Riječi Uzvišenog:
"Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. Jer su oni narod koji ne zna" (At-Tewba,6)
Imam Taberi kaže: "Govoreći svome Poslaniku Allah, Azze ve Dželle, kaže: "Ako neko od mušrika,u pogledu kojih sam ti naredio da se protiv njih boriš, nakon isteka svetih mjeseci od tebe zatraži zaštitu, o Muhammede, kako bi saslušao Allahov govor od tebe - a to je Kur'an koji ti je Allah spuštao -zaštiti ga dok ne sasluša Allahov govor, a zatim ga otpremi na sigurno mjesto za njega". Komentarišući ajet on dalje kaže: "Zatim ga odbaci nakon što sasluša Allahov govor, ako odbije da prihvati islam i ne uzme pouku iz onoga što si mu proučio od Allahovog govora, ti ga otpremi na sigurno mjesto..Komentarišući ajet on dalje kaže: "Zatim ga odbaci nakon što sasluša Allahov govor, ako odbije da prihvati islam i ne uzme pouku iz onoga što si mu proučio od Allahovog govora, ti ga otpremi na sigurno mjesto..."Njegove riječi "Jer su oni narod koji ne zna." kaže :" Sa njima postupi tako, dajući im zaštitu,kako bi saslušali Kur'an, a odbaci ih i otpremi na sigurno mjesto iz razloga jer su oni neznalice, koji ne poimaju dokaze od Allaha.Ne znaju i nisu svjesni šta ih očekuje ako povjeruju u Allaha niti poimaju kakav grijeh čine ako ne povjeruju."
Imam Begavi kaže:"Riječi Uzvišenog:"dok ne sasluša Allahov govor ", znači ono što se na njeg odnosi u pogledu nagrade i kazne...
A riječi" Jer su oni narod koji ne zna", t.j. ne poimaju Allahovu vjeru i Njegovu jednoću, te je zbog toga potrebno da saslušaju Allahov govor.
Hasan kaže: "Ovaj ajet je važeći (ar. muhkem) do Sudnjeg Dana."
Imam Ševkani u pogledu riječi Uzvišenog:" Jer su oni narod koji ne zna" u svom tefsiru kaže: "To jeste, zbog toga što se kod njih izgubilo korisno znanje pomoću kojeg se razlučuje dobro od zla."
Kažem: "Ovo je važeći (t.j.nije derogiran) kur'anski tekst čije značenje potvrđuje propis širka unatoč nečijem teškom džehlu-neznanju u vremenu kada je sa lica Zemlje zbrisan trag Božije upute i Šerijata, a fitna toliko izražena da kada bi božiji rob pružio ispred sebe ruku, skoro da prsta ne bi vidio od tame.Zbog velikog mraka i neznanja taj preiod je prozvan periodom džahilijeta - period neznanja i neznaboštva.
U komentaru na hadis Ibn Džed'ana imam Nevevi kaže ."Džahilijet koji je bio prije poslanstva tako je nazvan zbog veličine njihova neznanja." (Muslim)
Opisujući ga (džahilijet) Ibn Tejmijje kaže: "Znaj, kada je Allah poslao Muhammeda stvorenjima već je bio zamrzio stanovnike Zemlje , kako arape tako i nearape, osim kada su u pitanju ostaci kitabija - a većina takvih bijaše već izumrla prije njegova poslanstva.Ljudi su se tog dana dijelili na dvije skupine: Kitabija, koji se čvrsto držao svoje knjige, koja je bila ili izmijenjena ili derogirana ili su se pridržavali vjere koju su djelimično poznavali a djelimično napustili, i drugi koji su bili nepismeni - arapi i nearapi - koji obožavaše ono što im se činilo lijepim i korisnim od zvijezda, kipova, kaburova i sl.Ljudi su u džahilijetu bili neznalice u pogledu njihovih izreka koje su oni smatrali znanjem a ustvari su predstavljale džehl - neznaje.Radili su djela koja su smatrali dobrim - a ustvari su bila loša.Najviše što bi učen među njima znao je onaj koji je posjedovao nešto od znanja prijašnih poslanika, koje je uglavnom bilo izmješano i pomiješano sa strastima i prohtjevima novotara i onih koji su to mijenjali, tako da bi obično istina u tom slučaju bila pomiješana sa neistinom.Ponekad bi takav raspolagao sa znanjem čiji je mali dio bio vjerom propisan a većina tog znanja je bila izmišljenja, tako da mu skoro ništa nije koristilo.Ako je imao priliku da proučava filozofiju njegov duh bi se predao stvarima prirode i duhovnih vježbi u nastojanju da popravi svoj ahlak da bi na kraju postigao, ako uopće postigne, veoma mali nivo znanja, koje je bilo nesigurno i međusobno kontradiktorno, tako da njime nije mogao žednog napojiti niti bolesnog izliječiti niti je spram božanskog znanja nešto vrijedilo.Uz sve to nosioci tog znanja su bili međusobno podijeljeni i razjedinjeni, a njihovi dokazi nesigurni i kontadiktorni." Završen citat ( Iktidau siratil-mustekim od Ibn Tejjmije, str.2 )
Drugi dokaz
Riječi Uzvišenog:
Nisu se nevjernici izmedu sljedbenika knjige i mnogobšci odvojili, sve dok im nije došao dokaz jasni; (Al-Bayyina,1)
Kaže Ibn Tejmijje: Od onih koji ovo spominju je i Ebu Feredž Dževzi.On kaže:" Riječi " Nisu se nevjernici izmedu sljedbenika knjige" se odnose na židove i kršćane, a riječi "i mnogobošci",se odnose na one koji su obožavali idole.Arapski izraz munfekkine znači izdvojiti se ili odvojiti se.To jest, nisu se odvojili od kufra i širka sve dok im nije došao jasni dokaz.Ajet dolazi u obliku budućeg vremena a značenje se odnosi na prošlost.A jasni dokaz je poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koji im je obznanio njihovu zabludu i njihov džehl...
Begavi kaže slično tome: "Nisu prestali biti na svome kufru i širku dok im nije došao dokaz jasni. Riječi u ajetu "dok im nije došao dokaz jasni" (na arapskom) su navedene u budućem vremenu a značenje se odnosi na prošlost.Ar. riječ bejjne znači jasni dokaz, a to je Muhammed koji im je došao sa Kur'anom.On im je pojasnio njihov džehl i njihovu zabludu, te ih je pozvao u iman, pa ih je Allah pomoću njega spasio od džehla i zablude. "
Završen citat. ( Medžmu'fetava,16/483-486.)
Imam Ševkani kaže: " Rekao je imam Vahidi: " U ajetu je obavještenje od Allaha Azze ve Džell, o nevjernicima da nisu prestajali sa nevjerstvom i širkom dok im nije došao Muhammed sallallahu alejhi ve sellem , sa Kur'anom koji im je objasnio njihovu zabludu i njihovo neznanje.Zatim ih je pozvao u iman, što je dokaz da poslanik sallallahu alejhi ve sellem,predstavlja blagodat kojom je Allah spasio ljude od džehla i zablude.
Kažem.Tekst ovog ajeta jasno upućuje potvrdu osobine širka i kufra i prije Muhammedova poslanstva i dolaska kur'anskih dokaza.Zbog toga ćeš primjetiti da selef, prvaci ovog ummeta, navode spojeno osobine džehla i širka.Kur'an takođe,na mnogim mjestima govori o tome kako su bili u džehlu i gafletu (nemaru).U tom kontekstu Uzvišeni Allah kaže;
On je nukima poslao poslanika, jednog izmedu njih, da im ajete njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi" (Al-Gumu'a, 2)
Imam Taberi u komentaru ajeta kaže: "Ovi neuki o kojem govori Kur'an su prije poslanstva bili na krivom putu koji je predstavljao zabludu i neistinu."
Ibn Kesir kaže:"Allah, Azze ve Džell, ga je poslao, a Njemu pripada hvala, kao zadnjeg poslanika nakon vremena u kojem je bilo prekinuto slanje poslanika a putevi upute zameteni.Potreba za njim (poslanikom) je bila ogromna jer je Allah bio zamrzio stanovnike Zemlje - arape i nearape - osim nekolicine kitabija, t.j. malog broja onih koji su slijedili ono sa čim je došao Isa, alejhi selam."
Kažem: "Neko bi mogao prigovoriti: "Propis nečijeg širka je potvrđen njegovom nosiocu prije Muhammedova poslanstva zbog toga što je nad njima uspostavljen dokaz poslanice, a džehl i gaflet-nemarnost spram vjere u koji su zapali je zbog njihovog okretanja od dokaza a ne zbog zagubljenja istih.Moleći od Allaha uputu kažem sljedeće:"Gore spomenute riječi selefa pobijaju ovu mogućnost jer su oni jasno opisali ovaj period kao vrijeme kada je bilo prekinuto slanje posalnika (vrijeme fetre), i kada se izgubio pravi put.Unatoč toem,navest ću dva ajeta koji ukazuju na izgubljenost dokaza poslanice u vremenu prije njegova poslanstva,kako kod arapa tako i kod adžema (nearapa)."
Preuzeto iz knjige "Pravdanje neznanjem pod lupom Šerijata"
Autor: Ebu Jusuf Midhat b.Hasan Alu Ferradž
