Čovjekova žudnja
za položajem je destruktivnija od njegove žudnje za imetkom.Traganje za
dunjalučkim statusom, pozicijom, vođstvom i dominacijom uzrokuje više štete
čovjeku od njegovog traganja za imetkom.Ona je mnogo štetnija i teža za izbjeći
jer se čak i imetak troši u traganju za vođstvom i položajem.Žudnja za
položajem je od dvije vrste:
Prva vrsta žudnje
za položajem
Prva je traganje
za položajem putem autoriteta, vođstva i imetka i ovo je veoma opasno jer će
obično spriječiti čovjeka od dobra ahireta i plemenitosti i časti na onom
svijetu.Uzvišeni Allah je rekao:
تِلْكَ
الدَّارُ الْآخِرَةُ نَجْعَلُهَا لِلَّذِينَ لَا يُرِيدُونَ عُلُوًّا فِي الْأَرْضِ
وَلَا فَسَادًا ۚ وَالْعَاقِبَةُ لِلْمُتَّقِينَ
Taj drugi svijet
daćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a one koji se
Allaha boje čeka sretan kraj. (Qasas, 83)
Stoga je rijedak
slučaj da čovjek traga za pozicijom na ovom svijetu putem vlasti a da je upućen
i da mu je darovano ono što je dobro po njega.Zapravo on biva prepušten samom
sebi baš kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao Abdur-Rahmanu
ibn Semuri, radijallahu anhu; „O Abdur-Rahman!Ne traži vlast jer ako ti bude
data zbog tvog traženja bit ćeš prepušten njoj a ako ti se da bez traženja bit
ćeš potpomognut u njoj.“ (Ahmed, Buharija)
Jedan od ispravnih
prethodnika je rekao:
„Niko ne traži
vlast a zatim se ponaša pravedno u njoj“
Jezid ibn Abdullah
ibn Mewhib je bio pravedan sudija i jedan od dobrih ljudi i imao je običaj
reći:
„Ko god voli
imetak i položaj a boji se nedaća neće postupati pravedno.“
Takođe se u Sahihu
Buharije bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem rekao:
„Vi ćete tražiti vlast
a ona će biti uzrok kajanja na Sudnjem Danu.Pa kako je to loša dojilja i kako
je to loše dijete.“ (Buharija)
Buharija takođe
bilježi predaju od Ebu Muse al-Ešarija, radijallahu anhu da su dvojica ljudi
rekli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: „Allahov Poslaniče, postavi nas
za upravnike u onome što ti je Allah dao od vlasti.’Pa je on rekao: „Mi ne
postavljamo na vlast u ovoj našoj stvari onome ko je traži i ko za njim žudi.“
(Buharija)
Znaj da žudnja za
položajem i pozicijom neminovno uzrokuje ogromnu štetu prije njenog postizanja
zbog potrebnog nastojanja da se postigne a takođe i kasnije zbog čovjekove jake
želje da je zadrži što proizvodi nepravdu, bahatost i druga zla.
Ebu Bekr
al-Adžuri, koji je bio jedan od mudrih učenjaka i učitelja početkom četvrtog
stoljeća, je napisao esej o ponašanju i stavovima učenjaka i to je jedno od
najboljih djela napisano na ovu temu.Onaj ko ga prostudira saznat će iz njega
put učenjaka ispravnih prethodnika i saznat će novotarske puteve koji se
suprotstavljaju njihovom putu.Tako on opisuje poduže zlog učenjaka i od
njegovog opisa je :
„„On je postao
zaveden sa ljubavlju za ovim svijetom, sa hvalom, čašću i pozicijom kod ljudi
na ovom svijetu.On koristi svoje znanje kao ukras baš kao što lijepa žena sebe
ukrasi sa nakitom za ovaj svijet, ali on nije ukrasio svoje znanje sa radom po
njemu...
Tako ove osobine i
one poput njih dominiraju u srcu onoga koji se nije okoristio znanjem i tako
noseći ova svojstva njegova duša dođe do toga da voli ugled i položaj-tako on voli
da sjedi sa kraljevima i sinovima ovoga svijeta.Voli da sudjeluje u njihovom
raskošnom stilu života, noseći njihovu rasipničku odjeću, njhova udobna
sredstva transporta, sluge, lijepu odjeću, prijatan krevet i ukusnu hranu.
On će voljeti da
ljudi navale na njegova vrata, da se njegov govor sluša i da mu se pokorno-i on
to može postići samo postajući kadija-i tako on traži da postane kadija.Potom
on nije u stanju da to postigne osim na uštrb svoje vjere, tako da se on ponizi
vladarima i njihovim pomagačima, služeći njima i davajući im svoj imetak kao
danak.On ostaje ćutljiv kada vidi njihova zla djela nakon što uđe u njihove
palate i domove.Potom na vrhu svega ovoga on može čak i hvaliti njihova zla
djela i proglasiti ih dobrim putem nekih loših tumačenja sve kako bi uzvisio
svoju poziciju kod njih.
Tako kada on sebe
navikne na to radeći to duži period vremena i kada se zabluda ukorijeni u
njemu-oni ga postave za kadiju i tako ga zakolju bez noža.Oni potom njemu
daruju takve blagodati kojima on bude obavezan da im iskaže zahvalnost-tako on
trpi velike bolove kako bi bio siguran da ih ne naljuti i tako ih izazove da ga
smjene sa njegove pozicije.
Ali on se ne brine
da li je rasrdio Svog Gospodara Uzvišenog, tako on nezakonito prisvaja imetak
siročadi, udovica, siromašnih i potrebnih ljudi, i uvakufljeni imetak za one
koji vode džihad i plemiće Mekke i Medine, i imetak koji bi trebao biti od
koristi svih muslimana-ali umjesto toga on želi udovoljiti svom monahu,
ministru i slugi.
Tako on jede ono
što je haram i hrani se od onoga što je haram i povećava ono što je dokaz
protiv njega.Pa teško se onome od čijeg se znanja Poslanik utjecao i tražio od
nas da se utječemo.
To je znanje koje
je Poslanik spomenuo rekavši:“Oni od ljudi koji zaslužuju najveću kaznu na
Sudnjem danu je učenjak kome Allah nije dao da se okoristi svojim znanjem“.
On, sallallahu
alejhi ve sellem je imao običaj reći:“O Allahu, utječem ti se od znanja koje ne
koristi, od srca koje te se ne boji, od duše koja nikad nije zadovoljna i od
dove koja nije uslišana.“
I On, sallallahu
alejhi ve sellem je rekao:“O Allahu, tražim od Tebe korisno znanje i utječem ti
se od znanja koje ne koristi“.
Ovo je rečeno pd
imama Ebu Bekra al-Adžurija, rahimehullah koji je živog krajem četvrtog
stoljeća a iskvarenost se povećala i uveliko raširila od tog vremena-Nema
snage ni moći osim sa Allahom.
Ibn Redžeb
el-Hanbeli, rahimehullah...
Nastaviće se
inšaAllah...
