Rekao je ibn Kajjim, rahimehullah, u „Ar-Risalat ut-Tabukijja“:
„Nakon
što se čovjek odvoji od društva neznalica i okrene sa ka društvu onih koji su
odsutni ali čije dobrota i lijep utjecaj nastavljaju postojati u svijetu, on će
razmotriti novi žar i novi pravac i postat će stranac među ljudima-čak i među
rodbinom ili bliskim poznanicima.
Ovo
će ga učiniti dragim strancem prema ljudima.On jasno može vidjeti tamu u kojoj
pate ali oni ne mogu vidjeti sjaj koji on uživa.On im oprašta koliko god može,
istovremeno im naređujući i savjetujući ih da čine dobro sa svom svojom
moći.Tako on gleda na njih sa dva oka:
-
Sa jednim okom on prepoznaje Allahove naredbe i
zabrane.Zasnovano na tome on ih savjetuje i upozorava, prijateljuje i odriče
se, dajući im njihova prava a tražeći svoja.
-
Drugim okom on prepoznaje Allahovu odredbu i mjeru.Zasnovano
na ovome, on simpatiše sa njima, uči dovu za njih, traži od Allaha da im
oprosti, i iznalazi im opravdanja u stvarima koje ne narušavaju Allahove
naredbe i Njegov šerijat.On ih obasipa sa blagošću, samilošću i oprostom,
žureći ka Allahovim naredbama Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.:
خُذِ الْعَفْوَ وَأْمُرْ
بِالْعُرْفِ وَأَعْرِضْ عَنِ الْجَاهِلِينَ
Drži se oprosta i naređuj dobročinstvo, i
kloni se neznalica. (E'araf, 199)
Kada bi se čovjek pridržavao ovog ajeta on bi
mu bio dovoljan i izliječio bi ga.On poziva ka:
·
Lijepom ponašanju u
ophođenju sa ljudima, praštajući im i pokazivanje samilosti prema njima do
granica čovjekova karaktera i prirode.
·
Ispunjavanje Allahovih
prava prema ljudima naređujući ono što je dobro, što se primjenjuje na stvari
kojima razum svjedoči da su dobro i vrline, zasnovano na onome što je Allah
naredio.
·
Izbjegavanje njihovog
zla: odagnati štetu i zlo koje je posljedica njihovog neznanja bez pokušavanja
da osveti sebe.
Kako
bi drugačije čovjek postigao savršenstvo? I kakav moto i ponašanje može biti
bolje na ovom svijetu od ovoga?Ako bi čovjek
uzeo u obzir svo zlo koje doživi od ljudi, mislim na pravo zlo koje za
posljedicu ima gubitak časti kod Allaha, on će vidjeti da ono proističe iz
nemarnosti jednog ili više od ove tri stvari.Ako ih se svih pridržava onda sa
čim god bude pogođen od strane ljudi biće dobro po njega čak i ako izgleda da je
zlo.Samo dobro može proizaći iz naređivanja dobra čak i ako bude zapakovano u
situaciju zla i štete.Uzvišeni Allah kaže:
إِنَّ الَّذِينَ جَاءُوا
بِالْإِفْكِ عُصْبَةٌ مِنْكُمْ ۚ لَا
تَحْسَبُوهُ شَرًّا لَكُمْ ۖ بَلْ
هُوَ خَيْرٌ لَكُمْ
Uistinu,
oni koji su došli sa laži, skupina su od vas. Ne smatrajte to zlom za vas.
Naprotiv, to je bolje za vas. (Nur, 11)
Ovaj
ajet upućuje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da ispuni Allahovo pravo i
pravo ljudi.Kada ljudi čine loše, oni to čine ili narušavajući Allahove granice
ili nanošenjem zla Njegovom poslaniku lično.Ako oni nanesu zlo Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, on im treba odgovoriti tako što će im oprostiti
ali ako prekorače Allahove granice onda On, sallallahu alejhi ve sellem, treba
tražiti od Allaha da im oprosti i da im omekša srca.Takođe, On, sallallahu
alejhi ve sellem, treba otkloniti njihova mišljenja savjetujući ih jer to ima
za cilj da ih učini pokornijim i spremnijim za prihvatanje savjeta.Jednom kada
on donese svoju odluku on ne treba dalje savjetovati već se osloniti na Allaha
i ići dalje da izvrši ono što je odlučio, jer Allah voli one koji se na njega
oslanjaju.“
„Ar-Risalat
ut-Tabukijja“ – Ibn Kajjim
