01.Izvor na kojeg se vraćamo u pogledu šerī'atskih imena, poput imena musliman, mušrik, kāfir, novotar ili fāsik, jeste ono što je ograničio Zakonodavac, suštinski i u značenju. A onaj koji ne bude razlikovao suštine ovih naziva i o njima ne bude imao ispravnu predstavu – upašće u miješanje pojmova i greške. Uzvišeni Allāh je pokudio one koji ne znaju granice onoga što je Allāh objavio Svom Poslaniku, rekavši:
''Beduini su najvećeg kufra i nifāqa i najpreči da ne znaju granice onoga što je objavio Allāh Svom Poslaniku.'' (Et-Tewbe, 97)
2) Uzvišeni Allāh je u Svojoj Knjizi i na jeziku Svog Poslanika objasnio suštinu islāma i širka i onoga što se na njih nadovezuje od dunjālučkih i āhiretskih propisa.
Tako je islām – predanost samo Uzvišenom Allāhu sa tewhīdom i potčinjenost Njemu sa pokornošću i odricanjem od širka i njegovih počinioca. Rekao je Uzvišeni:
''Naprotiv, ko god preda svoje lice samo Allāhu a dobročinitelj je...'' (El-Beqare, 112)
Te zbog riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem:
''Islām je da činiš 'ibādet Allāhu i da mu ništa ne pridružuješ i da uspostaviš namāz.''
Pa ga je definisao predanošću Allāhu sa tewhīdom i ostavljanjem širka, kao prvo, i uspostavljanjem vanjskih propisa koji ukazuju na potčinjenost.
A širk je – izjednačavanje stvorenja sa Stvoriteljem, usmjeravanjem bilo koje vrste 'ibādeta njemu. Uzvišeni kaže, govoreći o priznanju mušrikā svojih grijeha:
''Allāha nam, bili smo u jasnoj zabludi kad smo vas izjednačili sa Gospodarem svjetova''. ( Eš-Šu'arā', 97. i 98)
”Pa nemojte Allāhu činiti endade (1) a znate.'' (El-Beqare, 22)
(1) ''Endād'' je množina riječi ''nidd'', što znači sličan, isti, itd.
U hadīthu se kaže:
''...da Allāhu učiniš 'nidda', a On te stvorio.''
Jezičko značenje također pojašnjava značenje širka u šerī'atu. Širk je u jeziku uzet od ''mušareke'' među dvojicom, tj. ''učesništvu'' dvojice (ili više njih) u nečemu. Uzvišeni je rekao:
''Allāh navodi primer čovjeka, koji je u vlasništvu šurekā' (ortakā) koji se oko njega otimaju i čovjeka koji je predan samo jednom čovjeku; jesu li primeri njih dvojice isti? Sva hvala pripada samo Allāhu, ali većina njih ne zna'' (Ez-Zumer, 29)
Prvi je predmet saučesništva, a drugog je spomenuo čistog, bez ' ortakluka' (tj. saučesništva i sudjelovanja).
3) Veliki širk se ne oprašta, osim tewbom od njega prije smrti, a Allāh će oprostiti ono što je manje od njega kome bude htio.
Rekao je Uzvišeni:
''Allāh neće oprostiti da mu se širk čini, a oprostiće ono što je manje od njega kome bude htio.'' (En-Nisa', 116)
U hadīthu se kaže:
''Allāh od čovjeka, koji nakon svog islāma učini širk, neće primiti nijedno djelo.'' (''Sahīh'' Ibn Hibbāna 1/376)
4) Ko god umre na velikom širku – biće mu zabranjen ulazak u džennet i on zaslužuje vječnost u vatri, zbog riječi Uzvišenog:
''Onaj ko Allāhu širk učini – Allāh će mu džennet zabraniti, a boravište njegovo će biti vatra, a zulumćarima neće nikakva pomagača biti.'' (El-Mā'ide, 72)
Te zbog riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem:
''Ko umre moleći se (nekom) mimo Allāha – ući će u vatru.''
U drugom hadīthu stoji:
''Ko sretne Allāha, ne čineći mu širka ni u čemu – ući će u džennet, a ko ga sretne,čineći mu širk u biločemu – ućiće u vatru.'' (Muslim)
Ulazak mušrikā u vatru je opšteg karaktera; tj. svaki će mušrik ući u nju i u njoj ostati večno. U tome nema razlike između Židovā, obožavalaca idola, vatre ili krsta, onima koji se suprotstavljaju dīni-islāmu ili se njemu pripisuju, niti onoga koji prkosi istini ili je ne zna od ljudi i džinnā.
