Prema iščitavanju šerī'atskih tekstova i govora 'uleme, tewhīd se može podijeliti na tri vrste:
a) Tewhīdur-rububijje, tj. tewhīd (Allāhovo jedinstvo, jednoća) u gospodarstvu, a on znači činjenje Allāha Jednim u Njegovim djelima, poput stvaranja, vlasti, upravljanja, opskrbljivanja itd., zbog riječi Uzvišenog:
''Reci: 'Ko vas opskrbljuje sa neba i zemlje, ili ko vlada sluhom i vidom i ko izvodi živo iz mrtvog i mrtvo iz živog i ko upravlja naredbom?' Oni će reći: 'Allāh', a ti reci: 'Zar se nećete bojati?' '' Jūnus, 31. ājet
b) Tewhīdul-ulūhijje, tj. tewhīd (Allāhova jednoća, jedinstvenost) u božanstvu, a on znači činjenje Allāha jednim kroz djela robovā, poput namāza, klanja, zavjetovanja, zbog riječi Uzvišenog:
''Reci: 'Uistinu moj namāz i moj obred i moj život i moja smrt pripada samo Allāhu, Gospodaru svjetova, On nema sudruga; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.' '' el-En'ām, 162. i 163. ājet
c) Tewhīdul-esmā'i wes-sifāt, tj. tewhīd (Allāhova jednoća) u imenima i svojstvima, što znači (zahtjeva) da opisujemo Allāha onim čime je Sām Sebe opisao u Svojoj knjizi ili na jeziku Svog Poslanika, bez iskrivljivanja značenja (tahrīf), negacije (ta'tīl), određivanja kakvoće (tekjīf) i bez poređenja (temthīl)Njegovih riječi:
''I samo Allāhu pripadaju najljepša imena, njima Ga molite i ostavite one koji zastranjuju u Njegovim imenima.'' el-A'rāf, 180. ājet
''Ništa nije isto kao On, i On je Svečujući i Svevidjeći'' sūra eš-Šūra, 11. ājet
''Njemu pripada najuzvišeniji opis na nebesima i na zemlji, i On je Silni i Svemudri.'' er-Rūm, 27. ājet
5) Tewhīdur-rububijje su potvrđivali i mušrici, ali ih sām on nije uveo u islām. Naprotiv, Allāhov Vjerovesnik, sallallāhu 'alejhi we sellem, se borio protiv njih, ohalālio njihovu krv, imetke i nastambe i zarobljavao njihove žene, zbog riječi Uzvišenog:
''Kada bi ih upitao: 'Ko je stvorio nebesa i zemlju?' oni bi ti sigurno rekli: 'Allāh'.'' ez-Zumer, 38. ājet
''Većina njih ne vjeruje u Allāha, osim kao mušrici.'' Jūsuf, 106. ājet
On, iako je obavezan, nije dovoljan za ostvarenje obaveze. To zbog riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, koje prenosi Ibn 'Umer:
Naređeno mi je da se borim protiv ljudi,dok ne posvejedoče La ilahe illallah i da ej Muhame dAllahov poslanik dok ne uspostave namaz i i daju zekāt, pa kad to urade – sačuvali su od mene svoje živote i imetke, osim kad je u pitanju pravo islāma, a obračun će polagati pred Uzvišenim Allāhom.'' (Muttefekun ‘alejhi)
6) Otuda naredba tewhīda ima prednost nad bilo kojom drugom stvari, poput namāza, zekāta, hadždža, posta i ostalih islamskih propisa, zbog riječi Uzvišenog:
''A nije im bilo naređeno (ništa drugo) osim da obožavaju Allāha, čisto, jedino Njemu vjeru ispovijedajući, ostavivši svaku neistinu, pravovjerno, i da uspostave namāz i daju zekāt, a to je istinski dīn.'' (el-Bejjineh, 5. ājet)
Allāhov Vjerovesnik, sallallāhu 'alejhi ve sellem, je ostao u Mekki 13 godina pozivajući u tewhīd, dok je namāz, prema jednom mišljenju, propisan tek u 10. godini.
A kada je poslao Mu'ādha u Jemen, desete godine po hidžri, rekao mu je:
''Ti odlaziš narodu od sljedbenikā Knjige, pa neka prvo u šta ćeš ih pozvati bude šehādet da nema drugog boga osim Allāha.. ''
A u jednom riwājetu (stoji da mu je rekao):
''...da ostvare Allahov tewhīd (da učine Allaha jednim).. ''
A u drugom:
''...da čine 'ibādet samo Allāhu''
A nakon toga je spomenuo namāz, zatim zekāt, itd.
7) Isto tako i širk i zabrana istog ima prednost nad svakom drugom zabranom, poput ženidbe sa majkom ili sestrama, zakopavanja živih novorođenih devojčica, jedenja strvine, pijenja opojnih pića, zbog riječi Uzvišenog:
''Reci: 'Dođite, pročitaću šta vam je vaš Gospodar zabranio: da Mu ništa ravnim ne činite...' '' (el-En'ām, 151. ājet)
A zatim je spomenuo zabranu bespravnog ubijanja i ostale razvrate, kako javne, tako i tajne.
.
