U opisu zlog učenjaka, Ebu Bekr al-Adžuri je rekao:
„On je postao zaveden sa ljubavlju za ovim svijetom, sa hvalom, čašću i pozicijom kod ljudi na ovom svijetu.On koristi svoje znanje kao ukras baš kao što lijepa žena sebe ukrasi sa nakitom za ovaj svijet, ali on nije ukrasio svoje znanje sa radom po njemu...
Tako ove osobine i one poput njih dominiraju u srcu onoga koji se nije okoristio znanjem i tako noseći ova svojstva njegova duša dođe do toga da voli ugled i položaj-tako on voli da sjedi sa kraljevima i sinovima ovoga svijeta.Voli da sudjeluje u njihovom raskošnom stilu života, noseći njihovu rasipničku odjeću, njhova udobna sredstva transporta, sluge, lijepu odjeću, prijatan krevet i ukusnu hranu.
On će voljeti da ljudi navale na njegova vrata, da se njegov govor sluša i da mu se pokorno-i on to može postići samo postajući kadija-i tako on traži da postane kadija.Potom on nije u stanju da to postigne osim na uštrb svoje vjere, tako da se on ponizi vladarima i njihovim pomagačima, služeći njima i davajući im svoj imetak kao danak.On ostaje ćutljiv kada vidi njihova zla djela nakon što uđe u njihove palate i domove.Potom na vrhu svega ovoga on može čak i hvaliti njihova zla djela i proglasiti ih dobrim putem nekih loših tumačenja sve kako bi uzvisio svoju poziciju kod njih.
Tako kada on sebe navikne na to radeći to duži period vremena i kada se zabluda ukorijeni u njemu-oni ga postave za kadiju i tako ga zakolju bez noža.Oni potom njemu daruju takve blagodati kojima on bude obavezan da im iskaže zahvalnost-tako on trpi velike bolove kako bi bio siguran da ih ne naljuti i tako ih izazove da ga smjene sa njegove pozicije.
Ali on se ne brine da li je rasrdio Svog Gospodara Uzvišenog, tako on nezakonito prisvaja imetak siročadi, udovica, siromašnih i potrebnih ljudi, i uvakufljeni imetak za one koji vode džihad i plemiće Mekke i Medine, i imetak koji bi trebao biti od koristi svih muslimana-ali umjesto toga on želi udovoljiti svom monahu, ministru i slugi.
Tako on jede ono što je haram i hrani se od onoga što je haram i povećava ono što je dokaz protiv njega.Pa teško se onome od čijeg se znanja Poslanik utjecao i tražio od nas da se utječemo.
To je znanje koje je Poslanik spomenuo rekavši:“Oni od ljudi koji zaslužuju najveću kaznu na Sudnjem danu je učenjak kome Allah nije dao da se okoristi svojim znanjem“.
On, sallallahu alejhi ve sellem je imao običaj reći:“O Allahu, utječem ti se od znanja koje ne koristi, od srca koje te se ne boji, od duše koja nikad nije zadovoljna i od dove koja nije uslišana.“
I On, sallallahu alejhi ve sellem je rekao:“O Allahu, tražim od Tebe korisno znanje i utječem ti se od znanja koje ne koristi“.
Ebu Bekr al-Adžuri...
