وَأَنَّ هَـذَا صِرَاطِي مُسْتَقِيمًا فَاتَّبِعُوهُ وَلاَ تَتَّبِعُواْ السُّبُلَ فَتَفَرَّقَ بِكُمْ عَن سَبِيلِهِ
I doista, ovo je Pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od Puta Njegova...», (El-En'am, 153.). Tako je izraz sirati-i (Moj put) i sebilihi (Puta Njegova) spomenuo u jednini, a oprečne subul (drugi putevi) u množini.
Pravi put (es-siratul-mustekim) određen je i određenim članom (el) i prisvajanjem, genitivnom vezom (idafe), što ukazuje na njegovu izdvojenost i na to da je to isključivo jedini Pravi put. Put onih na koje se Uzvišeni Allah rasrdio i koji su zalutali Allah spominje i u jednini i u množini.
Ibn Mes'ud,radijallahu anhu, je rekao: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je povukao jednu pravu liniju i rekao: 'Ovo je Allahov Put', zatim je sa njene desne i lijeve strane povukao još linija i rekao: 'Ovo su putevi, na svakom putu stoji šejtan koji poziva na njega', a zatim je proučio Njegove riječi:
«I doista, ovo je Pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od Puta Njegova», (El-En'am, 153.)
To je zato što je put koji vodi do Allaha samo jedan, put radi koga je On poslao poslanike i objavio Svoje Knjige. Do Allaha se isključivo može doći samo ovim putem. Kad bi ljudi došli iz svih pravaca, raznim putevima, i probali otvoriti svaku kapiju, svi bi putevi bili zatvoreni, a sve kapije zaključane osim ovog jednog puta, jer je jedino on spojen do Allaha, jedino on vodi Allahu. Uzvišeni Allah kaže:
هَذَا صِرَاطٌ عَلَيَّ مُسْتَقِيمٌ
«Ovo je Put, prema Meni, Pravi», (El-Hidžr, 41.).
El-Hasan el-Basri je ovaj ajet prokomentirao: "Put koji pravo vodi Meni".
Mudžahid je rekao: "Istina se vraća Allahu, i Njemu vodi taj Put, koji nema ni malkice iskrivljenosti".
Pravi put (Siratul-mustekim) podrazumijeva spoznaju Istine, njeno slijeđenje i pretpostavljanje svemu ostalom, te ljubav prema Istini, pokoravanje i pozivanje jedino na nju i borbu protiv njenih neprijatelja, shodno mogućnostima.
Istina (hakk) je ono čega se pridržavao Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, a to su znanje i praksa u vezi sa svojstvima Uzvišenog, sa Njegovim imenima, Njegovom jednoćom, Njegovim naredbama i zabranama, obećanjima i prijetnjama, suštinama imana koje su na stanovištu onih koji putuju Uzvišenom Allahu.
Sve to je povjereno Allahovom poslaniku, , a ne mišljenjima, niti sposobnostima ljudi, a ni njihovim idejama i terminologiji. Svako znanje ili djelo koje proizlazi iz svjetiljke njegovoga poslanstva, gdje je sačuvana izvornost i originalnost njegove predaje - to je Pravi put. U suprotnom, to je put onih na koje se odnosi srdžba Allahova, , (jevreji) i onih koji su zalutali (kršćani).
Zbog toga su Abdullah ibn Abbas, r.a, i Džabir ibn Abdullah, r.a, rekli: "Siratul-mustekim (Pravi put), to je islam".
A Abdullah ibn Mes'ud, , i Alija ibn Ebi Talib, , rekli su: "To je Kur'an".
Sehl ibn Abdullah je rekao: "Pravi put, to je put ehli-ssunneta vel-džemaata".
Bekr ibn Abdullah el-Muzeni je rekao: "Pravi put, to je put Allahova poslanika, ."
Nema sumnje da je Pravi put ono čega se pridržavao Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem , i njegovi ashabi, kad su u pitanju znanja i djela, a to je spoznaja istine, njeno prakticiranje i pretpostavljanje svemu ostalom. To potvrđuju i obuhvataju sve prethodne izjave. Ovim uopćenim načinom saznajemo daje sve što je u suprotnosti sa time ustvari batil (neistina, laž). A neistina je put dva ummeta: onih koji su na sebe srdžbu navukli (jevreji) i onih koji su zalutali (kršćani).
Zbog toga je Ijjake na 'budu potvrda (tevhid-i uluhijje) Allahove jednoće u ibadetu i negiranje sudioništva (širka) u njemu. Isto tako je Ijjake neste 'in (Samo od Tebe pomoć tražimo) potvrda (tevhid-i rububijje) Allahove jednoće u stvaranju, vlasti i upravljanju i negiranje sudioništva (širka) u njemu.
Također, Njegove riječi: Ihdine's-siratal-mustekim siratal-lezine en'amte alejhim (Uputi nas na Pravi put, na Put onih kojima si dao svoje blagodati) označavaju nosioce monoteizma (tevhida). A oni su ostvarili Ijjake na'budu ve ijjake neste'in (Samo Tebi robujemo, obožavamo Te, i samo od Tebe pomoć tražimo). A pripadnici širka (oni koji pripisuju Allahu sudionika) su oni na koje se odnosi Allahova srdžba (jevreji) i oni koji su zalutali (kršćani).
Dakle,pravi put je put-sirat koji vodi do Dženneta.Onaj koji je na ovom svijetu upućen na Allahov Pravi put sa kojim je poslao Poslanike i sa kojim je objavio Svoje knjige,bit će i na onom svijetu upućen na Pravi put,na put koji vodi Džennetu,Kući nagrade.
Pa, koliko je čovjek postojan na ovom putu koji je Allah postavio Svojim robovima na ovom svijetu, toliko će biti postojan i na onom putu, t.j. sirat-ćupriji, koji je postavljen iznad Džehennema, na onom svijetu. Kakav mu je hod na ovome putu, takav će mu biti i na onome putu. Neko će preći preko sirat-ćuprije kao svjetlica, neko brzinom treptaja oka, neko kao vjetar, neko poput brzog konjanika, neko trčeći, neko hodajući, neko puzeći, neko će proći sa opekoti¬nama, a neko će biti strovaljen u Vatru.Zato neka svako pogleda svoj hod, kakav mu je na ovom putu islama, jer će tako i tamo hoditi na sirat-ćupriji.
To će biti prikladna nagrada, kao što to veli Uzvišeni:
«Danas se nikome neće nepravda učiniti i vi ćete, prema onome kako ste radili, nagrađeni biti», (Jasin, 54.).
I neka svako pogleda svoje prohtjeve i sumnjive stvari koje ga ometaju na putovanju po ovom Pravom putu, jer su to kuke i kandže sa strana sirat-ćuprije koje će se za njega kačiti i sprječavati ga da prođe, pa što su jače i što ih je više ovdje, na dunjaluku, to ih je više tamo, na Ahiretu:
«A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim», (Fussilet, 46.).
Pošto tragalac na Pravom putu traži nešto sa čega je većina ljudi skrenula i želi kročiti stazom na kojoj je vrlo malo putnika, a duše ne vole samoću već uživaju u društvu, Uzvišeni Allah je ukazao na saputnike na ovom Putu, a to su oni:
أَنْعَمَ اللّهُ عَلَيْهِم مِّنَ النَّبِيِّينَ وَالصِّدِّيقِينَ وَالشُّهَدَاء وَالصَّالِحِينَ وَحَسُنَ أُولَـئِكَ رَفِيقًا
«kojima je Allah milost Svoju darovao, vjerovjesnici, i prave¬dnici, i šehidi, i dobri ljudi. A kako će oni divni drugovi biti» (En-Nisa, 69.).
Tako je On spomenuo Put, pridodavši ga onima koji njime putuju, a to su oni koje je Allah blagodario. To je zato da bi od tragaoca za Uputom i sljedbenika Puta bila otklonjena usamljenost u odnosu na ljude njegovog vremena i potomke njegove rase i da bi znao da su njegovi saputnici na ovom Putu samo oni na kojima su Allahove blagodati. Pa neka ne pridaje važnost onima koji mu se suprotstavljaju i koji su skrenuli sa Pravog puta, jer su oni manjina po vrijednosti iako su većina po broju. Neko od ispravnih prethodnika je rekao: "Slijedi Put Istine i nemoj se osjećati usamljeno zato što je na njemu malo putnika! Čuvaj se puta laži i ne budi obmanut time što je mnogo nastradalih!
Rekao je ibn qajjim: "Kad god osjetiš usamljenost, pogledaj putnike koji su ispred tebe i nastoj im se pridružiti. Ne gledaj u druge, jer ti oni kod Allaha neće ništa koristiti. Kad te budu zvali dok si na svojoj stazi, ne okreći se, jer ako im se okreneš, zgrabit će te i zabaviti od putovanja.
