Prvo mišljenje je jače jer se u hadisu kaže: Doista je Dedždžal pobrisanog oka. (Muslim, 18/16)


Značenje riječi Dedždžal

A riječ Dedždžal je izvedena od: katranom namazati devu, kada je katranom prekriju.
A osnova riječi je u značenju: Mješanje. Kaže se «dedžele» kada se pomiješa i prikazuje.
Dedžžal je: lažac, smutljivac i nadnaravan, riječ u augmentativu na oblik « fe'aal «, odnosno onaj ko puno laže i obmanjuje.U množini se kaže « dedždžalun», a Malik je rekao «dedžadžile», u obliku nepravilne množine.

Kurtubi spominje da riječ Dedždžal ima deset upotreba u jeziku. (Et Tezkire, 658)
Izraz Dedždžal je postao simbolom jednookog Mesiha lažljivca, pa kad se izgovori Dedždžal isključivo se misli na to značenje.

Dedždžal je nazvan Dedždžalom jer on istinu prekriva neistinom, ili zato što ljudima prekriva svoje nevjerovanje, prikazivanje i pretvaranje, ili zato što se pokriva brojnošću svoje skupine.( Lisanul Areb, 11/236-237) A Allah dž.š. najbolje zna.

Osobine Dedždžala i zabilježeni hadisi o njemu

Dedždžal je čovjek, potomak Ademov. Ima mnogo svojstava rečenih u hadisima kako bi se ljudi upoznali i upozorili na njegovo zlo. Kada se pojavi prepoznaće ga istinski vjernici, neće biti njime iskušani, nego će ga znati po opisu koji nam je prenio Iskreni s.a.v.s. Ova svojstva ga razlikuju od drugih ljudi. Neće zavarati nikoga osim neznalicu (džahila) koji je još prije stradao. Molim od Allaha sigurnost za nas.

Od tih svojstava je : čovjek, mlad, crven, nizak, hodaće primičući prste a odmičući pete, kovrdžave kose, širokog čela, širokih prsa, pobrisanog desnog oka. To oko nit je istureno nit je udubljeno, poput je bobe koja pluta po površini. A njegovo lijevo oko je prekriveno gustom koprenom. Između očiju će mu pisati «kaf, fa, ra- kefere» nepovezanim slovima, što znači kafir (nevjernik). Pročitaće ih svako od vjernika, i ko zna i ko ne zna čitati. Od njegovih svojstava je i neplodnost, neće imati djece.

Spomenuću nekoliko vjerodostojnih hadisa u kojima se spominju neke od nabrojanih osobina. I oni su dokaz pojave Dedždžala:

1.Od Ibn Omera r.a. se prenosi da je Resulullah s.a.v.s. rekao: Zaspao sam obilazeći Kabu ...(pa je spomenuo kako je vidio Isa a.s., potom Dedždžala, pa je, opisujući ga,rekao:) ... kad ono ogroman čovjek, crven, kovrčave kose,ćorav, oko mu je poput bobe koja pluta po površini, rekoše: To je Dedždžal, njemu najsličniji čovjek je Ibn Kutn, čovjek iz plemena Huza'a. (Buhari, 13/90)

2.Od Ibn Omera r.a. se prenosi da je Resulullah s.a.v.s. spomenuo Dedždžala pa rekao: Doista Allah nije ćorav. Nije li Mesih Dedždžal ćorav u desno oko koje je poput plutajuće bobe na površini. (Buhari, 13/90)

3. U hadisu Nevas bin Sem'ana stoji da je Resulullah s.a.v.s. opisao Dedždžala: On je mladić, jako kovrčave kose, ugašenog oka, kao da ga poredim sa Abdulizzom Ibn Kutnom. (Muslim, 18/65)

4.Ubade bin Samit prenosi da je Resulullah s.a.v.s. rekao: Doista je Mesih Dedždžal čovjek, nizak, proćelav, šepav, ćorav, pobrisanog oka koje niti je istureno niti udubljeno. Ako vam se pričini, znajte da vaš Gospodar nije ćorav. (Sunen Ebi Davud, 11/443)

5.Ebu Hurejre prenosi da je Resulullah s.a.v.s. rekao: A što se tiče Mesiha zablude on je ćorav u jedno oko, visokog čela, širokih prsa, gubav. (Nihaje fi garibil hadis, 2/126)

6.Husejfe r.a. prenosi da je Resulullah s.a.v.s. rekao: Dedždžal je ćorav u lijevo oko, nakostriješene kose. (Muslim, 18/60-61)

7.Enes r.a. prenosi da je Resulullah s.a.v.s. rekao: Između očiju će mu biti napisano kafir (nevjernik). (Buhari, 13/91)

A u drugoj predaji stoji: biće pravilno poredana slova: ke, fe, re, pročitaće ih svaki musliman. (Muslim, 18/95)

A u predaji Huzejfinoj stoji: pročitaće ih svaki mu'min, bio pismen ili nepismen.

Ovaj natpis će biti stvaran i vidljiv. Nema nejasnoće u tome da ga neki ljudi vide a neki ne vide, niti da ga čita nepismen. To stoga što vizuelnu moć stvara Allah dž.š. kako hoće i kad hoće. Taj natpis će vidjeti vjernik svojim okom makar i ne znao čitat, a neće ga vidjeti nevjernik makar znao čitati, isto kao što vjernik vidi Allahove znakove koje nevjernik ne vidi. Tako će Allah dž.š. podariti mogućnost čovjeku bez učenja jer će to biti u vrijeme natprirodnosti. (Fethul Bari, 13/100)

Nevevi veli: Tačno je ono na čemu su učenjaci, a to je da će ovaj natpis biti stvaran i vidljiv. Allah ga je učinio znakom i jednim od nepobitnih dokaza o njegovom nevjerstvu, laži i pokvarenosti. Predočiće ga svakom muslimanu, pismenom ili nepismenom, a sakriće ga od onog kome je htio nesreću i kušnju, a u svemu tome nema oprečnosti. (Nevevijev komentar na Muslimov Sahih, 18/60)

8.Od njegovih svojstava je i ono što se bilježi u hadisu Fatime bint Kajs r.a. u priči o Džesasi u kojoj Temim r.a. kaže: Brzo smo krenuli dok nismo ušli u kuću, kad u njoj najveći i najčvršći čovjek koga smo ikad vidjeli. (Muslim, 18/81)

9.Imran bin Husajn prenosi da je čuo Resulullaha s.a.v.s. da kaže: Između stvaranja Adema i Sudnjeg dana nije stvoren veći čovjek od Dedždžala. (Muslim, 18/86-87)

10.A što se tiče Dedždžalove neplodnosti, bilježi se od Ebu Seid el Hudrija da mu je rekao Ebu Sajjad: Zar nisi čuo Resulullaha s.a.v.s. kako kaže: Doista neće imati potomaka? Naravno da sam čuo - reče. (Muslim, 18/50)

Primjetno je da u spomenutim predajama nekad lijevo a nekad desno oko je opisano ćoravošću, a sve predaje su vjerodostojne, te tu postoji nejasnoća.
Hafiz Ibn Hadžer smatra da je hadis Ibn Omera u Dva sahiha o ćoravosti desnog oka prioritetniji od predaje Muslima o ćoravosti lijevog oka, jer je usaglašenost o tačnosti jača od neusaglašenosti. (Fethul Bari, 13/97)

Kadi 'Ijad smatra kako su mu oba oka oštećena. Sve predaje su vjerodostojne. Desno oko je slijepo i pobrisano kao što stoji u Hadisu Ibn Omera r.a. a na lijevom oku je gusta koprena, tj. I ono je oštećeno. Tako su oba oka ćorava, jedno je slijepo a drugo dobro oštećeno.

O ovom sublimiranju predaja Nevevi kaže: Ovo je vrhunac ljepote. (Nevevijev komentar Muslima, 2/235)

I to je ono što Ebu Abdullah el Kurtubi smatra ispravnim. (Et Tezkire, 663)

Da li je Dedždžal živ? Ko je Ibn Sajjad?

Prije nego odgovorimo na ova dva pitanja neophodno je poznavati Ibn Sajjada. Je li on Dedždžal ili je to neko drugi? A ako je neko drugi mimo njega Dedždžal hoće li se pojaviti prije iskušenja Dedždžala ili ne?

Prije nego odgovorimo na ova pitanja upoznajmo se sa Ibn Sajjadom.

Ibn Sajjad

Zove se Safi, a kažu i Abdullah, sin Sajjadov ili Saidov. Bio je jedan od Židova Medine, neki pak kažz da je bio od Ensarija. Bio je mlad kad je Allahov Poslanik s.a.v.s. došao u Medinu.
Ibn Kesir spominje da je primio islam i da je njegov sin Umara bio prvakom tabi'ina od kojeg su prenosili hadise Imam Malik i drugi. (Fethul Bari, 3/220, 6/164)

Njegovu biografiju nilježi Zehebi u djelu Tedžridu esma'is sahabe, u kojem kaže: Abdullah Ibn Sajjad, spominje ga Ibn Šahin i kaže: On je sin Saidov, otac mu je bio Židov, rodio mu se Abdullah ćorav i osunećen, za njega se kaže da je Dedždžal, potom je prihvatio islam i on je tabi'in, jedan od prenosilaca hadisa. (Tedridžu esma’is sahabe, 1/319, br.3366)


Spominje ga i Hafiz Ibn Hadžer u djelu El Isabe, navodeći ono što je rekao Zehebi kaže: Od njegove djece je Umara ibn Abdullah ibn Sajjad. Bio je među najboljim muslimanima, iz društva Se'id ibn Musejjiba. Od njega su prenosili hadise Imam Malik i drugi. Zatim je spomenuo nekoliko hadisa o Ibn Sajjadu koje ćemo navesti kasnije.

Potom veli: Općenito govoreći, neutemeljno ga je ubrajati u ashabe, jer da je ashab sigurno ne bi bio Dedždžal zato što će Dedždžal umrijeti kao kafir. A ako je to neko drugi onda on nije bio musliman kad ga je Resulullah s.a.v.s. sreo. (El Isabe fi temjizis sahabe, 3/133, br.6609)
A ako je poslije toga primio islam, onda je on tabi'in prenosilac hadisa kako tvrdi Zehebi.

Ibn Hadžer u djelu Tehzibut tehzib o Umaru ibn Sajjadu kaže: Umara ibn Abdullah ibn Sajjad el Ensari Ebu Ejjub el Medeni prenosio je hadise od Džabir ibn Abdullaha, Seid ibn Musejjiba i Ata' ibn Jesara, a od njega su prenosili hadise: Dahhak ibn Usman el Huzami, Malik ibn Enes i drugi. Ibn Me'in i Nesa'i kažu: povjerljiv. A Ebu Hatem: dobrog hadisa. Ibn Se'ad kaže: Bio je povjerljiv, malo je hadisa prenio. Imam Malik nikome nad njim nije davao prednost u hadisu. Govorili su: Mi smo potomci Ušejhab ibn Nedždžara pa su ih naslijedili Benu Nedždžar a danas su saveznici Benu Malik ibn Nedždžara, a nije poznato njihovo porijeklo. Tehzibut tehzib, 7/418, br.681

Stanje Ibn Sajjada

Ibn Sajjad je bio varalica. Ponekad je gatao pa pogađao i lagao. O njemu se pričalo među ljudima, pričalo se da je Dedždžal o čemu ćemo govoriti kada bude riječ o tome kako ga je Resulullah s.a.v.s. iskušao.

Poslanikov s.a.v.s. ispit za Ibn Sajjada

Kad se među ljudima pročuo slučaj ibn Sajjada, kako je upravo on Dedždžal, Allahov Poslanik s.a.v.s. je htio da se pobliže upozna s tim, da objelodani njegovo stanje. Otišao je do njega sakriven kako ga Ibn Sajjad ne bi primjetio nadajući se da će čuti nešto od njega. Uputio mu je nekoliko pitanja koja su otkrila njegovu zbilju.

U hadisu Ibn Omera r.a. stoji kako je Omer r.a. u društvu Poslanika s.a.v.s. i skupine sunarodnjaka se uputio Ibn Sajjadu. Našli su ga kako se igra sa djecom u blizini tvrđave Ibn Mugale. Bio je blizu punoljetnosti. Nije ih primjetio dok ga Resulullah s.a.v.s. ne udari po ruci i reče mu: Svjedočiš li da sam ja Allahov Poslanik? Ibn Sajjad ga je gledao pa reče: Svjedočim da si Poslanik nepismenim. Onda Ibn Sajjad reče Poslaniku s.a.v.s.: Svjedočiš li ti da sam ja Allahov Poslanik? Pa je odbio to posvjedočiti i reče: Ja vjerujem u Allaha i Njegovog Poslanika. Upita ga : Šta vidiš? Ibn Sajjad reče: Dolazi mi iskren i lažac. Poslanik mu reče: Pomiješalo ti se. Potom mu Poslanik s.a.v.s. reče: Nešto sam sačuvao, sakrio za tebe!? Ibn Sajjad reče: To je dim. Poslanik reče: Odstupi, nećeš povratiti moć. Omer r.a. reče: Dopusti mi Allahov Poslaniče da ga udarim sabljom po vratu. Resulullah s.a.v.s. odgovori: Ako je on taj ti nad njim moći nemaš, a ako nije, čemu onda njegovo ubistvo. Buhari, 3/318

U predaji se bilježi kako ga je Resulullah s.a.v.s. upitao: Šta vidiš? Vidim prijestolje (arš) na vodi - reče. To je šejtanovo prijestolje na moru, reče mu Poslanik. Šta još vidiš? Vidim iskrene i lažljive ili lažljive i iskrene. Poslanik s.a.v.s. reče: Ostavite ga, pomiješalo mu se. Muslim, 18/49-50
Ibn Omer kaže: Potom je Resulullah s.a.v.s. otišao sa Ubej ibn Ka'bom do palmovika u kojem je boravio Ibn Sajjad. Želio je čuti nešto od Ibn Sajjada prije nego li ga on primijeti. Resulullah s.a.v.s. ga ugleda naslonjenog na pokrivač, majka vidje Poslanika naslonjenog na palmu pa reče: Sa'fe, a tako se zvao Ibn Sajjad, eno Muhammeda s.a.v.s.. Ibn Sajjad se uznemiri a Resulullah s.a.v.s. reče: Da sam ga ostavio, obznanio bi se. Buhari, 3/318

Ebu Zerr r.a. priča: Resulullah s.a.v.s. me poslao njegovoj majci da je pitam koliko ga je u trudnoći nosila? Pitao sam je i rekla je dvanaest mjeseci. Potom me poslao da je pitam o njegovom prvom plaču prilikom poroda. Pitao sam je i rekla je da je to bio plač kao plač djeteta od mjesec dana. Potom Resulullah s.a.v.s. reče: Nešto sam ti sklonuo, sakrio. Dio lobanje crvenkasto - bijele ovce i dim. Kaže: Htjede reći duhan ( dim) pa ne možede pa reče: Duh, duh (dim). Musned Ahmeda, 5/148

Tako ga ispita Resulullah s.a.v.s. kako bi se upoznao sa stvernošću oko Ibn Sajjada.
Ovdje se riječju duhan (dim) aludira na Kur'anske riječi: Zato sačekaj dan kada će im se činiti da prema nebu vide vidljiv dim. Sura Ed Duhan, 10

U predaji Ibn Omera kod Imam Ahmeda se spominje:Sakrio sam ti nešto, a sakrio mu je: dan kada će vidjeti prema nebu vidljiv dim. Musned Ahmeda, 9/139 hadis 6360

Ibn Kesir kaže: Doista se Ibn Sajjad služio metodom gatara, jezikom džina koji rasčlanjuju riječi zato je rekao: duh odnosno duhan. Tada je Resulullah s.a.v.s. otkrio istinu da je to šejtanskog posla pa mu reče: Propao si, nećeš preći svoju granicu. Ibn Kesirov tefsir, 7/234

Njegova smrt

Prenosi se od Ibn Džabira da je rekao: Izgubili smo Ibn Sajjada na dan Harre. Sunen Ebi Davud, 11/476

Ibn Hadžer je verifikovao ovu predaju, a smatrao je slabim mišljenje kako je on umro u Medini, kako su mu otkrili lice i klanjali mu dženazu. Fethul bari, 13/328

Da li je Ibn Sajjad Veliki Dadždžal?

Spomenuli smo govoreći o stanju Ibn Sajjada i ispiti Resulullahovom s.a.v.s. ono što upućuje na suzdržanost Božijeg Poslanika po pitanju Ibn Sajjada. Objava (vahj) nije potvrdila da se radi o Dedždžalu niti je ti opovrgla.

Omer r.a. se zaklinjao pred Poslanikom s.a.v.s. kako je Ibn Sajjad Dedždžal a Resulullah s.a.v.s. to nije nijekao.

Bilo je još ashaba, neka je Allah njima zadovoljan, koji su se također zaklinjali kako je Ibn Sajjad Dedždžal.Kao što se bilježi od Džabira , Ibn Omera i Ebu Zerra.

Muhammed ibn el Munkadir prenosi hadis i kaže: Vidio sam Džabir ibn Abdullaha kako se Allahom kune da je Ibn Sajjad Dedždžal. Upitao sam ga: Allahom se kuneš?! Odgovorio je: Zaista sam čuo Omera kako se u isto kune pred Poslanikom a on mu to nije negirao. Buhari, 13/223

Od Nafi'a se prenosi kako je Ibn Omer rekao: Ne sumnjam, tako mi Allaha da je Ibn Sajjad Dedždžal. Sunen Ebi Davud, 11/483

Od Zejd ibn Vehaba se prenosi da je Ebu Zerr rekao: Deset puta da se zakunem kako je Ubn Sajjad Dedždžal- draže mi je nego da se zakunem da nije.

Od Nafi'a se prenosi: Susreo se Ibn Omer sa Ibn Sajjadom na jednoj od medinskih ulica, pa mu Ibn Omer reče riječi koje ga žestoko naljutiše te se u srdžbi napuha i napuni ulicu. Dođe Ibn Omer kdo Hafse koja je već čula vijest pa mu reče: Allah ti se smilovao! Šta si htio od Ibn Sajjada!? Uar ne znaš da je Resulullah s.a.v.s. rekao: Doista će se pojaviti iz srdžbe koja će ga naljutiti. Muslim, 18/57

Od Nafi'a se prenosi kako je Ibn Omer rekao: Sreo sam ga dva puta. Prvi puta sam neke ljude upitao: Kažete da je ovo on? Rekoše: Ne tako nam Allaha. Rekao sam: Lažete mi tako mi Allaha neki od vas su mi rekli da on neće umrijeti dok ne bude imao najviše imetka i djece, tako nešto tvrdite i danas. Popričao je sa nama, potom smo se razišli. Zatim sam ga sreo drugi puta a oko mu se već bilo pomjerilo. Upitao sam ga: Kada ti se desilo to sa okom? Ne znam, reče. Rekao sam mu: Ne znaš, a u tvojoj je glavi!? Da je Allah htio stvorio bi ga na ovom tvom štapu, reče. Potom je zarevao kao nejžešći magarac kojeg sam čuo. Neki od mojih prijatelja tvrde kako sam ga udarao štapom dok ga nisam polomio ali se ja, tako mi Allaha, toga ne sjećam. Otišao sam kod Majke pravovjernih (sestre Hafse r.a.) ispričati joj šta se dogodilo a ona mi reče: Šta si ti od njega htio? Zar ne znaš da je rečeno: Prvo sa čime će se pojaviti ljudima je srdžba koja će ga naljutiti. Muslim, 18/57-58

Ibn Sajjad je čuo ono što ljudi govore o njemu. To ga je jako uznemiravalo. Branio se govoreči kako in nije Dedždžal. Pravdao se time kako su osobine Dedždžala koje je spomenuo Resulullah s.a.v.s. ne slažu sa njegovim.

U hadisu kojeg prenosi Ebu Seid el Hudri se kaže: Krenuli smo na hadž ili umru a sa nama i Ibn Said. Došli smo u jednu kuću ljudi se raziđoše a ja ostah sam sa njim. Prestrašio sam se od njega i od onog što ljudi govore o njemu. Donese i stavi svoj prtljag pored mog. Rekoh mu: Vrućine su velike, kad bi svoje stvari stavio pod ono drvo. On to i učini. Potom pomuze ovcu donese mlijeko u velikom loncu i reče: Pij, Ebu Seid! Velika je vrućina, a mlijeko je toplo - rekoh. A ustvari mrzio sam da pijem iz njegove ruke ili da uzmem iz njegove ruke. Pa mi reče: O Ebu Seide, poželim da uzmem uže, prebacim ga preko drveta i objesim se zbog onoga što ljudi govore o meni. O Ebu Seide, ako neki ljudi ne poznaju hadis Resulullaha s.a.v.s. vi Ensarije ga sigurno znate.Zar ti nisi među najboljim poznavaocima hadisa Resulullaha s.a.v.s.? Zar Resulullah s.a.v.s. nije rekao: On je kafir? A ja sam musliman! Zar Resulullah s.a.v.s. nije rekao: On neće imati djece? A ja ostavih dijete u Medini! Zar Resulullah s.a.v.s. nije rekao: Neće ući ni u Meku ni u Medinu? A ja idem iz Medine prema Meki. Ebu Seid reče: Umalo da mu nađem opravdanje. Potom mi reče: Tako mi Allaha ja znam ko je Dedždžal i poznato mi je njegovo rođenje, i znam gdje je on sad. Rekoh mu: Teško tebi ostatak dana! Muslim, 18/51-52

U drugoj predaji stoji da je Ibn Sajjad rekao: Tako mi Allaha znam gdje je Dedždžal sad. Znam mu oca i majku. Pitali su ga: Da li bi ti bilo drago da si ti taj čovjek(Dedždžal)? Kad bi mi se ponudilo na bih se bunio - odgovori. Muslim, 18/51

Spominju se i druge predaje o Ibn Sajjadu, koje sam, plašeći se preopširnosti izostavio, a i pojedini učenjaci kao što je Ibn Kesir, Ibn Hadžer i drugi ih odbacuju zbog slabosti lanca prenosilaca. En Nihaje, 1/128, Fethul Bari, 13/326

Pojedina ulema je u nedoumici oko Ibn Sajjada, nejasan im je njegov slučaj. Jedni kažu: On je Dedždžal. Potkrepljuju to zakletvama pojedinih ashaba, kao što smo spomenuli digađaje Ibn Omera i Ebu Seida sa njim.

Drugi smatraju kako on nije Dedždžal. Potvrđuju to riječima Temim ed Darija. Prije nego navedem mišljenja ovih dviju grupa spomenuću hadis Temima u njegovoj cjelosti:

Muslim bilježi od Amir ibn Šerahil eš Šabija - Ša'ab ibn Hemedana da je on pitao Fatimu bint Kajs - sestru Dahhak ibn Kajsa - koja je bila od prvih muhadžira, i rekao joj: Ispričaj mi hadis koji si čula od Resulullaha s.a.v.s. i nemoj ga prenositi ni od kog drugog osim direktno od Resulullaha s.a.v.s.. Ako hoćeš učiniću to - reče. Naravno, ispričaj mi. Ispričala je priču o rastanku sa svojim mužem, o boravku kod Ibn Um Mektuma a potom je rekla: Kad mi je istekao iddet čula sam Poslanikovog glasnika kako poziva: Okupite se na zajedničkom namazu! Otišla sam u mesdžid, klanjala sa Resulullahom s.a.v.s. u safu žena neposredno iza leđa muškaraca. Kad je Resulullah s.a.v.s. završio namaz sjeo je na mimber i smiješeći se reče: Neka svako ostane na mjestu gdje je klanjao. Znate li zašto sam vas okupio? Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju, rekoše. Tako mi Allaha nisam vas sakupio ni da vas obradujem ni da vas prepadnem. Okupio sam vas jer je Temim ed Dari bio kršćanin pa je dao prisegu (bej'at) i postao musliman. Ispričao mi je potpuno isto ono što sam vam kazao o Dedždžalu. Pričao mi je da se ukrcao na brod sa trideset ljudi iz plemena Lahm i Džuzame. Valovi su se poigravali sa njima mjesec dana, potom su pristali na jednom ostrvu pred zalazak sunca, tu ih dočeka zvijer. Od gustine njene dlake se nije znalo gdje joj je glava a gdje stražnji dio.Rekoše joj: - Teško tebi! Šta si ti ?!
-Ja sam Džessasa.
- A šta je to Džessasa?
- Narode, idite do one kuće u njoj je čovjek koji vam silno želi reći vijesti.
Kad nam je rekla čovjek otišli smo od nje misleći kako je ona šejtan. Požurili smo u kuću. U kojoj zatekosmo najvećeg čovjeka na svijetu. Okovanog u lance, zavezanih ruku na vratu. Između stopala i koljena mu je bilo željezo. Rekli smo mu:
- Teško tebi! Šta si ti?!
- Možete saznati o meni, ali kažite vi meni ko ste vi?
- Mi smo Arapi, ukrcali smo se na lađu, iznenadilo nas je uzburkano,valovi se igraše sa nama mjesec dana,pristadosmo na ovom ostrvu,dočeka nas dlakava zvijer kojoj se ne zna hdje joj je glava a gdje rep.Rekosmo joj:Teško tebi!Šta si ti?Džasasa,reče.Upitasmo a šta je to Džasasa?Idite onom čovjeku u onoj kući on vas silno očekuje.požurili smo tebi,nismo sigurni da ono nije bio šejtan.
- Obavjestite me o palmoviku?
- O čemu se ti raspituješ?
- Pitam vas za palme,da li imaju plodove?
- Da.
- Još malo pa neće imati plodova.Kažite mi o jezeru taberijje?
- Štate o njemu zanima?
- Ima li u njemu vode?
- Mnogo je vode u njemu.
- Još malo pa će presušiti.Recite mi o izvoru Zuger.
- Šta te o njemu zanima?
- Ima li vode na izvoru?Navodnjavaju li se biljke izvorskom vodom?
- Da,ima mnogo vode i navodnjavaju njome biljke.
- Kažite mi o Poslaniku nepismenih,šta radi?
- Pojavio se u Mekki,došao u Medinu.
- Jesu li se Arapi borili protiv njega?
- Jesu.
- I šta je uradio sa njima.
- Pobjedio ih je i pokorni su mu.
- I tako je bilo, znači.
- Da.
- To je sigurno dobro za njih.Neka ga slijede.Reći ću vam o sebi:Doista sam ja Mesih,još malo pa će mi se dozvoliti da izađem pa ću se pojaviti. Ići ću zemljom, Neće ostati nijedno selo a da ne stignem u njega za četrdeset noći osim u Mekku i Tajjibu. One su za mene zabranjene. Kad god pokušam da uđem u jednu od njih dočekaće me melek sa oštrom sabljom i otjerati. Na svakom prilazu će stajati meleki koji će ih čuvati.
Fatima kaže: Resulullah s.a.v.s. je rekao udarajući vrhom štapa: Ovo je Tajjiba, ovo je Tajjiba, ovo je Tajjiba - odnosno Medina. Zar vam nisam ovo već ispričao? Jesi, rekoše ljudi. Doista me iznenadilo kazivanje Temimovo koje je identično onome što sam vam govorio o Dedždžalu, Mekki i Medini. Nije li on u morima Šama ili Jemena, ne nego iz pravca istoka, iz pravca istoka, iz pravca istoka (pokazivao je rukom na istok).

Fatima reče: Ovo sam zapamtila od Resulullaha s.a.v.s.. Muslim, 18/78-83
Ibn Hadžer kaže: Nekima se čini da je hadis Fatime bint Kajs garib - usamljen, a nije tako. Pored Fatime bint Kajs prenose ga još i Ebu Hurejre, Aiša i Džabir r.a. Fethul Bari, 13/328

Mišljenja učenjaka o Ibn Sajjadu

Ebu Abdullah el Kurtubi kaže: Ispravno je da je Ibn Sajjad Dedždžal, na osnovu spomenutog. Nije isključena mogućnost da bude na ostrvu u tom vremenu, a među ashabima u drugom vremenu. Et Tezkire, 702

A Nevevi veli: Učenjaci kažu kako je njegov slučaj diskutabilan, da li je on poznati Mesih Dedždžal ili nije, ali nema sumnje u to kako je on jedan od Dedždžala.

Ulema kaže: Iz hadisa je jasno da Resulullah s.a.v.s. nije dobio vahj (objavu) o tome da li je on Dedždžal ili neko drugi. Obaviješten je samo o njegovim osobinama. Ibn Sajjad je posjedovao moguće sličnosti, stoga Resulullah s.a.v.s. nije kategorički tvrdio ili opovrgao Ibn Sajjada ili nekog drugog kao Dedždžala. Zato on kaže Omeru r.a.: Ako je on taj ti ga nećeš moći uništiti.
A što se tiče njegovih argumenata kako je on musliman a Dedždžal kafir, kako Dedždžal neće a on ima potomke, kako Dedždžal neće ući u Mekku i Medinu a on ide iz Medine u pravcu Mekke, to sve nija validan dokaz, jer Resulullah s.a.v.s. je naglasio njegova svojstva u vremenu njegove smutnje i pojave na zemlji.

Njegove sličnosti sa jednim od Dedždžala je i u riječima upućenim Allahovom Poslaniku s.a.v.s.: Svjedočiš li ti da sam ja Allahov Poslanik? Njegove tvrdnje da mu dolazi iskreni i neiskreni, da vidi prijestolje na vodi, da mu ne bi bilo mrsko kad bi bio Dedždžal, da on poznaje mjesto Dedždžalovog boravka govoreći: Znam ga , znam gdje će se roditi i gdje je on sad! Kao i njegova napuhanost kad je ispunio ulicu.

A što se tiče njegovog islama, hadždža, džihada, napuštanja onog što je bio - to nije jasan dokaz kako on nije Dedždžal. Nevevijev komentar Muslima, 18/46-47

Jasno je iz Nevevijevih riječi kako on Ibn Sajjada smatra Dedždžalom.
A Ševkani kaže: Ljudi su se oko Ibn Sajjada žestoko podvojili. Nejasan im je, tako da je o njemu svašta kazano. Iz hadisa se vidi kako se i sam Resulullah s.a.v.s. dvoumio u tome je li ili nije on Dedždžal.

Na to njegovo dvoumljenje se može odgovoriti na dva načina:

PRVI: Dvoumio se prije nego ga je Allah dž. š. obavijestio kako je on Dedždžal, a kad je saznao nije zabranjivao Omeru r.a. da se zaklinje.

DRUGI: Arapi ponekad prenesu govor u formi sumnje iako sam govor ne podrazumijeva sumnju.
Ono što također upućuje kako je upravo on Dedždžal je i ono što bilježi Abdurrezzak sahih predajom od Ibn Omera: Susreo sam se sa Ibn Sajjadom jednog dana, a sa njim je bio jedan Židov. Oko mu je već bilo pokrenuto kao u magarca. Kad sam ga ugledao rekao sam mu: Zaklinjem te Allahom kad ti je oko ugašeno? Ne znam Milostivog mi, reče. Lažeš, u tvojo je glavi. Potra ga i zareva tri puta. Nejlul Evtar, 7/230-231

Sličnu predaju smo već spomenuli kod Muslima.

Ono što mi izgleda očitim je i to da je i Ševkani sa onima koji smatraju Ibn Sajjada Velikim Dedždžalom.

Bejheki spominjući Temimovu predaju kaže: U njoj se vidi da je Veliki Dedždžal koji će se pojaviti na kraju vremena neko drugi mimo Ibn Sajjada. A Ibn Sajjad je samo jedan u nizu lažljivih Dedždžala o kojima je Resulullah s.a.v.s. obavijestio, i većina ih se već pojavila.

Čini se kako oni koji odlučno tvrde kako je Ibn Sajjad zapravo Dedždžal nisu čuli Temimovu predaju. Objediniti to dvoje je jako teško. Jer kako zamisliti dječaka pred punoljetstvom u doba Resulullaha s.a.v.s. sa kojim se Poslanik sreo i pitao ga, starca, okovanog u lancima na ostrvu koji se raspituje o Poslaniku s.a.v.s. je li se ili nije pojavio?! Stoga je preče pretpostaviti kako ipak nisu čuli Temimovu predaju.

A Omer r.a., moguće je da je to učinio prije nego je čuo Temimovu priču, a nakon što je čuo za nju, više se nije zaklinjao pomenutom zakletvom.
Džabir r.a. je prisustvovao Omerovoj zakletvi kod Resulullaha s.a.v.s., pa je slijedio ono što je čuo od Omerar.a. u društvu Poslanika s.a.v.s.. Fethul Bari, 13/326-327

Smatram: Džabir je jedan od prenosilaca Temimove predaje, kao što to bilježi Ebu Davud u priči o Džessasi i Dedždžalu kao i Temim, potom Ibn Ebi Seleme kaže: U ovom hadisu ima nešto što nisam zapamtio. Džabir je svjedočio kako je Dedždžal Ibn Sajjad. Rekao sam mu : On je umro. Iako je umro. On je musliman, rekao sam.Iako je primio islam, reče. On je ušao u Medinu. Neka je i u Medinu ušao. Sunen Ebi Davud, 11/476

Džabir je uporan u tvrdnji kako je Ibn Sajjad zapravo Dedždžal. Čak i nakon konstatacije kako je on primio islam, ušao u Medinu i umro. Spomenuli smo vjerodostojnu predaju od Džabira r.a.:Umro je Ibn Sajjad na dan Harre.

Ibn Hadžer kaže: Zabilježio je Ebu Nuajm el Asbehani u djelu Tarihul Asbehan ono što podržava Ibn Sajjada kao Dedždžala. Tako navodi od Šubejl ibn Urza a on od Hasan ibn Abdurrahmana a on od svog oca da je rekao: Kad smo osvojili Asbehan između naše vojske i Židova je bile razdaljina koju smo mi prelazili. Došao sam do Židova koji su se igrali i veselili. Upitao sam jednog poznanika među njima o razlogu veselja. Reče: Naš kralj sa kojim ćemo pobijediti Arape nam dolazi. Prespavao sam kod poznanika na krovu, klanjao sabah, a kad se razvidnilo ugledah čovjeka kako tetura iz pravca vojnika. Čovjeka sa ukrasom na glavi oko kojeg Židovi igraju i vesele se. Pogledao sam bolje i vidio Ibn Sajjada. Ušao je u Medinu i nije se pojavio do dana današnjeg. Fethul Bari, 3/327-328

Ibn Hadžer kaže: Ne može se uskladiti Džabirova predaja po kojoj je Ibn Sajjad umro na dan Harre sa predajom Hasan ibn Abdurrahmana zato što je osvajanje Asbehana bilo u doba Omera r.a. kao što to bilježi Ebu Nuajm u svojoj Historiji, a između ubistva Omera r.a. i bitke na Harri je oko četrdeset godina.

Moguće je sublimirati ove predaje time kako je Hasanov otac pričao o onome što je bilo poslije osvajanja Asbehana za ovaj vremenski period. Tako da odgovor: Kad smo osvojili Asbehan - bude prešućen, odnosno: Bio sam i hodao po Asbehanu pa se desila priča o Ibn Sajjadu. Tako se osvajanje Asbehana i dolazak Ibn Sajjada nisu desili u isto vrijeme. Fethul Bari, 13/328
Šejhul islam Ibn Tejmije spominje kako je slučaj Ibn Sajjada bio nejasan pojedinim ashabima, kako je Resulullah s.a.v.s. bio suzdržan dok mu nije postalo jasno da on nije Dedždžal, nego jedan od gatara, sljedbenika šejtanovih. Zato mu je otišao da ga iskuša. El Furkanu bejne evlijaillahi ve bejne evlijaiššejtan, 77

Ibn Kesir kaže: Misli se na to kako Ibn Sajjad definitivno nije Dedždžal koji će se pojaviti na kraju vremena zbog hadisa Fatime bint Kajs koji je konačan sud o ovome. En Nihaje, 1/70
Ovo su neka od mišljenja učenih ljudi o Ibn Sajjadu. Ona su, kao što vidiš, međusobno oprečna, i svako od njih je utemeljeno svojim dokazom.

Stoga je Hafiz Ibn Hadžer trudeći se da pomiri različite hadise rekao: Najbliža mogućnost pomirenja između hadisa Temima i toga kako je Ibn Sajjad zapravo Dedždžal je ta da je stvarni Dedždžal onaj koga je Temim vidio okovanog. A Ibn Sajjad je šejtan u liku Dedždžala toga vremena koji se uputio prema Asbehanu tu se pritajio sa sebi sličnim do vremena koje je Allah odredio da se u njemu pojavi. Zbog velike zbrke oko toga Buharija je slijedio metod pretežnijeg mišljenja, spomenuo samo Džabirov hadis od Ibn Omera o Ibn Sajjadu a prešutio je i nije zabilježio hadis Fatime bint Kajs u Temimovoj predaji. Fethul Bari, 13/328

Ibn Sajjad je istina a ne iluzija(legenda)

Ebu Ubejje tvdi kako je:ličnost Ibn Sajjada iluzija nastala u pojedinim glavama,priča živjela u pojedinim knjigama pripisana Poslaniku,a Poslanik s.a.v.s. nije radio niti govorio osim ono što je najbolje i srž istine.sad je došlo vrijeme da se ozbiljno pozabavimo hadisom,njegovim značenjem,svrhom i krajnjim ciljem.Također moramo prenositi lanac prenosilaca kako bi se naše shvatanje islama spasilo nepravde i grešaka. En Nihaje,1/104

To je ono što šejh Ebu Ubejje kaže u komentaru na spomenute hadis o Ibn Sajjadu!!
Odgovara mu se kako su spomenuti hadisi o Ibn Sajadu vjerodostojno zabilježeni u hadiskim zbirkama, Dva Sahiha i drugim. U hadisima o Ibn Sajjadu nema onog što je suprotno duhu hadisa ili biti istine. Ibn Sajjad je,kao što je rečeno, diskutabilan među muslimanima, bio je jedan od Dedždžala. Allah dž.š. je njegovu laž i neispravnost učinio jasnom Resulullahu s.a.v.s. i muslimanima.

Ebu Ubejje pobija sam sebe u govoru. Ponekad u komentarima hadisa o Ibn Sajjadu kaže: Istina je da je Ibn Sajjad izgovarao riječi bez značenja kao što je običaj gatara. Ništa nije mislio tom riječju. On je opaki gatar varalica. En Nihaje, 1/88

Ovdje priznaje kako je Ibn Sajjad opaki gatar varalica! Kako jednom može biti izmišljotina a drugi put gatar!

Nema sumnje da Ebu Ubejje pobija sam sebe svojim govorom.

Onaj ko pomno prati komentare Ebu Ubejje na knjigu: En Nihaje, el fitenu vel melahimu, od Hafiza Ibn Kesira, uočiće čuda. Ebu Ubejje je potpuni sud prepustio svom dragom razumu o hadisima koje prenosi Ibn Kesir. Ono što on smatra ispravnim i prihvati to je istina, a sve drugo komentira suprotno hadisima ili sudi o vjerodostojnim hadisima kao apokrifnim - bez dokaza ili nepobitnog stava o tačnosti.

Ebu Ubejje o hadisima Ibn Sajjada kaže: Da li je dječak odgovoran (mukellef) za svoja djela? I da li bi Poslanik ovim tvrdnjama poklanjao toliko pažnje da stane kod njega i pita ga ovo pitanje? Je li razumno da čeka dok mu ovaj ne odgovori? Da li je prihvatljivo da mu dozvoli odgovor u kojem za sebe tvrdi poslanstvo i objavu? Je li to Allah slao djecu kao poslanike? Pitanja su koja navodimo onim kojima je razum blokiran pred razboritim i zdravim razmišljanjem. En Nihaje, 1/104

Odgovara mu se na ove riječi: Niko nije rekao da je maloljetnik mukellef, niti da je Allah dž.š. slao djecu kao poslanike. Poslanik s.a.v.s. je samo želio provjeriti stanje Ibn Sajjada, je li on stvarni Dedždžal ili ne. Medinom se pročulo kako je on Dedždžal na kojeg je upozorio Resulullah s.a.v.s., a o Ibn Sajjadu mu nije došla objava pa je Resulullah s.a.v.s. smatrao da ono što otkriva njegovu dedžalštinu - radilo se o dječaku koji je posjedovao moć raspoznavanja stvari - su riječi: Svjedočiš li da sam ja Allahov poslanik ... dok mu nije rekao: Ja sam nešto za tebe sakrio. Kao i druga pitanja koja mu je postavio Resulullah s.a.v.s..

Nije se ovim riječima željela dječakova odgovornost islamom nego stvarno stanje Ibn Sajjada. Ako je to što smo spomenuli bila namjera onda ne čudi što je Resulullah stao da vidi njegov odgovor iz kojeg je postalo jasno kako je on jedan od Dedždžala.

Osim toga, nema zapreke da Resulullah s.a.v.s. ponudi islam maloljetniku. Buharija bilježi priču Ibn Sajjada pod naslovom: Poglavlje kako ponuditi islam maloljetnoj osobi. Buhari, 6/181
A to što Poslanik nije kaznio Ibn Sajjada iako je tvrdio za sebe poslanstvo je ustvari sumnja prisutna kod Ebu Ubejje rezultirana nepoznavanjem mišljenja uleme koji su na nju odgovorili sa više odgovora od kojih spominjemo:

1.Ibn Sajjad je bio jedan od medinskih Židova ili jedan od njihovih saveznika. A između njih i Poslanika je postojao ugovor o primirju nakon što je Poslanik stigao u Medinu, ugovor u kojem je potpisano međusobno nenapadanje i da oni ostanu u svojoj vjeri.

U prilog tome je i ono što bilježi Ahmed od Džabira u priči o dolasku Poslanika s.a.v.s. kod Ibn Sajjada i riječima Omera r.a. Dozvoli mi da ga pogubim, Allahov Poslaniče, a on mu odgovori: Ako je on taj, ti nisi njegov ubica (sahib), nego Isa sin Merjemin a.s. A ako on nije taj nemaš pravo ubiti čovjeka sa kojim mi imamo ugovor. El fethur rebbanijj, 24/64-65

Ovako su odgovorili Hattabij i Begavij.
A Ibn Hadžer kaže: To je tako (muteajjin). Fethul Bari, 6/174

2.Ibn Sajjad je tada bio mali, još uvijek maloljetan, ovaj odgovor jača predaja koju od Ibn Omera bilježi Buharija o odlasku Resulullaha s.a.v.s. Ibn Sajjadu u kojoj stoji: Dok ga ne nađe kako se igra sa djecom kod tvrđave Benu Megale, a Ibn Sajjad je tada bio blizu punoljetstva. Buhari, 6/172
Kadija 'Ijad je izabrao ovaj odgovor.

3.Postoji treći odgovor koji je spomenuo Hafiz Ibn Hadžer: Ibn Sajjad nije jasno tvrdio da je on poslanik nego je zamislio kako tvrdi da ima objavu. Tvrditi da imaš objavu ne znači tvrditi i da si poslanik. Allah dž.š.kaže: Zar ne vidiš da mi nevjernike šejtanima prepuštamo da ih što više na zlo navraćaju. Sura Merjem, 83

Mjesto pojavljivanja Dedždžala i njegovi sljedbenici

Doći će iz pravca isotka iz mjesta Horasan, od Židova Asbahana, potom će hodati zemljom. Neće ostaviti niti jedno mjesto a da u njega ne uđe, osim Mekke i Medine. U njih neće moći ući jer će ih meleki čuvati.

U spomenutom hadisu Fatime bint Kajs Resulullah s.a.v.s. o Dedždžalu kaže: Nije li on u moru Šama ili Jemena, ne nego je u pravcu istoka, on je u pravcu istoka (i pokaza rukom prema istoku). (Muslim, 18/83)

Ebu Bekr es Siddik prenosi da je Resulullah s.a.v.s. rekao: Dedždžal će se pojaviti na istoku iz mjesta zvanog Horasan.

Od Enesa r.a. se prenosi da je Resulullah s.a.v.s. rekao: Dedždžal će se pojaviti iz asbehanskih židova, sa njim će biti sedamdeset hiljada židova. (El fethur rebbanijj, 24/73)

Ibn Hadžer kaže: A što se tiče mjesta iz kojeg će se pojaviti to će sigurno biti sa istoka. (Fethul Bari, 13/91)

A Ibn Kesir kaže: Početak pojavljivanja će biti iz Asbehana iz mjesta zvanog Jehudijje (Židovsko). (En Nihaje, 1/128)


Dedždžal neće ući u Mekku niti u Medinu

Dedždžalu je zabranjen ulaz u Mekku i Medinu kad se pojavi na kraju vremena. O tome postoje vjerodostojni hadisi. A u ostala mjesta će jedno po jedno ulaziti.

U hadisu Fatime bint Kajs stoji da je Dedždžal rekao: Izaći ću, hodaću zemljom, neće ostati nijedno mjesto a da u njega ne uđem u periodu od četrdeset noći, osim Mekke i Tajjibe, one su mi zabranjene. Kad god pokušam da uđem u jednu od njih dočekaće me melek sa oštrom sabljom i otjerati od njih. Na svakom prilazu će stajati melek koji će ih čuvati.

Pouzdano se zna da Dedždžal neće ući u četiri mesdžida: Mesdžidul Haram u Mekki, Mesdžidun Nebavi u Medini, Mesdžidut Tur i Mesdžidul Aksa.

Bilježi Imam Ahmed od Džunade ibn Ebi Umejje el Ezdija: Otišli smo ja i jedan od ensarija kod jednog od Resulullahovih s.a.v.s. ashaba i rekli mu: Kaži nam šta si od Resulullaha s.a.v.s. čuo o Dedždžalu ... (spomenuo je hadis i rekao): zaista će on boraviti na zemlji četrdeste sabaha, doći će na svaki izvor, neće se približiti četirima mesdžidima: Mesdžidul Harem u Mekki, Mesdžidun Nebevi u Medini, Mesdžidut Tur i Mesdžidul Aksa. (El fethur rebbanijj, 26/76)

Ašto se tiče predaje u Dva sahiha po kojoj je Resulullah s.a.v.s. vidio kovrdžavog, niskog čovjeka, ćoravog desnog oka, naslonjenog na čovjekovo rame kako tavafi oko Kabe, pa upita ko je on. Rekoše mu da je on Mesih Dedždžal. Odgovor je kako se radi o zabrani ulaska Dedždžala u Meku i Medinu onda kad se pojavi ne kraju vremena. A Allah najbolje zna. (Nevevijev komentar Muslima, 2/234, Fethul Bari, 6/488)

Dedždžalovi sljedbenici

Većina Dedždžalovih sljedbenika su Židovi, nearapi i tatari, mješavina rasa. Najvećim dijelom pustinjaci (seljaci) i žene.

Bilježi Muslim od Enes ibn Malika r.a. da je Resulullah s.a.v.s. rekao: Slijediće Dedždžala sedamdeset hiljada asbehanskih židova kao predvodnica. (Muslim, 18/85-86)

A u Ahmedovoj predaji sedamdeset hiljada Tidžanaca. (El fethur rebbanijj, 24/73)

A u spomenutom hadisu Ebu Bekra r.a.: Slijediće ga narod lica poput iskovanih štitova.
Ibn Kesir kaže: Očito je, a Allah najbolje zna, da se misli na turke, Dedždžalove pomoćnike. (En Nihaje, 1/117)

Smatram da se to odnosi na nearape (e'adžem) opisane u hadisu Ebu Hurejre: Neće nastupiti Sudnji dan dok se ne sukobite sa Havzom i Keramom od nearapa: Crvenih lica, krivih noseva, sitnih očiju, lica poput iskovanih štitova, obuće od dlake. (Buhari, 6/604)

A što se tiče toga da će najveći broj njegovih sljedbenika biti od beduina (seljaka) to je stoga što je neznanje uglavnom sa njima. Bilježi se u podušem hadisu Ebu Umame u kojem Resulullah s.a.v.s. kaže: Od smutnje Dedždžala će biti i njegove riječi čobanima: Ako ti oživim oca i majku, hoćeš li posvjedočiti da sam ti ja Gospodar? Hoću, reći će. Dva šejtana će se pojaviti u liku njegovog oca i majke i reći: Sine, slijedi ga, zaista je on tvoj Gospodar. (Sunen Ibn Madže,2/1359-1363)

A žene, njihovo stanje je gore od stanja beduina zbog brzine potpadanja pod razne uticaje i zbog neznanja. U hadisu Ibn Omera r.a. se kaže: Doći će Dedždžal u dolinu žabokračine zvanu Merkanat. (Dolina između Medine i Taifa.)

Najviše će pred njega izaći žena. Čak će čovjek otići kod supruge, majke, kćerke, sestre, tetke i svezati je konopcima plašeći se da ne izađu pred njega. (Musned Ahmeda, 7/190, hadis 5353)

Dedždžalovo iskušenje (fitnet)

Iskušenje zvano Dedždžal je najveće iskušenje od vremena kad je Allah dž.š. stvorio Adema a.s. pa do dana Sudnjega. To stoga što će mu Allah dati veličanstvenu moć nadnaravnosti koja će zapanjiti i zateći razum.

Spominje se da će sa njim biti džennet i vatra. Njegov džennet je vatra a njegova vatra je džennet. Sa njim će biti rijeka vode, brdo hljeba, narediće nebu kišu pa će pasti, a zemlji bilje pa će niknuti, slijediće ga zemaljske riznice, putovaće zemljom strahovitom brzinom poput kišnog oblaka nošenog vjetrom... i druga neprirodna dešavanja.

O svemu tome govore vjerodostojni hadisi od kojih je i onaj koji bilježi Muslim od Huzejfe r.a. da je Resulullah s.a.v.s. rekao: Dedždžal je ćorav u lijevo oko, kovrdžave kose, sa njim je džennet i džehennem, njegova vatra je džennet a njegov džennet je vatra. (Muslim, 18/60-61)

Također Muslim od Huzjfe bilježi da je Resulullah s.a.v.s. rekao: Znam ja šta će imati Dedždžal, imaće dvije rijeke koje teku, jednu bijelu a drugu rasplamsanu. Ko ugleda jednu od njih neka uđe u onu koju vidi kao vatru, neka se sagne, prodrma glavom i napije se, to je zaista hladna voda. (Muslim,18/61)


U hadisu Nevvas ibn Sem'ana u kojem se spominje Dedždžal, se prenosi da su ashabi rekli: Allahov Poslaniče, koliko će boraviti na zemlji? Četrdeset dana: dan kao godina, dan kao mjesec, dan kao sedmica, a ostali dani poput naših dana. Rekoše: Kojom brzinom će se kretati zemljom? Poput kišnog oblaka nošenog vjetrom, odgovori. Doći će među narod, pozvati ih i oni će mu povjerovati i odazvati mu se, narediće nebesima i kiša će pasti, narediće zemlji i niknuće bilje, vratiće im se stoka sa ispaše na kraju dana nahranjena i sa mnogo mlijeka. Potom će doći narodu i pozvati ih a oni će odbiti njegov poziv pa će on otići od njih. Postaće siromašni bez igdje ičega. Proći će pored ruševine pa će joj reći: Izbaci svoju riznicu blaga pa će ga blago slijediti kao pčele roj. Potom će pozvati mladića punog mladalačke snage, udariće ga sabljom i prepoloviti na dva dijela. Onda će ga ponovo pozvati a on će doći ozarena i nasmijana lica. Muslim, 18/65-66 U Buharijinoj predaji od Ebu Seid el Hudrija r.a. stoji da je ovaj čovjek kojeg će Dedždžal pogubiti od najboljih ili najbolji čovjek. Doći će pred Dedždžala iz Poslanikovog grada, Medine i reći mu: Svjedočim da si ti Dedždžal o kojem nas je obavijestio Resulullah s.a.v.s.. Dedždžal će reći: Kad bih ubio a potom oživio ovog čovjeka da li biste sumnjali u mene? Ne bismo, rekoše. Pa ga ubi a potom oživi a čovjek mu reče: Tako mi Allaha, sad mi je još jasnije ko si ti. Dedždžal će htjeti da ga ponovo ubije, ali neće to moći učiniti. (Buhari, 13/101)

Spomenuli smo predaju Ibn Madže od Ebu Umame el Bahilija r.a. u kojoj Resulullah s.a.v.s. o Dedždžalu kaže: Od njegove smutnje je i to da će reći beduinima (seljacima): Kada bih oživio tvog oca i majku bi li posvjedočio da sam ti ja gospodar? Svakako da bih, reče. Pa će dva šejtana u liku oca i majke progovoriti: O sinko moj, slijedi ga, zaista je on tvoj gospodar.

Molimo Allaha dž.š. da nas pomogne, i utječemo mu se da nas sačuva od iskušenja.

Zaštita od Dedždžalovog iskušenja

Poslanik s.a.v.s. je usmjerio ummet onom što će ih sačuvati od iskušenja Dedždžala Mesiha. Ostavio je svom ummetu jasan i vidljiv put, put čija je noć jasna kao dan i sa kojeg ne skrene niko osim onog ko je propao. Nije ostavio dobro a da nije na njega ukazao niti je ostavio zlo a da nas nije na njega upozorio.

Od onoga na šta nas ja upozorio je i iskušenje Dedždžala Mesiha jer je to najveća smutnja sa kojom će se sresti njegov ummet do Sudnjeg dana. Svaki poslanik je upozoravao svoj ummet na ćoravog Dedždžala a Muhammed s.a.v.s. je posebno povećao opomenu i upozorenje. Allah dž.š. mu je pojasnio mnoga svojstva Dedždžala kako bi upozorio svoj ummet. On će se, bez ikakve sumnje, pojaviti baš u ovom ummetu jer je on posljednji ummet a Muhammed s.a.v.s. Pečat poslanika.

Ovo su samo neke od smjernica Poslanikovih kojima je Mustafa s.a.v.s. usmjeravao svoj ummet kako bi se spasio od ovog strašnog iskušenja od kojeg i mi molimo Uzvišenog Allaha dž.š. da nas sačuva i podari nam utočište:


1.Čvrsto pridržavanje islama, naoružavanje oružjem imana poznavanjem Njegovih imena i svojstava u kojim nema Njemu sličnih. Neka svako zna da je Dedždžal čovjek koji jede i pije a Allah je uzvišen od toga, Dedždžal je ćorav a Allah dž.š. nije i niko neće vidjeti svoga Gospodara dok ne umre a Dedždžala će vidjeti ljudi kad se pojavi, oni koji su mu povjerovali i oni koji su ga zanijekali.

2.Stalno tražiti utočište od Dedždžalovog fitneluka a posebno to činiti u namazu o čemu postoje brojni vjerodostojni hadisi: Hadis kojeg bilježe Dva šejha i Nesa'i od Resulullahove supruge r.a.: Zaista je Resulullah s.a.v.s. učio dovu u namazu: Gospodaru moj, utječem Ti se od kaburskih patnji i od iskušenja Dedždžala Mesiha ... (Buhari, 2/317)

Buhari bilježi od Mus'aba koji kaže da je Sa'ad naređivao pet stvari koje je čuo od Poslanika s.a.v.s. kako ih naređuje, od tih pet stvari je i ... i od Tebe tražim zaštitu od kušnje dunjaluka (misli se na kušnju Dedždžala). (Buhari, 11/174)

Reći «dunjaluk» a misliti na Dedždžala je jasan pokazatelj kako je Dedždžal najveće moguće iskušenje na dunjaluku. (Fethul Bari, 11/179)

Muslim bilježi od Ebu Hurejre r.a. da je Resulullah s.a.v.s. rekao: Kada neko od vas, učeći Ettehijatu, prouči šehadet neka traži zaštitu od četvero, neka kaže: Gospodaru, zaista kod Tebe tražim utočište od džehennemske kazne, kaburske patnje, kušnje oživljenja i smrti i od zla iskušenja Dedždžala Mesiha. (Muslim, 5/87)

A imam Tavus je zahtijevao od svog sina da ponovi namaz ako ne bi proučio ovu dovu. (Muslim, 5/89)

Ovo je dokaz velike želje prvih muslimana da svoju djecu nauče ovoj vrijednoj dovi.

Sefarini kaže: Neophodno je da svaki alim usadi hadise o Dedždžalu u srca djece, žena, muškaraca ... spominje se da će prethoditi njegovoj pojavi zaborav njegovog spominjanja sa mimbera. (Medžmeu zzevaid ve menbeul fevaid, 7/335)

Do njegovih riječi: Posebno u ovom vremenu prepunom fitneluka, iskušenja, vremenu u kojem su iščezli znakovi sunneta, sunnet je postao kao novotarija a novotarija šerijat koji se slijedi, a mi snage ni moći nemamo osim kod Allaha Uzvišenog. (Levamiul envaril behijje, 2/106-107)

3.Učiti napamet ajete iz sure Kehf. Božiji Poslanik s.a.v.s. je naredio učenje sure Kehf pred Dedždžalom a u nekim predajama kraj sure Kehf, odnosno prvih i zadnjih deset ajeta.
Od zabilježenih hadisa o tome je i hadis Muslima od Nevvas ibn Sem'ana: ... ko od vas doživi njegov dolazak neka mu prouči početak sure Kehf. (Muslim, 18/65)

Muslim također bilježi od Derda'a r.a. da je Resulullah s.a.v.s. rekao: Ko napamet nauči prvih deset ajeta sure Kehf sačuvao se Dedždžalovog iskušenja.
Muslim veli: Šu'abe kaže: Sa kraja sure Kehf a Hemam kaže: Sa početka sure Kehf. (Muslim, 6/92-93)

Nevevi kaže: Razlog tome je mnoštvo čuda i znakova na početku sure Kehf, pa ko dobro razmisli o njima neće biti zaveden Dedždžalom, a također i kraj sure Kehf kao npr. Riječi Uzvišenog: Zar nevjernici misle da pored Mene za bogove mogu uzimati robove moje. (Sura El Kehf, 101)
Svakako je ovo posebnost sure Kehf u kojoj su preneseni hadisi u kojima se podstiče na njeno učenje, posebno petkom.

Hakim bilježi od Ebu Seid el Hudrija r.a. da je Resulullah s.a.v.s. rekao: Zaista onaj ko petkom prouči suru Kehf, ona mu osvijetli ono što je između dva petka. (Mustedrekul Hakim, 2/368)

Nema sumnje da je sura Kehf vrlo važna zbog veličanstvenih ajeta o stanovnicima pećine, razgovoru Musa a.s. i Hidra, spomenu Zul Karnejna, gradnji ogromnog zida u zaštiti od Je'džudža i Me'džudža potvrda proživljenja i mahšera, puhanje u sur, objašnjenje o propalim djelima i onima koji su mislili da su na Uputi a ustvari su bili u zabludi i slijepilu.

Svaki musliman bi trebao se dobro potruditi u učenju ove sure, njenom pamćenju i ponavljanju a posebno u najboljem danu u kojem je sunce zasjalo- u danu džume namaza.

4.Bijeg od Dedždžala i udaljavanje od njega. Najbolje mjesto stanovanja su Mekka i Medina za koje smo rekli da Dedždžal neće u njih ući. Musliman bi trebao u vremenu pojavljivanja Dedždžala udaljiti se od njega i njegovih sumnji i velikih natprirodnosti koje će mu Allah dž.š. dati kako bi njima ljude iskušao. Doći će čovjeku koji će misliti o sebi kako je on velikog i čvrstog imana pa će ga prevariti i on će ga slijediti. Molimo Uzvišenog Allaha dž.š. da nas i sve muslimane sačuva njegovih spletki.

Ahmed, Ebu Davud i Hakim bilježe od Ebu Dehma'a da je čuo Imran ibn Husajna kako kazuje hadis Resulullahov: Ko čuje za Dedždžala neka bježi od njega. Tako mi Allaha čovjek će misliti o sebi da je mu'min ali će početi slijediti Dedždžala zbog sumnji koje će on ubaciti. (El fethu rrebanijj, 24/74, Sunen Ebi Davud, 11/242, Mustedrekul Hakim, 4/531)

Kur'an spominje Dedždžala

Ulema se interesovala o mudrosti (hikmetu) nespominjanja Dedždžala u Kur'anu kad se zna za njegovu veliku smutnju, za upozoravanje svih poslanika na Dedždžala, za naredbu o traženju zaštite od njega u namazu. Ponudili su neke od mogućih odgovora:

1.Spomenut je u kontekstu ajeta u kojima se kaže:
Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao, ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio. (Sura El En’am, 158)

Ovi predznaci su: Dedždžal, izlazak sunca sa zapada, životinja (dabbe) spomenuti u tefsirima ovog ajeta.

Muslim i Tirmizi bilježe od Ebu Hurejre kako je Resulullah s.a.v.s. rekao: Troje kad se pojavi nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao, ili ako nije, kao vjernik kakvo dobro uradio ... izlazak sunca sa istoka, Dedždžal, životinja iz zemlje. (Muslim, 2/195 , Džamiu Ttirmizi, 8/449)


2.Kur'an spominje silazak Isa a.s., a Isa a.s. će ubiti Dedždžala. Zadovoljilo se spominjanjem Mesiha upute nad spominjanjem Mesiha zablude, a običaj kod arapa je da se spomene jedna od suprotnosti a izostavi druga.

3. Spominje se u riječima Uzvišenog: Stvaranje nebesa i zemlje je sigurno veće nego stvaranje roda ljudskog. (Sura Gafir, 57)

Ljudskim rodom se misli na Dedždžala samo se općenitošću mislilo na djelimičnost.

Ebul Alije kaže: Šta ima veće od stvaranja Dedždžala kojeg veličaju židovi. (Kurtubijev Tefsir, 15/325)

Ibn Hadžer kaže: Ovo, ako je utemeljeno, je najbolji odgovor i dio je onog što je Resulullah s.a.v.s. uzeo u obavezu da pojasni, a apsolutno znanje prirada samo Allahu dž.š. (Fethul Bari, 13/92)

4.Kur'an nije spomenuo Dedždžala omalovažavajući ga i potcjenjujući. Tvrdnjom kako je on božanstvo a ustvari je čovjek čije stanje je potpuno različito stanju Gospodara Savršenog, Velišanstvenog i Uzvišenog od bilo kakve manjkavosti. Zbog toga je njegov slučaj bezvrijedan da bi ga On spomenuo, ali uz sve to poslanici su upozorili na njega, ukazavši na njegovu opasnost i iskušenje kao što smo već spominjali.

Ako bi se ovom neko suprotstavio tvrdnjom kako je Kur'an spomenuo Faraona koji je također tvrdio da je božanstvo, može mu se reći: Slučaj Faraona je bio i nestao. Spomenut je kao opomena i pouka ljudima. A Dedždžal će se dogoditi na kraju vremena. Nije spomenut zbog ispita ljudima a i samo prizivanje božanstva za sebe je očita i jasna obmana. Dedždžal je jasna manjkavost, očita prezrenost, manji i nebitan za mjesto koje poziva. Stoga Allah dž.š. izostavlja njegovo spominjanje jer zna da Njegovim vjernim robovima neće to promaći i da će ih samo pojačati imanom i predanošću Allahu i Njegovom Poslaniku, baš kao što će mladić kojeg Dedždžal ubije reći: Tako mi Allaha, danas mi je još jasnije ko si ti. (Buhari, 13/101)

Ponekad se nešto izostavi zbog očite jasnoće baš kao što je Resulullah s.a.v.s. u samrtničkoj bolesti izostavio imenovati Ebu Bekra r.a. halifom zbog očite veličine i vrijednosti Ebu Bekra kod ashaba i zbog hadisa: Allah i vjernici odbijaju bilo koga osim Ebu Bekra. (Muslim, 15/155)

Ibn Hadžer spominje kako je pitanje o nespominjanju Dedždžala u Kur'anu i dalje aktuelno. Pogotovo zato što je Allah dž.š. spomenuo Je'džudža i Me'džudža čije je iskušenje slično i srodno Dedždžalovom. (Fethul Bari, 13/91-92)

Toliko o tome, možda je prvi odgovor najbliži, a opet Allah dž.š. najbolje zna, tako bi Dedždžal indirektno bio spomenut u kontekstu određenih predznaka Sudnjeg dana a tu indirektnost je pojasnio Resulullah s.a.v.s..

Dedždžalova propast

Dedždžalova smrt će biti rukama Mesiha Isa'a sina Merjemina a.s..O tome govore vjerodostojni hadisi. Dedždžal će zavladati cijelom zemljom osim Mekke i Medine. Mnoštvo svjetine će ga slijediti, njegovo iskušenje će biti sveopće. Od njega se neće spasiti osim mala manjina vjernika. Tada će se pojaviti Isa a.s. kod Istočne munare u Damasku. Za njim će ići Allahovi robovi, mu'mini. Vodiće ih prema lažljivcu Dedždžalu. U vremenu silaska Isa a.s. Dedždžal će ići prema Bejtul Makdesu. Isa a.s. će ga susresti na ulazu u mjesto zvano Ludd. Kad ga Dedždžal ugleda topiće se kao što se so topi a Isa a.s. će mu reći: Imam za tebe udarac koji neću propustiti. Pratiće ga, udariti ga kopljem, poraziti njegove sljedbenike. Pridružiće mu se vjernici i ubijati ih sve dok drvo i kamen ne progovore: O muslimanu, o Allahov robe, evo židova iza mene, dođi i ubij ga, osim drveta garkad, ono je doista drvo židova. (En Nihaje, 1/128-129)

Spomenuću nekoliko hadisa o propasti dedždžala i njegovih sljedbenika:

Muslim bilježi od abdullah ibn Omera r.a. da je Resulullah s.a.v.s. rekao: U mom ummetu će se pojaviti Dedždžal...pa će Allah poslati Isaa sina Merjeminog koji je poput Urvet ibn Mes'uda,tražiće ga i uništiti. (Muslim,18/75-76)

Ahmed i Tirmizi bilježe od Medžmea ibn Džarija el Ensarija: Čuo sam Resulullaha s.a.v.s. kad je rekao:Sin Merjemin će ubiti Dedždžala na ulazu u mjesto Ludd.


Muslim bilježi poduži hadis od Nevas ibn Sem'ana r.a. o silasku Isaa a.s. i ubistvu Dedždžala,u kojem resulullah s.a.v.s. kaže:Svaki nevjernik koji osjeti miris Isaa a.s. će na mjestu umrijeti,tražiće Dedžddžala dok ga ne nađe na ulazu u mjesto Ludd paće ga tu i ubiti. (Muslim,18/67-68)

Imam Ahmed bilježi od Džabir ibn Abdullaha da je Resulullah s.a.v.s. rekao: Pojaviće se Dedždžal u vremenu odsutnosti vjere i odstupanja od znanja ... potom će sići Isa sin Merjemin i u praskozorje pozvati ljude: O ljudi, šta vas spriječava da izađete protiv poganog lašca? Reći će: Ovaj čovjek je džin. Krenuće za njim pa će vidjeti da je to Isa a.s. Začuće se ikamet za namaz. Reći će mu: Naprijed! Neka prođe vaš imam i neka vam klanja, reći će. Kad klanjaju sabah izaći će protiv Dedždžala. Kad ih Lažov ugleda istopiće se poput soli u vodi. Doći će do njega i ubiti ga. Čak će i drvo i kamen progovoriti: O dušo od Allaha, evo židova! Niko od Dedždžalovih sljedbenika neće preživjeti. (El fethu rrebbanijj, 24/85-86)

Sa njegovim ubistvom - Allah ga prokleo- završit će se i njegov strašni fitneluk. Allah dž.š. će one koje su vjerovali spasiti njegovog zla i zla njegovih sljedbenika uz pomoć Nadahnutog od Allaha dž.š. i Njegove riječi - Isaa sina Merjemina i njegovih pomagača, mu'mina. A Allahu pripada svako dobro i hvala.

Bistro More Poboznosti i Suptilnosti-Ahmed Ferid (online)

Bistro More Poboznosti i Suptilnosti-Ahmed Ferid

Poslanička metodologija u pobijanju govora šija rafidija - Ibn Tejmijje (online)

Poslanička metodologija u pobijanju govora šija rafidija - Ibn Tejmijje

Zabrane u ihramu

Devet ih je, a one su:
1.Šišanje kose;
2.Rezanje noktiju. En-Nevevi u El-Medžmu’u kaže: “Dozvoljeno je muhrimu otkloniti nokat ako se slomi. Dozvoljeno mu je blago češanje i pranje glave. Ako kosa tom prilikom sama spadne, nema smetnje.”
3. Namjerno namirisavanje bilo kojim mirisom ili namjerno mirisanje (ušmrkavanje) mirisa.
4. Zabranjeno je muškom hadžiji namjerno oblačiti šivenu odjeću.
5. Pokrivanje glave nečim što pripinje uz glavu kao kapa, ihram, turban i sl.
6. Ubijanje kopnene divljači ili pomaganje u tome.
7. Spolno općenje.
8. Spolni akt bez direktnog općenja.
9. Sklapanje bračnog ugovora.
Dokaz za ove zabrane su riječi Vjerovjesnika :
“Muhrim neće obući košulju, turban, ogrtač, čakšire, niti haljinku koju je miris žutog isiota ili šafrana dotakao, te cipele – osim da ne nađe papuče, pa će te cipele prerezati da budu ispod nožnih članaka.( Muttefekun alejhi)

Uzvišeni kaže o namjernom ubijanju divljači u krugu Harema:
“ O vjernici, ne ubijajte divljač dok obavljate obrede hadža!”( Suretul-Maide,ajet 95)


Poslanik je rekao: “ Muhrim neće sklapati niti će mu se sklapati bračni ugovor ni zaruke.”( Prenose ga svi osim El-Buharija)
Uzvišeni Allah , kaže:

“Hadž je u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njima obavljati hadž nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!” (Suretul-Bekare, ajet 197)

Islamski pravnici su se složili da se hadž ne kvari dok je hadžija u ihramima, osim potpunim spolnim odnosom prije prvog razrješenja ihramskih stega. Takvog hadžiju sljeduje dovršetak hadža, te ponovno obavljanje hadža sljedeće godine i plaćanje iskupa. Hadž je pokvaren odmetanjem od islama, Allah nas toga sačuvao! Muhrimu je dozvoljeno svezati ihram kaišem ili konopcem i sl., zbog nepostojanja dokaza koji govori suprotno.

Muškarcu i ženi muhrimima dozvoljena je promjena i pranje ihrama prema hadisu Ikrime:
“Poslanik promijenio je odjeću ihrama na Et-Ten’imu.” (Umdetul-Bari’)

Ženi je zabranjeno oblačiti nikab, zar, feredžu i rukavice dok je pod ihramom. A kada pored nje budu prolazili stranci spustit će veo preko lica (koji neće zatezati i dodirivati lice) prema poznatom hadisu Aiše , r.a, Ihram žene je u njenom licu, a šiveno može oblačiti na ostale dijelove tijela. Muhrimu je dozvoljeno baviti se svojim zanimanjem ili trgovinom, prema riječima Uzvišenog:

“Ne pripisuje vam se grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete.” (Suretul-Bekare, ajet 198)

Hadž

Hadž je jedan od pet islamskih ruknova prema Kur’anu, sunnetu i idžmau (koncenzusu islamskih učenjaka). Uzvišeni kaže:

فِيهِ آيَاتٌ بَيِّنَاتٌ مَقَامُ إِبْرَاهِيمَ ۖ وَمَنْ دَخَلَهُ كَانَ آمِنًا ۗ وَلِلَّهِ عَلَى النَّاسِ حِجُّ الْبَيْتِ مَنِ اسْتَطَاعَ إِلَيْهِ سَبِيلًا ۚ وَمَنْ كَفَرَ فَإِنَّ اللَّهَ غَنِيٌّ عَنِ الْعَالَمِينَ
“U njemu su znamenja očevidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u nj treba da bude bezbjedan. Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.” (Ali-Imran,98)

U Sahihul-Buhariji i Muslimu se prenosi od Ibn Omera , r.a, hadis: “ Islam je sačinjen na pet temelja…”, a od njih je hadž. Postoji koncenzus o strogoj obaveznosti obavljanja hadža. Hadž je dužan obaviti svaki punoljetan, pametan, koji je u mogućnosti i slobodan musliman.
Hadž je farz (stroga obaveza) jedanput u životu. O vrijednosti hadža Poslanik , kaže:
“Ko dođe ovoj Kući (tj. dođe obaviti obrede hadža) i ne bude spolno općio i prekršaje pravio, očistio se od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila. Umra do sljedeće umre briše grijehe između, a za primljen hadž nagrada je Džennet.” (Prenose svi osim Ebu Davuda)


Ko porekne obaveznost hadža postao je nevjernik. Ko priznaje obaveznost hadža ali ga ne obavi iz nemara, u velikoj je opasnosti. Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu, kaže:
“Naumio sam poslati ljude u pokrajine da vide svakog onog koji ima mogućnosti a nije obavio hadž, da mu nametnem džizju (porez nemuslimanima u islamskoj državi). Nisu oni muslimani, nisu oni muslimani!!”

Od muslimana se traži da ubrza i požuri s obavljanjem hadža, jer je Poslanik , rekao:
“Požurite obaviti hadž, niko od vas ne zna šta će mu se ispriječiti.” (Ebu Davud)

Ibn Kudame, Allah mu se smilovao, kaže: “Ko je dužan obaviti hadž, i ukaže mu se prilika, dužnost mu ga je obaviti bez odgađanja.” (El-Mugni, 2/196)

Onaj ko ne može poći na hadž zbog kakve prepreke u vidu nemoći i neizlječive bolesti, obavezno mu je poslati zamjenu (bedela), pa makar to bila i žena. Obavljanje hadža za živog čovjeka nije dozvoljeno osim s njegovim dopuštenjem, bilo da se radi o fardu ili nafili hadžu, za razliku od mejjita (mrtvog) za kojeg je dozvoljeno obaviti hadž bez njegove oporuke.( El-Mugni, 2/234.)

Onaj ko ne može obaviti hadž zbog prijevoza i troškova za sebe i porodicu, sa njega spada dužnost hadža. Onaj ko ima nešto viška od imovine dužan je to prodati da bi obavio hadž. U pojam mogućnosti ulazi i postojanje mahrema ( bliskog krvnog srodnika koji ne može oženiti dotičnu ženu) ili suprug koji će putovati s ženom. Ako žena obavi hadž bez mahrema to joj je haram, ali je hadž ispravan. Isti je primjer onoga koji obavi hadž kao dužnik, a davatelj duga mu nije da saglasnost.

U hadžu su mnoge vjerske i dunjalučke koristi. Uzvišeni kaže: ”da bi koristi imali…” Od spomenutih koristi su čišćenje duše, jačanje imana, obnavljanje prisege Allahu, navikavanje na strpljivost i podnošenje poteškoća, prisjećanje na stajanje pred Allahom, traženje oprosta, šaptanje sa Gospodarom svjetova na mjestima na kojima je boravio Božiji Poslanik , i njegovo ashabi, jačanje bratstva i solidarnosti među muslimanima bez obzira na boju kože, spol i jezik; podsjećanje jednih druge na dobro, razmjena ekonomskih dobara, saradnja na širenju poziva u Allahovu vjeru, pomoć djelovanju islamskih aktivista radi ispravke akideta, te činjenje djela korisnih za dunjaluk i Ahiret.

Musliman je dužan da za umru i hadž pripremi halal opskrbu. Odabrat će dobre i poštene saputnike. Dužan je napisati oporuku i riješiti sve dugove i razmirice, vraćanjem ili traženjem halala i iskreno se pokajati da bi bio spreman doći Allahu tražeći Njegovo zadovoljstvo.

NEMA BOGA OSIM ALLAHA, MUHAMMED JE ALLAHOV POSLANIK

One znače: Niko se nema pravo mimo Allaha obožavati. Njima se božanstvenost potvrđuje samo Allahu, a niječe svakom drugom mimo Njega.

Šejhu-l-lslam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, kaže: "Samo u ljubavi prema Allahu i približavanju Njemu sa onim što On voli, srce osjeća radost i potpunu slast uživanja, a Njegova ljubav se postiže uskraćivanjem ljubavi prema drugima, mimo Njega. Ovo je smisao riječi "Nema boga osim Allaha". To je vjera Allahova prijatelja, Ibrahima, a.s., i drugih vjerovjesnika i poslanika, s.a.v.s."

Drugi dio kelimei-šehadeta "Muhammed je Allahov Poslanik" znači njegovo slijeđenje u onome što je naredio, a izbjegavanje onoga što je zabranio ili pokudio.

Otuda i riječi لا اله الا الله محمد رسول الله - "Nema boga osim Allaha" sadrže negaciju i potvrdu, odanost i prezir; odanost Allahu, Njegovoj vjeri, Knjizi, Vjerovjesniku i Njegovim dobrim robovima, s jedne, i prezir prema svakome ko mimo Allaha obožava nekog drugog, s druge strane.*
Uzvišeni kaže:
فمن يكفر بالطاغوت ويؤمن بالله فقد استمسك بالعروة الوثقى لا انفصام لها
Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha - drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. (El-Bekare, 256.)


U tom smislu šejh Muhammed b. Abdulvehhab kaže: "Znaj da čovjek ne može vjerovati u Allaha dok ne zaniječe taguta. Dokaz za to je ajet" tj. Ranije citirani 256. ajet iz poglavlja El-Bekare.

*Dajući opću definiciju taguta Ibn el-Kajjim kaže: "Tagut je sve što roba navodi da pređe granicu dozvoljenog u pogledu obožavanja, slijeđenja ili pokornosti. U kategoriju taguta spada svako ko mimo Allaha i Poslanika izriče presudu, ko se mimo Allaha obožava, za kim se mimo Allaha povode drugi ili mu se pokoravaju, umjesto da se pokore Allahu."

Riječi kelimei-šehadeta znače odanost Allahovim propisima:

اتبعوا ما أنزل إليكم من ربكم ولا تتبعوا من دونه أولياء قليلا ما تذكرون
Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika! -A kako vi malo pouku primate! (Ei-Araf, 3)

فأقم وجهك للدين حنيفا فطرة الله التي فطر الناس عليها
Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio, (Er-Rum, 30.)

Riječi kelimei-šehadeta istovremeno znače odbacivanje paganske presude:

أفحكم الجاهلية يبغون ومن أحسن من الله حكما لقوم يوقنون
Zar oni da traže da im se kao u pagansko doba sudi? A koje od Allaha bolji sudija narodu koji Čvrsto vjeruje? (El-Ma'ide, 50.)

One također znače odbacivanje svake druge vjere mimo Islama:

ومن يبتغ غير الإسلام دينا فلن يقبل منه وهو في الآخرة من الخاسرين
A onaj ko želi neku drugu vjeru osim Islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati. (Alu Imran, 85)

Riječi kelimei-šehadeta su negacija i potvrda. One istovremeno negiraju četiri i potvrđuju četiri druge stvari.

One negiraju božanstva, tagute, sudruge i gospodare,

• U božanstva spada sve za što misliš da ti može donijeti dobro ili otkloniti zlo. Ako tako vjeruješ, već si to uzeo za boga.

• U tagute spada svako ko se uz njegovo slaganje obožava, ili je na putu da postane predmet obožavanja.

• U sudruge spada: sve što te odvraća od vjere Islama, bez obzira radilo se o nekom od porodice, o kući, rodbini ili imetku. Sve to spada u sudrugove na osnovu riječi Uzvišenog:

ومن الناس من يتخذ من دون الله أندادا يحبونهم كحب الله والذين آمنوا أشد حبا لله
Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire (endade*) prihvatili, vole ih kao što se Allah voli. (El-Bekare, 165.)

* ''Endad'' je množina riječi ''nidd'', što znači sličan, isti, učiniti Allahu nekog ravnim.U hadisu se kaže: ''...da Allahu učiniš 'nidda', a On te stvorio.''

U sugospodare spada: svako ko ti kaže rješenje nekog pitanja koje ne odgovara istini i ti mu se pokoriš. O tome govore riječi Uzvišenog:

اتخذوا أحبارهم ورهبانهم أربابا من دون الله
Oni pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje... (Et-Tewbe, 31.)

One potvrđuju:

• Namjeru da obožavaš samo Allaha,

• Veličanje i ljubav, kako stoji u riječima Uzvišenog:

والذين آمنوا أشد حبا لله
Ali pravi vjernici još više vole Allaha. (El-Bekare, 165.)

• Strah i nadu, kako se kaže u riječima Uzvišenog:

وإن يمسسك الله بضر فلا كاشف له إلا هو وإن يردك بخير فلا رآد لفضله يصيب به من يشاء من عباده وهو الغفور الرحيم
Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro, pa - niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova Svojih; On prašta i milostiv je, (Junus, 107.)

Ko ovo spozna, prekinut će svaku vezu sa onima mimo Allaha i neće dozvoliti da nad njim zagospodari mrak laži. Govoreći o Ibrahimu, a.s.„ kako je porazbijao kipove i odrekao se svoga naroda. Uzvišeni kaže;

قد كانت لكم أسوة حسنة في إبراهيم والذين معه إذ قالوا لقومهم إنا براء منكم ومما تعبدون من دون الله كفرنا بكم وبدا بيننا وبينكم العداوة والبغضاء أبدا حتى تؤمنوا بالله وحده
Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kad su narodu svome rekli: "Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima koje , umjesto Allaha, obožavate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali." (El-Mumtehine, 4.)

Kur'an, od početka do kraja, govori o značenju' riječi "Nema boga osim Allaha", pobijajući širk i sve njegove vidove, s jedne, i potvrđujući predanost Allahu i Njegovim propisima, s druge strane. Svaka riječ i dobro djelo koje Allah voli i s kojim je zadovoljan, nosi u sebi smisao odanosti, jer praksom, sadržajem ili obavezom upućuje na vjeru. Dovoljno ti je znati da je ove riječi Allah nazvao “kelimetu et-takva” - "Riječima bogobojaznosti'

• Bogobojaznost znači: Ostavljanje svih oblika širka i nepokornosti, s jedne, i potpuna predanost u robovanju Allahu i pokornost u svemu što je On propisao, s druge strane, kako bi se sačuvalo Allahove srdžbe i kazne. Definirajući bogobojaznost Ibn Mesud, r.a., u tom smislu kaže: "Bogobojaznost je da po Allahovoj uputi i svjetlu radiš u Njegovoj pokornosti, da se nadaš Allahovoj nagradi i da se, bojeći se Allahove kazne, prođeš nepokornosti prema Njemu."

O tome kako su ashabi Božijeg Poslanika, s.a.v.s., razumjeli riječi kelimei-šehadeta i radili po onome što iz njih proizilazi, najbolje objašnjava uvaženi Imam Sufjan b. Ujejne. Muhammed b. Abdulmelik el-Mesisi kaže: - Bili smo kod Sufjana b. Ujejna 170. g. po Hidžri, pa je na pitanje jednog čovjeka o tome šta je iman, odgovorio: "Riječi i djela." Upitan da li se iman povećava i smanjuje odgovorio je: "Povećava se koliko Allah hoće, a smanjuje dok ne spadne na ovoliko", pokazavši svojom rukom na koliko. Na to je čovjek upitao: "Kako da postupamo sa ljudima među nama koji tvrde da je iman izjava jezikom, bez djela?" Sufjan je odgovorio: "Tako je bilo dok nisu postavljeni propisi i okviri imana.”

Uzvišeni Allah poslao je našeg poslanika Muhammeda, cijelom čovječanstvu da posvjedoče da "nema boga osim Allaha i da je on Allahov Poslanik". Kad su to posvjedočili, time su sačuvali svoje živote i imetke, osim sa razlogom, a krajnji sud pripada Allahu. Pošto je Uzvišeni Allah znao da su to od srca, iskreno, posvjedočili, Svome Poslaniku je objavio da im naredi da klanjaju, i oni su to, kad im je naredio, poslušali i počeli klanjati. Tako mi Allaha da nisu poslušali ipočeli klanjati ni prvobitna izjava da vjeruju; ni namaz im ne bi koristio.

Kada je Uzvišeni Allah vidio da iskreno i od srca vjeruju, Svome Poslaniku je naredio da im naredi da se isele u Medinu, pa su ga, kad im je naredio, poslušali i iselili se. Tako mi Allaha, da ga nisu poslušali i iselili se, ni prvobitna izjava da vjeruju ni namaz im ne bi koristio. Kada je Uzvišeni Allah vidio iskrenost u njihovim srcima, naredio im je da se vrate u Mekku i bore protiv svojih očeva i djece sve dok ne budu vjerovali kao i oni, namaz obavljali i hidžru učinili. Kad im je Poslanik naredio, oni su ga poslušali i sve ovo učinili. Tako mi Allaha da ga nisu poslušali, ne bi im koristila ni prvobitna izjava da vjeruju, ni namaz, ni hidžra, ni borba na Allahovom putu.

Kada je Allah vidio iskrenost u njihovim srcima, objavio je Svome Poslaniku da im naredi da robujući Allahu oko Ka’be obavljaju tavaf i da iz poniznosti Njemu poslije toga obriju svoje glave, pa su ga poslušali i to učinili.Tako mi Allaha, da ga nisu poslušali i što im je naređeno učinili, ne bi im koristila ni prvobitna izjava da vjeruju, ni namaz, ni hidžra, ,ni borba protiv rođenih očeva.

Kada je Uzvišeni Allah vidio iskrenost u njihovim srcima. Svome Poslaniku naredio je da od njihovih imetaka uzme zekat i da ih njime očisti, pa im je naredio da daju zekat. Oni su ga poslušali i počeli davati, bio on mali ili veliki. Tako mi Allaha, da ga nisu poslušali i zekat počeli davati, ne bi im koristila ni prvobitna izjava da vjeruju, ni namaz, ni hidžra, ni borba protiv rođenih očeva ni tavaf oko Kabe.

Kada je Uzvišeni Allah vidio iskrenost u njihovim srcima i spremnost da se pokoravaju propisima vjere i čuvaju ih, objavio im je:

اليوم أكملت لكم دينكم وأتممت عليكم نعمتي ورضيت لكم الإسلام دينا
Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera. (El-Ma 'ide, 3.)

Sufjan je na kraju dodao: “Ko namjerno propušta bilo koji sastavni dio vjere, mi ga među nama držimo za nevjernika, a ko to čini iz lijenosti i nemarnosti, mi ga odgajamo i savjetujemo, ako treba i toljagom, i kao takvog, krnjavog držimo. Ovako ćeš od mene drugima poručiti, kakav je bio sunnet Božijeg Poslanika."

Odanost i Prezir

Da bi govorili o odanosti i preziru ispravnog učenja u Islamu, moramo prvo, u ovome uvodu, razmotriti tri sljedeća aspekta njegova učenja:

1. Stvarno značenje Islama predstavljenog u riječima kelimei-šehadeta
لا اله الا الله محمد رسول الله Nema boga osim Allaha, Muhammed je Allahov Poslanik i pravi smisao ovih riječi,

2. Smisao odanosti i prezira koji riječi kelimei-šehadeta podrazumijevaju i

3. Širk, nevjerstvo, licemjerstvo i odmetništvo od vjere koji izvode iz Islama.

Cilj mi je, da u granicama mogućnosti, pokušam prikazati šta je pravi smisao učenja Islama, a šta je u suprotnosti sa njim i da se posebno osvrnem na pitanje i ulogu odanosti i prezira u životu muslimana. Odanost i prezir su sastavni dio vjerovanja (akide) i o njima je nezamislivo govoriti, a da se ne krene od riječi kelimei-šehadeta. Da bi odanost i prezir koji musliman ispoljava bili ispravni, neophodno je da se i učenje Islama ispravno poznaje, jer bez istinskog poznavanja vjerovanja ne može biti ni ispravne odanosti ni prezira koji se Šerijatom traže.


Osim toga, upoznavanje sa misijom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa rezultatima do kojih je ona, u preobražaju historije čovječanstva, dovela; sa civilizacijom koja je muslimane, od kako su spoznali Gospodara, Njegovu vjeru i Vjerovjesnika, visoko uzdigla, još se više nameće potrebnom, jer ćemo jedino tako shvatiti da je, upravo ona, bila ta koja je ljude koji su živjeli kao neznalice i slijepci, spasila i nakon smrti proživila:

Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali život i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi? (El-En am, 122.)

To stanje u kome su bili možda je najbolje opisao el-Mikdad b. el-Esved, r.a., jedan od istaknutih ashaba, koji je, kako u navodi Ebu Neim rekao: "Tako mi Allaha, ni jedan drugi vjerovjesnik kao Muhammed, s.a.v.s., nije poslan u težem stanju ni u gorem neznaboštvu. Mislili su da ,nema bolje vjere od idolopoklonstva. Došao je sa Knjigom koja je rastavila Istinu od laži i dijete od roditelja. Bilo je onih kojima je Allah otvorio srce za vjeru da su na svog roditelja, dijete ili brata pokazivali kao na nevjernika , da bi obznanili da je propao onaj ko uđe u vatru i da im nije svejedno kako njihovi najbliži i najdraži propadaju u vatru. To su oni za koje je Uzvišeni Allah rekao da su govorili;

Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se Čestiti na nas ugledaju. (El-Furkan, 74.)

Govoreći o neznaboštvu predislamskih Arapa i ukazanoj milosti prema muslimanima, time što ih je uputio na Pravi put, Uzvišeni kaže:

Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze da biste na pravom putu istrajali. (Alu Imran, 103.)

Kada su ashabi, neka je Allah s njima zadovoljan, nakon džahilijjeta upoznali Islam, odgajani na Kur'anu i vjerovjesničkoj praksi, postali su najbolja generacija koju je historija Islama ikada zapamtila.

Šta misliš u čemu je tajna tog neviđenog uspjeha o kome čitamo i slušamo i koji nam u poređenju sa bezdanom na čiju smo ivicu dospjeli danas liči na san? Kad bi neko iz te generacije primio Islam, jednom zauvijek bi raščistio sa svojom prošlošću u džahilijjetu; ostavio mračni ponor iza sebe, napustio tupoglava shvaćanja i odrekao se robovanja imetku i čovjeku, prihvatio se čistog života u Islamu širokog svijeta ispunjenog Allahovim svjetlom, sasvim novog poimanja sredine; odrekao se ugnjetavanja drugih zarekao da će robovati samo Uzvišenom Allahu.

Tajna tog uspjeha i veličine leži u tački s koje je Božiji Poslanik, s.a.v.s., krenuo; u riječima da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, riječima koje su pokidale sve veze i počupale sve korijene osim jednog, korijen vjerovanja iz koga izrasta ljubav prema Allahu, najjača veza braće u vjeri, veza pred kojom se ruše sve barijere nacionalne, rodbinske, staleške i rasne različitosti.

Muslim u svome Sahihu od Ebu Hurejre, r.a., bilježi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Na Sudnjem danu Uzvišeni će Allah upitati:Gdje su oni koji su se u ime Moje Uzvišenosti voljeli? Danas ću ih staviti pod okrilje Moga hlada, danas kad drugog hlada do Moga nema."?

Od Omera b. el-Hattaba. r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Među Allahovim robovima ima i takvih ljudi koji nisu ni vjerovjesnici ni šehidi, a kojima će na Sudnjem danu, zbog njihove bliskosti Allahu, zavidjeti i Vjerovjesnici i šehidi. - Božiji Poslaniče, reci nam ko su oni!, rekli su.-To su oni koji se u ime Allaha međusobno vole, iako među njima nema nikakvih rodbinskih veza niti materijalnih interesa koji ih povezuju, odgovorio je. -Tako mi Allaha, lica su im od svjetla i svjetlo je ono što rade. Neće se bojati kad se drugi budu bojali, niti žalostiti kad se drugi budu žalostili." Pogledaj šta stoji u sljedećem ajetu:

I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici! (Junus, 62.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., proveo je u Mekki trinaest godina pozivajući ljude u vjeru, urezujući je u srce onih koji su primili Islam. Rezultati toga počeli su se odražavati na njihovim djelima još u Mekki, a neprekidnom borbom za širenjem Allahove riječi na Zemlji nakon što je u Medini udaren kamen -temeljac mladoj islamskoj državi na čijem je čelu stajao Muhammed, a.s.

Ono što nas danas navodi da govorimo o ispravnom vjerovanju u Allaha, onako kako o Njemu uči Islam, je skretanje svijeta sa pravog puta, osim onih kojima se Allah smilovao. Danas se nameće nužna potreba da se svijetu objasni ispravno vjerovanje (akida) kako ga je donio Allahov Poslanik, s.a.v.s.

Ovo pitanje danas je kod većine svijeta postalo puka fraza koja se samo izgovara, bez svijesti i ikakvog znanja šta ona znači i šta podrazumijeva. Problem se ne zaustavlja samo na ovome, nego zadire i dublje, budući da se pokušavaju navesti neki tekstovi kao dokaz ispravnosti ovakvog shvaćanja, ne uzimajući u obzir sve tekstove koji o ovome pitanju govore i ne uvažavajući objašnjenja koja su data u nauci; hadiskim knjigama, komentarima i objašnjenjima od strane najmjerodavnijih i najučenijih ljudi ovog Ummeta tokom duge historije.

Pored ovoga, najšire značenje služenja Allahu i na ovom i na onom svijetu, svedeno je na suhoparne obrede koji se ogledaju u namazu, postu, zekatu i hadždžu.

Druge norme na kojima također počiva život: odanost prema kome? prezir - koga? ljubav i mržnja - prema kome? su pitanja i pojmovi o kojima gotovo nitko ne razmišlja. Ova vjera ne uči samo o rububijjetu (postojanju Boga) nego i o uluhijjetu (obaveznosti obožavanja i pokoravanja samo Njemu), kao i Njegovim savršenim svojstvima i imenima koja dolikuju Allahovoj veličini i uzvišenosti.

Razmisli malo, kao što kaže šejh Muhammed b. Abdulvehhab, Allah mu se smilovao: "Da je Allahov Poslanik, kada je počeo opominjati idolopoklonike na pogubnost idolopoklonstva (širka) i tražiti od njih da vjeruju samo u jednog Allaha, nije izazvao odmah njihovu mržnju. Oni u tome nisu vidjeli ništa opasno po sebe, dok otvoreno nije počeo vrijeđati njihovu vjeru i za njihove glavešine govoriti da su neznalice. Tek tada su se razbjesnili prema Poslaniku i njegovim ashabima tajeći prema njima neprijateljstvo i govoreći: -lznevjerio je naša očekivanja, jismijava se našoj vjeri i vrijeđa naše bogove!"

Međutim, svakome je poznato da Božiji Poslanik, s.a.v.s., nikada nije uvrijedio ni Isaa, a.s., ni njegovu majku, ni meleke ni dobre ljude, nego su, kad im je rekao da njihova božanstva ne mogu ni koristiti ni štetiti, niti im se odazvati ako ih pozovu, rekli da ih vrijeđa.

Ako si ovo razumio, vidjet ćeš da čovjekov Islam nije ispravan, čak i ako je odbacio širk i priznao da je jedino Allah bog, sve dok se ne suprotstavi šrku i prema nemuslimanima otvoreno ne pokaže mržnju i neprijateljstvo, kako Uzvišeni u poglavlju El-Mudžadele kaže: .

Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni, bili, očevi njihovi, ili sinovi njihovi ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio... (El-Mudžadele,

Ako ovo dobro razumiješ, vidjećeš da većina onih koji svojataju vjeru ne poznaju dovoljno riječi kelimei-šehadeta, tj. šta znači: "Nema boga osim Allaha". Šta bi drugo ulilo snagu prvim muslimanima da izdrže sva ta silna zlostavljanja, mučenja, dopadanja ropstva i prisilno iseljenje u Abesiniju? Ne treba zaboraviti da niko od Poslanika, s.a.v.s.. nije bio milostiviji i da je mogao ikome dati olakšicu, sigurno bi je dao njima.

Sve dok ima onih koji dovoljno ne poznaju smisao riječi: "Nema boga osim Allaha", one se moraju objašnjavati, tumačiti njihov smisao, na šta one obavezuju, šta iz njih proizilazi, a šta ih kvari.

"Što sam vam zabranio, klonite ga se, a što sam vam naredio, praktikujte to koliko možete..."

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "Što sam vam zabranio, klonite ga se, a što sam vam naredio, praktikujte to koliko možete..." prema mišljenju nekih učenjaka su u značenju da je imperativ zabrane snažniji i preči od naređenja jer u zabrani nema nikakve mogućnosti ni prostora za bilo kakvu toleranciju, dok je naredba ograničena mogućnošću. To mišljenje prenosi se od imama Ahmeda.

U tom kontekstu jeste i izjava selefa: "Djela dobročinstva i čestitosti mogu činiti i dobri i pokvareni, ali grijeha se klone samo iskreni."

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da mu je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "...kloni se zabranjenog, bit ćeš najpobožniji medu ljudima..." (Tirmizi)

Hasan el-Basri veli: "Najbolje djelo pobožnjaka jeste kloniti se Allahovih zabrana."

Preferiranje klonjenja zabrana nad činjenjem naredbi jasno je vidljivo u hadisu i to se odnosi samo na dobrovoljne ibadete (nafile), a poznato je da je oblik činjenja vadžiba bolji od oblika izostavljanja grijeha. To je zbog toga što su dobra djela, sama po sebi, cilj, dok se od zabrana traži njihova neprimjena te se za njihovu realizaciju ne uvjetuje nijet što nije slučaj s naredbama. Također, ponekad ostavljanje naredbi može biti nevjerstvo kao npr. ostavljanje šehadeta, temelja islama ili nekih od njih, kako je već objašnjeno, što nije slučaj s kršenjem zabrana čije upražnjavanje ne vodi u nevjerstvo.

To potvrđuje izjava Ibn Omera, radijallahu anhuma: "Bolje je odvratiti lopova od harama negoli udijeliti stotinu hiljada dinara na Allahovom putu!"


Omer ibn Abdulaziz, rahimehullah, rekao je: "Nije bogobojaznost noć provesti u lbadetu, niti dane u postu, niti to pomiješati. Prava bogobojaznost jeste ispunjavanje Allahovih naredbi i napuštanje Njegovih zabrana. Ako uz to čovjek pridoda i dobra djela, to je onda dvostruko dobro!"

Također se od njega prenosi da je rekao: "Poželio sam da klanjam samo pet dnevnih namaza i vitr, da dajem zekat i da više ne udijelim ni dirhem sadake, da postim ramazan i da nakon njega ne postim nijedan dan, da obavim obavezni hadž i da nakon njega više ne obavim nikakva hadža, a da potom uzmem višak svog imetka (hrane) i izdvojim ga iz onoga što mi je Allah zabranio i da se ubuduće čuvam tog harama."

Može se rezimirati i reći da sva ta predanja upućuju da je klonjenje zabrana, pa makar i minimalno, bolje od izvršavanja mnogobrojnih nafila i ostalih dobrovoljnih ibadeta jer to je farz a posljednje je nafila.

Neki od postklasičara rekli su da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Kada vam nešto zabranim, klonite ga se, a kad vam neku stvar naredim, uradite je koliko možete" zbog toga što se primjena naredbe postiže samo pozitivnim djelovanjem, a realizacija djela zavisi od uvjeta i razloga od kojih je neke ponekad nemoguće izvršiti. Zato je naredbu ograničio mogućnošću isto kao i bogobojaznost.
Uzvišeni veli:

"...zato se Allaha bojte koliko god možete..." (Et-Tegabun, 16.)

Isti je slučaj i sa hadžom:

"...hodočastiti Kuću dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti..." (Ali-Imran, 97.)

Što se tiče zabrana, od njih se zahtijeva da se ne primjenjuju i to je osnova, temelj. Pod tim se podrazumijeva njen kontinuitet. I to je moguće ostvariti i u tome ne postoji nešto što se ne može. Međutim, i to je donekle diskutabilno. To je zbog toga što motiv za činjenje grijeha ponekad može biti vrlo snažan tako da se čovjek kod njega ne može strpjeti da ga ne počini, a posebno još ako ima mogućnost za to. Udaljavanje od njega u toj situaciji zahtijeva od čovjeka velike napore, možda čak teže za dušu od onih koji je navode na činjenje pokornosti. Zbog toga ima mnogo ljudi koji se mogu strpjeti na izvršavanje naredbi, ali ne mogu ostaviti zabrane.
U tom kontekstu je i Omer, radijaliahu anhu, upitan o ljudima koji žude za strastima, ali ih ne rade, pa je rekao: "To su ljudi čija je srca Allah stavio na kušnju. Njima će biti oprošteno i velika ih nagrada čeka!"

Može se onda reći da Uzvišeni ne opterećuje ljude iznad njihovih mogućnosti. Mnogih djela ih je oslobodio samo zato što im predstavljaju poteškoću da bi im ih olakšao i iz milosti prema njima.Međutim, što se tiče zabrana, niko se ne može pravdati zbog njihova kršenja zbog jakih motiva i strasti. Naređeno je svima da se ih u svakom slučaju klone. Zabranjena hrana koja se u nuždi dozvoljava da bi se život spasio nije dozvoljena radi uživanja u njoj i radi strasti. Ovo potvrđuje konstataciju imama Ahmeda u kojoj stoji da je zabrana kompleksnija od naredbe i u tom smislu je, prije svega, i hadis Poslanika, alejhis-selam, kojeg prenosi Sevban i drugi, a u kojem stoji:
"Ustrajte, pa i pored toga što nećete biti u stanju sve izdržati!" ( Ibn Madža, 277 )

U riječima Poslanika: "...a što sam vam naredio, praktikujte to koliko možete...", jeste dokaz za onoga ko ne može izvršiti sve naredbe. Takav će uraditi koliko može od njih. Ovo se pravilo proteže kroz sva poglavlja, kao npr. čistoću. Pa ako ne može ispuniti sve uvjete, već neke može, a druge ne može zbog nedostatka vode, ili bolesti nekih organa, u tom će slučaju oprati dijelove tijela koje može a preko onih dijelova koje ne može oprati uzet će tejemum.

To se odnosi i na namaz. Pa ko ne može klanjati zbog bolesti stojeći,klanjat će sjedeći, pa ako ni tako ne može, onda će klanjati ležeći. Prenosi Buharija u svom Sahihu od Imrana ibn Husajna, r.a., da je, Poslanik, alejhis-selam, rekao:
"Klanjaj stojeći, ako ne možeš, pa sjedeći; pa ako nisi i to u stanju učiniti, lezi na bok i klanjaj!"( Buhari, 2/587 )
A ako ne mogne ništa od toga, onda će išaretiti i klanjati s nijetom jer ni u takvom stanju nije oslobođen namaza, prema najpoznatijem mišljenju.

Isto pravilo važi i za sadekatul fitr. Ko bude u mogućnosti dati dio sa'a hrane dužan je to učiniti prema najispravnijem mišljenju.

Međutim, ko bude u mogućnosti postiti dio dana, a ne cijeli, neće biti obavezan to raditi, prema mišljenju svih učenjaka, jer post dijela dana nije ibadet sam po sebi.

Ista je stvar s onim ko mogne osloboditi dio roba u kefaretu (otkupu). To neće biti dužan, jer parcijalizacija roba nije draga Zakonodavcu. Naprotiv, on je naredio da se to na svaki način izvrši u cjelini.

Međutim, kome promakne stajanje na Arefatu, da li je takav obavezan izvršiti ostatak obreda hadža kao što su noćenje na Muzdelifi i bacanje kamenčića ili nije?
Ili će se ograničiti samo na tavaf i saj a potom osloboditi od ihrama kao da je učinio umru? Od Ahmeda se prenose dva predanja. Poznatije je ono u kojem se kaže da će se ograničiti na tavaf i saj jer je noćenje i bacanje kamenčića usko povezano s obredima koji se rade prije i poslije stajanja na Arefatu. A Allah je naredio da se spominje kod Meš'aril harama i u određenim danima samo onome ko je nakon stajanja krenuo s Arefata, što znači da to nije naređeno onome ko nije stajao na Arefatu, kao što nije naređeno ni onome ko obavi umru. A Allah najbolje zna.