Imam Ahmed ibn Hanbel je rekao :
„Temelji Sunneta kod nas su: Pridržavanje onoga na čemu su bili ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, slijeđenje njihovog primjera, ostavljanje bid’ata (novotarija), jer svaka novotarija je zabluda.
1. Pridržavanje onoga na čemu su bili ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, slijeđenje njihovog primjera,
Dokaz za to su riječi Uzvišenog :
„ A ko se suprotstavi Poslaniku nakon što mu se jasno pokaže Pravi put, i slijedi put koji nije put vjernika, Mi ga okrenemo onome što je naumio, i bacit ćemo ga u Džehennem, a loše je to stjecište. “ (En-Nisa, 115)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
„Onaj koji od vas bude dugo poživio vidjet će mnoga razilaženja, pa se pridržavajte moga Sunneta i sunneta ispravnih halifa. Čvrsto se za njih uhvatite.“ (Sahihu Ebi Davud, 3851)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisuje i Spašenu skupinu, govoreći: „Ona je na onome na čemu sam ja danas i moji ashabi.“ (El-Albani, Es-Sahiha, 1/361)
Ibn Mes’ud, radijAllahu anhu, kaže:
„Ko se od vas povodi neka se povodi i uzima uzor u ashabima Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su od ovog Ummeta bili najdobrostivijih srca, najdubljega znanja, najmanje su se prikazivali drugima, najbolje su ustrajavali na uputi, najbolje su se pokazali u svim situacijama, bili su narod kojeg je Allah odabrao za druženje sa Njegovim Vjerovjesnikom. Spoznajte njihovu vrijednost i slijedite ih u njihovim predajama. Oni su bili na ispravnoj Uputi.“ (Ibn Abdulberr, Kitabu džami’a bejanil-’ilm, 1810)
Ibn Avn je govorio : „Neka se Allah smiluje čovjeku koji se pridržava i koji je zadovoljan ovom predajom, pa makar je smatrao teškom ili nedostižnom.“ (Ibn Betta, El-Ibane, 291)
Ibrahim En-Nehai je rekao: „Da su ashabi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, potirali po noktu ja ga ne bih prao tražeći tako vrijednost njihovog slijeđenja.“ (Ibn Betta, El-Ibane, 254)
Od Omera ibn Abdul-Aziza prenosi se da je nekom svom namjesniku dao oporuku u kojoj je stajalo: „Preporučujem ti bojazan od Allaha i umjereno slijeđenje Njegove naredbe, slijeđenje Sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ostavljanje onoga što su uveli novotari poslije njega nakon što je uspostavljen njegov Sunnet. Allah ih nije obavezao da nose terete novotarstva. Znaj da čovjek neće unijeti novotariju a da za nju već prije nije donesen dokaz i pouka iz nje. Zato, pridržavaj se Sunneta jer ti je on, s Allahovim odobrenjem, zaštita. Znaj da je onaj koji je uspostavio Sunnete znao šta se nalazi u onome što je suprotno njima u vidu greške, spoticaja, bespotrebnog zalaženja u stvari i nedoličnosti. Prethodnici (selefu salih) su se držali granica znanja i pronicljivim pogledima su se ustegnuli od novotarija. Oni su bili daleko jači da bi mogli tragati za novim stvarima, ali nisu (za njima) tragali.“ (Sahihu Suneni Ebi Davud , 4612; Tahridžuš-šeri’a, 292)
Imam El-Berbehari kaže: „Znaj, Allah ti se smilovao, da Islam čovjeka neće biti potpun sve dok ne bude slijedio, potvrđivao i bio pokoran. Ko tvrdi da je od Islama preostalo nešto što ashabi Muhammeda nama nisu dostavili, slagao je na njih. Dovoljno je grijeha da se oko toga pojavi razilaženje i da se oni vrijeđaju. Takav čovjek je zalutali novotar koji u islam unosi ono što nije od njega.“(Imam Berbehari, Šerhus-sunneh, 7)
Imam El-Berbehari, također, kaže: „Pridržavaj se predaja (hadisa) i sljedbenika predaja. Njih pitaj, sa njima sjedi i od njih uzimaj.“
Ko želi još saznanja o ovome pitanju neka pogleda knjigu „El-I’atisam“ od Imama Eš-Šatibija, Allah mu se smilovao, jer je to vrijedna knjiga koja u sebi nosi velike koristi. Nema bolje knjige o ovoj tematici.
2. ostavljanje bid’ata ( novotarija ), jer svaka novotarija je zabluda.
Uzvišeni kaže:
„Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika! A kako malo vi pouku primate! “ (El-E’araf, 3)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
„Čuvajte se uvedenih stvari, jer je svaka uvedena stvar novotarija.“
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko u ovu našu vjeru uvede ono što nije od nje, to se odbacuje.“
Ibn Mes’ud, radijAllahu anhu, kaže: „Čuvajte se novotarstva, pretjerivanja i bespotrebnog zadubljivanja u stvari. Pridržavajte se prvih izvora Islama (Kur’ana i Sunneta).“ (Darimi,1/54; Ibn Betta)
Od Ibn El-Musejjiba prenosi se da je vidio čovjeka kako poslije nastupanja zore klanja više od dva rekata na kojima se više puta pregibao, pa mu je to zabranio. Čovjek je rekao. „Ebu Muhammede, zar će me Allah kazniti zbog namaza?“ Rekao je: „Ne, ali će te kazniti zbog suprotstavljanja Sunnetu.“ (El-Bejheki. El-Irvau, 2/236)
Imam Hasen ibn Alijj el-Berbehari (umro 329.g.h.) kaže: „Čuvajte se malih uvedenih stvari, jer male novotarije rastu sve dok ne postanu velike. Svaka novotarija koja je uvedena u ovaj Ummet na početku je bila malena i slična istini. Time su bili obmanjeni oni koji su je prihvatili, pa nisu imali izlaza iz nje. Tako je , ta novotarija, postala dio vjere koja se ispovijeda i onda su skrenuli sa pravog puta i izašli iz Islama. Pogledaj, Allah ti se smilovao, kada čuješ govor od bilo koga posebno u tvome vremenu, nemoj žuriti. Nemoj ni u šta ulaziti sve dok ne pitaš ili ne pogledaš da li je o tome govorio neki od ashaba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ili jedan od učenjaka. Ako to djelo budu u skladu sa predajom od njih, onda ga se pridržavaj i ni radi ćega ne prelazi preko njega i nad njim ne preferiraj ništa drugo, jer ćeš pasti u vatru.“
(Šerhus-sunneti, Imam Berbehari, 68)
Omer ibn AbdulAziz je rekao: „Niko nakon Sunneta nema opravdanja za zabludu u koju je ušao i za koju misli da je Uputa.“
(Es-Sunnetu lil-Mervezi, 95)
Ibn Veddah sa lancem prenosilaca koji su povjerljivi prenosi od Ebu Osmana en-Nehdija da je rekao: „Sakupljač zekata Omera ibn El-Hattaba, radiAllahu anhu, napisao mu je da ovdje ima ljudi koji se okupljaju i upućuju dove za muslimane i namjesnika. Omer mu je napisao. „Dođi sa njima!“ Došao je. „Omer je vrataru rekao: „Pripremi bič!“ Kada su ušli kod Omera, njihovog namjesnika je udario bičem.“ (El-Bida’u ven-nehju anha, 26)
Imam Malik kaže: „Onaj koji uvede nešto novo u ovaj naš Ummet, na čemu nisu bili prethodnici ovog Ummeta, tvrdi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iznevjerio poslanicu, jer
Uzvišeni Allah kaže: „Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera “ Ono što tada nije bilo od vjere to nije od vjere ni danas. Posljednje generacije Ummeta će biti ispravne samo sa onim s čime su bile ispravne prve generacije.“
Upitan je Imam Malik, Allah mu se smilovao, tako što bi neki čovjek rekao: „Ebu Abdullahu, odakle ću obući ihrame?“ Rekao mu je: „Od Zul-Hulejfe odakle je i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oblačio ihrame.“ Rekao mu je: „Ja želim da obučem ihrame od džamije, tj. od kabura.“ Rekao je: „Nemoj to činiti jer se ja pribojavam smutnje za tebe.“ Upitao je: „A kakve smutnje ima u tome? To je samo nekoliko milja koje ću ja dodati.“ Rekao je: „Ima li veće smutnje nego da pomisliš da si ti prestigao u dobrom djelu kojeg Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uspio učiniti?! Čuo sam Allahove riječi: „ Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu (Poslanikovu), da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.“ (En-Nur, 63) “
(Ibn Abdulberr, Džami’ul-bejanil-’ilm; Ibn Bettah, El-Ibane, 1/261)
Hafiz El-Ismaili (umro 371 g.h.), Allah mu se smilovao, kaže: „Imami u hadisu smatraju da treba izbjegavati novotarije i grijehe. Smatraju da se treba ustegnuti od uznemiravanja, ostaviti ogovaranje, osim onoga koji javno iznese svoju novotariju ili strast u koju poziva. Govor o takvom čovjeku, kod njih, ne smatra se ogovaranjem.“ (I’tikad eimettil-hadis, 78)
3. Ostavljanje rasprave i sjedenja sa sljedbenicima strasti – zabluda.
Uzvišeni kaže:
„On vam je već u Knjizi objavio: “Kada čujete da se Allahove riječi poriču i da im se izruguje, ne sjedite s njima dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao oni. Allah će sigurno sastaviti u Džehennemu sve licemjere i nevjernike. “ (En-Nisa, 140)
Rešid Rida, Allah mu se smilovao, kaže, komentarišući ovaj ajet: “U ovaj narod, skupinu koje se treba kloniti, ulazi svaki onaj koji unosi nove stvari u vjeru i svaki novotar.“
(El-Menar, 5/463; Tenbihu ulil-ebsar, 76)
U vjerodostojnom hadisu od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se da je rekao:
„Ko čuje za Džedždžala neka se udalji od njega koliko može. Čovjek će mu doći smatrajući da je vjernik i biti sa njim sve dok ga ne počne slijediti zbog sumnji koje kod njega vidi.“
(Imam Ahmed, Ebu Davud, Sahihul-džami’a, 6301)
Šejh Ibn Bettah, komentarišući ovo kaže:
„Ovo je Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, govor. Čuvajte se Allaha, skupino muslimana, i neka nikoga od vas njegovo lijepo mišljenje o sebi, te njegova spoznaja o ispravnosti njegovog pravca, ne natjera da riziku izlaže svoju vjeru sjedenjem sa sljedbenicima zabluda i da kaže: ‘Ja sam sa njim da bih se raspravljao, ili da bi od njega saznao njegov pravac’. Oni su veći smutljivci nego Dedžal, a njihov govor je zarazniji od šuge i više spaljuje srca nego što to vatrena luč može uraditi. Vidio sam grupu ljudi koja ih je proklinjala i grdila na svojim mjestima okupljanja, negirajući i odbacujući ono što oni zastupaju. Neprestano su jedni prema drugim blagonakloni bili krijući spletke i u dubini duše poricanje, sve dok se nisu njima priključili.“(Ibn Bettah, El-Ibane, 3/470)
Od Enesa, radijAllahu anhu, se prenosi da mu je došao neki čovjek i rekao: „O Ebu Hamza, susreo sam ljude koji niječu šefa’at i patnju u kaburu.“ Rekao je: „To su lašci pa sa njima nemoj sjediti.“
(Ibn Bettah, El-Ibane, 2/448)
Od Ibn Abbasa, radijAllahu anhu, se prenosi da je rekao: „Nemoj sjediti sa sljedbenicima zabluda, jer sjedenje sa njima uzrokuje bolest srca.“ (El-Adžurri, Eš-Šeri’a, 455. Ibn Betta, El-Ibane, 619)
Ebul-Dževza, bio je jedan od velikih tabi’ina, kaže: „Da u mojoj blizini budu majmuni i svinje draže mi je nego da bude ijedan od sljedbenika zablude.” (El-Lalikai, Šerh itiqad ehlis sunnet vel džemat, 231)
El-Fudajl ibn Ijad kaže: „Nemoj sjediti sa sljedbenikom novotarija, jer se bojim da se na tebe ne spusti prokletstvo.“
Ibn Sirinu su došla dva čovjeka od sljedbenika zablude. Rekli su: „Ebu Bekre, hoćeš da ti ispričamo hadis?“ Odgovorio je: „Ne.“ Rekli su: „Hoćeš da ti proučimo jedan ajet iz Allahove Knjige?“ Odgovorio je: „Ne. Ili ćete od mene ustati ili ću ja ustati.“ Pa su njih dvojica otišli. Neko je rekao: „Ebu Bekre, šta ti je smetalo da ti taj prouči ajet iz Allahove Knjige?“ Odgovorio je: „Bojao sam se da mi prouči ajet, pa da ga iskrive i da to uđe u moje srce.“(Ed-Darimi, 397; Šerh itiqad, El-Lalikai)
Od Abdur-Rezzaka prenosi se da je rekao: „Rekao mi je Ibrahim ibn Ebi Jahja: „Vidim da su mu’tezile kod vas mnogobrojne.“ Rekao sam: „Da. Oni tvrde da si i ti od njih.“ Rekao je: „Hoćeš sa mnom ući u ovu trgovinu da ti nešto kažem?“ Rekao sam: „Ne.“ Rekao je: „Zašto?“ Odgovorio sam: „Srce je slabo, a vjera ne pripada onome ko nadvlada.“ (Ibn Bettah, El-Ibane, 401; El-Lalikai, Šerh itiqad ehlissunne, 249)
Od Mubeššira ibn Ismaila el-Halebija se prenosi da je rekao: „Imamu El-Evzaiji je rečeno: „ Neki čovjek je rekao: Hoću li sjediti sa sljedbenicima Sunneta i sa sljedbenicima novotarija?“ Imam El-Evzaija je rekao: „Ovaj čovjek želi da izravna Istinu i neistinu.“ (Ibn Bettah, El-Ibane, 2/456)
Sljedbenici novotarija i zabluda imaju znakove po kojima se raspoznaju. Od njih su:
a. Vrijeđanje Sljedbenika predaja (prenosioci hadisa, izreka ashaba i prvih generacija – selefu salih).
Ebu Hatem er-Razi, Allah mu se smilovao, kaže: „Znak po kojem se raspoznaju sljedbenici novotarija jeste vrijeđanje sljedbenika predaja.“ . (Akidetu Ebi Hatim Er-Razi, 69)
b. Opako neprijateljstvo prema Sljedbenicima hadisa, a šutnja o sljedbnicima zablude i neistine.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o njihovom opisu kaže:
„Ubijaju sljedbenike Islama, a ostavljaju idolopoklonike.“(El-Buhari, 13/416, Fethul-Bari; Muslim, 1064)
Imam Ebu Osman Es-Sabuni (umro 449 h.g.) kaže: „Znakovi novotarija kod njihovih sljedbenika su sasvim jasni i očiti. Najuočljiviji dokaz i znak jeste njihovo opako neprijateljstvo prema onima koji prenose predaje (hadise) od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i potcjenjivanje takvih ljudi nazivajući ih marginalistima, neznalicama, bukvalistima i antropomorfistima (oni koji poistovjećuju Allaha, Azze ve Dželle, sa Njegovim stvorenjima). Oni to čine iz uvjerenja da su predaje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, odvojene od znanja, a da je znanje ono što im šejtan ubacuje kao produkt njihovih neispravnih razuma i šejtanskog poigravanja u njihovim tamnim prsima i mislima u njihovim srcima koja su odgoljena od dobra, iskvarenim argumentima. To su oni koje je Allah prokleo.“ (Akidetu selef ashabil-hadis, Imam Es-Sabuni, 102)
El-Hakim sa ispravnim lancem prenosilaca od Ahmeda ibn Sinana el-Kattana prenosi da je rekao: „Nema na dunjaluku nijednog novotara a da ne mrzi sljedbenike hadisa. Kada čovjek počini novotariju slast hadisa biva iščupana iz njegovog srca.“ (Ibid, 103)
Ebu Nasr el-Fekih kaže: „Nema ništa teže i mrže sljedbenicima nevjerstva od slušanja hadisa i njegova prenošenja lancem prenosilaca.“ (Ibid, 104)
Imam Ebu Osman Es-Sabuni kaže: „Vidio sam sljedbenike novotarija u ovim imenima koja su nadjenuli sljedbenicima Sunneta. U pogledu ovih imena krenuli su putem mušrika u pogledu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su se međusobno izdijelili u njegovom opisu pa su ga neki nazvali čarobnjakom, neki vračarem, neki pjesnikom, neki luđakom, neki opsjednutim a neki lašcem koji izmišlja. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, od tih mahana je bio dalek i čist. Bio je samo poslanik i odabrani vjerovjesnik. Allah, Azze ve Dželle, kaže: „Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu da nađu Pravi put. “ (El-Isra, 48)
Isto tako novotari, Allah ih ponizio, podijelili su se u nazivima onih koji prenose vijesti od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i predaje od njega i koji traže uputu u njegovom Sunnetu nazvali su ih marginalistima, a neki antrpomorfistima. Sljedbenici hadisa su čisti od ovih optužbi. Oni su samo sljedbenici svijetloga Sunneta i životopisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ispravnih puteva, jakih argumenata. Allah , Azze ve Dželle, ih je uputio na slijeđenje Njegove Knjige, objave i obraćanja, te slijeđenje Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u njegovim predajama. Pridržavanju njegovog životopisa i uputi na slijeđenje Sunneta pomogla ih je njihova širokogrudnost i ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao i prema imamima njegovog Šerijata i učenjacima njihovog Ummeta. Ko zavoli neke ljude sa njima će biti na Sudnjem danu.” (Imam Es-Sabuni, Akidetu selef ashabil-hadis, 105)
c. Traženje pomoći od namjesnika i vladara
Zbog slabosti argumenta sljedbenika novotarija, nemoći njihovog pravca i pomanjkanja snalažljivosti, radi pobjede svoga poziva pomažu se namjesnicima i vladarima, jer se time vrši jedna vrsta prisile i zastrašivanja, zbog straha od namjesnika da one koji se bune ne zatvore, fizički kazne ili ubiju. Tako su Bišr El-Mevrisi u doba vladavine El-Me’muna i Ahmed ibn Ebu Davud za vladavine El-Vasika ljudima postavili pravce koji nisu imali utemljenje u Šerijatu. 10
Na njih su ih podsticali dobrovoljno i iz prisile, sve dok bolest tih pravaca nije zavladala među ljudima i duže vremena bila potvrđena. Kada novotaru nema odaziva na njegov poziv, onda pokušava podignuti vladare kako bi ojačao svoj poziv. Zato je broj onih koji se odazivaju na ovakve pozive velik, jer su duše mnogih ljudi slabašne. (El-I’atisam, Imam Eš-Šatibi )
Nije nam čudno ono što je historija zabilježila kao iskušenje Imama Ehlis-Sunneta Ahmeda ibn Hanbela i šejhul-islama Ibn Tejmijje, šejha Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba, i općenito svih sljedbenika Istine u svakom vremenu i prostoru.
Imam Eš-Šatibi, Allah mu se smilovao, kaže: „Zar ne vidiš stanje novotara u doba tabi’ina i poslije njih? Okružili su se vladarima i utočište našli kod dunjalučara. Ko to nije mogao sakrio se sa svojom novotarijom i s njome pobjegao ne mješajući se sa masama praktikujući je uz korištenje pretvaranja (tukjja).“ (El-I’atisam, Imam Eš Šatibi, 1/167)
Novotar povećava svoj trud kako bi na dunjaluku postigao respekt, ugled, poziciju i druge vrste strasti, pa čak tome daje prednost nad ovosvjetskim strastima.
Zar ne vidiš kako se monasi osamljuju u manastirima udaljavajući se od svih naslada i prijeko se posvećujući različitim obredima izbjegavajući strasti. Oni će i pored toga vječno biti u Džehennemu, jer Uzvišeni kaže, u prevodu značenja ajeta:
„Neka lica toga dana bit će potištena, premorena, napaćena, u vatri užarenoj pržena.“ (El-Gašijeh, 2)
„Reci: “ Hoćete li da vas obavijestim o najvećim gubitnicima djela, čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade. “ (El-Kehf, 103-104)
Sve to je zbog toga što u tome nalaze na kraju olakšice i pored zalaganja kojima se izlažu, kojima olakšavaju otežano ostvarujući strasti u dušama. Kada se novotaru ukaže ono na čemu je, on to vidi kao privrženo njemu. Šta će ga tada odvratiti od pridržavanja i uvećavanja toga? On misli da su njegova djela bolja od djela drugih, a njegova uvjerenja na većoj uputi i poziciji.(El-I’atisam Imam Eš Šatibi, 1/165)
„Tako Allah skreće u zabludu onoga koga hoće, i na Pravi put upućuje koga hoće. A vojske Gospodara tvoga samo On zna. I ona – Vatra je ljudima samo opomena. “ (El-Muddessir, 31)
Neki ljudi bivaju zavarani novotarima jer kod njih vide skrušenost i skromnost, plač i sl., uz mnoštvo ibadeta. Međutim, ovo nije ispravno mjerilo za spoznaju Istine.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u opisu sljedbenika novotarija svojim ashabima rekao: „Jedan od vas će potcjenjivati svoj namaz u odnosu na njihov i svoj post u odnosu na njihov post.“ (Imam Sabuni, Akidetu selef ashabil-hadis, 106)
Od Imama El-Evza’ija se prenosi : „Do mene je došlo da onaj koji uvede novotariju zablude, šejtan će mu ibadet dragim učiniti ili će ga opasati skrušenošću i plačem kako bi putem njega druge zavodio.“
Najjači znak sljedbenika novotarija
Imam Ebu Osman es-Sabuni kaže: „Jedan od znakova Ehlis-Sunneta je ljubav prema imamima, učenjacima i pomagačima Sunneta i njihova mržnja prema vođama novotarija koji pozivaju u Vatru i svoje sljedbenike upućuju na kuću propasti. Allah , Azze ve Dželle, ukrasio je i osvijetlio srca sljedbenika Sunneta ljubavlju prema učenjacima Sunneta, a to je posebna blagodat od Njega.“
Ebu Bekru ibn Ajjašu rečeno je: „Ebu Bekre, ko je Sunnija?“ Odgovorio je: „Onaj, kada se spomenu zablude, ni radi jedne od njih se ne rasrdi.“ (Imam Eš-Šatibi, El-’Iatisam , 1/114)
