O tome da će onaj ko ostvari tevhid ući u Džennet bez polaganja računa.
To znači, nema kazne, a njegovo ostvarivanje je njegovo pročišćenje i oslobađanje od svih natruha širka, novotarija i ustrajnosti u grijesima. Onaj ko bude takav on je ostvario svoj tevhid. Ostvarivanje je tevhida nešto izuzetno vrijedno za ummet. To ne postoji nego kod posjednika čistog imana, koje je Allah izdvojio i odabrao među Svojim stvorenjima, kako je Uzvišeni rekao o Jusufu, a.s.:
"Tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu od Naših odabranih robova." (XII:24.)
U drugom kiraetu stoji "iskrenih". Njih je u prvim generacijama bilo puno, a u zadnjim oni su nepoznati i njihov broj se smanjio, a oni su ti koji kod Allaha imaju najveću vrijednost.
Uzvišeni je rekao o Svome prisnom prijatelju (Ibrahimu), a.s.:
"Reče: 'Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim smatrate! Ja okrećem lice svoje, kao vjernik čiste vjere, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!" (VI:78-79)
Tj. posvetio sam svoju vjeru i posebno odredio svoj ibadet Onome Koji je uspostavio nebesa i Zemlju, tj. Koji ih je stvorio i inovirao na način koji nema presedana. "Hanifen" (kao vjernik čiste vjere), tj. u stanju kada sam "hanif", tj. udaljen od širka (pridruživanja) i usmjeren ka tevhidu (vjerovanju u Allahovu, dž.š, jednoću).
Zbog toga je rekao:
"Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, čineći još i dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru čistu i pravu? - A Ibrahima je Allah uzeo za Prisnog prijatelja." (IV:125.)
Rekao je Uzvišeni:"Onaj ko se sasvim preda Allahu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu." (XXXI:22.)
Imad b. Kesir, da mu se Allah smiluje, rekao je: "Uzvišeni govori u ajetu obznanjujući o onima koji su se predali Allahu, tj. iskreno upućuje svoja djela samo Njemu, povodi se za Njegovim naredbama i slijedi Šerijat.
Zbog toga je rekao:
"Ve huve muhsinun", tj. u svojim djelima i slijeđenju onoga staje On naredio i ostavljanju onoga što je On zabranio. Tako je ovaj uzvišeni ajet ukazao da se savršenost iskrenog predanja istinski ostvaruje samo ukoliko se ostavi pridruživanje (širk) i ukoliko se odrekne njega i onoga ko ga čini, kako je već spomenuto u prethodnom poglavlju.
Uzvišeni je Allah rekao:"Ibrahim je bio ummet, pokoran Allahu, čiste vjere, nije druge smatrao Allahu ravnim." (XVI: 120.)
Rekao je Imad b. Kesir, da mu se Allah smiluje: "Uzvišeni Allah hvali Svoga roba, Svoga poslanika, Svoga prisnog prijatelja Ibrahima, imama onih koji slijede čistu vjeru, zbog toga što se on odrekao mušrika kao i Židova, kršćana i obožavalaca vatre. "Ummet" znači imam (vođa) kojeg treba slijediti, a "kanit" (pokoran) jeste onaj koji je skrušen i pokoran. "Hanif je onaj koji svjesno bježi i udaljava se od širka (pridruživanja) i ide ka tevhidu (Obožavanju samo Allaha, dž.š.)
Zbog toga je rekao:"Nije druge smatrao Allahu ravnim."
Mudžhid je rekao: "Ibrahim je bio ummet, tj. jedini mu'min (vjernik), a svi ostali ljudi u to vrijeme bili su nevjernici (kafiri).
"Oba stava su istina. Prisni prijatelj (Ibrahim), a.s., bio je to stvarno. Allah najbolje zna, a Mudžahidove riječi odnose se na stanje u kome se Prisni prijatelj, a.s., nalazio u početku svoje misije, vjerovjesništva i poslanstva, pa ga je Uzvišeni Allah pohvalio zbog njegovog odricanja od mušrika, kako je rekao Uzvišeni:
"Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik. Kada je rekao ocu svome: 'O oče moj, zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti?"' (XIX:41-42.)
I Njegove riječi: "Iste vjere kao i on bio je Ibrahim, kad je Gospodaru svome iskrena srca došao." (XXXVII:83-84.)
Ovako je, a Allah najbolje zna, bilo u početku njegove, a.s., misije, jer u to vrijeme na licu Zemlje nije bilo muslimana osim njega i u tom smislu je izrečen i ovaj hadis.
Njegove riječi:"...nije druge smatrao Allahu ravnim" (ukazuju) daje on napustio mušrike srcem, jezikom, temeljnim principima, i osporio im širk Allahu u ibadetu (obožavanju) koji su oni činili. Polupao im je kipove i strpio se u onome što ga je pogodilo zbog (njegovog vjerovanja u Allaha). Ovo je ostvarivanje tevhida i ovo je temelj vjere i njena glava, kao što kaže Uzvišeni:
"Kad mu je Gospodar njegov rekao: 'Budi poslušan!', on je odgovorio: 'Ja sam poslušan Gospodaru svjetova.'" (11:131.)
Ti ćeš vidjeti da većina onih koji govore "la ilahe illallah" i tvrde da su muslimani čine širk Allahu u svom ibadetu (obožavanju) zazivajući onoga ko ne može naštetiti, niti korist donijeti; umrle, odsutne, tagute, džine i druge. Oni njih vole, izražavaju im lojalnost, njih se boje i od njih se nadaju.
Uzvišeni je rekao:
"Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju." (El-Mu 'minun, 57-59.)
Oni se suprotstavljaju onima koji pozivaju da se jedino Allah obožava i da se napusti obožavanje nekog drugog i smatraju da je to novotarija i zabluda. Oni se neprijateljski odnose prema onom ko tako postupa, ko to voli i ko je zanijekao pridruživanje (širk) i zamrzio ga. Neki pak tevhid ne smatraju naukom niti na njega obraćaju pažnju, zbog toga što ga ne poznaju i što ga ne vole, a Allah je Taj Koji pomoć daje.
Njegove su riječi: "I riječi Uzvišenog Allaha:
'Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju...', do Njegovih riječi: '...i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju." (XXIII:57-59.)
Imad b. Kesir, neka mu se Allah smiluje, kaže (da to znači): tj. od njihovog dobročinstva i njihovog dobrog djela jeste da oni osjećaju strah prema Allahu. Oni su u strahu, prestrašeni, bojeći se da im ne postavi kakvu zamku, kako kaže Hasan Basri: "Vjernik je onaj koji je objedinio dobročinstvo (ihsan) i strah, a licemjer je onaj ko je objedinio između prijestupa i bezbrižnosti.
"I oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju ", tj. vjeruju u Allahove kosmološke i šerijatske dokaze jer je Allah
Uzvišeni o Merjemi rekao:
"I ona je u riječi Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u molitvi bila." (LXVI:12.)
Tj. bila je uvjerena da ono što se desilo jeste Allahova odredba i određenje i ono što je Allah propisao. Ukoliko se radi o naredbi, to je ono što Allah voli i sa čim je zadovoljan, a ako je zabrana, to je ono što Allah mrzi i što odbacuje. Ukoliko se radi o vijesti, ona je istinita kao stoje rekao Uzvišeni:
Od Husajna b. Abdurrahmana (prenosi se ) da je rekao:"Bio sam kod Seida b. Džubejra i on je rekao: 'Ko je od vas vidio zvijezdu koja je sinoć pala?' 'Ja', odgovorio sam, a zatim sam nastavio: 'Ja nisam bio na namazu, bila me (zmija) ujela.' Šta si uradio', upitao je. 'Proučio sam rukju', odgovorio sam, 'Šta te je na to navelo', upitao je. 'Hadis koji nam je pripovijedao Ša'bi', odgovorio sam. 'Šta vam je pripovijedao', upitao je. Pripovijedao nam je od Burejdea b. Husajba da je on rekao: 'Nema rukje osim za urok ili groznicu.' 'Dobro je uradio ...
"...i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju", tj. ne obožavaju pored Njega nekog ili nešto drugo, nego mu jednoću izražavaju i znaju da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji je utočište svakom, Koji ne uzima Sebi ni dnige ni djeteta i kome, uistinu, nema niko sličan."
"Prema tome, napuštanje pridruživanja (širka) sadrži u sebi potpunost tevhida i njegovu spoznaju u pravom smislu, i ljubav prema njemu, njegovo prihvaćanje i pozivanje njemu, kako je rekao Uzvišeni:
"Reci: 'Meni je naređeno da samo Allaha obožavam i da Njemu nikoga ravnim ne smatram; Njemu ja pozivam i Njemu se vraćam." (XIII:36.)
Ovaj ajet sadrži potpunost tevhida, njegovo ostvarenje, a Allah je Taj Koji uspjeh daje.
Njegove su riječi: "Od Husajna b. Abdurranmana." On je Harisijj, od tabi-tabi'ina. (Prenosi) od Ša'bija. "Rekao je: "Bio sam kod Seida b. Džubejra." On je Valibijj, njihov štićenik, učen u islamskom pravu. (Prenosi) od Ibn-Abbasa i mnogih. Lalekai kaže: "Povjerljiv (sikatun), imam (u hadisu), pouzdan (hudždže). Ubio ga je Hadždžadž b. Jusuf i Allah ga nije dugo ostavio poslije njega.
Njegove su riječi: "I on je rekao: 'Ko je od vas vidio zvijezdu koja je sinoć pala?'", znači zvijezdu koja ja pala kao meteorit. Kaže se "el-bariha" za prošlu noć kada Sunce prođe zenit, međutim prije nego što Sunce prođe zenit, kaže se "el-lejle".Njegove su riječi: "Ja', odgovorio sam", tj. ja sam je vidio.
...onaj ko se drži onoga što je čuo",rekao je "međutim, pričao nam je Ibn-Abbas prenoseći od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao:...
"...a zatim sam nastavio: 'Ja nisam bio na namazu'" Ovo je rekao bojeći se širka, da ne bi prisutni pomislili da je on ustao noću radi obožavanja (te zvijezde), pa da tako za sebe ustvrdi nešto što nije uradio. Koliko li su se tabi'ini i oni prije njih bojali širka, tajnovitog i jasnog, i bojali se da ne budu hvaljeni za ono što nisu uradili!? Ima li išta uzvišenije od toga da se neko sačuva , kao što predstoji (objašnjenje).
Njegove su riječi:"Hadis koji nam je pripovjedao Ša'bi ,odgovorio sam ,'šta vam je pripovjedao'upitao je.Pripovjedao nam je od Burejdea b. Husajba da je on rekao: 'Nema rukje osim za urok ili groznicu.'"
Ovaj hadis prenosi se kao merfu (pripisuje se Poslaniku, s.a.v.s.). Šabiju je ime Amir b. Šerahil Humejri Ša'bi. On je imam. Prenosi od Omera, Alije, Ibn-Mesuda, a nije od njega direktno slušao, od Ebu-Hurejrea, Aiše, Džerira, Ibn-Abbasa i mnogih drugih. Husajb b. Abdullah b. Harisi Eslemi. Primio je islam prije Bitke na Bedru i bio je namjesnik u Jemenu u vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s. On je poznati ashab.
Njegove su riječi: "Nema rukje osim za urok ili groznicu." Ovo, a Allah najbolje zna, jeste bilo u prvo vrijeme, a potom je rukja dopuštena ukoliko je ispravna, a Allah najbolje zna.
Njegove su riječi: "Dobro je uradio onaj ko se drži onoga što je čuo." U ovome je vid lijepog ophođenja sa naukom i njenim nosiocima i da onaj ko nešto uradi biva pitan o tome na što se oslonio u svom poslu; da li se za nekim poveo ili ne. Onaj ko ne bude posjedovao dokaz šerijatski on nema isprike za ono što je uradio. Zbog toga je Ibn-Abdul-Berr naveo konsenzus da onaj koji slijedi (mukallid) nije učenjak, pa prisjeti se ovoga.
Njegove su riječi: "...međutim, pričao nam je Ibn-Abbas." On je Abdullah b. Abbas b. Abdul-Muttalib b. Hašim, amidžić Vjerovjesnikov, s.a.v.s., učenjak ovog ummeta i tumač Kur'ana. Vjerovjesnik, s.a.v.s, dovio je za njega i rekao:"Allahu ,daj mu da razumije vjeru i poduči ga tumačenju."On je bio svjetionik u znaju i razumjevanju i mnoštvu hadisa koji su od njega preneseni,mada je on jedan od mlađih ashaba,međutim on je hadise učio od starijih ashaba,pa je zapamtio većinu onoga što su oni imali kod sebe,neka je Allah zadovoljan njima svima.
Njegove su riječi:"... prenoseći od Vjerovjesnika s.a.v.s. da je rekao:"Predočeni su mi (prijašnji) narodi."
Rekao sam: "Allah najbolje zna kada su mu predočeni." Njihovo predočavanje je bilo u vidu da mu je Allah Uzvišeni pokazao njihov primjer kada dođu vjerovjesnici sa svojim sljedbenicima. Ko bude spašen svojim vjerovanjem u Allaha i onoga čime je On poslao Svoje vjerovjesnike i poslanike u vidu vjere koju im je propisao, a to je obožavanje samo Njega Jedinog, Koji nema sudruga, i napuštanje obožavanja svega mimo Njega, uzimanje onoga što im je On naredio i klonjenje onoga što im je zabranio, kao što je Uzvišeni rekao o Nuhovom narodu:
"O narode moj, ja vas otvoreno opominjem: Allaha obožavajte i Njega se bojte i meni poslušni budite." (LXXI:2-3.)
Prema tome, obožavanje Njega, izražavanje Njegove Jednoće, pokornost Njemu izvršavanjem onoga što im je naredio i ostavljanje onog što im je zabranio i pokornost Njegovu poslaniku, to je vjera "da se ne obožava niko mimo Allaha i da se ne obožava nego onako kako je propisao naredbom i zabranom i da se da prednost pokornosti Njegovom poslaniku, nad onim što (čovjek) voli i u čemu uživa.
Njegove su riječi: "Prolazio bi vjerovjesnik i sa njim grupa." Grupa" su deseterica i manje.
... Sa nekim vjerovjesnikom bili bi čovjek ili dva, a sa ponekim vjerovjesnikom ne bi bio niko. Tada sam vidio crninu (veliku masu). Pomislio sam da je to moj ummet. Rečeno mi je: 'Ovo je Musa i njegov narod, ...
"Sa nekim vjerovjesnikom bili bi čovjek ili dva", tj. njegovi sljedbenici, "a sa ponekim vjerovjesnikom ne bi bio niko." Tj. bio je poslan narodu i niko ga od njih nije slijedio, kao što je Uzvišeni rekao:
"I prije tebe smo poslanike narodima prijašnjim slali i nijedan im poslanik nije došao, a da mu se nisu narugali." (XV: 10-11.)
U ovom (ajetu) jeste dokaz da oni koji jesu spašeni od naroda, jesu manjina, a većina je podlegla svojim ljudskim svojstvima, pa su bili neposlušni poslanicima i zbog toga su upropašteni, kako kaže Uzvišeni:
"Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odveli." (VI: 116.)
I rekao je:
"A Mi smo znali da se većina njih neće zavjeta držati, i znali smo da će većinom, doista, grješnici biti." (VII: 102.)
I rekao je:
"Reci: 'Putujte po Zemlji pa pogledajte kako su oni prije završili; većinom su oni mnogobošci bili.'" (XXX:42.)
Sličnih ovim ima puno ajeta u Kur'anu. Spašeni, iako su u izuzetno malom broju, ipak su oni "es-sevad el-e'azam", jer, uistinu, oni su najvredniji kod Allaha pa makar ih bilo i malo. Neka musliman bude oprezan da ne bude zaveden mnoštvom. Mnogi su već njime zavedeni, pa čak i neki koji tvrde da su učeni vjeruju u svojoj vjeri ono što vjeruju neznalice, zalutali, i nisu se okretali na ono što govori Allah i Njegov Poslanik.
Njegove su riječi: "Tada sam vidio crninu (veliku masu). Pomislio sam da je to moj ummet. Rečeno mi je: 'Ovo je Musa i njegov narod.'" U ovome se vidi vrijednost sljedbenika Musaa, Izrelćanina, onih koji su vjerovali u poslanike i knjige koje je Allah objavio: Tevrat, Zebur, Indžil l i Furkan i druge.
... nego pogledaj ka horizontu".Pogledao sam i vidio veliko crnilo.'Pogledaj na drugi horizont', rečeno mi je. I tamo je bilo veliko crnilo. Rečeno mi je: 'Ono je tvoj ummet, a sa njima je sedamdeset hiljada koji će ući u Džennet bez polaganja računa i bez kazne.' Zatim je ustao i ušao u svoju kuću. Svijet je o tome počeo pričati. Neki su rekli: 'Možda su to oni koji su se družili sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.' Drugi su rekli: 'Možda su to oni koji su se rodili u islamu i Allahu nisu ništa pridruživali.' Spomenuli su i koješta drugo. Potom im je izišao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i rekao: 'O čemu raspravljate?'...
Izraelćani su, prije razilaženja, bili mnogobrojni i među njima je bilo vjero vjesnika, ali poslije toga desilo se ono što se desilo sa Židovima. Ovaj hadis ukazuje da su sljedbenici Musa'a, a.s., mnogobrojni. Uzvišeni je rekao:
"...i iznad svih naroda ih uzdigli" (XLV:16.), tj. u njihovo vrijeme, zbog toga što je u njihovo vrijeme i prije njih bilo toliko onih koji su Allaha nijekali, da ih je nemoguće pobrojati, kao što je Džalutova i Buhtunosorova skupina i njima slične. Prema tome, Allah je uzdigao Izraelćane imanom (vjerom), pa su postali najbolji u svome vremenu. Među njima se desilo ono što je Allah spomenuo u suri El-Bekara i dragima, da su bili neposlušni svojim vjero vjesnicima i da su se razišli u svojoj vjeri. Uzvišeni Allah spomenuo je to kao dokaz protiv Židova koji su zanijekali Muhammeda, s.a.v.s., pa razmisli o onome šta je Allah spomenuo o njihovom stanju nakon razilaženja.
Njegove su riječi: "Pogledao sam i vidio veliko crnilo (veliku masu)." U drugom predanju stoji: "...zatvorilo je horizont." "Rečeno mi je: 'Ono je tvoj ummet, a sa njima je sedamdeset hiljada koji će ući u Džennet bez polaganja računa i bez kazne.'" U ovome se govori o vrijednosti ovog ummeta, i da je on najmnogobrojniji narod, u pogledu slijeđenja njihovog Vjero vjesnika, s.a.v.s. Njihov broj uvećao se u vrijeme ashaba, u vrijeme pravednih halifa i poslije njih. Napunili su sela, gradove i nenaseljena područja. Među njima razvila se nauka i bili su u posjedu spoznaje korisnih nauka. Ovaj je ummet bio na sunnetu tri prva istaknuta stoljeća. U zadnje vrijeme njihov broj se smanjio.
Naš šejh, da mu se Allah smiluje, o pitanjima koja on (ovaj hadis) tretira rekao je:
...Oni su ga obavijestili a zatim je on rekao:"To su oni koji nisu tražili odučavanje, niti se kauterizirali, niti vjerovali u loše predznake.Oni su se na svog Gospodara oslanjali...
U njemu se govori o vrijednosz+ti ovog ummeta kvalitetom i kvantitetom. Kvantitetom po količini i broju, a kvalitetom po njihovoj vrijednosti u svojstvima kao što je i u ovom hadisu kazao riječima: "...a sa njima je sedamdeset hiljada koji će ući u Džennet bez polaganja računa i bez kazne."
Njegove su riječi: "Zatim je ustao i ušao u svoju kuću. Svijet je o tome počeo pričati", tj. prisutni koji su čuli ovaj hadis. Iz njega se također razumije vrijednost ashaba, neka je Allah njima zadovoljan, u njihovom učenju nauke i nastojanju da razumiju ono o čemu im je govorio njihov Vjerovjesnik, s.a.v.s., u želji da to primijene. Iz njega se također (razumije) da je dopušten idžtihad u onome zašto nema dokaza, jer ono što su oni rekli, rekli su na osnovu svoga idžtihada, i Alejhisselam im to nije osporio. Međutim, mudžtehid kada nema dokaza, njemu nije dopušteno neprikosnoveno tvrditi kako je u pravu, nego treba reći: "Možda je status toga takav i takav, kao što su ashabi govorili, neka je Allah njima zadovoljan, u ovom hadisu."
Njegove su riječi: "Potom im je izišao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i rekao: 'O čemu raspravljate?' Oni su ga obavijestili, a potom je on rekao: To su oni koji sebi nisu tražili odučavanje, niti se kauterizirali, niti vjerovali u loše predznake. Oni su se na svoga Gospodara oslanjali.'" Tj. ne traže rukju od bilo koga, niti se kauteriziraju kada neko od njih ima nešto što se liječi kauteriziranjem, niti u loše predznake vjeruju. Vjerovanje u loše predznake (tijere) jeste širk. Prema tome, oni su u startu ostavili širk i nisu svoje potrebe iznosili bilo kome i tražili da im uči rukju i ostavili su kauteriziranje, pa makar se njime htjelo liječenje. Ono što ih je navelo na to bila je snaga njihovog oslanjanja na Allaha i njihovim prepuštanjem svih svojih stvari Njemu, i da se njihova srca ne vezuju za bilo koga, osim Njega, u okviru onoga što im je propisao i odredio. Prema tome, oni ne žele nikog osim svoga Gospodara i ne boje se nikog osim Njega i vjeruju da je ono šta im se desilo bilo Njegovom odredbom i izborom njima. Zbog toga oni se ne obraćaju bilo kome osim Njemu u otklanjanju njihovih nevolja. Uzvišeni je rekao o Jakubu, a.s.:
"Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim." (XII:86.)
... Tada je Ukaše b. Mihsan ustao i rekao: 'Zamoli Allaha da ja budem od njih'.' 'Ti si od njih', rekao je. Potom je ustao drugi čovjek i rekao: 'Zamoli Allaha da me učini jednim od njih.' 'Pretekao te je u tome Ukaše', odgovorio mu je.'"
Njegove su riječi: "Tada je Ukaše b. Mihsan ustao." On je poznati ashab. Prisustvovao je u Bitki na Bedru i svim ostalim vojnama zajedno sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., On je iz Benu-Eseda b. Huzejme. Ubio gaje Tulejha b. Huvejlid kao šehida. Bio je krenuo sa Halidom b. Velidom da se bori sa odmetnicima od vjere, pa se borio protiv Benu-Eseda zato što su se odmetnuli od islama. Među njima je bio Tulejha koji je zazivao vjerovjesništvo i oni su mu povjerovali. Allah je počastio Ukašea time što je postao šehid njegovim (Tulejhinim) sebebom, dok je još (Tulejha) bio kafir. Zatim ga je (Tulejhu) Allah dž.š. uputio u islam. Borio se protiv Perzijanaca zajedno sa Sadom b. Ebu-Vekkasom. Sa Perzijancima dogodili su mu se poznati događaji spomenuti u knjigama o vojnim pohodima. Bio je od onih koji su pali kao šehidi u borbi s njima u poznatoj bitki Hajre.
Njegove su riječi: "...i rekao: 'Zamoli Allaha da ja budem od njih'", ukazuju da zauzimanje živog za onog ko od njega zatraži dovu, ustvari, biva njegovom dovom. Nakon smrti to je nemoguće zbog stvari koje nisu nepoznate svakom ko ima razuma. Prema tome, onaj ko traži od umrlog ili odsutnog on je tražio nešto što oni ne mogu. Svako ko od nekog traži ono što ne može učinio ga je suparnikpm Allahu, kao što su mušrici radili. Uzvišeni je rekao:
"Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim." (11:22.), da je On, uistinu, vaš Gospodar, vaš Stvoritelj i onih prije vas, On vas je obasuo blagodatima svojim, vidljivim i nevidljivim, ne ostavljajte Ga idući nekome drugome, nego ibadet, u svim njegovim oblicima, činite samo Njemu, u svemu što tražite, bilo malo ili puno.
Njegove su riječi: "Ti si od njih", pošto je Alejhisselam poznavao njegov iman, vrijednost, džihad, kako je došlo u hadisu: "Nadati se da je Allah pogledao prisutne na Bedru i rekao:'Radite šta hoćete, Ja sam vam već oprostio.'"
Njegove su riječi: "Potom je ustao drugi čovjek i rekao: 'Zamoli AIlaha da me učini od njih.' 'Pretekao te je u tome Ukaše.'"
Vidljivo je značenje da je Alejhisselam htio to zaustaviti kako ljudi ne bi jedni za drugim to tražili, pa da takvo nešto zatraži onaj ko ne zaslužuje. S njegove, Alejhisselamove strane, to je aludiranje, a to nije nepoznato.
